Ljubav kroz riječi jedne žene

Jesenja sonata

Listopad je pomiješao boje.
Vjetar lišće okreće
u boje umače
na suncu suši...
Rapsodijom boja
jesenju sonatu sklada.











Oznake: jesen, boje

23.10.2020. u 18:04 | 15 Komentara | Print | # | ^

Sam svoj maler

Prije ovog cirkusa s koronom, odlučili smo ove godine umjesto na more, otići na izlete u susjedne zemlje. Naravno da od izleta u četvrtom i šestom mjesecu nije bilo ništa, kako stvari stoje, bojim se da ih ove godine neće ni biti. Barem ne onakvih na kakve smo navikli. Bazene su otvorili, ali, nisam ja za distance i sve te korona kerefeke , pa ne idem na bazene dok se stanje ne vrati u normalu.

Kad već ne možemo putovati, možemo nešto korisno napraviti , usput se i rekreirati. Kažem mojima da ću malati stan. Sama. Probali su mi objasniti kako će to maleri brže ,lakše i bolje napraviti . Bezuspješno.

Odabirem Jupol klasik za unutarnje zidove. Kažu da je neškodljiv za korisnike i okoliš, da ima vrhunsku parapropusnost, i ono što je meni izuzetno važno - dug period popravka greški.

Poslije odabira boje, naoružam se s kefama i kistovima raznih veličina. Poučena iskustvom iz prijašnjih pokušaja,(kada je farbe bilo više na podu i u mojoj kosi, nego na zidu) , valjke zaobilazim u širokom luku.

Sljedeći korak je onaj koji uvijek radim i kad profesionalci malaju. Skidam sa zidova slike, s polica i regala sve knjige , figurice i kojekakve sitnice, dobro ih brišem i u kutije slažem. Uz pomoć , odmičem ormare, fotelje i trosjed, prekrivam ih najlonom i na kraju, detaljno čistim zidove. Priprema jedne sobe trajala je cijeli dan.

Drugi dan uzmem farbu, kefe i kistove, otvorim širom prozore i počnem gimnasticirati... po lojtrici gor i dol.Od malera koji znaju svoj posao, naučila sam da se svaka kap farbe na krivoj površini, odmah briše. U usporedbi sa pripremama od dan prije ,mačji kašalj. Dobro, moram priznati da sam malajući plafon malo vrat „iščašila“, ali bože moj, sve to ide u rok službe. Malera su, kako je i red, svako malo nudili sokovima, zvali ga na doručak, ručak, na kavice i česte ćik pauze , čak i ono što se malerima ne nudi- popodnevni odmor. Divotica!

Sva ponosna, prvu sobu pomalam za jedan dan. Drugi dan trebalo je sve detaljno počistiti, sve na svoje mjesto vratiti,naravno, u ulozi gazdarice što ne uključuje povlastice koje maleri imaju. Na greškama se uči. Drugu sobu , uz sve povlastice,malala sam dva dana. Malere nitko ne požuruje.

Kako su rekli, u ulozi malera dobro sam se snašla i posao solidno obavila.
Malanje je rekreacija, sve ono prije i poslije malanja iziskuje puno više truda, rada i napora, naravno ,samo ako ste- sam svoj maler, uz sve privilegije i povlastice.






Oznake: boje, malanje, maleri

27.06.2020. u 00:01 | 18 Komentara | Print | # | ^

Portret duše/2

Je li našla odgovore?
Kupuje štafelaj. Slika imaginarne slike univerzuma. Jesu li slike fragmenti regresije, spoznaje ili odgovori? To samo ona zna. Oporavak traje duže. Slika je sve više. Mijenjaju se boje. Po bojama, znali smo da je na putu ozdravljenja.

Svaka bolest, ostavlja ožiljak u fizičkom i trag u mentalnom. Fizički se prilagođavamo, mentalno, možemo ostati tu gdje jesmo, ali, možemo otići i korak dalje. Odlučuje se za art terapiju metodom fraktalnog crteža. Naše tijelo je fraktal u kojem se ogleda svaki organ, a naši osjećaji mali dijelovi u kojima se ogleda cjelina. Crtajući crtež, crtamo sebe, povezujemo misli, osjećaje i tijelo. Crtajući i bojeći fraktale povezujemo se s bićem koje je izvor sreće, veselja, zadovoljstva i duhovnih vrijednosti, naučila je.

