Isto, zamalo različito

Tema svih tema, nije "netema", koliko smo isti u svojoj različitosti?
Smiješno, da smo isti ne bi bili različiti i ne bismo imali različit tretman.
Srećom, još nisam bila u situaciji da imam "tretman", čak ni oni za
uljepšavanje, tretiram se sama, uz blago maltretiranje, opet sebe.

Makla sam se od svih izvora informiranja i baš sam se osjetila blago
opuštenom, ali informativno zapuštenom. Stoga je ovo iznenadno
zahlađenje doprinijelo da se htjela ne htjela ušlepam u informacije.
Nisam zbog toga sretna, sve nešto što izaziva mučninu, a mučnina
izaziva povraćanje, a to je baš gadno, posebno što bi htjela povratit
informaciju i ne današnji ručak. Ne, informacija je trajno zabilježena
a ručak ode u nepovrat, žali Bože troška.

Cijeli dan se mučim mislima gdje bih ja završila da napravim kakvu spaćku,
a odvjetnici nedostupni, rijetki su oni što brane "pro bono", tako ja bona
zglajzala skroz. Po brzom postupku bi me smjestili u osmokrevetnu sobu
u Požegu, iako ima i jednokrevetnih za ove čunjke koje mogu i odgodit
izvršenje. Nema majci da bi netko mogao zauzeti lijepo opremljen apartmančić,
dok ona dovrši za naciju važne projekte za koje nikada ne ćemo saznati.
Tko smo mi da moramo znati koji su to poslovi, toliko neodgodivi da se
mora odgađat arest. Moramo se miriti s činjenicom da nije isto kad se netko
mimo skuta vlasti ogriješi o zakon i po zakonu promptno ide na zasluženo
mjesto punokrevetne sobe poznate kaznionice.

Crkajem od straha da ne napravim nešto mimo regula, strahujem kako bih
podnijela toliko različitih karaktera na jednom mjestu, a vjerojatno svi nisu
"anđelke". Pazim na svaki korak, svaku riječ koja bi mogla okrznuti nekoga
tko bi bez muke mogao mene okrznuti na trajnu štetu.

Ma, kad bolje promislim, bolje pazit da se ne ogriješim, u slučaju nas mališa
to je svakako sve sića, a sramota je trajna. Oni koji sebi priušte ogrješenje
na višem nivou svakako zasluže i viši nivo "kazne". Živili mi isti!