06

ponedjeljak

veljača

2023

Prosječna domaćica opet jaše

Nije ni situacija, ni vrijeme a reći će znalci ni zasluga, da svako
malo osvanem na naslovnici, danas vidim da sam "obješena"
kao blog tjedna. Prvo što sam pomislila je kako se u Americi za
najbolja filmska ostvarenja dodjeljuje Oskar, a najlošija pak, opet
po zasluzi dobiju Malinu (ne znam da li je zlatna ili drvena). Da
ne bi bilo nesporazuma i čestih pitanja zbog mog "vješanja", molim
poštenog urednika da mi odgovori u koju kategoriju spadam, jer
neću moći zaspati ako isto ne saznam. Velik je to teret za moja
nejaka leđa.

Jutros sam baš bila lepršava i kao takva odlepršala što i priliči
ponedjeljku do banke, FINE i neke tamo manje fine, nevažno, da
riješim svoje tekuće grijehe. U mojoj matičnoj banci me opali cifrom za
jednu potvrdicu koju moram dostaviti zbog onog Vladinog dodatka na
mirovinu, 3,98 naših eurića. Što ću, moram, inače ciknio dodatak.

Lepršanje je time obustavljeno, nastavila sam laganim korakom po
buri i hladnoći, pazeći da ne idem preko pješačkog koji me zamalo
glave stajao. Usput sam čula razgovor o potresu u Turskoj, tako da od
mog lepršanja nije ostalo ne perušine. Iskreno sam potresena, odmah
to potiče na razmišljanje o ovim svakodnevnim brundanjima i trzanjima
na svaki veo paučine i sloj prašine, na cijene, hladnoću i vrućinu. Ako
ćemo priznati, ništa nas ne može zaustaviti u nebulozama dok nas ne
bubne nešto na što utjecaja nemamo, e, tko nam je onda kriv.

Čekam da Crveni križ da uputstva o slanju pomoći, da svatko od nas
prema svojim mogućnostima da prilog ljudima koji su bili uz nas u potrebi,
a da i nisu, oni su sada u neizvjesnom položaju i trebaju svaku potporu.

Kako stvari stoje, prosječna domaćica je tu, nije baš da jaše, ali ću biti
tu ako me nešto nepredviđeno ne zvekne u glavu ili oko glave..., nikad se ne zna.

04

subota

veljača

2023

Da li bi opet?

Drukčiji svjetovi i DNK-ovi
predviđanja na razini "trajat će šest mjeseci"
sudar snova i "bolesne" reale
zidanje stiha ljubavnog i brojčanih knjižurina
očekivanje romantičnih izljeva
podastiranje tečajnih lista i kamatnih stopa
naučih o brojkama koliko znače svakodnevnici
provaljivao si poneku romantičnu frazu
naučio ih ponavljati
sitne pažnje slučajnog dodira bile su u paketu
odoh ja u drugom smjeru
od svega radim komediju
slažem cente
ovladah tečajnim listama
a ti iskočio iz "brojčanika"
prešao na recitiranje Jesenjina, Šimića, Nerude,
Tina ne ispuštaš
napravismo smuti od života različitih
je li vrijeme doradilo skicu mladosti
zaigranih srdaca i glava u oblacima
ili je to smiraj pred mir
i pitanje "da li bi opet?

02

četvrtak

veljača

2023

Zalogajnica

Poželim nekad neka si vremešan
da mi budeš jedini zalogaj toga dana
kao u neka vremena
dok je svaki cvijet mirisao
a znam da je među njima bilo i smrdelja
pod šatorom ljepote kamuflirala sam okuse i ukuse
ne dajući nikomu da poremeti redoslijed

ulaziš s pitanjem jesam li uzela propolis i med
a ja u mislima u sasvim drukčijoj zalogajnici
s osmijehom iznutra
s čežnjom iznutra
da ne shvatiš kako si eto ti
baš danas meni viroznoj
otvorio apetit za neponovljiv zalogaj

01

srijeda

veljača

2023

Kokoš ili neki drugi leteći objekat

Opet sam zavirozila (test negativan) za okolinu b.o.
U polu omaglici misli, po tko zna koji put sastavljam usmenu oporuku,
dajem na znanje kako bih htjela da me pošalju tamo negdje, a to je
u prahu. Molim Boga i moga sv. Antu i sv. Katu da naša županija
konačno izgradi tu peć za nas koji ne želimo u komadu na oni svijet.

