Ljubav kroz riječi jedne žene

Vrijeme iščekivanja



(sl. Maja)

Što je moja slikarica htjela reći?

Život je poslanje. Postojanje.Treptaj u trenutku vremena.

Čista duha uranjam u molitvu beskrajnom nebu. Molitvu srca, riječima duše.

Želja nas pokreće, nada vodi prema svjetlosti i radosti. Ne trebamo se pitati zašto želimo.
Želja je glas srca. Srce daje. Srce se životu raduje.

Vrijeme je ljubavi. Sreće. Nježnosti. Pripadnosti.
Vrijeme buđenja uspavanih snova.
Vrijeme je iščekivanja dolazećeg, velikog, tajanstvenog....

Oznake: želja, nada, iščekivanje

17.01.2021. u 21:25 | 13 Komentara | Print | # | ^

Zakinutost!?


Čitam ja ove naše ankete. Ponekad glasam, vrlo rijetko komentiram. Ovu sam htjela komentirati, ali bi komentar bio dug, pa sam ga stavila u post.
Popratila bih i ovu anketu čitanjem, ali me, blago rečeno, začudila podjela zakinutih ljudi!

Što znači biti zakinut u životu?
Pretpostavljam da je zakinutost nedostatak nečega što bi htjeli, ali iz različitih razloga, ili okolnosti, ne možemo imati.

1) Biti Ireligiozan i biti zakinut?
-Da li je zakinutost biti ireligiozan (pretpostavljam da je to nepripadnost ni jednoj vjeri) i po vlastitom uvjerenju vjerovati u čovjeka- sa svim onim što on jest? To je istinska pripadnost, ljubav i vjera da će mi(ili nama) taj isti čovjek pružiti ruku kada nam je potrebno. Ovih dana u to smo se uvjerili.
Možda ireligiozan znači biti svjestan svoje malenkosti i poštovati moć i snagu Prirode? Ako je tome tako, blago onima koji su zakinuti.

2) Biti glup i biti zakinut?
-Što znači biti glup? Glup, kao dijagnoza, koliko znam ne postoji. Znači li to možda prostodušnost i naivnost, razumijevanje i empatiju, uvažavanje i razumijevanje?

3)Siromaštvo i zakinutost?
-Jedni su zakinuti, drugi nisu. Zašto?Postoje dvije vrste siromašnih ljudi. Prvi su oni koji ne posjeduju materijalno bogatstvo. Materijalni status, može se promijeniti.
Drugo je duhovno siromaštvo, koje ni jedan novac ne može promijeniti.
Pitam se, koji je siromah zakinut!?

4) Nezadovoljstvo!?
-Jedan od ponuđenih odgovora na pitanje zakinutih jesu- Nezadovoljni. Pitam vas, postoji li čovjek koji je sa svim zadovoljan? Pri tom mislim na imanje i neimanje, na želje i htijenja; na situaciju u svijetu, na izumiranje biljnih i životinjskih vrsti, na klimatske promjene...na sve ono što nam se događa!!. Ako takav i postoji, onda je zakinut za mnoge ljudske osobine.

5)Prosječnost!?
Postoje ljudi koji su u određenim granama znanosti iznadprosječni. Postoje i iznadprosječno inteligentni ljudi. Malo ih je, ali postoje. Unatoč tome;
- Nitko nije svemoguć!
- Nitko sve ne zna!
- Nitko sve ne može!
-Nitko sve nema!
-Nitko nije besmrtan!
-Svi smo Prosječni.

Jesu li možda najviše u životu zakinuti ... ...
-Oni koji gledaju, a ne vide?
-Oni koji slušaju, a ne čuju?
-Oni koji znaju, a nije ih briga?
-Oni koji uzimaju,koji traže, koji imaju.... a ništa ne daju?.......

Uz dužno poštovanje onoga koji je osmislio anketu, Svi ljudi na svijetu,zadnjih godinu dana, zakinuti su za prviše toga.

