Ljubav kroz riječi jedne žene
Jesenja sonata
Listopad je pomiješao boje.
Vjetar lišće okreće
u boje umače
na suncu suši...
Rapsodijom boja
jesenju sonatu sklada.
23.10.2020. u 18:04 | 15 Komentara | Print | # | ^
Mene te boje uvijek podignu.
| samo za vranju | 23.10.2020. u 18:07
Stihovi i slike...predivno...sve!
| shadow-of-soul | 23.10.2020. u 18:32
ispada, da su boje život ......da bar>?
| Donabellina | 23.10.2020. u 19:26
Taman za mene, predivne slike...Jednostavno si ne mogu zamisliti svijet bez boja. LP:))))))))))))
| teuta | 23.10.2020. u 20:21
Divno opisano. Moj je grad poprilično raskopan, svašta nešta rade, a čini se da im pri tim cestovnim i nogostupovnim radovima najviše smeta drveće.
| Mikitarije | 23.10.2020. u 20:53
Prelijepo!!!
| morska iz dubina | 23.10.2020. u 21:03
Božanska sonata, neznam koja fotka mi je najlepša...sve!!!
| modrinaneba | 23.10.2020. u 21:05
Jesen mi se posebno dopada
| eum | 23.10.2020. u 22:17
kada slušam rapsodije nove
koje vjetra listovima sklada!
Lpp
Lijepe tople boje listopada.
| gogoo | 24.10.2020. u 10:41
Pjevušiš.
| evezmajevska | 24.10.2020. u 16:02
Lijep pozdrav!
| Nezagonetno | 25.10.2020. u 14:09
Baš sam sjela pod pauzom na poslu vani na travnjak, a ispred mene šuma boja. Jednostavno predivno. Koliko ljepote na tako malo prostora.... ;)
| Pozitivka | 26.10.2020. u 20:00
Jako lijepo.
| Miljevci moji dragi | 27.10.2020. u 08:55
Srdačan pozdrav!
Hvala Vam na posjeti:))
| Razmišljanja jedne žene | 27.10.2020. u 20:12
Ne može ljepše!;-)))
| Sjećanje i osvrti | 29.10.2020. u 10:19
Pečat ljubavi
Djeca su mali čovjek koji je ljubav, dobrota , nevinost, iskrenost, neiskvarenost. Djeca su ljubav i radost. Svako dijete treba imati dom, oca i majku i topli kruh na stolu.Potrudimo se da smijeh i radost odzvanjaju dolinom djetinjstva. Da odrastaju slobodno, da koračaju bezbrižno. Da budu zdravi.Mazimo ih i pazimo.
U dječjim očima su nebo i zvijezde, mora i rijeke. Djeca su znatiželjna. Djeca su željna znanja. Učimo ih da izvršavaju dužnosti i obaveze, da vole i poštuju roditelje i sve ljude oko sebe. Učimo ih odgovornosti, požrtvovnosti, zahvalnosti i humanosti.Učimo ih praštati i činiti ustupke. Naučimo ih što znači voljeti i voljen biti.
Ida i Jan gradili su dvorac u pješčaniku. Ida je stalno pričala. Jan je prestao graditi, ozbiljno pogledao Idu, pitajući je zašto stalno priča?
-Da ljubav ne ode, odgovorila je.
-Glupost, rekao je Jan .Ljubav nikud ne ide.
- Ide, ide. Ako prestanemo pričati, ljubav jednostavno ode, odgovorila je.
-Kuda? Tko ti je to rekao?, vidno iznerviran pitao je Jan.
- Ne znam kuda ljubav ode. Kada sam pitala mamu zašto ona i tata nisu zajedno, rekla mi je kako je ljubav otišla. Nestala. Rekla je mama da su je tražili. Nisu je mogli naći. Znaš li zašto je nisu mogli naći?Zato jer su zaboravili razgovarati. Zato ja stalno pričam. Da ljubav ne ode.
-Ne znam, zamišljeno je rekao Jan, moji su se dugo i često glasno razgovarali. Poslije jednog razgovora tata je otišao. Kad sam pitao mamu zašto je tata otišao, rekla mi je da se ljubav izgubila. Nisam znao da se ljubav može izgubiti!? Ako se ljubav može izgubiti, možda se može i naći? Kao moja najdraža igračka. Što ti misliš?, s nadom u pogledu pitao je Idu.
-Ne znam. Odrasle je ponekad teško razumjeti, propuštajući pijesak kroz prste, iskreno je odgovorila. Znaš li ti, kad se ljubav izgubi, ili nestane,zašto s njome i tata ode?
Slegnuo je ramenima , dignuo se i stao pokraj Ide.