Jedan od razloga je što se užasavam crvi, a sama pomisao da ću im
biti hrana, a oni opet hrana generacijama koje dolaze, padam u ono
stanje šoka, ma ne mogu vam objasnit.

A sad malo reale, u svom životu sam pojela jako puno trešanja i ostalog
voća koje često za podstanare imaju upravo crve. U djetinjstvu mi nije
padalo na pamet da otvaram trešnju radi provjere. Popnemo se i sreda,
na početku čak ni koštice nismo izbacivali.
Pernate živine, (meni kokoš najdraža), sa zadovoljstvom kljucaju po dvorištu
i pokazuju sve znakove sreće kad naiđu baš na crva ili nekog drugog odvratnog
insekta. A tek kuda gazi, koju prljavštinu prođu one nogice. Moj dobavljač
domaće peradi, precizno, kokoški i pjetlova, uredno sa strane ostavlja vrećicu
s desetak nogica, meni kao svomu vjernom kupcu. Zna da su mi nogice mljac, kao
i svinjske. Izmijenjala sam zavidan broj recepata, isprobala svega u svojim
loncima, a najviše volim kokošje i svinjske nogice, od voća trešnje, po mogućnosti
netretirane pestiinsektifungicidima. Mile mi šljive i jabuke, također one što imaju
pirsinge po tijelu.

U djetinjstvu sam imala bliske susrete sa skakavcima, cvrčcima, stonogama.
Hvatala, analizirala krila i ticala, brojala nogice, toliko o momu gađenju prema
insektima i životinjama što za desert papaju insekte, a ja njih.

U posljednje vrijeme uši probijaju oni s radija i TVe o novim pomacima u svjetskoj
gastronomiji. Što će nam sve podvaljivati..., u obliku brašna, kao sastojke raznih
namirnica, a mi nesretni samo ćemo skrušeno prebacivati fino dizajnirana pakiranja
neke nove hrane, a k'o s nokta smo mogli sve skupo plaćeno potražiti po livadama,
šumama, gorama i štajaznam. Šetamo po svježem zraku, nosimo košare ili neki
prikladan sud da nam sitniš ne pobjegne, kao da idemo grlom u jagode, hoću reći
u branje jagoda ili ludih gljiva, svejedno. Nikakvi trgovački lanci ne mogu nas ugroziti
sa svojim izmišljenim i izmiješanim pripravcima, mi sve to imamo kod kuće i oko kuće.

Dobar vam tek, hrana je to što "daje ti kriiiilaaa:)



27

petak

siječanj

2023

Lepinje, moli i pet metara okolo

Iza mene nemirna noć. Ne znam kakav je mjesec, oblačno je.
S laganim kuc, kuc na vratima, pozvana sam na jutarnju kavu.
Ustajem, mašem rukama i vrtim vratom u dva smjera, to mu
dođe k'o jutarnja tjelovježba. Bolje nešto nego ništa.
Navlačim moj omiljeni plišani ogrtač, oslikan srcima u dvije
nježnoplave boje. Ta plava me prati cijeli život.
U kupatilu hladno, sreća topla voda koja popravlja dojam hladnoće.
Obavila potrebno, sjedam za stol, pripalim jednu da upotpunim
jutarnju terapiju. On koluta, "ne poteži", veli. "Nikad ne potežem,
samo fućkam i zagađujem okoliš.
Kaže da je kupio moliće za friganje, ubrat ćemo blitvu, ima za još
dva puta ako je led ne potaraca. "Nego, šta misliš, bi li ti se dalo
zamišat one lepinje šta san sinoć vidija na netu..., ma ne moraš
ako ti se neda, samo pitam". Molići su me kupili, baš sam podmitljiva,
sreća što nisam zasjela na neku visoku fotelju. Eto, ja bih za morske
plodove bila spremna pregovarati i na kraju bih završila k'o i one dvi
koje su puno obećavale i više ne obećavaju. Neka mene u zapećku.
Nakon završetka jutarnjeg rituala koji je jutros bio začinjen oguljenim
i blago pošećerenim kivijem što me je dodatno podmitilo. Idem na net
potražiti jedne od stotinjak vrsta lepinja ili somuna. Našla, jednostavno,
umijesila. Nekoliko premiješavanja, loptice, valjanje i tri puta po dvije na
pleh, gotovo vrlo brzo, samo sam pretjerala količinom.
Riba je frigana po mom guštu, malo jače, blitvica mlada, lepinje tople.
Popila trećinu čaše crnog vina, samo da ne pijem vodu nakon ribe.