Oznake: prosječni, nezadovoljni, glupi, siromašni, ireligiozni

12.01.2021. u 21:56 | 18 Komentara | Print | # | ^

Bijele pahulje

Danas su nebom lepršale



Bijele pahulje kao bijeli anđeli
s neba lepršaju. Od neba do zemlje. Jedna do druge.
I slete tamo gdje ne bi smjele. I kosu zabijele.
I lice zarumene.
I na trepavicama se zaustave. I pogled skrivaju.
Na usnama se tope.
Kao poljupci nestvarni.
Na vrući dlan se spuštaju.
Znaju da ne smiju.
Igraju se oko svjetiljke. Kao bijeli noćni leptiri.
I tope se.
Sjeverac što puše, pretvori ih u igru staklenih perli.
Neon se ogleda u njima. Igra se kristalima.
Nježne i snježne škripe pod nogama.
Spuštaju se poljima.
Bijeli pokrivač tkaju. Sitne i bijele, polja ušuškaju.
Nek’ spavaju.
Neka se odmaraju.
Rijeka se nježno bijelom obalom provlači.
U raskoši bjeline, jedino ona se zeleni.
Između neba i zemlje
stepenice.
Misli bezbrižno putuju.
Noć uranja u bjelinu.
U igru između stvarnosti i sna.
Igru bijelih pahulja.

(Zapisano u zvijezdama)

Oznake: bijele pahulje

08.01.2021. u 17:26 | 17 Komentara | Print | # | ^

Novogodišnja

Sinoć je otišla 2020. godina. Nisam je ispraćala. Nije zaslužila.

Osvanuo je prvi dan 2021. godine. Vedar i sunčan.

Kažu da se po jutru dan poznaje, a godina po prvom danu.

Istinska vrijednost postojanja je- Čovjek i Život.

Svim ljudima na svijetu,neka Sunce bude zdravlje, a vedrina radost.


Oznake: novogodišnja želja

01.01.2021. u 11:01 | 17 Komentara | Print | # | ^

Bez naslova

Danas, dok su se naša četiri „sigurna“ zida tresla , sjetila sam se jednog davnog jutra u djetinjstvu.

Okolna brda su tutnjala. Imala sam osjećaj da se s tutnjavom i brda približavaju. Zemlja se tresla, podrhtavala. Sjedila sam čvrsto rukama pritišćući tlo. Tada nisam znala da podrhtavanje rukama ne mogu zaustaviti. Kad je tutnjava prestala, zemlja se umirila. Zavladao je nestvaran mir. Kasnije sam saznala da je taj dan ,snažan potres pogodio Banjaluku.

Stajala sam držrći se za štok. Bilo je nešto u onom zvuku što me na taj dan podsjetilo.Znala sam da je negdje još gore. Da brda tutnje, da se zemlja trese. Nisam znala da li je Zagreb ili Petrinja!? Plakala sam. Panično sam zvala Zagreb. Teško, ali uspjela sam ih dobiti. Onda su stigle vijesti iz Petrinje.... Sjećam se dragih ljudi koje sam srela na jednoj promociji . Plačem cijeli dan. Znam da od suza nema koristi, ali, ne mogu si pomoći.

Sjedim u svom kutku. Vani je nestvaran mir. Vrišti tišina.Vidim da su neki i žaruljice na prozorima i balkonima ugasili. Dobro je tako. Dok toliko ljudi plače, nemamo se čemu veseliti. Budimo s njima mislima, srcem i dobrim djelima. Istinska radost i sreća je samo onda kada je svi zajedno možemo podijeliti.

29.12.2020. u 23:33 | 9 Komentara | Print | # | ^

Čestitka

Oznake: božićne želje

23.12.2020. u 22:00 | 16 Komentara | Print | # | ^

U knjižnici



U knjižnici, koricu uz koricu, stoji Roman poznatog pisca u tvrdom uvezu i Zajednička zbirka kratkih priča, poznatih i manje poznatih pisaca,veselih šarenih korica. Gleda Roman knjižicu od dvjestotinjak stranica, pa joj, onako u pola glasa kaže:
-Vidiš, mi romani smo najopširniji i najsloženiji prozni oblici, s manje ili više od šezdeset tisuća riječi, na četiristo, petsto stranica. Prepuni smo likova i događaja, panoramskih opisa mjesta i osjećaja. Možemo biti društveni, obiteljski, psihološki, povijesni, pustolovni, ljubavni, kriminalistički, dječji. Mi smo klasični, moderni i suvremeni, na humorističan, satiričan, herojski i sentimentalni način. Čitaju nas na godišnjim odmorima, na dugim putovanjima, u krevetu prije spavanja. O nama raspravljaju, hvale nas i kritiziraju, prestižne nagrade dodjeljuju. Po nama filmove snimaju. U školama nas obrađuju.

