Ljubav kroz riječi jedne žene

Zarobljena ljubav

U pjesmi zarobljena ljubav jedna
zagrljaja gladna, poljubaca žedna.

Noću,
kad ožive sanje i nemiri
Ljubav riječima skladaju
maštu i čežnju
u pahuljasti oblak sakrivaju
velom riječi pokrivaju
u slovarici srca čuvaju.

Ljubav, koja se mašta i sanja
perom srca napisana, u stihove utkana;
Iskrena i čista
u morskoj pjeni okupana,
strastvena
plamenom gori, čežnjom vene
Ljubav dvije duše ,u pjesmi zarobljene.

U korice nježno uvita
Ljubav, poetese i pjesnika.

18.01.2023. u 21:45 | 19 Komentara | Print | # | ^

Ukradena radost odrastanja


Postoji jedan kvart u kojemu se već godinama ne čuje dječja galama. U kojemu se djeca ne igraju. Ne zato što djece nema. Ne zato što djeca ne žele, već zato što nemaju gdje. Zašto je tako? Tko je djeci ukrao radost odrastanja?

Bilo je nekoć u tom kvartu veliko igralište. Veći su na igralištu igrali tenis, košarku, nogomet, manji graničara. Sa strane je bio travnjak sa drvenim stolom i klupama. Iza travnjaka stari voćnjak i vrtovi.

Došlo je vrijeme da vrtove i voćnjak prenamijene. Stare, pripadajuće objekte poruše i izgrade nove zgrade. I gradilo se par godina. Zgradu po zgradu. Sa postojeće dvije zgrade, izgrađeni kompleks, zatvoren je krugom nepravilnog oblika, sa prolazima koji vode na glavne ulice. Taj prostor između zgrada, nadali su se stanari, idealan je za dječje igralište, malo zelene površine, pokoje drvo i klupicu.

Vrlo brzo, vidjeli su stanari, da od toga neće biti ništa. Umjesto zaravnavanja terena, nikli su novi stupići, nove ograde, stigli bageri…..i počela je gradnja! Čega? Spomenika ljudskoj pohlepi i gluposti! Ogorčeni stanari, predvođeni mladim ljudima, sakupljali su potpise, pisali žalbe i peticije. Sve peticije, sve pritužbe, sve žalbe, ostale su arhivirane kod tadašnje ministrice.

Za to vrijeme, iskopani temelji napunili su se vodom. Stanari su govorili da u svemu ima pravice, objašnjavajući da, sve što je oteto, je i prokleto. Kako je bazen bez kupača stajao između zgrada, a gradnja stala, opet se rodila nada. Tada su stanari, na žalost, naučili da je malo toga što moćnici s novcem ne mogu napraviti. Dvadeset i četiri sata, tone i tone betona sipali su u bazen s vodom.
Da li djeca, stari i bolesni, i oni zaposleni mogli spavati, nije bilo važno!?
U pohlepi za vlastitim interesima, nema ljudskosti ni empatije.

Gradili su i izgradili velebno zdanje. A onda je sve stalo. Kad je već sve bilo gotovo, netko „gore“ sjetio se, da tu nešto ipak smrdi. I dok su se tražili, naravno, krivci bez krivnje, zgrada je stajala kao upozorenje na koje nitko osim stanara, nije obraćao pažnju. Zgrada, kuća, ogledalo je vlasnika. Tako se i na ovoj zgradi vidio glamur, a okoliš zgrade podsjećao je stanare na nutrinu vlasnika iste. Oko zgrade ostali su otvoreni šahtovi, slabo ili nikako izolirani kabli…Djecu koja su odrastala, roditelji se nisu usudili pustiti ni na taj mali dio oko zgrade.

Opet je prošlo nekoliko godina. U Spomeniku, i oko spomenika ljudskoj pohlepi, počelo se nešto raditi. Kad već nema dječjeg igrališta ni zelenila, govorili su stanari, barem se više neće kotiti štakori.

Samo je ljudska glupost, pohlepa i bešćutnost neizmjerna.
Novi vlasnik, ili vlasnici, dragom Bogu i stanarima, svejedno, opet rade ono što najbolje znaju. Vjeruju da su nedodirljivi i besmrtni.

