31
utorak
prosinac
2024
Po istom tragu
Svake godine u ovo doba obećam sebi kako ću dogodine biti
drukčija, razumnija, ugađati malo više sebi, jednostavno opametit se.
Gledam se večeras, ostalo još "repića" za odradit a dalje ne mogu,
ne ide, pretjerala u svakom pogledu, a pogled mi mutan i ne vidi ono
oku nevidljivo, Jedino je to bitno, ono što se ne vidi na prvu, ono kad
se zagrebe ispod površine i ugleda davno neviđeno.
Opet obećanje: odvajat ću sve po prioritetima, kao što odvajam papir,
plastiku i mješoviti otpad. Mi to ne moramo još, ali se navikavam da
me ne uhvati nespremnu. A što znači biti spreman na bilo što, koliko
je važno za naše živote ono na što smo spremni..., a opet, ne možemo
biti nespremni. Spremno smo mi odradili puno toga kroz ovu i sve godine
prije i ništa se spektakularno nije dogodilo, ni na jednoj sceni, samo
ponavljanje ciklusa cirkusa što sam davno u jednoj svojoj pjesmuljici
spomenula. i opet se nisam opametila, vidjet ću od onog trenutka kad
se poklope kazaljke, one dvanaest na dvanaest i kad na po krepana
kucnem čašu o čašu i "privalim" se s već zatvorenim očima na najmilije
mjesto u ovoj kući, "madrac moje zrelosti". Taj ne podrazumijeva ludosti,
tek je mirna luka za dvoje umornih mornara koji rijetko veslaju.
Dok u ponoć budete nazdravljali, nazdravite razumu, on će vas nekud odvest,
a ako i ne odvede, ostat će te barem razumni. Svakim danom smo svjesniji
koliko zrnce razuma može pokrenuti, a kad to shvatimo razum je već na
rezervi a kaos na vidiku. Da bismo izbjegli sve oblike kaosa, opustite se, vi
koji možete raspustite se, dajte oduška radosti, primite pružene ruke, uzvratite
osmijehe, darujte koliko već možete, nema ništa ljepše od primljene i uzvraćene
pažnje. Ne brojite koliko ste primili a koliko dali, nebitno, neka se vrti, kao što
se i zemlja vrti i vrtjet će se i kad nas ne bude. Iza nas ostaju samo lijepa ili ružna
sjećanja, pa počnimo već od ponoći malo promijenit smjerove, ne stalno po istom
tragu, uvijek može bolje, ljepše, drukčije, na radost svima, a radost svima je i
radost u nama.
Budite radosni, smiješite se i onda kad vam nije do smijeha, "ne tražite dlaku u jaju"
bolje tražite tračke svjetla jer u svjetlosti je sreća. Sretna vam i mirna Nova 2025.
P.s. Morat ću ovo pročitat ne bi li i meni došlo do glave, lako je druge savjetovat:))
komentiraj (14) * ispiši * #
29
nedjelja
prosinac
2024
Analitičar iz kužine
Evo prođe još jedna izborna komedija gdje se, vidi vraga
po portalima pojedinačno iznosi koje su krpice imali na sebi
kandidati i njihove polovice. Za zdravlje nacije je iznimno važno
koje boje kravatu nosi tamo neki muž, koje boje kapu nosi muž
one druge, kako neki muž nježno ljubi džepno izdanje svoje
Venere, a ruku na srce bila mi je draga ali se malo zabucala u
zadnje. Čovik iz naroda je barem počastio svoje sumještane i sigurna
sam da će kod njega biti pisme do zore. Mamin sin je također
najavio iće i piće za svoju ekipu iz Dalmacije, virujem da će i mama
doći. Dašta će, kad bi se moj sin kandidira za predsjednika ( neće,
lajav je) koga bi prije zva na feštu nego mater i ćaću, osim žene.
Ova dva iz "kružnog toka) su isto doveli žene, moram k'o stara žena
priznat da izgledom mogu proć, kakve su u glavi ne znam, valjda dobre.
