20

četvrtak

siječanj

2022

Sutra pišem jelovnik za slijedeći tjedan

Znam što će te reći..., koga briga moj umirovljenički jelovnik.
Vjerujte, domalo ćemo mic po mic svi mijenjati prehrambene navike
sviđalo se to nama ili ne.
Dok sam bila mlada i nadobudna, svakoga petka sam uz suglasnost
ukućana (na početku samo jednog ukućanina), pisala jelovnik za
slijedeći tjedan. Morao se razlikovati od prošlotjednog, tek da se ne
ponavljaju jela. Subota je bila dan za kupnju, točno prema listi potrebnih
namirnica, uz izuzeće sezonskog povrća kojega smo uglavnom imali.
Ne kažem da su tu bili neki ekstra specijaliteti, ali u skladu s mogućnostima
bilo je izdržljivo, ipak sam bila vrlo mlada domaćica.

Danas sam gledala dokumentarac na HRT1, Tajland, po izboru Mire Vočinkić.
Sviđaju mi se njezini izbori, samo moram priznati da nam Đelo Hadžiselimović
nije prikazivao jelovnike budućnosti. Danas je uz ostale ljepote prikazana
tržnica na kojoj se nude i gotova jela; prženi cvrčci, dobro uhranjeni žohari,
kavijar od crvenih mravi uz detaljan opis kako se do kavijara dolazi.
Očito da Tajlanđani živahno žive i ništa im ne fali što se hrane tako primamljivom
spizom koja je usput obogaćena proteinima.
Večeras u PULSU na po uha slušam Moranu Kasapović kako u razgovoru s nekim
znalcem iznosi novu prehranu pučanstva s obzirom da ovoliko ljudi nije moguće
prehraniti mesom i ostalim deficitarnim hranjivom.

Odlučila sam sutra kuhati raštiku (najbolja je u ovo doba godine kad je malo gricne
led). Raštika je prilično zahtjevna za spremanje, krumpir se kuha u jednom loncu,
meso u drugom, a kad je kuhano, procijedi se, spoji s krumpirom i doda pomno
očišćena raštika. Ne držim vam predavanje iz kuhanja ove nama vrlo mile namirnice,
samo sam htjela naglasiti koliko se vremena utroši za čišćenje svakoga lista. Nađe
se tu mušica, onih zelenih gusjenica (gadljive) i sitnih jajašaca od gusjenica. Uz
naočale s pojačanom dioptrijom, upaljenim svjetlom istražuje se svaki nabor na listu.
Slijedi potapanje u slanoj vodi, ispiranje svakog lista i ponavljanje postupka do rezanja.

Život mi se odjednom promijenio, nema više raštikastih tortura, nema više zavirivanja
po listovima. Uđem u vrt, uberem koliko mi treba, provučem kroz vodu i u lonac. Sve
ono što mi je priroda ostavila koristit ću, u paketu dobijem kupus i meso, t. j. insekte,
proteina ko u priči, a tek rad smanjenim kapacitetom..., pjesma. Jedva čekam proljeće,
tada po vrtu počinju šetati razne vrste, ni zamisliti ne možete kakve sve živine ima.
A tek ljeto, cvrčci, skakavci, svaki dan ćemo imati gozbu, vodit ćemo brigu samo o
prilozima, a i oni su najčešće obogaćeni proteinima.

Kažem Njemu..., baš nas je pošlo, uvođenje eura nas nipošto neće ugroziti, a ni
mirovina koja je povećana..., ma znate već. Planiranjem jelovnika znatno ćemo
uštedjeti, a naša prehrana će biti zdrava, ne trebamo nikakva sredstva za uništenje
insekata..., ne znam samo što ćemo s komarcima, možda nam konzumacija istih
popravi krvnu sliku, no, o njima ćemo razmišljati kad iziđu iz skrovišta.

Do tada prilazimo konzumaciji svega letećeg, puzajućeg, a trudit ćemo se i malo
otkopavati, u podzemlju su uvijek najvrjedniji primjerci.

