Ljubav kroz riječi jedne žene
Razglednica iz Klagenfurta
Prema legendi, u 13. stoljeću zmaj je pustošio po Klagenfurtu i njegovoj okolici. Živio je u obližnjoj močvari. Vojvoda je ponudio nagradu onome tko ga uhvati, a to je pošlo za rukom hrabrom mladiću. Zmaja je uhvatio na poseban način: privezao je bika za lanac pa uhvatio zmaja kao ribu na udicu!
U 16.st, skulptura klagenfurtskog zmaja isklesana je od jednog komada kamena i teška je 6 tona.
Od tada, kažu, građani su živjeli u miru.
Druga legenda kaže da se na mjestu današnjeg jezera Worthersee, u prošlosti nalazio bogati grad. Njegovi su stanovnici bili zli i prestali su vjerovati u Boga. Na Badnjak su priredili veliku i glasnu gozbu. U dvoranu je došao mali bradati čovjek te ih upozorio da ih čeka kazna i propast, ako se ne počnu ponašati prikladno blagdanu. Nisu ga poslušali.
Kada su crkvena zvona zvala na Polnoćku, mali je čovjek ponovno došao u dvoranu. Među ljude je stavio bačvu, iz koje je počela teći beskrajna bujica vode. Cijeli je grad potopljen, građani su se utopili, a stvoreno je jezero Worthersee.
Danas je na lijepo uređenom jezeru gradska plaža, na njemu se snimaju filmovi, izgrađeni su ljetnikovci i hoteli za bogatu klijentelu.
Naravno, posjetili smo i Minimundus. Slikati je dozvoljeno, objavljivati nije.
Što je mene najviše oduševilo, reći ću vam u slijedećem postu.
Oznake: Klagenfurt
27.09.2022. u 00:17 | 13 Komentara | Print | # | ^Ljepota jeseni
Na Hum pri Ormožu stigli smo oko podneva. Kiša je prestala, sunce se pojavilo. U susjednom vinogradu, berači su s pjesmom berbu završavali. Nismo se žurili. U vinogradu koji smo brali, stari trsi, što zbog starosti, što zbog vremenskih uvjeta, slabo su rodili. Na kraju, brali mi puno ili malo, uvijek je veselo. Berba je jednom na godinu, a gušti su gušti.
***
Ma koliko puta došla, uvijek me osvoji ljepota krajolika. S idiličnog brijega, pogled prema Zagorju.
Na brijegu, vjetar povija i njiše visoki jablan.
Grozdovi zreli, suncem obasjani.
Ljepota jeseni u rapsodiji boja
Ova stanovnica vinograda, nije se dala smesti. Strpljivo je pozirala.
Uz vinograd, orah bez lišća. Kažu mi, posušio se. Poslije berbe, odem do starog oraha i vidim mlade izdanke. Dok jedno lišće žuti i opada, mladi izdanci su kao naznaka. Kao nada…
Oznake: ljepota jeseni
19.09.2022. u 21:38 | 17 Komentara | Print | # | ^Ljutnja i šutnja je, izgubljeno vrijeme
Život nas uči ,i nauči ,živjeti zajedno. Zajedništvo su lijepi i manje lijepi trenutci. Zajedništvo je i usklađivanje stavova i mišljenja, koje, unatoč dobrom poznavanju, često kulminira i ode u krivom smjeru. Ako sam nekad vjerovala da, s godinama, postajemo popustljiviji i tolerantniji, prevarila sam se. Karakterne osobine se ne mijenjaju. Druga stvar je, da svatko od nas misli da je u pravu, a druga strana u krivu.
Istina je uvijek u sredini.
Unatoč tome što to znamo, ne popuštamo. Usklađivanje stavova i mišljenja, u našem slučaju, uvijek završi tako da se on ljuti i šuti, a ja se pitam; Zašto se ljutiti i šuti, ako smo raspravljali o nebitnim stvarima?
Ljutnja i šutnja je izgubljeno vrijeme.
Dok ima slike, a nema tona, uzmem kavu, cigarete i knjigu i sjednem na balkon.
U Babinom kutu, nebo se narogušilo. Bijeli pahuljasti oblaci postali su tamni. Zaklonili su sunce. Munje sijevaju. Grmi. Vjetar nemilosrdno povija brezu. Možda će oluja, samo nebom protutnjati, a možda će kiša, žednu zemlju natopiti?
Moja slika bez tona, sa svojom šalicom kave ,dolazi na balkon.
-Zašto sjediš vani, a bojiš se grmljavine, pita sjedajući?
Raznježim se. I u ljutnji, vodi brigu da nisam sama sa svojim strahovima.
-Čekam da oluja prođe, kažem stavljajući ruku na njegovo koljeno.
-Što čitaš, pita pokajničkim glasom?
-Mudrost vukova, kažem. Kad pročitam, možeš i ti pročitati. Iz nje možeš puno naučiti.
Vjetar je prestao puhati. Grmljavina tutnji u daljini. Kiša natapa žednu zemlju.
Sjedimo opušteno.
-Mi smo kao ljetne oluje, kaže smiješeći se.
-U pravu si. I priroda je ćudljiva, a čovjek je dio prirode, samo što to, na žalost, još nismo naučili.
*****
„Kamen je temeljac, nerazumijevanje, kamen spoticanja,“ jedan je od mojih aforizama.
Sve što gradimo, materijalno, ima kamen temeljac. Uporište i ishodište onoga što gradimo. Temelj poštovanja u ljudskim odnosima je razumijevanje. Nerazumijevanje je kamen spoticanja.
Ma koliko jedni druge poznavali i voljeli, nekoje postupke ne razumijemo i ne prihvaćamo. Ljutimo se i skloni smo osuđivanju.
Tek kad se naučimo slušati i čuti ono što nam se govori, prihvatimo ono što smo nismo razumjeli.
Oznake: ljutnja, šutnja, ljudi, vrijeme
05.09.2022. u 22:17 | 18 Komentara | Print | # | ^