26
nedjelja
listopad
2025
Večer riječi i druženja
Našli smo se tu da svatko od nas da najviše što može, bez
namjere da će doživjeti ovacije i neko nebulozno i umjetno
slavljenje. Promovirana knjiga S.Š. More naše hrvatsko, a mi
"priljepci" samo smo pokušali malo doprinijeti sveukupnoj atmosferi.
Odabrali smo po par svojih uradaka i izrecitirali kako tko najbolje
zna, mladi glazbenici su doprinijeli svojom svirkom, da nam se
što bolje otvori apetit. Kako reče tu jedan lokalni čovjek od libra:
"dok ima janjetine, kruva ispod peke i dobra vina, bit će i kulture. Ljudi imaju dobar pristup znaju, ako se nanjuše peke, uštipci
i kruh ispod saća, doći će, ostat će, poslušat će i malo pomalo zavoli
se glazba, zavole se razna štiva. Što je najbitnije, zajednica je na okupu,
razmjenjuju se razna iskustva, prepričavaju dogodovštine, obnavljaju
uspomene iz vremena kad su se družili uz komadić kruha i čašu vina.
Uvijek promatram ljude, gdje god se nalazim, na taj način slažem dojmove,
učim od onih od kojih se učiti može i svaki put iziđem bogatija za jedno
iskustvo.
Pred polazak sam brinula što ću obut, kiša, a nije hladno, čizme otpadaju,
a ne bih htjela da na takav događaj dođem neusklađena. U zadnjem
trenutku zgrabim ono najugodnije, osjećala sam se jako ugodno i opušteno,
a nisam primijetila da su ljudi baš mjerkali "što je ova uvozna obula i obukla".
Čisto, ispeglano, moj broj, nabacila malo vitamina, osmijeh iz duše i sve
se ostalo zaboravi. Biti u društvu ne znači reklamirati poznate marke obuće
i odjeće, jednostavnost u izgledu i izričaju, pristupačnost i otvorena duša
prema onima koji te tako nesebično ugošćuju, ništa više a ni manje se od
nas ne očekuje.
Do slijedećeg susreta hvala vam dragi ljudi:)
komentiraj (10) * ispiši * #
22
srijeda
listopad
2025
Pod kišobranom
Kišobran u ruci
u pozadini nježni zvuci
nisu kišobrani kao ovaj moj
polomljenih žica
ne kineski već fini kako i priliči
za fina bjeloputa lica
to su oni za gospodu i dame
koje nikada ne šeću same
uvijek je iza kavalir
i tako laganini hodajući
jedni s jedne
drugi s druge strane
prave šetalački špalir
ja jedva uspjela sići do vrta
po stručak selena i glavu salate
i puninu u grudima osjetih
da li zbog glazbe
ne znam
možda vi znate
Nadala sam se
Od sinoć razmišljam o današnjem ručku
svinjski vrat s balancanama na gradele
pripremila sam probavne kapacitete
bilo je dobro dok ne otvorih oči
u trenutku srce mi poskoči
ne radosno
moram raditi preinake
srećom uvijek prolazi juha s prilogom
a ja uzeh one kotlete
i razigranom maštom flomasterom pišem sadržaj
"ovo je nekad bila svinjica, a vidi..., samo komad vrata",
na drugom dijelu: "stradala ni kriva ni dužna"
Tako na me djeluje kiša
radost što ne moram zalijevati vrt
radost što nebo lije suze
nisam fer kad su nebeske suze u pitanju
a trzam na suze smrtnika poput mene
koja rijetko plače
a danas bih skoro plakala
zbog ručka koji nije željeni
a opet žao mi da ON pod kišobranom loži vatru
a ručak k'o ručak
popunit će kapacitete
ima nade za gradelanje
komentiraj (11) * ispiši * #
16
četvrtak
listopad
2025
Kad ponestane ideja
Danas fizikala, branje maslina i baš mi je ovo došlo k'o naručeno,
meni bilo drago pa eto..., dijelim.
1. U kojoj bitci je poginuo Marko Kraljević
-u posljednjoj
2. Gdje je potpisana Deklaracija nezavisnosti SAD?
- na dnu stranice
3. Koji je glavni uzrok razvoda?
- brak
4. Što ne možete jesti za doručak?
- ručak i večeru
5. Što izgleda kao polovina jabuke?