Opisana je i njihova odjeća, ja mislim da su sve naručile iz TEMU-a, to
vam je ona tvrtka za koju govore da su niske cijene a visoka kvaliteta.
Gotovo nikad ništa ne naručujem priko interneta, ali slučajno, za probu
naručim jednu majicu. Mogu vam reći da sam je platila 5 eura, već sam je
oprala nekoliko puta i nije se rastegla ni izgubila boju. Ma znate da ja ne
mislim da bi one tamo naručivale neku fuš robu, to čak ni ja ne radim osim
uritko. Ne bi bilo ni pravo, ja sam skroz obična žena s ponekad neobičnim
ponašanjem, ali one kotiraju visoko, skroz visoke škole i još viši položaji,
što njihovi što od suputnika.
Malo sam skroz zašla u detalje, baš mi se večeras piše, ne mogu slušat ove
analize da ne kažem štagod grđe, a neda mi se ni plest, kolače sam ostavila
za iza nedilje i to će biti samo par biranih od mjerodavnih.
Pitam ja vas, jesam li ja malo sašla s puta kad ne pridajem važnosti ovako veliku
događaju kakav je izbor prvog do prvog čovika u Državi. Dva prva, a onako oštra
teško mogu daleko dovest ovu zemlju. Ja sam noćas sanjala jednog i onako ga
majčinski počela upućivat kako bi bilo pametno, ako ovaj drugi pobijedi, ne okriće
leđa, nego neka lipo sidnu i dogovore se k'o i dvi strane poslije krvavog rata.
Kod njih bar krv nije puštena što je meni poznato. Valjda san se okrenila na drugu
stranu pa ne znan šta mi je odgovorio, a ako me je čuo sigurna sam da će uvažit
mišljenje članice najmilije mu populacije u zemlji. Šta ima draže od umirovljenika,
malo imaju, malo im triba, tu i tamo koji pregled u glasovitm klinikam ako ne dođemo
(a ne dođemo) na red u običnoj, narodnoj bonici. Znam ja, ima vas i na ovom prostoru
koji bi sve umirovljenike po brzom postupku, ako nisu iz njihovih kuća. Dozovite se
pameti ljudi moji, ne mogu ni umirovljenici živi pod zemlju, a dok su na zemlji kadikad
tribaju nešto i pod zub, štagod toplo obuć i grijat se. Ne'š ti velika troška.
Kad budem malo više od volje iznit ću svoje viđenje Države kojoj bi' ja bila presjednicon,
kako malo triba da bude dobro i bolje, a svi nešto kamufliraju, od ekonomije prave "NASU",
a ekonomija mi je u malom prstu. Samo krenite od kuće i svoga mista i nadalje. Sve se
može kad ima dobre volje i skraćenih prstiju. Neću se ja kandidirat ne brinite, ali kad ja
mogu proć misec s našim mirovinam a stalno oko bolnica, čudesa bi' radila s državnim
proračunom. Vi koji će te pročitati malo mućnite, možda mi i podržite stavove.
A 'ko će biti presjednik..., 'ko god, meni je radit šta i dosad, a bilo bi mi drago da se malo
poslože u glavama a ne naše glave punit da neki ne mogu spavat (ja još mogu).
komentiraj (11) * ispiši * #
25
srijeda
prosinac
2024
Bez iznimke
Danas bi trebao biti dan ljubavi, radosti i pomirenja.
U to ime želim sretan Božić svima kojima je u srcu,
vjernicima, a svima ostalima neka je mira, radosti i
dobrog zdravlja tijela i duha. U konačnici svi smo mi
sazdani od istog materijala, iskoristimo ga za dobrobit
sebi, svojim obiteljima i svakom živom stvoru.
Prekratko smo tu da bismo zagorčavali jedni drugima,
sve što može biti lijepo ne treba biti drukčije.