Poziv! Dolazak najavljuje dodijeljena mi pomoćnica. Mlada, vrijedna,
ugodna, umjereno razgovorljiva, poznajem je od ranije. Prvi put da mi
netko van moje obitelji pomaže u kućanstvu. Nas dvije to laganini, red
rada, red razgovora, meni odlično, po "govoru njenog tijela" (što bi rekli
naši sportski komentatori a i političari) čini se da joj atmosfera odgovara.
Pokušavam biti od koristi, dižem rublje sa sušila. Miriše k'o duša i usput
razmišljam što sve mene usrećuje, obično svježe osušeno rublje i dah
svježine u kući. Luckasta žena, da ne kažem što grđe.

Jučer sam iz knjižnice donijela hrpu knjiga za oboje, jedva čekam večeras
zagrist jednu. Sutra slijedi izlazak, šetnja, tek da ne zaboravim hodat.
Još bolje ako netko ugodan naiđe za razbijanje monotonije.

Nakon duge pauze i nije nešto, važno se zagrijavat, živili vi u zdravlju:)

01

utorak

studeni

2022

Kakve smo ih znali

Povratak u tišini iz svečane tišine. Ostavljamo ih u miru,
one mirne i manje mirne, to su oni, onakvi kakve smo ih
poznavali. Naši najdraži, oni za koje nas veže djetinjstvo,
odrastanje, krvne veze, prijateljstva. Svi su oni sada istog
statusa, razlika je samo u izvedbi posljednjeg počivališta.
Nameću se misli..., koje su putanje nakon prizemljenja, da
li su naša očekivanja u neki bolji svijet realna ili samo proizvod
vjere i nadanja? Povratnika nema, osim onih koji nam s vremena
na vrijeme dođu u snove, ili češće u misli. Da li usrećujemo one
koji ne daju odgovore na pitanja, kad im nesebično položimo
cvijeće i upalimo lampione, ili je to samo naše ispunjenje?
Možda bi se mnogi pobunili i otklonili sve to blještavilo s ploča,
dajući nam na znanje kako smo se možda prekasno sjetili, možda.
Do sada ne saznadoh da je netko uložio žalbu na dolaske i
ukrašavanje vječnih stanova.
Ja se uvijek nešto pitam i preispitujem, rijetko na ta pitanja dobijem
i odgovor. Za ovozemaljskog života teško da ću ga i dobiti.
Stoga, laganim koracima dolazim i odlazim, ne bih htjela unijeti
nemir u mir, nadomještati spoznaje nepoznanicama, ne znam ništa.
Težinu je teško skinuti s duše. Otišli su djelovi mene, puno njih,
ostajem tu, sjećajući se, ponekad smijući se nekim isječcima iz života
meni bliskih, dajući njima i sebi obećanje da ih neće prekriti zaborav.

Do vremena kad budemo dijelili zajedničko mjesto, kad god to bude,
počivajte u tišini i miru. Obećavam, doći ću, nema žurbe.

29

subota

listopad

2022

Nešto ima nešto nema

Nema drva, kažu slijedeći tjedan, tako već tri mjeseca.
Informiramo se, nadamo se, a obećanja su tu, cijene
do nebeskih visina. Grijanje na struju..., visoki troškovi
a mala korist. Voda..., redukcija, nema zalijevanja, a ne
bi bilo ni fer, dok se jednima obustavlja isporuka grijeh
bi bio razbacivat vodu.
Zdravlje..., malo ima, malo nema, neka su samo djeca u
komadu. Tako je od postanka, malo šteka, malo uštekano,
kad išteka prijeđi na drugu opciju.
Sunca imamo na pretek, baš ono pravo, grije, po danu za
kratki rukav. Što bi Skandinavci dali za tu blagodat.
Život je to, ne može jare i pare, a o eurima i centima da ne
pričam. Bit će svega osim nas, ako o tomu inače ne mislimo
ovi dani su idealno vrijeme da se sjetimo. Vrti se, vrti, stalno,
kružnica je to, kružnica života.