- druga polovina jabuke
6. Kakav će postati crvenkasti kamen kad padne u plavo more?
- mokar
7.Kako čovjek može preživjeti osam dana bez sna?
- Da spava noću
8. Ako u jednoj ruci imate tri jabuke i četiri naranče, a u drugoj
četiri jabuke i tri naranče. Što imate ukupno?
- Imam veoma velike ruke
9 Kako možete baciti jaje na beton, a da ga ne razbijete?
- Što..., jaje ili beton?
10.Dopunite rečenicu: "Rad i strpljenje su..."
- ono što pored ostalog cijenim kod svoje majke.
To su one naivne pitalice i odgovori, ali eto, nije isto što i jučer.
komentiraj (5) * ispiši * #
13
ponedjeljak
listopad
2025
Malo drukčiji kutak
Kad god sam pomislila da sam prilično upoznala svijet oko sebe,
ljude i mjesta, uvijek iskoči nešto što me demantira. Pokaže se da je
baš taj kutak meni potpuno nepoznat a vrijedilo ga upoznati.
Ovaj put se radi o susjednoj BiH, točnije jednom malom selu na izlazu
iz Čitluka. Svaki put na putu za Mostar, Sarajevo, sramežljivo stoji tabla
s oznakom smjera. Ni u peti nam nije bilo da bismo tu skrenuli bez razloga.
Povod je bila književna večer u sklopu obilježavanja obljetnice osnutka
Župe Brotnjo Gradnići. MHO Čitluk u suradnji sa predstavnicima župe
je organizator događaja, kao i svih kulturnih manifestacija u tom kraju.
S njima surađujem punih deset godina i normalno je da sam i pozvana.
Imala sam neku blijedu sliku o izgledu tog obnovljenog bisera, rekli bi
"negdje nigdje", no ono što smo zatekli zamaglilo je sva očekivanja.
Iz sela vodi mala nizbrdica na kraju koje s lijeve strane vidimo crkvu
novije izgradnje. Spuštanjem niže, zaustavljamo se na prikladnom parkingu,
odakle starim, obnovljenim drvenim stepenicama, s isto takvom ogradom
dolazimo pred crkvicu izgrađenu početkom osamnaestog stoljeća, koja
nije vidljiva s puta. U vrijeme turske vladavine, oni koji su ispovijedali
svoju vjeru a nisu mulimanske vjeroispovijesti, nisu smjeli to pokazivati
zvonicima koji bi se na bilo koji način isticali, dakle, morali su biti ispod
razine naselja i tadašnjih makadamskih puteva. Tu informaciju smo čuli
prvi put, ako smo i prije očito se nismo osvrćali.
Crkvica je obnovljena na način da ništa nije uzeto od autentičnosti, ostao
je isti onaj kamen, isto drvo, samo ušminkano i dovedeno do slike koja
opija ljepotom. Dvorišta su popločana na isti onaj način od prije tristo godina.
Široke kamene stepenice vode do objekata namijenjenih potrebama župe.
U sklopu crkvice s vanjske strane silazimo u podrum koji je također uređen
u postojećem kamenu i opremljen bačvama, mješinama i svim ostalim
povijesnim rekvizitima što su činili sadržaj jednog vinskog podruma.
Tu je i mala sobica za koju nam je rečeno da je izvornog oblika i uređenja,
samo je skinuta "prašina" i malo ulašteno drvo. Pokrivači su od grubog
tkanog sukna i ta sobica je navodno bila rezervirana za dolazak biskupa.
Valjda bi tu zanoćio ako je dolazio iz udaljene Biskupije a znamo da tada
biskupi nisu vozili "bisne limuzine".
Ulazimo u drugu kuću koja je namijenjena za fra Nikolu, a sudeći po svim
pićima kojima smo ponuđeni kako rekoše "za razbijanje treme", momak ima
mota za pripravke od resursa iz čitlučkog podneblja. Prava seoska kuća,
istina da ima sve sadržaje, ali je sve domaće izrade, od stolova, klupa,
kuhinje, sve je to iz nekih drugih vremena.
Krenuli smo u crkvu gdje su nas goste "parkirali" točno ispred oltara, odakle
smo imale pregled na domaćine koji su se odazvali u pristojnom broju.