-Možda zato što na vrijeme ljubav nisu zapečatili, rekao je ljubeći je u obraz. Sad ti mene poljubi. Poljubac je pečat ljubavi. Tako, zadovoljno je rekao. Naša ljubav je sigurna. Idemo dvorac dovršiti.
*****
Nemojmo dozvoliti da djeca plaču. Za dječje suze nema isprika ni opravdanja.
Djeca s povjerenjem pružaju ruku. Nemojmo iznevjeriti njihovo povjerenje, jer sutra, za krive postupke, teško ćemo naći opravdanje.
19.10.2020. u 22:39 | 15 Komentara | Print | # | ^
laku noć svima:)) Sutra ću u čitaonicu
| Razmišljanja jedne žene | 19.10.2020. u 22:42
Mudra priča o ljubavi tako i o životu jer bez ljubavi nema pravog života.
| teuta | 19.10.2020. u 22:57
Da, ljubav se mora njegovati, obogaćivati, cijeniti...ona nije dana da vječno traje bez truda, ljubav zna i boljeti...baš zato budimo primjer djeci i naučimo ih pravo voljeti.
LP:))))))))))))))
Statistika kaže da u svako trećem braku, čak i manje, ljubav nestane. Nemaju djeca baš nešto za naučit od odraslih, tzv.zrelih ljudi. Samo ona sretna. Neuništena traumom.
| morska iz dubina | 19.10.2020. u 23:07
ode, čak i onda kad dodje u velikom komadu,,,,,,,,vrijeme i neki drugi ljudi ukradu tudju sreću
| Donabellina | 19.10.2020. u 23:32
Znaš li zašto je nisu mogli naći?Zato jer su zaboravili razgovarati. Zato ja stalno pričam...
| Dinaja | 20.10.2020. u 02:57
i djeca počnu njegovati ljubav... i pečate je... :)
Ljubav nestaje ako se ne njeguje.
| Lastavica | 20.10.2020. u 06:44
Strašno...obožavam decu ali sada kad je taj "virus" svi pričaju, da je djeca sada kriva ako netko umre...tužno, ne umre zbog virusa takih je malo i ti su iznad 80 ili 90 godina....imali so život...a današnja djeca ga neče imat takvog...to je tužno:(((
| plavi snovi | 20.10.2020. u 09:03
najiskrenija bića, kažu što mislie
| shadow-of-soul | 20.10.2020. u 11:48
Pozdrav!
| Torak | 20.10.2020. u 12:19
Hvala Vam na posjeti:))
| Razmišljanja jedne žene | 20.10.2020. u 19:22
Eh, da je kod ljudi više dječjega bilo bi ljepše.
| gogoo | 20.10.2020. u 20:00
Lijepo i poučno! Ne treba nikad zaboraviti voljeti!
| Olja sanja | 20.10.2020. u 22:29
Treba čuvati dijete u sebi da bi razumjeli njihov svijet, koji je kudikamo vrijedniji od našeg.
| Mayday | 21.10.2020. u 10:08
Zgodno.
| mecabg | 21.10.2020. u 17:36
Zaljubiš se, rodiš jedno, dva, petoro dece i izjaviš da je ljubav nestala.
Okreneš se i odeš jer ljubav se izgubila.
Ljubav prema vlastitom detetu nije bitna, mama, ili tata, svejedno, traže nove izazove, novu ljubav...
Zgodno za mamu ili tatu, a dete, ono obično nije bitno...
Lijepa priča.Djeca su iskrena, posebna, za svaki problem nađu jednostavno rješenje.
| U prolazu | 10.11.2020. u 19:06
Trakošćan
Lijep i sunčan dan zove u prirodu. Listopad je pomiješao boje.
Petak je.Nećemo daleko. U Trakošćanu već dugo nismo bili. Od zadnjeg posjeta puno toga je napravljeno. Dvorac i sve oko njega u punom sjaju.
Dvorac je podignut u 13st. Više puta je dograđivan i proširivan. Juraj Drašković je u razdoblju od 1850-1860 ,obnovio dvorac. Uz obnovu dvorca u duhu romantizma (izvedenu u neogotičkom stilu) istodobno , uređena je park- šuma s rijetkim drvećem i umjetnim jezerom.
Šetnica oko jezera duga je 5 km. Pojedini dijelovi obrasli su mahovinom.
Tako sam mala ispod krošnje ovog prekrasnog stabla. Pitam se, koliko je priča u godovima zapisano?
Pokraj puta - svjedok prolaznosti .
Dok odmaramo na jednoj od klupa na šetnici, razmišljam kako je neponovljiv doživaj uživati u miru i tišini ljepote koja nas okružuje.
U jezeru utopljene šume
I dvorac....ni na nebu, ni na zemlji
Samo se puteljak oslikao na nebu
Na kraju, kava na terasi na jezeru.
Danas pada kiša, a ja... razmišljam o malom bregecu...
I kućici iz snova....