-Respect, kaže Zbirka kratkih priča. Vi romani, opširni ste i opsežni; mi smo ukratko opisana situacija koja brzo dolazi do srži onoga što imamo za reći. Nestalnom formom otkrivamo suvremeni, kaotični, nepredvidljivi doživljaj stvarnosti. Mi smo minijaturni romani ispričani u pet tisuća četiristo znakova, dvadeset redova, ili, u tristo pedeset i sedam riječi. Male smo, ali odvažne i hrabre, tužne i sjetne, radosne i sretne. Vatra smo i voda, ljubav i zloba, tuga, suza, sreća i sloboda. Ponekad smo raščupane priče. One koje se tiho, strastveno i vatreno, ispod plahti, na razbacanim krevetima i zgužvanim jastucima šapuću. Postojimo koliko i čovjek postoji. Prvo su nas pričali i prepričavali, onda su nas zapisivali. Štampaju nas u mekanom uvezu šarenih korica, u virtualnom obliku nevidljivog svijeta bez granica. Čitaju nas između šarenih korica, na mobitelima, tabletima, na svim mjestima, u svim prigodama. Jednostavne smo, životne i različite, kao i oni koji su nas doživjeli i napisali. Neke priče, baš kao i neke romane, u školama obrađuju. Mi jesmo kratke priče, i mi smo književnost.
-Nemam što dodati, nevoljko reče Roman.

Ispred police zaustave se muškarac i žena pažljivo čitajući naslove. Muškarac uzme Roman, pročita kratki sadržaj na zadnjoj strani korice i uputi se knjižničaru. Roman značajno pogleda Zbirku kratkih priča:
-Što sad kažeš?
-Važan je kratki sadržaj, ležerno reče Zbirka, u ženskoj ruci udobno smještena.

Kod knjižničara, sreli su se žena i muškarac, Zbirka kratkih priča i Roman.

Oznake: Knjižnica, roman, kratka priča

09.12.2020. u 17:19 | 20 Komentara | Print | # | ^

Sveti Nikola

Sveti Nikola je zaštitnik djece, pomoraca, djevojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika, otoka Sicilije, pariškog sveučilišta i mnogih gradova širom svijeta, među njima i Varaždina. Spomendan mu je 6. prosinca. Toga dana, njemu u spomen, roditelji darivaju djecu.

*****
Znam da svi znate legendu o sv. Nikoli. Svejedno, idemo je još jednom pročitati........

******
U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je čovjek, nekad bogat, ali izgubio je carsku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri, koje bi se mogle udati, ali im nije mogao dati miraza. I nesretni otac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. One su se pomolile Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje.

Sv. Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa uzme vrećicu, napuni je zlatnicima, umota u platno i, prišuljavši se noću potajno do kuće, ubaci zamotane zlatnike kroz prozor. Otac onih djevojaka začudio se, kad je ujutro našao tako veliki novac. Vidjevši kako je svota dovoljna, čak i prevelika da časno uda jednu kćer, opremio je i dade joj miraz. To se dogodi i po drugi put; nađe, jednog jutra i drugu vrećicu sa zlatnicima. Spremi on i srednju kćer. Dalje priča ima dva kraja:

-A kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo, da će onaj dobrotvor i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista, baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac, stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unatoč zaklinjanju neka šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest.

-Drugi kraj priče ide ovako: Nikola je vidio da ga otac djevojaka čeka, pa se domislio, popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih, i od tuda dolazi stavljanje poklona bilo u čarape ili čizmice.