Mir i radost od srca svima:))))))
komentiraj (12) * ispiši * #
20
petak
prosinac
2024
Kad zamre riječ
Vrijeme radosti prekinuto je nesretnim roditeljima,
prestrašan čin učinjen od strane psihički bolesne
osobe. Unesrećenima pored boli pojavljuje se pitanje,
"da li se moglo spriječiti?" Sada je kasno, pomolimo
se da se ne ponovi, a mjerodavnima da čine sve da
više nikada ne bi došlo do tragedije.
Anđele nadam se da ćeš uljepšati nama nepoznata
prostranstva, snivaj svoj vječni san:(((
komentiraj (10) * ispiši * #
17
utorak
prosinac
2024
Prelet
Ima jedna skrivena priča
"Sunce neba moga" joj je ime
pisana davno za jedne hladne zime
nije ugledala svjetlo dana
prepuna je duše i skrivene sjete
sjetih se danas za sunčana dana
spomen joj dadoh i godinama što lete
Pisala sam i mnoge pjesme ljubavne
čini mi se da za to sada i nije prava ora
danju u večerje kasno ni kad sviće zora
druge su ricete sada na snazi
dok život pruža svoje kandže i nemilo nas gazi
gledamo i stare slike svih profila
čudim se kakva sam sada a kakva nekad bila
kažeš mi ispod glasa da sam tvoja cura
a meni suza krene znajuć da za izjave takve i nije neka ura
Nema više povratka na staro to biti i ne može
klizimo dalje po nesigurnu terenu i ne iskakati iz kože
blagdani u meni bude osjećaje razne
srce bi htjelo izići iz grudi
takva sam bila takva ostala nemoj da te čudi
Iza nas sva su čuda
sve ludosti i radosti
jedne razigrane mladosti
a sada valja nam kočit i na uzbrdici
radovat se suncu
nebu i svojoj dici
komentiraj (15) * ispiši * #
10
utorak
prosinac
2024
Ispekla sam ga gospodine ministre
Davno sam donijela odluku da se neću trovati s ovim
novoostvarenim doktorima svih profila a ne liječe ništa, (upravo
čujem na vijestima da su još jednog oslovili s doktore),
čak ni državnu blagajnu, neću se trovati dnevnim prepucaljkama
na razinama koje bi trebale biti uzorom, neću, obećavam.
Ali moram, baš se moram osvrnuti na "kruh naš svagdašnji" a
nerijetko i noćni jer se rano sunoćava.
Kruh je skup, osim što je skup nije ni kvalitetan, ovi naši pekari
ga ne peku dovoljno pa je božemiprosti gnjecav. Više puta sam
to spominjala pekarima..., "pa pecite ga malo duže, nije važno
što će koji dkg izgubiti na težini, kao da vas netko kontrolira. Ako
kontrolira, za ljubav svoga naroda pecite ga kvalitetno, malo manja
zarada možda, ali zadovoljstvo potrošača je na prvom mjestu", reče
naivac u mom liku i uhvati se brašna i pregače da bi došlo do pogače.
Onaj bucmasti ministar kojemu je imovina nadmašila tjelesnu masu
puuuuno puta..., neka, zaslužio je iako je kratko ministar da komentira
navike svoga naroda. U pravu je kad kaže, "ako vam je kruh skup,
pecite ga sami". Čovjek zna iz iskustva, zna kako se štedi i stiče, gdje
će ako ne na kruhu.
Nije mi stalo što on kaže, to ja onako usput, kruh uglavnom pečem, a
kad pečem onda malo više i pojedem, a to nije zdravo. Problem je što
raste sve ono što ne treba onda smo u neprilici, valja nam mijenjati
garderobu, a garderoba neka je i turska košta više od pekarskog kruha.
Taj ne jedemo osim za nuždu, ušteda nemjerljiva.
Pitanje je..., slušati ministra i zaokružiti se poput njega, uštedjeti također
kao on, guštajući u pamučastom kruhu, pogačama, uštipcima, ili se svega
toga odreći i puniti džepove pekarima, kažu da je čudo koliko oni mogu
zaraditi na kiflama, pitama, kruhovima svih vrsta. Ma neka, tko radi neka
zaradi, ali bojim se da ne ćemo profitirati ako poslušamo ministra. Znate
koliko se sve bolešćina krije iza onog omamljujućeg mirisa svježeg kruha
i peciva, ne želim ni brojiti.