Oznake: trakoščan, ljepota, priroda
11.10.2020. u 21:26 | 11 Komentara | Print | # | ^jednom daaaavno prošetala sam njegovim dvoranama, odajama... išla sam kao da idem u neko drugo vrijeme zavojitim putom prema dvorcu koji je dominirao i još uvijek dominira krajolikom
| shadow-of-soul | 11.10.2020. u 21:29
nezaboravan izlet, mama i ja
Lijepo iz Trakošćana čiju okolinu sam dobro upoznao i odavde sam dvaput išao na Ravnu Goru. Znali su nekad bogati...
| gogoo | 11.10.2020. u 22:31
Ajme koje predivne slike! Pogotovo ona pod nazivom...ni na zemlji ni na nebu. Nikad tamo nisam bila a volim obilaziti dvorce jer u nas Češkoj ih ima jaaaaaaako puno.
| teuta | 11.10.2020. u 23:37
Zaista predivno i više od toga. Laka ti noć draga i snivaj lijepe snove.:))))))))))))))
sjajno si snimila Zagorsku jesen........ova moja, nije tako zelena
| Donabellina | 12.10.2020. u 00:05
U kućici iz snova
| eum | 12.10.2020. u 00:29
U kućici iz snova ima nešta nova
lijep i sunčan dan sve zove listopad
pomiješne boje samo petkom stoje
nećemo daleko i Trakošćan to je..
Puno tog je novo dvorac i sve okolo
u punom sjaju u duhu romantizma
sve je uređeno park šume drvoredno
rijetkim nasadima i umjetnim jezerom
Tu je i šetnica, jezero, mahovina
pojedini dijelovi da se svide svima
a ti si malena ispod krošnje stabla
što visoko stoji pogledom te draga
Koliko je priča u godovima stabla
u njemu ih crta svjedok prolaznosti
dok odmaraš na klupi na tihoj šetnici
razmišljaš u miru i tišini prolaznosti
Tu ljepota kruži u slikama jezera
utopljene šume igraju na vjetru
a dvorac stoji na nebu ni na zemlji
samo se puteljak na nebu zeleni
I na koncu kraja na terasi kava
na jezeru lokvanj i na njem žaba
i dok pada kiša na valu se igra
kada kava priča gore bregec sniva...
To je bio moj kometar u stihu za tvoj prekrasan post!
Dobro ti jutro... tvoje fotografije su za monografiju o dvorcu ni na nebu ni na zemlji... bili smo, vidjeli i doživjeli tu ljepotu... uživali u jesenjem pejsažu... slušali tišinu i maštali o vremenu njegova nastanka... :)
| Dinaja | 12.10.2020. u 04:26
Postaješ majstorica fotografije. Trakošćan je ljepši nego što ga pamtim.
| Lastavica | 12.10.2020. u 05:57
Bajkovit je Trakoščan...često puta sam ga vidjela na fotkama sa fb, baš poseban kad je jesen!!! Sama ljepota ...
| modrinaneba | 12.10.2020. u 08:23
Dvorac iz snova, taman po ljudskoj mjeri;
| Violenta | 12.10.2020. u 08:31
bila, ali nisam znala da je jezero umjetno...netko je stvarno imao oko, ali i imaginaciju za ljepotu krajobraza, ovo je primjer kako ga unaprijediti, a ne uništiti original :)
Pozdrav Ti šaljem onaj pravi jesenji:)))
| plavi snovi | 17.10.2020. u 20:04
Svako dobro od Mirka iz Gelsenkirchena!
| Nesreća u Andama | 18.10.2020. u 10:19
U klubu 60
Tko je počeo brojati godine i zašto? Mislim, naše godine postojanja ovdje i sada!? Život počinje rođenjem. Kažu da s njime počinje i starost. Ako znamo da smo svi prolaznici kroz vrijeme, ako znamo da su četiri životna, kao i četiri godišnja doba, da jedno u drugo uranjaju, da se neprimijetno izmjenjuju, čemu godine brojati? Možda radi motivacije. Ili možda iščekivanja onoga što nam godine koje dolaze donose?
****
Prvo iščekivanje svakoga od nas vezano je uz roditelje. Od začeća, do rođenja. Od rođenja do prve riječi i prvog koraka,sve do treće godine kada (tako kažu) postajemo svjesni svojih malih želja i potreba. Tada, svatko na svoj način, počnemo iščekivati.....prvi razred, prvu ljubav,onu ljubav s velikim slovom LJ. Žurimo se što prije učlaniti u klub odraslih, biti samostalani, imati svoje zanimanje, svoja primanja, svoju obitelj. Negdje usput naučimo kako je lijepo i bezbrižno bilo dijete biti. Nazad ne možemo, ni ne želimo. Godine pred nama obećavaju nešto novo, nešto drugačije. Kušnjama se treba oduprijeti, s izazovima suočiti, sve ono što nam život donese moramo prihvatiti. Nešto na lakši, nešto na teži način.