*****


Dok djeca s radošću, nestrpljenjem i iščekivanje, čiste svoje čizmice, vraćam se u odrastanja svoje djece. U sjećanja.
Sutra će, bez obzira na godine, svatko dobiti svoju zlatnu šibu i vrećicu slatkiša.


Za sve one koji su sačuvali dijete u sebi, ostavljam zlatnu grančicu.

Oznake: čizmice, šibe, darovi

05.12.2020. u 21:00 | 13 Komentara | Print | # | ^

Advent

Ljepotu doživljavamo onako kako se osjećamo.

Advent je. Unatoč i usprkos svemu, grad je okićen. Sve je lijepo, samo, nedostaju ljudi. Žamor. Smijeh. Radost. Užurbanost.
Ovo je vrijeme kada bi s osmjehom trebali šetati gradom. S podvojenim osjećajima prolazim gradom.
Na Korzu, pažnju mi privlači najmanji među borovima u gradu.



Podsjeća me na čovjeka u ovom bodljikavom vremenu.
Malen, čvrst i postojan, u svojoj jednostavnosti i ljepoti ,radost budi i nadu daje.
Ako vas put dovede u moj grad, zaustavite se pokraj malog ljepotana.


Oznake: Advent, Bor, nada

01.12.2020. u 22:00 | 10 Komentara | Print | # | ^

Najbolji prijatelji



Taj dan nije skočio na stolicu, nije priljubio njuškicu uz prozorsko staklo ,nije pogledom ispratio njemu najdraže ljude ,veselo repom mašući. Legao je na krevet s glavom na ispruženim nogama. Tužnim pogledom gledao je u vrata, cijelim tijelom reagirajući na svaki korak na stepenicama. Nije se dizao. Nisu to bili koraci koje je čekao. Bilo je nešto više od tuge u pogledu. Je li to bio strah da će ga ponovno ostaviti?

Šest godina prije...

Netko je pod okriljem noći otvorio kontejner, malo dlakavo stvorenje bacio na hrpu smeća i zatvorio poklopac. U tami, trudio se ostati na vrhu smrdljivog smeća. Lajao je želeći (ne)čovjeku dati do znanja da se zabunio, da nije bacio plišanu igračku, nego njega, njihovog (barem je tako mislio), kućnog ljubimca. Čuo je kako se koraci udaljavaju. Drhtao je od zime. Od straha. Neutješno cvilio. Koliko dugo? Ni sam nije znao.

Netko je otvorio poklopac kontejnera. Stisnuo se u kut očekujući hrpu smeća. Umjesto toga, u kontejner se nagnula djevojčica , primila ga u ruke čisteći zalijepljeno smeće s dlake. Zahvalno joj je lizao ruke. Djevojčica je plakala. Otkopčala je jaknu , stisnula ga k sebi da ga utopli. Kad je ponovno otkopčala jaknu bio je u toplom stanu. S tugom i nevjericom promatralo ga je dvoje ljudi. Žena ga je uzela u ruke zatvarajući vrata za djevojčicom. Odnijela ga u kupaonu i dobro oprala. Iako nije volio kupanje, nije se bunio. Sad, kada je mirisno dlakavo klupko, možda će ga udomiti?

U drugoj sobi dočekale su ga dvije znatiželjne kuje. Promatrale su ga,mirisale, ali, ni jedna ga nije, u znak dobrodošlice, majčinski polizala. Ni jedna ga k svojoj zdjelici nije pustila. Možda su samo ljubomorne, nadao se? Brzo je naučio da su i one prošle sličan put, da su ljubomorno čuvale svoje zdjelice s hranom. Dali su mu ime Koma. Mogli su mu bez grižnje savjesti, dati ime Pegula. Tko je vidio da nekog u jednom danu odbace ljudi i vlastita rod!?

Popodne, djevojčica se vratila u pratnji mladog muškarca. Instinkt ga nije varao. Njegove oči bile su pune nježnosti i povjerenja. U njegovim rukama osjećao je sigurnost.Dok su se vozili, Prijatelj ga je pitao što misli o imenu Gonzo? Da je mogao, rekao bi mu da nije važno kako će ga zvati, da je od imena puno važniji topli dom, sigurnost, ljubav i povjerenje. Udobno smješten na mjestu suvozača netremice ga je promatrao veselo repom mašući.