30

četvrtak

prosinac

2021

Ostalo još dvadesetpet kuna do kraja godine

Red slatka, red ljutkasta, pa opet na kraju red slatka ako se ne zakiseli.
Pupupu, neće, ne smije, više volim slatko, ako može onako kako volim.
Kao i većini, šećer je poskupio, teško je zaslađivat, pa i život.
Godina mi je bila uglavnom pozitivna, pa se unegativila, neka je, ne valja
uvijek pozitiva. Onda opet, kud god pogledam ili okrenem uho..., cijepljenje.
Razmišljam danonoćno, čemu cijepljenje ako sam zaradila svoju porciju,
ako imam ona nekakva tijela, ona antiprotivna. Struka vrišti, daj, uzmi, uzmi,
ima viška. Što ću, uzela, vodeći se onim papirom s kojim možeš svuda bez
vize, samo pokaži sva su ti vrata otvorena. Sad kad su mi se sva vrata i
prozori otvorili odlučila sam se odcijepiti, da, da, dobro ste čuli, odcijepit ću se,
što će mi papir kad su zakazali osnovni elementi pomoću kojih mogu na sva
ta vrata. Dakle, epidemiološki problem smo riješili, idemo na poslovnu godinu,
hahaha, mene i poslovnosti, ali ajde, poslovalo se, mrvičak.

Eto sam ispromovirala svoju Razbucanu dotu, po najvećem mogućem nevremenu
i u vrijeme kad je korona počela uzimati maha. Društvo neveliko ali taman, tiha
glazba, čitanje, smijeh, a kao i na svakoj mojoj promociji kolači i piće. Malo društvo
velikih srdaca se razdragalo što meni bijaše jaaako drago.

Izišla još jedna knjiga, nas nekoliko autora (selo moje rodno), a autori razbacani po
svjetovima. Udružili snage, objavili i ispromovirali, nažalost bez mene, to nisu nešto
bili moji dani. Sve sam dobila u slici i riječi, malo sam i zasuzila što nisam mogla
biti s njima, nema veze, tek sam zinula na život..., ili on na me ne znam više.

Dosta je bilo promocije, idemo na planove. Sjetila sam se kako je u vrijeme kad sam
počela raditi u firmi bio odjel za plan i analizu. Nekako mi nije obećavao, planiralo
se, analiziralo se a firma se raspala. Dobro, ni prva ni zadnja, ali me to naučilo da
ne valja baš puno planirat, analizirat još nekako, bar ono što je iza nas, unaprijed
analizirat mi bez veze.

Ako sam išta naučila to je da mogu planirati samo slijedeću riječ na tipkovnici, ništa
više od toga, to bih i vama preporučila. Napišem na papir da ne moram pamtit, sve
ono što bih sutra trebala učiniti, osvane jutro..., ništa, u najboljem slučaju nevrijeme.

Ova godina je bila kakva je bila, ne bih je rado ponovila, ali nemam ništa protiv da
i slijedeće, na ovaj datum opet napišem kakvu analizu i tako..., ma, dobri su mi geni.

Ne očekujte od Nove čuda jer čuda nema, ne očekujte da ste mlađi i ljepši nego lani
jer ni to nije moguće, ne očekujte na kraju da će svijet stati ako vas više ne bude, što
prije shvatite da niste kralj/kraljica, vaše kraljevanje će biti puno učinkovitije.

Što prije shvatimo da smo tek zrnce prašine u pustinji, listić u prašumi, kap u moru,
svijet oko nas će nam izgledati ljepše a mi svijetu ljepši, a ljepota je lijepa zar ne?

Neka vam Nova godina traje do 31. 12. 2022. s vama živima i zdravima, radujte se
najbeznačajnijim stvarima, postat će značajnije, jedite i pijte dok imate što, molite se
da konačno shvatite kako je svaki trenutak u životu veličanstven jer uistinu je.

SRETNA VAM NOVA GODINA SVIMA!