Prolaze dani i godine s njima. Kad navršimo 33, kad iziđemo iz „mača“, kažemo kako su tridesete vesele dvadesete, kad uđemo u četrdesete, opet kažemo kako su četrdesete zrele tridesete. Kad smo u klubu 50, kažemo kako su to najljepše godine.
Što kad zakoračimo u klub 60?
Ne pričamo previše.Život nas je naučio da su djela važnija od riječi. Ne trčimo u susret izazovima. Suočavamo se s onim što nam život donese smireno. Stekli smo samopoštovanje. Zadovojni smo, više ili manje, sa onim što smo postigli. Djeca imaju svoju obitelj. Uživamo u obitelji koja je veća. Imamo ljubav i prijateljstvo, smirenje i zadovoljstvo.
Svjesnost prolaznosti uči nas prihvaćanju svih promjena koje sa sobom donosi. Naučili smo razliku između htjeti i moći. Prilagođavamo se aktivnostima prema mogućnostima. Godine zajedništva stvorile su povezanost i pripadnost. Strast je zamijenila nježnost. Dosegnuli smo nove duhovne dimenzije.
S razumijevanjem promatramo nestrpljivu mladost kako žuri odrasti, gledamo njihove roditelje kako se hvataju u koštac s izazovima. Razumijemo zašto se ljute jer su nade i htijenja veće od onoga što im život nudi. Ljute se na ono na što utjecati,na ono, što promijeniti ne mogu. To je učenje koje najduže usvajamo. Unatoč napretku i boljitku,roditeljstvo u svakom vrijemenu, iste brige i odgovornosti nosi.
U šezdesetima, mi smo promatrači. I pomagači. Tu smo, ako nas trebate. Dotle, mi ćemo se posvetiti sebi, onome što smo uvijek htjeli ,a nismo stigli.
Oznake: godine, očekivanja
05.10.2020. u 17:42 | 13 Komentara | Print | # | ^sve su to odlične godine :)
| shadow-of-soul | 05.10.2020. u 18:08
Dok si u klubu, ma kojem, dobro je.
| mecabg | 05.10.2020. u 18:37
Alternativa je puno gora;))
Sve si lijepo napisala ja mogu samo dodati da cijeli život učimo a na kraju umiremo bedasti hehehehhe.
| teuta | 05.10.2020. u 19:23
Što bi to moglo značiti? Mislim da kasno saznajemo pravu bit života i puno faktora utječe na naš život...jednostavno ne stižemo. Možda je to dobro, možda tako i treba biti da bi se ponovo rodili i ispravili neke greške...LP:)))))))))))))
Odlično Si napisala i sve je istina...idem prema 55 napunit ču naslednje ljeto tako da do 60 možem još punooo naučiti, učim več sada od svakoga pomalo i od Tebe!!!
| modrinaneba | 05.10.2020. u 19:38
dobro je zdrav dočekati starost, ali..........starost nije ni ugodna ni lijepa.......
| Donabellina | 05.10.2020. u 20:49
Dobro došla u prelijepi klub zrelosti!!! Tko bi se vraćao nazad i ponovno posrtao, učio, stjecao najdragocjenije od svega, iskustvo. Ipak, nominalno 60.- te....al rekla bi ja ko malo prezrele 40.-te..:-)))
| morska iz dubina | 05.10.2020. u 21:14
To je klub pune zrelosti... :)
| Dinaja | 06.10.2020. u 04:28
Da, to i radimo, ono za što ranije nismo imali vremena
| Lastavica | 06.10.2020. u 07:20
Jako lijepo napisano i sretna si što je sve tako kako si napisala...ja zastala u nekim ranim 40tim pa nikako dalje...ne da mi glava, ne da mi srce, posao koji radim, mi ne da...a i ovi oko mene se ne daju pa nikako da se učlanim u klub u kojem bi, po pravilu, trebala biti...Ali ne žalim se...Dok ide, ide :))
| builderica | 07.10.2020. u 08:12
Dobro došla u klub koji zna što hoće, a početak sedme dekade baš ovako opisano i treba iskoristiti.
| gogoo | 07.10.2020. u 16:32
Sretan rođendan! Jako lijepi prerez misli s fokusom na bitno. Iskustvo nas uči i oplemenjuje. Reprize nema, pa kad to shvatimo počinjemo više cijeniti ono što nas čini sretnima i ono čime druge činimo sretnim.
| Olja sanja | 07.10.2020. u 18:11
ne razumijem vrijeme.
| evezmajevska | 09.10.2020. u 14:19
Hvala Vam na posjeti:))
| Razmišljanja jedne žene | 11.10.2020. u 21:40