25

utorak

listopad

2022

Nešto razmišljam dok se krčka

Svako jelo ima svog kušača
svako štivo ima svog čitača
voda kupača
šetnica šetača
plaža ležača
vlast harača
magarac udarača
konj jahača
čovjek presretača
mačka mačka
patka patka
bik kravu
tata mamu
did babu
kuća tarabu
zub čačkalicu
nos maramicu
tanjur čorbu
poreznik torbu
ratar ciklu
dama štiklu
baš zato što sve ima par
život je pravi božji dar.

20

četvrtak

listopad

2022

Tko visoko leti neka ponese padobran

Neki ljudi misli da mogu pokriti sve resore u svojoj državi, a bome
neki bi čim se zapope odma stavili Papinu kapu na glavu. Valjda se
bezbroj puta pokazalo da to baš i ne ide.

Sredovječna dama britanskih gora listić, brzinom munje popela se na
prvo mjesto parlamenta, uvjerena u svoje nadnaravne moći i sigurno
se vidjela puno dalje od svog rodnog otoka. No, ne lezi vraže, brzo se
iskazala, nije to lako. Puno ljuće guje od nje ostaju zgaženih glava, a
ona je srećom brzo shvatila da se bolje spuznut niz skaline nego li se
stropoštat na glavu bez padobrana. Tako je Liz Truss svojom voljom
ili uz nagovor (ne znam, nisam nazočila), iskliznula iz tračnica Dauning
strita. Što se mene tiče mogla je i radit neki manje složen posao gdje
bi se puno bolje iskazala na korist svoju i cijele svoje nacije.

Tu i tamo promatram ove strane vlade u kojima se premijeri i ministri
mijenjaju ko da prostite šporke gaće, a kod nas, čim se spomene da bi
se moglo tako nešto mijenjati, odmah je reakcija..., "oni bi rušili legalno
izabranu vlast, oni su mrzitelji svega hrvatskog." Legalno je izabrana,
ne sporim, ali sa svrhom i razlogom, valjda bi vlast trebala raditi u korist
svoga naroda koji ju je izabrao a ne glumit vlasnike tog istog naroda i
zajedničke nam imovine, ako je još što ostalo. Ponašanje poput djece
koja alibi za svoje nestašluke opravdava napadom na svoje roditelje
riječima..., "ti mene ne voliš zato mi ne daš, zato mi dijeliš lekcije i sl."
Kod nas jedino lete ministri kad ih se ulovi u krivolovu, ali ne svojevoljno.

Svaka čast Liz, ona je došla do sebe, shvatila da je prezalogajila i odustala.
Čovjek je najviše postigao ako je shvatio svoje dosege, s te razine može
najviše učiniti.

A sad na temu vremenskih nepogoda..., na području naše općine došlo je
do redukcije vode gotovo u svim selima, s upozorenjem da se i u gradu
smanji potrošnja što uključuje i prestanak zalijevanja vrtova. Taman kad
su usjevi izvirili svoje zelene glavice zavrni špinu i čekaj kišu. Snalazim
se na način da koristim vodu u kojoj ispirem povrće, a to je toliko sitno
za veliku površinu. Eto, mislim da Liz Truss nema barem vodene probleme,
na njenom otoku stalno kiša. Trenutna temperatura je 22 stupnja, nema
drva, a bome ni hladnoće, za sada.

09

nedjelja

listopad

2022

Noćna pustolovina

Zvijezdo, ti što nada mnom bdiješ
osvijetli stazu putnice noći
dok u mraku držim otvorene oči
čekajuć željno da mi se nasmiješ.

Po rubovima snena posrćuć koračam
nevješto slijedeć tvoga sjaja trag
glavom odjekuju nekad željne riječi
iz usta onog što mi biješe drag.

Tugu što baštinim iz kolijevke otaca
otet se ne mogu ni maratonskim trkom
zapletoh se u mreži sličnih mi taoca
slabašno teturajuć ka neznancu mrkom.

Trag zvijezde nesta
okrilje noći dade mi mjesta.


V r a ć a n j e

Volila bi više od išta
popit vode iz kamenice
u rano jutro
dok je sunce ne ugrije
volila bi još jednom proći
onim utabanim putićima
koji više nikud ne vode
ne postoji izlaz
zarasli putići
zatrpali naše priče
naša veselja i smijeh grleni
radosti bez osobita povoda
volila bi još jednom naići na nekoga od vas
al' odoste
jedan po jedan
osta samo mahanje u prazno
uz otpijen gutljaj flaširane vode.

<< Arhiva >>