Ovih dana, ti neki ljudi, otišli su korak dalje. Jednog dana osvanule su na parkiralištima žute trake s upozorenjima o zabrani parkiranja na privatnom posjedu! Ne samo unutar onog čarobnog kruga, nego i izvan njega. Mnogi stanari s početka ove priče zamijenili su svjetove. Oni koji su svjedoci priče od samog početka, gledaju u nevjerici i šute. Naučili su , da se nema smisla buniti.

Tako je, u začaranom krugu vlasnika i vlasništva, prava i bespravlja, mjesto na kojem su se djeca trebala igrati dobilo ime Bermudski trokut. Mjesto koje je, u borbi za imanjem materijalnog, progutalo mnoge radosti odrastanja.

Gdje su sada djeca s početka ove priče? Odrasli igrajući se u drugim kvartovima, pod tuđim prozorima, neki su se odselili s kartom u jednom smjeru. Drugi su se doselili. Djeca odrastaju. I njima je netko, davno prije rođenja, ukrao radost odrastanja.

Nadam se iskreno, da nigdje nema kvartova, u kojima se ne čuje dječji smijeh i galama. Nema tog bogatstva, koje to može nadoknaditi.

Oznake: djeca, odrastanje, materijalno

12.01.2023. u 18:26 | 16 Komentara | Print | # | ^

Apolon br 1

U Međimurju je izašao prvi broj humorističko aforističkog časopisa" Apolon", kojeg je pokrenuo gospodin Ivan Grahovec.



U njemu su našli mjesto i moji aforizmi;

-Rijeke presušuju. Ljudima je voda došla do grla.

-Obrnuto proporcionalno - narod steže, političari otpuštaju remene.

-Tko pita ne skita . Tko ne pita-zna.

-Staračka demencija zaboravlja događaje- politička obećanja.

-Saborski ručak i umirovljenička gozba- jednako koštaju.

-Prvo nam uzmu sve što mogu, a onda nam milodare daju.

-Nitko više ne kopa po smeću. Na kontejnerima su lokoti.

-Da je vrijeme novac, bila bih bogata.

-Vrijeme i novac mijenja ljude. Jedni su pod teretom vremena pogrbljeni; drugi ispeglani.

-Novo (ab)normalno; dok proizvodnja pada- BDP raste.

-Najunosniji sport danas je-lopovluk.

-Nije sve u novcu, kažu oni koji ga imaju.

-Zašto političari često mijenjaju fotelje? Vrlo brzo su im pretijesne.

- Pričaju o nestašici energenata i prehrambenih proizvoda- sve dok ne poskupe.

- U životu nema popravnog ispita. Na greškama se uči, na lovorikama ne spava.

Oznake: humor, satira, aforizmi

06.01.2023. u 19:57 | 16 Komentara | Print | # | ^

Kratki osvrt


Zakoračili smo u 2023 godinu. Ostat će zapisana u povijesti. Simbolično dizanje rampe na graničnom prijelazu, znači pripadnost velikoj porodici, znači slobodu putovanja bez prepreka i ograničenja. Uklanjanje fizičkih podjela znači i prihvaćanje svih ljudi u zajednicu bez podjela i predrasuda. Znamo da će uklanjanje mentalnih prepreka trajati nešto duže, ali svima treba dati vremena na prilagodbu i privikavanje.

Uz sreću i ponos, tu je i svjesnost odgovornosti, da danas nije ni lako ni jednostavno biti čuvar na ulasku u veliku zajednicu. Ali, znamo da to možemo.