Tako je počeo zajednički suživot muškarca i psa. Prijatelj i on išli su u šetnju. Bez lajne. Na početku, iz straha da ga usput ne zaboravi, hodao mu je uz nogu. Odvajao se samo novi miris pomirisati i teritorij označiti. Tako tri puta na dan. Poslije svake šetnje obavezno tuširanje. Koma čovječe! Tko je vidio toliko puta se tuširati? S vremenom, odmah s vrata išao je u kupaonu čekajući tuširanje. Za svu ljubav i pažnju Prijatelj je zaslužio poslušnost i zahvalnost.
Kako je provodio vrijeme dok je bio sam?
Kako koji dan. Bilo je dana kad je njegove papuče dovukao u svoj krevetić. Mirisale su na Prijatelja. Igrao se s njima. Kako završi papuča kad se nestašno štene igra s njima i sami znate. Bilo je dana kada je oštrio zube na kauču, na stolcima, kada je sve što je mogao razvukao po stanu čekajući da čuje poznate korake na stepenicama i ključ u bravi. Tada je veselo skakao, vrtio se u krug, lajao, Prijatelju se oko nogu motao probajući mu pokazati svu ljubav i sve nedostajanje. Tako je dobio ime Jojo. Vjerojatno po Jo-Jo loptici.
Kad je vidio što je nestašni mališan radio dok ga nije bilo, Prijatelj mu je prijekornim glasom govorio: „Đođo, što si to napravio?“ Nije bilo povišenih tonova ni kazni. Gonzo Jojo, naučio je da Đođo radi ono što ne bi smio. Silno se trudio trosjed i stolice izbjegavati. Za papuče nije mogao garantirati.

Prošle su tri godine zajedničkog života. Jednog dana, u njihov život došla je Prijateljeva ljubav. Bio je ljubomoran sve dok ga u krilo nije stavila. Mirisala je na fini parfem i na njemu tako poznati miris. Na psa. Vrlo brzo naučio je da se zajedničke ljubavi dijele. Prijatelj je volio njega, volio je svoju djevojku, a ona je opet voljela obojicu nesebično i bezgranično. S druge strane, on je dobio priliku svoju muškost pokazati. U šetnji s Prijateljicom, istina na lajni ,( što mu baš i nije pasalo), mogao se kao muškarac ponašati, s muškim psima svađati, zaštitnički se prema Prijateljici ponašati i usput, nestašan biti. Jednog dana Prijateljica je maknula zavjese, stavila tabure ispod prozora. Njuškicom priljubljenom uz prozor gleda ih kako odlaze na posao.U vrijeme njihovog povratka s posla, čeka ih na prozoru. Ne treba mu sat.
Nije on Gonzo Jojo. Nije ni Đođo. On je pas Srećko.

Tako je mislio sve do onog jutra kada su kofere u auto stavili i rekli da će se brzo vratiti. Znao je da tako neće biti. Nije bio gladan, nije se želio igrati, nije želio šetati. Dobri su ljudi kod kojih su ga ostavili, ali, samo je jedan dom. Nije želio ponovo ostavljen biti.
****
Jednog jutra tugu je zamijenio osjećaj da su mu Prijatelji sve bliže.Znao je da se vraćaju. Skočio je na stolicu, njuškicu priljubio uz prozor ,čekao....i dočekao.

Oznake: zahvalnost, danost, prijateljstvo-čovjek i pas

26.11.2020. u 22:12 | 19 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< siječanj, 2021  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (5)
Studeni 2020 (5)
Listopad 2020 (4)
Rujan 2020 (4)
Kolovoz 2020 (5)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (12)
Ožujak 2020 (10)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (8)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (7)
Srpanj 2019 (4)
Lipanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (8)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (8)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (9)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (5)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (8)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (7)
Prosinac 2017 (5)
Studeni 2017 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

SPOZNAJA

Linkovi

MALE MUDROSTI

Loading