23

četvrtak

prosinac

2021

Vrijedne spomena

Dobra duša

Prijateljevale smo skoro četrdeset godina. Svoje prvo dijete donijela je
u našu kuću, odmah iz rodilišta. Kod nas su ostali dok je djevojčica
malo očvrsnula a onda su nastavili svoj trnovit put. Mladi, puni života,
planova, tisuću prepreka na putu. Sve su prebrodili, djeca se školovala,
oni otišli u mirovinu. Kućica uz rječicu, idila. Tu su dočekivali djecu i
unučad, radovali se svakom slijedećem danu. Onda je bolest pokucala
na vrata, malo se othrvala, ali dijagnoza nije obećavala, bitku je izgubila
nakon ponovnog aktiviranja dijagnoze. Sve je kratko trajalo, za nju baš
i ne kratko jer su patnje bile goleme. Otpratili smo je, pod mjerama,
takva su vremena, ostavila je beskrajnu tugu svojoj obitelji i nama
koji smo je uistinu voljeli. Nju niste mogli ne voljeti, sićušna, blaga, odan
prijatelj bez kalkulacija, sa snagom snagatora. Nedostaješ mi draga,
jako, pamtit ću svaku našu kavu, svaki razgovor pun optimizma, pamtit
ću i čuvati svaki i najmanji predmet koji si mi s ljubavlju poklonila, kod
tebe i nije moglo biti bez ljubavi. Mirno snivaj, odmori svoje umorno tijelo,
srest ćemo se možda jednom, na nekoj adresi odakle poštar ne nosi poštu.



To treba znati, htjeti, moći i voljeti

Jedna od osmero djece, druga sestra, bile su djevojke dok sam ja bila
dijete. Vične poslovima koji su obilježili moje selo i moje odrastanje,
tkalje, vezilje, pletilje, podrazumijevalo se. Udale se za dva brata, seke,
a jetrve. Starija je otišla par godina ranije, ubrzo jedno za drugim rodila
dvoje djece, dva sina. Naša junakinja je pošla za njom ali s djecom joj
se posrećilo tek nakon sedam godina. Muževi u Njemačkoj, one nastavile
raditi i odgajati djecu od starije. Ova ponovno zatrudni (imala je tada 28 g.),
rodi blizance, opet sinove. Uspjela ih je priviti na grudi, uputiti prve i zadnje
osmijehe, pomilovat obraščiće, a onda nakon par dana umrla od sepse,
tako su objasnili u bolnici.
Ostade seka sa četvero sestrine djece, male, bespomoćne i prigrlila ih.
Nedugo zatim rodi i ona, također sina, prvog, dugoočekivanog, nakon
par godina i drugog. U očekivanju svoga djeteta nenadajući se dobila
ih je šestero. Nisu oskudijevali ničim, očevi su zarađivali, bili su vrsni
zidari, a ona domaćica, uvijek vedra, uzdignute glave i ništa joj nije
bilo teško, barem nije pokazivala. O životu se ne bi pisalo ni pričalo kad
bi bio predvidiv i jednostavan, a njen to sigurno nije bio.
Stasali sinovi (sad su već svi bili njeni), odazvaše se zovu obrane Domovine,
i u jednom okršaju, pogibe njen rođeni sin. Teško je bilo pristupiti toj ženi,
velikog srca, punog rana s najdubljom, odlaskom sina. Svi ostali su preživjeli,
a nju sam viđala često na sahranama u našem rodnom mjestu. Nikada nije
skinula crninu, ali uvijek uredna, sa svježom frizurom i uspravnim držanjem.
Koračala je čvrsto, sitnim koracima, takvu je pamtim iz mladosti. Uvijek je
bila u pratnji muža, starca izgubljenog sjaja u očima, no, on je ostao. Ona
se ugasila kao svijeća koja je snažno i stalno plamtila, prkoseći vjetrovima.

Brojni su oni koji će je oplakivati, sinovi, unučad, a svima je baš ona bila
majka, baka, oslonac, čvrsta stijena. Nikada im više blagdani neće biti isti,
ona ih je držala na okupu, do zadnjih dana, ona im je podarila sebe, bila
više od majke. Ima ljudi, žena, koji su zaslužili divljenje, naklone do poda,
a da isti smatraju kako su dali upravo ono što je u datom trenutku najnormalnije,
ne očekujući pritom ovacije, one su ljubav i istu nesebično poklanjaju.

Otišla je svomu sinu, svojoj sestri, imat će o čemu razgovarati ukoliko tamo,
negdje razgovore prakticiraju. U svakom slučaju, tvoje poodmakle godine
su ispunile svaku svrhu življenja i vrijeme je da se odmoriš. Počivaj u miru.