Od danas, mijenja se i valuta. Moram priznati da, (iako nam govore da će sve biti isto) nisam mirna i spokojna. Mršave tisućice, pretvorili smo u anoreksične stotice. Gledajući kako su cijene podivljale krajem godine, skeptična sam. Ostaje mi nada da će sve biti donekle dobro. Onaj koji je naučio na malo, snaći će se. Ako bude zdravlja.
****
U nama, vrtlog razmišljanja. Pregršt pitanja. Bezbroj spoznaja.
Kažu, ne treba se osvrtati unatrag. Treba koračati naprijed. U sutra.
Kako bi izgledalo sutra bez osvrtanja unatrag?
****
Uz tsunami cijena u godini koja je iza nas, pojavio se i tsunami virus. Bogme, s pravom nosi ime koje su mu dali. Kažu isto tako da je nešto između covida i gripe. I jest. Moja topla preporuka svima koji se, na sreću, nisu susreli s njim, neka budu oprezni. Neka se paze. Nemilosrdan je. Bilo je gadno, ali uspjeli smo.

U vrtlogu vremena, slike su sjećanja. Na ljude. Na događanja. Sve što u životu radimo, radimo za one koji odrastaju. Za one koji dolaze posle nas. Ništa mi nije, i ništa neće biti teško.

Gledam mladost kako hrabro korača u susret svojim snovima. Kaže mi moj veliki unuk, kako će on jednog dana stvoriti lijek koji će uspješno liječiti sve ono što je danas teško. Želim da mu snovi postanu stvarnost. Moja ljepotica opet kaže, netko treba i raditi. I radi svjesno i marljivo. Nježna, krhka, ali odlučna i izdržljiva. Ponosna sam na njih. Želim im da ostvare svoje snove. Prebrzo je prošao period bezbrižnosti.

A onda, gledam dva mala čovjeka kako sa znatiželjom, malim koracima, koračaju putem odrastanja. Neizmjerna su radost. Svemu se vesele. U očima im sjaje sve žaruljice koje svijetle. Radost i ushit pokazuju iskreno, onako kako mala dječja srčeka znaju. Njihovo postojanje je dar.

Ljepotu življenja čine male stari. Nemojmo ih propustiti.
Rastimo duhovno. Materijalno sa sobom ne nosimo.
Sreća je ono što smo mi nekome, i netko nama.

Oznake: pripadnost, odgovornost, odrastanje

01.01.2023. u 21:54 | 15 Komentara | Print | # | ^

Dan po dan

Sve što ima početak ima i kraj. Dan po dan i Godina se bliži kraju.

Dani utkani u Godine, godine u život.

Kotači života okreću se. Prvi kotači su ljubav, želje, nade i htijenja, drugi mogućnosti i ostvarenja. Istim trakom idu. Jedni druge nikad ne dostižu.

Ne trebamo se pitati zašto?

Želje, nade i htijenja su ono što nas vodi. Sve ono što želimo, nikad do kraja ne ostvarimo.
Griješimo. Iz grešaka učimo.

Jesmo li mogli bolje i više? Vjerojatno jesmo. Ne trebamo se pitati zašto je tako. Kad bi sve želje ostvarili, čemu bi se nadali?

Ono između prvih i zadnjih kotača, razlog je za dignuti se sutra. I krenuti dalje.
Bez prevelikih htijenja i očekivanja. S punim krilom lijepih želja i nadanja.
Svima želim…..

Oznake: Božić i Nova godina

24.12.2022. u 21:48 | 16 Komentara | Print | # | ^

Djeca su mali čovjek



Za prst me čvrsto drže;
oslonac i sigurnost trebaju,
najljepšim osmjehom na svijetu
sreću i privrženost pokazuju;
plaču kad su bolesni i gladni
jer, drugačije ne znaju.

Dok prvim koracima nesigurno koračaju;
pokazujem im sunce, mjesec, oblake
ptice što nebom lete
rijeku što žubori i teče;
pokazujem im cvijet
pokraj puta list žut.

Pričam im priču o vjetru
što grane njiše i uspavanku šapuće,
o kiši što nježno škrapuće,
o pahuljama bijelim i snenim;
pričam im priču o zimi
proljeću, ljetu i jeseni.

Pričam im o ljepoti i ljubavi
o svijetu, kakav bi trebao biti;
prešućujem ono manje lijepo
ono, čemu će ih, život naučiti.

Trče u susret Suncu. Ruke dižu put neba.
Malo im za sreću i osmjeh na licu treba.
Istinska ljepota postojanja,
radost i ushit otkrivanja
u nevinim je
dječjim očima.