Eto gospodine ministre, ja sam ga i danas ispekla i već je jedna štruca
"dobila noge". Da ipak razmislite ima li neki drugi način da mjesečno
ubacimo u kasicu, jer mirovina iscuri prije nego je ugledam. Poučite nas!
komentiraj (15) * ispiši * #
03
utorak
prosinac
2024
Suoči se i ne plači
Ovo ja razgovaram sama sa sobom, najbolje se nas dvije
razumijemo. Prošla dva tjedna su za moj ukus bila naporna.
Krivaca nema, sa strane drugih sve je bilo u dobroj i prijateljskoj
namjeri, problem je samo u meni i u meni.
Izlet na jedan lijepi otok po pozivu, truckanje trajektom, vožnja,
sjedenje, gošćenje, sve kontra mene. Vožnja, sjedenje, hrana u
izobilju..., ugroza za moj "mladi" život i propadajuće mu zdravlje.
Tko može prijateljima reći da su pretjerali, mi smo ljudi tamo neke
"zadnje dobi", kad bi trebali jesti k'o ptičice, nakon toga lagana
šetnja, vođenje za ručice da koje ne posrne i to je to. Ne mogu
to reći jer ni oni meni ne govore kad se ponašam isto, srce bi
htjelo sve podastrijeti što ima u pričuvi, a svi znamo da je to u
najvećem broju slučajeva pretjerivanje i liječenje nakon svakog
susreta. Zaključak je da su susreti najnježniji melemi koji liječe
dušu, a tijelo će se ionako "oporaviti"..., kako ne bi.
Kad smo kod tijela, govorim u svoje ime, ne znam kako funkcioniraju
moji godišnjaci i okolo, ono nam šalje signale, velike i male, trebali
bi slušati. Nisam bila poslušna ni kad sam trebala, a slušati sebe zna
biti i pogubno ponekad. Tako sam čula onu svoju drugu u mom liku
kako treba iskoristiti ono voće koje bi moglo propasti. Poslušala!
Kod nas je problem kad dospije voće i povrće, ne možete sve trpati
u škrinju, a uvijek viškovi. Komu ću ponuditi kad gotovo svi imaju, a
ako nemaju ima kod susjeda. Često ispada da se želiš riješiti viškova,
nerijetko sam dobivala odbijenicu za ponuđeno jer "sipaš sol u more".
Da skratim, uhvatila sam se džemova i marmelada, ukuhavanje po
barem pola dana pa opet. Kad je u pitanju sočno voće od pune velike
zdjele ukuha se na nekoliko teglica, skoro razočaravajuće. Dosjetila
sam se i pomiješala voćke radi gustoće, to funkcionira.
Sve je sada na svom mjestu a ja "ne mogu smista" kako bi se u nas
reklo. Plaćam cijenu svomu optimizmu kako ja sve mogu, nije važno
što je laganini, ali "plaću" dobijem svaki put kad idem u proboj a oružje
tanko. Neka mi, suoči se ona druga ti i ne oplakuj svoje izlete u nemoguće.
Još jednom sam sebi dala riječ da neću više praviti ludorije, radit ću samo
osnovno (ima toga osnovnog), šetati, odmarati, neću gledati u ovaj sag od
lišća oko kuće, neću nosom provirit u vrt gdje "raste trava zelena" najjača je.
Neću, ništa neću, samo ću uživati, šetati, tu i tamo nešto gricnuti da vam ne
umrem od gladi ovako mlada i zelena, naročito zelena.
komentiraj (13) * ispiši * #
25
ponedjeljak
studeni
2024
Sveta moja Katice
Već ranije sam se osvrtala na blagdan sv. Katarine aleksandrijske
i ne želim se ponavljat, to zna bit dosadno, a ja ne želim biti dosadna.