Ovo je najljepše predstavljanje knjige koje sam doživjela i koje ću doživjeti,
obogaćeno zvucima flaute u izvedbi mlade glazbenice, atmosfera kao da
sam na posvećivanju. S formalnostima vezanim za knjigu završili smo taj
službeni dio i na poziv jedne lokalne mlade žene ponovno krenuli prema
"pratrovoj ku'ini" kako to lokalci kažu. Uz pravu poslugu i pripremljenu svu
domaću spizu i domaća vina, društvo se opustilo i do kasnih sati nastavilo
druženje. Nije ni čudo, nakon domaće spize, vina Žilavke i Blatine, manje
više svi dobijemo dar govora, a raspoloženje se garantirano popravlja.
Noć se već davno spustila nad malo selo Gradnići kad smo se nevoljko
odlijepili i uz pratnju domaćina napravili još jedan krug oko objekata i onoga
što će tek biti. Naime, u planu je izgradnja jednog većeg, ukopanog vinskog
podruma, iznad kojega se planira izgradnja restorana sa svim potrebnim
sadržajima, a do tada ne ćete pogriješiti ako slučajno "zalutate" do Gradnića,
bez obzira što restoran još nije otvoren. Sigurno ćete nakon obilaska imati
gdje sjesti i s čim se okrijepiti. Otkriveni kutak će vas dugo držati budnima.
komentiraj (15) * ispiši * #
08
srijeda
listopad
2025
Otišao je Halid
Pjevač kojega sam rado slušala, bio mi je podsjetnik
na jedno lijepo životno razdoblje. Dobar čovjek, raja
što bi u Bosni rekli, a nikada nisam čula da je iza sebe
ostavio repove. Čovjek koji je normalno živio, pjesmom
zarađivao i dobro mu išlo.
Nastavi sijati radost oko sebe kao što si i tu sijao, nosi
obrise svoga Sokolca, Bosne srebrne, rijeka plavih i zelenih
nosi sve ono što ti je u srcu bilo i što si opjevao. Mir ti vječni(
komentiraj (12) * ispiši * #
06
ponedjeljak
listopad
2025
Isto, zamalo različito
Tema svih tema, nije "netema", koliko smo isti u svojoj različitosti?
Smiješno, da smo isti ne bi bili različiti i ne bismo imali različit tretman.
Srećom, još nisam bila u situaciji da imam "tretman", čak ni oni za
uljepšavanje, tretiram se sama, uz blago maltretiranje, opet sebe.
Makla sam se od svih izvora informiranja i baš sam se osjetila blago
opuštenom, ali informativno zapuštenom. Stoga je ovo iznenadno
zahlađenje doprinijelo da se htjela ne htjela ušlepam u informacije.
Nisam zbog toga sretna, sve nešto što izaziva mučninu, a mučnina
izaziva povraćanje, a to je baš gadno, posebno što bi htjela povratit
informaciju i ne današnji ručak. Ne, informacija je trajno zabilježena
a ručak ode u nepovrat, žali Bože troška.
Cijeli dan se mučim mislima gdje bih ja završila da napravim kakvu spaćku,
a odvjetnici nedostupni, rijetki su oni što brane "pro bono", tako ja bona
zglajzala skroz. Po brzom postupku bi me smjestili u osmokrevetnu sobu
u Požegu, iako ima i jednokrevetnih za ove čunjke koje mogu i odgodit
izvršenje. Nema majci da bi netko mogao zauzeti lijepo opremljen apartmančić,
dok ona dovrši za naciju važne projekte za koje nikada ne ćemo saznati.
Tko smo mi da moramo znati koji su to poslovi, toliko neodgodivi da se
mora odgađat arest. Moramo se miriti s činjenicom da nije isto kad se netko
mimo skuta vlasti ogriješi o zakon i po zakonu promptno ide na zasluženo
mjesto punokrevetne sobe poznate kaznionice.
Crkajem od straha da ne napravim nešto mimo regula, strahujem kako bih
podnijela toliko različitih karaktera na jednom mjestu, a vjerojatno svi nisu
"anđelke". Pazim na svaki korak, svaku riječ koja bi mogla okrznuti nekoga
tko bi bez muke mogao mene okrznuti na trajnu štetu.
Ma, kad bolje promislim, bolje pazit da se ne ogriješim, u slučaju nas mališa
to je svakako sve sića, a sramota je trajna. Oni koji sebi priušte ogrješenje
na višem nivou svakako zasluže i viši nivo "kazne". Živili mi isti!
komentiraj (12) * ispiši * #