Osjećam se bogatijom prijateljujuć s prvom i poznajući drugu.




Na kraju svima koji dođu na ovo mjesto želim sretne blagdane!

31

srijeda

ožujak

2021

Pozitiva samo tak'a

9. ožujak. 2021. 7,02
Točno na današnji dan slavimo godinu dana otkad se u
svijetu počeo koristit izraz: "slijedeća dva dana su ključna",
Onda se produžilo na tjedne, mjesece i 'ko bi ga znao.

Žalio se odbjegli britanski princ kako mu je babi Elizabeti
prid oči izaša oni intervju šta ga je da sa svojom izabranicom.
"Bojim se da će joj to skrati život za bar deset godina" rekao
je zabrinuto.

Dama iz Zagreba na putu sila na piće negdi oko Posušja.
Sidi ona za stolom u kafiću u premišlja se kad je konobar
upita šta želi. "Kaj ja znam, pa ovo, pa ono i na kraju kaže...
"ma..., tekila".
Pajdo vrti onu tacnu priko ruke i veli joj: "de ti krkni jednu
ladnu pivu ako si tek ila"

Ušlo društvo i jedan kafić, a jedan onako..., malo smotan,
mjerka curu a nikako hrabrosti za pristupit..., ne zna šta bi reka.
Nage on iz boce par dobrih gutljaja i ohrabren priđe curi:
"ej, odakle si mala?" "Iz Kupresa" odgovori cura. Ponestalo
riči, vrati se on još dolit malo i dotetura do nje ispalivši: " a
je si li ranjavana?"

Nedavno puvala velika bura gori u okolici Imackog. Toliko je
puvalo da je svu stariju dicu otpuvalo u razrede do četvrtog, a
one najmlađe sve u PM-u.

Eto, moram biti pozitivna kad sam zadnju godinu dana dobila
u tri puta potvrdu o pozitivnosti, ne moreš bit negativan ni da oćeš.

24

srijeda

ožujak

2021

S ljubavlju i poštovanjem

Nisi se javila na moj zadnji poziv, nisi pročitala moju zadnju poruku,
ostavila si mi samo mogućnost da te ispratim i pogledom izrazim
sućut tvojim najmilijim. Nijemo smo stajali kod tvog lijesa, udaljeni,
bez mogućnosti za razmjenu utješnih riječi, bez zagrljaja, samo
susprezanje suza i drhtaji tijela. Bilo je prebrzo, teško se snaći
draga prijateljice, teško je prihvatiti da više nikada neću raširiti
ruke kad te ugledam na vratima za vrijeme godišnjeg odmora, a
nikada nas niste zaobišli, uvijek ste našli vremena posjetiti nas.

S toliko radosti i topline si mi pričala o svojoj unučadi, toliko si se
radovala skoroj mirovini kad ćeš im se moći više posvetiti. Sve je
prekinuto, ostavila si svoga dragog, ljubav iz gimnazijskih dana,
svoga jedinca sina i unučad i sve nas koji smo te voljeli i poštovali
jer si to uistinu zaslužila. Tvoj nenametljiv odnos prema ljudima,
prijateljstvo koje je bilo iskreno, pozivi koji su dolazili uvijek kad
treba, radovala sam se s tobom tvom povratku i druženju u mirnim
umirovljeničkim danima.

Nažalost, nikad nije onako kako želimo, praznina koju ostavljaš
nemoguće je ispuniti, a to će najbolje znati oni kojima si bila život
i ljubav. Patnje koje su ti pale na leđa kao teret koji je teško otkloniti,
nadala si se da će im doći kraj kad dođeš u prave ruke, međutim,
ništa se nije dogodilo kako si očekivala i čemu smo se svi nadali.

Kad bih te išla opisivati možda bi djelovalo kao preuveličavanje,
ali sigurno mogu reći da si bila veliki čovjek i veliki prijatelj.

Hvala ti za svaki poziv i riječ utjehe u sve dane kad sam bila u
svojim borbama, svaki razgovor je završavao sa: "ma ne boj se,
bit će to sve dobro". Sve sam prije očekivala nego to da će tvoje
boljke završiti na ovakav način.