Sve ono napisano o njoj možete naći po bespućima interneta i svetim
knjigama, t.j. životopisima svetaca, naravno, komu je to napeto.
Ima nekoliko svetaca za koje sam sentimentalno vezana, jer su se u
mojoj kući obilježavali u vrijeme djetinjstva. Klizanjem života sve više
se vraćam na to razdoblje bezbrižnosti, rijetkih darova, a baš darovi
iz tog vremena i sada izazovu suzu radosti.
Jedne davne godine moj ćaća mi je na nekom sajmu, Cista, Zadvarje,
kupio sliku sv. Katarine i dao mi je uputivši samo par riječi: "Znaš kakva
je ona bila, ne želim da završiš k'o ona ali budi joj slična, eto, barem budi
pravo čeljade, da te se ne stidim i da se jednog dana sama sebe ne stidiš.
Nikada tu sliku nisam uzela iz svoje djevojačke sobe, stoji uporno na zidu
i ne da se vremenu, a uz nju je i slika petnaestgodišnjakinje, t.j. mene.
Nas dvije, zavjerenice čuvamo kuću u kojoj su možda samo miševi nastanjeni,
kažem možda..., jer ni jadni miševi nemaju tu što raditi, crkli bi od gladi.
Život prođe, ide se prema zalasku, koliko je u meni ostalo od onoga na što
me ćaća upozorio u startu, ne znam, trudila sam se. Znam da neću biti
svetica, budimo iskreni, tko to od nas ima te osobine..., ja ne. Neka ostanem
zapamćena po onomu što jesam, kažu da sa mnom nikada nije dosadno.
Na današnji dan upućujem čestitke svim svojim imenjakinjama bez obzira koju
inačicu imena Katarina nose, ja sam nekad jako voljela da me zovu Katarina.
Danas prvi put ove sezone kuham sarmu, moji nešto rade pa će im dobro doći,
usput ćemo skromno proslaviti moju dragu Katicu:))))
komentiraj (11) * ispiši * #
24
nedjelja
studeni
2024
Oprostite mi vi tamo
Oprostite mi vi pjesnici kojima se divim
nadzemni i podzemni
oprostite što se povremeno stihom izrazim
u svojim radostima
tugama
nedefiniranostima
podijelim radost
istresem tugu
ponekad i otrov izrigam kad sam otrovana
riječju
djelom ili otrovnom gljivom
njih ne raspoznajem
progutam
izrigam
pokušavam se izliječiti
ne trujući se dalje
ne zamjerite
ja sam tek mala žena
u centimetrima
glavi
tek srce radi
dopuštenom i nedopuštenom brzinom
ovisno o podražajima
ulijenila sam se
preskačem zaboravljene neispričane priče
stih mi je kraći za slanje poruke
o radostima
tugama
otrovima
lijeku
komentiraj (6) * ispiši * #
23
subota
studeni
2024
Pripreme
Vi starosjedioci nepoznatih visina
bar oni koje sam poznavala
rezervirajte jedno mjesto na mekim jastucima
jednoj od mnogih lutalica bespućima života
punoj očekivanja u savršen ustroj druge adrese
nedovoljno vjernoj u istinitost vjerovanja
Dok oči i uši bacam na viđenje i slušanje
svakodnevice koja melje k'o nuklearni mlin
moram vjerovati u prijenosom naučeno
kako su ovi plimni udari i vatrene lekcije
samo uvod u vječno trajanje
Ne žurim nikud
još imam žara i dara dijeliti sebe
onima što mi osmijehom vraćaju
zagrljajima stišću do puknuća
strpljivo primajući na znanje savjete
stoput izgovorene
a obje strane svjesno prešućuju uzaludnost bacanja riječi
uporno griješim ispočetka nadajući se
ostajanju istih u nekom moždanom zapećku
za svaki slučaj
nemojte se izvlačiti kako se nisam predbilježila
vama starosjediocima nepoznatih visina
onako..., za svaki slučaj
komentiraj (11) * ispiši * #