Djeca su mali čovjek
onakav
kakav bi čovjek trebao biti;
lekcije koje smo zaboravili,
djeca će nas naučiti.

Oznake: radost, djeca

14.12.2022. u 17:58 | 11 Komentara | Print | # | ^

*******

07.12.2022. u 19:10 | 14 Komentara | Print | # | ^

Kockice




Danas je malo onih koji ne znaju za Hrvatsku. Nemoj se ljutiti, kaže unuk djedu, za to nije zaslužna vanjska politika. Znam da svi govore kako mladi danas ne znaju cijeniti domovinu. Nije baš tako. Uzmimo za primjer našu nogometnu reprezentaciju. Dečki igraju u drugim zemljama, u stranim klubovima. Materijalno su osigurani. Kad za reprezentaciju treba igrati, s ponosom oblače kockasti dres i srce ostavljaju na terenu. Za svoju Hrvatsku. Kockice su naš znak pripadnosti i prepoznatljivosti. Ma gdje igrali Vatreni, Barakude, Kauboji ,ili naši sportaši u pojedinačnim sportovima, uvijek je na tribinama navijača u kockicama.
Kockice predstavljaju naš nacionalni grb.
Crvena boja na dresu simbol je snage i hrabrosti, bijela slobode i poštenja.
Kockice su simbol nacionalnog ponosa među igračima i navijačima. Mladima i onima koji to više nisu.
Navijači su ambasada, sportaši ambasadori.


Ulomak iz priče", Kockice" napisane poslije prvenstva u Rusiji.

Oznake: kockice

05.12.2022. u 21:48 | 11 Komentara | Print | # | ^

Nominacija

Bez prenemaganja, meni je ovo teško. Kako odabrati nekoga kome će Nikola, ili Djed Božićnjak donijeti poklon, a da se pri tom ne osjećam kao Krampus? Unatoč tome, hvale vrijedna gesta TV Nove:))
****

Koga odabrati? Na linku vidim da su odabrani više nego dobri blogeri. Oni koji su ovdje dugo, što me posebno veseli.

Svi smo ovdje s razlogom. Svi mi, htjeli ne htjeli, kroz napisano pričamo o sebi.
Misao je riječ, a riječ je slika iza nicka. Svima nam je zajednička ljubav prema pisanoj riječi. Kako pišemo, tako pričamo, takvi jesmo i postojimo. Različiti smo. Ljepota bloga je u različitosti.

Moja nominacija je nisan EL DIABLO.
Njegov kutak je oaza mira, u kojem se riječi i slike spajaju u idiličnu ljepotu.







25.11.2022. u 12:52 | 9 Komentara | Print | # | ^

Razbacane misli**

Nemoj mi zamjerit stare greške,
Ne mogu ih ispraviti.
Pruži mi priliku;
Ne kažem da opet neću pogriješiti.

*****
Zagrlimo ljubav. Pričajmo o ljubavi.
Budimo ljubav.
Ljubav je ishodište, uporište i oslonac;
Ljubav je moćnica srca.

****
Sanjajmo i maštajmo.
Između sna i mašte je
stvarnost.

****
Sve tajne zemlje su u vinu, kažu.
Sve tajne duše, svi snovi su
podno neba.
Čvrsto na zemlji stajati treba.

****
(slika s neta)

23.11.2022. u 19:28 | 9 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< siječanj, 2023  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (4)
Studeni 2022 (5)
Listopad 2022 (7)
Rujan 2022 (3)
Kolovoz 2022 (3)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (6)
Siječanj 2022 (1)
Prosinac 2021 (4)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (3)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (6)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (5)
Siječanj 2021 (6)
Prosinac 2020 (5)
Studeni 2020 (5)
Listopad 2020 (4)
Rujan 2020 (4)
Kolovoz 2020 (5)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (12)
Ožujak 2020 (10)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (8)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (7)
Srpanj 2019 (4)
Lipanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (8)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (8)
Studeni 2018 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

SPOZNAJA

Linkovi

MALE MUDROSTI

Loading