Tužni smo draga prijateljice, snivaj snom anđela čije i nosiš ime,
ne brini, ovo vrijeme dok ti se pridružimo pratit će te naše misli i
sjećanja. Do susreta u vječnosti nosit ćemo te u srcu:(

04

četvrtak

ožujak

2021

Na vidiku

Evo se javljam dragi puče blogerski još uvijek ne dovoljno orna
ni zorna, ali s voljom k'o u mladice. Proljeće me mami vani, zove
me vrtlarenje ne odazivam se, zovu me visine i daljine a ja ostajem
na "mjestu odmor". Nema tragedije, proljeće će doći i proći, voćke
će cvjetati a ja ću uživati u svakom ponuđenom trenutku.

Trenutak je popravljen pozivom nakladnika s kojim me prije šest
godina spojila jedna naša blogerica kojoj HVALA (prepoznat će se).
U ovim mojim turbulencijama vijest je da je knjiga ugledala svjetlo
proljeća i do koji dan ću je imati u rukama. Ne smatram da se sad
moram nešto specijalno hvalit na postignuću, eto, to je ono najviše
što iz ove perspektive mogu učiniti, nekomu će se sigurno svidjeti.
Inače, knjiga nosi naslov RAZBUCANA DOTA, kakav joj i priliči,
razbucana kao i autorica sama. Da li će se i kada održati neka
sporna promocija saznat će se, za sada, jedva čekam da poštar
pozvoni dvaput s onim žutim listićem koji poziva na preuzimanje
paketa. Prelistavat ću je i tražiti mane kao uostalom svemu što
radim tražim mane. A tko je bez mane, što je bez mane..., ja ne,
moj rad ne, ali volje i ljubavi za učinjeno imam na pretek.

Nadam se da će se netko počastiti radom "prosječne domaćice",
nasmijati se i uživati negdje u hladovini bez maske.

14

nedjelja

veljača

2021

Sv. Valentin, ljubav, zaštita

Ništa novo, danas je Valentinovo, svi to znamo, obilježava se
dolaskom globalizacije na velika vrata. Ranije, mi koji smo učili
vjeronauk znali smo i za Valentina, a kako je to veljača, sve velike
ljubavi su krunjene u veljači ili bar do poklada, a razumi se, mačje
ljubavi su također vezane za veljaču. Ima tu simbolike, a zašto je
baš Valentin odabran kao zaštitnik zaljubljenih i brakova..., nešto mi
nije skroz jasno. Premda nema pouzdanih povijesnih podataka vezanih
za njegov život, iz onog vidljivog je jasno da nije bio oženjen, a da li
je bio zaljubljen..., e, ne znam. Poput velikog broja svetaca i on je
izgubio glavu u borbi za viru Isusovu, a opet tu ne nalazim poveznicu
sa zaljubljenima i brakovima. Nešto sam primijetila..., u vrime kad je bio
izbrisan iz katoličkog kalendara zbog svetačkog suficita, bilo je puno
manje razvoda nego danas kad se pompozno obilježava Dan u cilom svitu
i okolici. Čak i u vrime mraka nije bilo ovoliko razvoda, ne razumin, a jedno
znam, svetac čiji se imendan danas obilježava nema ama baš ništa s tim.

Lipo je naći povoda za slavljenje ljubavi iako mislim da se ljubav kao i sve
najveće vridnosti u životu najbolje slave u tišini. Ispada da je žena koja
danas dobije najskuplji dar ujedno i najvoljenija, meni tu nešto smrducka.
Ako se ljudi vole svu godinu, onda bi svaki dan tribalo slavit ljubav, a samo
izračunajte koliko je to cvića, šampanjaca, raznoraznih prćoka šta svaka žena
voli i 'ko to more platit. Ova godina je malo zamrznila ljubav, oću reć proslave,
čovik kad bi i tijo ne more najbolju od sviju žena (reka bi Ephraim Kishon),
odvest u restoran, kafić, piće, večera, sendvič, šta bilo.

Opet mi nije jasno, kako to da se u BiH organiziraju proslave po hotelima,
restoranima a sve u čast žena iako bez muški..., kakva je to ljubav, ali dobro,
sve to oda u paketu. Evo moje prije iz susjedne BiH-e redom idu na vanjske
doživljaje svoje ljubavi, nema distanciranja, nema maski, sve se događa k'o
da se ništa ne događa. Je li moguće da Valentin bolje štiti zaljubljene u onoj
tamo državi od nas koji smo se zakačili za lokomotivu europskog i svjetskog
vlaka, pa nas vozaju da ne kažem vlače.

Neću ja riješit svoje nedoumice, razjasnit nejasnoće, ali volit mogu koliko me
volja i koliko srce moje izdurat more. Ja bi najviše volila kad bi volit mogla svake
sekunde svakog dana šta i vama želim. Nije važan objekt voljenja, neka je mačka
ili onaj ružmarin ispod lipe, ma neka je i životna potriba u nevolji ili naški muž,
samo da se voli. Eto, ja vam želim a vi birajte:)

11

četvrtak

veljača

2021

Evo malo još

Učitelj pita malog Ivicu: "Ajde Ivica reci mi tri riječi
s početnim slovom P:" Ivica k'o iz topa: "tica, čela, spuž"

Otvaramo kavane s 50% kapaciteta, Mole se oni što
naručuju colu, cedevitu i slične pizdarije da ostanu kod
kuće kako bi oslobodili prostor profesionalcima.

Ako dobijete kredit u banci plaćate ga 30 godina, tu negdje,
a ako pak banku opljačkate vani ste za 10 godina, maksimum.
Pratite me na stranici za još financijskih savjeta.

Jutros sam doša' u Tomya s materom, kući se vratio s nekom
ženom iz Omiša. Jebale vas maske.

Otišla na japansko iscrtavanje obrva, pa brazilsku depilaciju,
zatim francuska manikura..., navečer izašla vanka, završnu
"glazuru" odradio Jozo iz Sinja.

Stožer: Roštiljanje može, ali uz fizičku distancu i maksimum pet ljudi.
Čovik ima pravo na roštilj i pet ljudi, priko pet valjda triba janjca okrenit.

Ova je istinita: Ostavinska rasprava zakazana tada i tada, došli jedini
nasljednici i zbunjena bilježnica u čudu gleda Metuzaleme ali ne komentira.
Ako je računala, izračunala je da slavna nasljednička četvorka broji ni manje
ni više već 330 godina. Prosjek pokvario mlađi član od 70 godina.
To se zove perspektivnost.

09

utorak

veljača

2021

Malo osvježenja

Liže mali Ercegovac lizalicu, kad treći dan mater se
obraća ćaći: - De bolan skini mu oti celofan nek' se
dite trun zasladi.

Obolio Bračanin od COVIDA, završio u bolnici. Poslije
par dan izbacili ga s odjela. Razlog, noću isključiva'
respirator.

Ako uskoro ne objave da triba oprat još nešto osim ruku,
ja ću se okupat pa neka sve iđe u PM.

Neka ovi gori objasnu narodu šta mu dođe respirator. More
bit da toga ima u nas u podrumima.

Čestitka Splićanina za sv. Luciju:
Svim Lucama, Lucijama, Sjevernoj luci, Trajektnoj luci i
Zračnoj Luci čestitam imendan.

Toliko me mater ispripadala zbog upaljenog bojlera u vrime
kupanja, da sad čim izađem živ iz kade sve oko sebe izljubim.

Ercegovac polaže vozački, uđe u auto, a unutra tri člana komisije.
On se maši za džep, izvuče 100EURA, zakači ih kod štitnika za
sunce. Jedan od trojice ga upita: " Je li to mito?"
"A ne, ne, to je za muštuluk koji mi prvi kaže da sam položio."

"Ćaća, šta je to autoritet" pita mali ćaću.
"Mater sine, mater."

08

ponedjeljak

veljača

2021

Tko zna

Trag si svjetlosti u mračnim dionicama
mijenama kad mi stalnost treba
riječ si nečujna
tišina što odjekuje u umu bezumlja
pladanj s delicijiama
bočica s otrovom
snaga u bespomoćnosti
kamenčić u cipeli kad mi korak krene
jesu li to sretni sklopovi
borci protiv učmalosti i dosade
balansi između ugode i neugode
jesam li ja samo analitičar bez pokrića
dok životni žrvanj melje
bez mogućnosti povratka cjelovita zrna

<< Arhiva >>