Dug je put od crtanja i bojanja dijagnostičkih i korekcijskih, do umjetničkih fraktala. Ne broje se povučene crte i obojena polja. U svijetu linija koje se presijecaju tvoreći veća i manja polja koja ispunjavamo bojama, dolazimo do mjesta gdje misli nestaju, a ostaje duh povezan s Univerzumom. Otkrivamo sebe,mijenjanjem boja, mijenjamo način razmišljanja i postojanja. Učimo se dosljednosti i strpljivosti. Bojama kažemo ono što riječima ne možemo. Trag boje na papiru, otisak je misli i osjećaja. Portret duše.

Kad učinkovitost metode istinski doživimo i osjetimo, možemo krenuti korak dalje. Samo onda kad naučeno dijelimo, kao iskustvo ili spoznaju, učenje ima smisla. Naučeno nesebično dijeli. Pomaže.

*****
Danas sam dobila crtež mandale.Za zdravlje,vitalnost,unutarnji balans, razvijanje strpljenja i intuicije. Odlažem sliku mandale.
Otvaram mapu s njezinim radovima. Pratim trag boje na putu ozdravljenja. Crna boja praznine,tamnoplava boja tuge i depresije, postepeno, mijenja se u ljubičastu boju energije koja teče. Tamno smeđa boja bola i dugo neriješenih problema, prelazi u crvenu boju životne energije, u narančastu i zelenu boju zdravlja, vitalnosti i ravnoteže. Sivu boju nejasnoće zamjenjuje svijetloplava boja, boja neba , mira i stabilnosti. Dopunjuju ih boje pijeska, zlatna i roza boja, boje čiste energije i duhovnosti. Rubovi slika su u srebrenoj boji duše, boji nepreglednih prostranstva.
Prelazim prstima po rubovima slike. Brišem suze.

Uzimam crtež mandale.
Po bojama na periferiji mandale, znam da je upoznala svijet dualnosti, znam da je spoznala vlastite greške i iluzije. Znam da je pustolov koji traži skriveni princip života,skrivenu točku svijesti iz koje zrače sve ljudske kvalitete i sposobnosti.
Gledam geometrijski raspored simbola unutar kruga mandale. Pitam se, koji kvadrat, koji simbol u međuprostoru kruga, drugom bojom, treba pobojati?
Pitam beskrajni Univerzum; „ Koliko portreta duše , za zdravlje, moje dijete treba naslikati?“






Oznake: Izazovi, život, boje

25.04.2020. u 19:59 | 12 Komentara | Print | # | ^

Portret duše/1

Danas je bio Svjetski dan knjige. Bez uobičajenog posjeta knjižnicama, polako smo zagazili u Noć knjige. Virtualnu. S prstima na tipkovnici,sa sjećanjima na prijašnje Noći knjige i okupljanja,noćas će, negdje u tišini, pjesnik napisati stih.
Umjesto stiha, podijelit ću s vama priču. Onako, kako ju je život ispričao.

Portret duše/1

Djeca su se probudila. Vrijeme je dignuti se. Temperaturom iscrpljeno tijelo ne sluša. V joj pomaže. Hrabri je. Prvi korak je najteži, naučila je. Polako otvara vrata dječje sobe. Rumeni u licu, veseli i orni za novi dan, izmamljuju osmjeh na umornom licu. Oni su njezina snaga. Oni su razlog za ustrajati i ići dalje. Oblači ih, grli, sprema za vrtić. Maše im s prozora. Šalju joj puse. Duboko uzdahne i obriše suze. Umorno se spusti u fotelju. Na prozoru, stakleni vrč s vodom. Gleda kako se svjetlost odbija od površine vode i lomi na staklu.
Mi smo svjetlost. Život je poput stakla. Krhak i lomljiv. Piše poruku V neka joj kupi kist i boje. Oslikava figurice od stakla. Bojama im je promijenila izgled,udahnula radost.
Tijelo je upozorava. Leži na krevetu. Zna da su boje neraskidivo povezane s fizičkim, emotivnim,mentalnim i energetskim, u svakome od nas. Svaki dan , na novoj podlozi od stakla oslikava cvijeće, anđele, motive koji se sami stvaraju potezom kista. Ne bira boje. Slika onako kako se osjeća.



Zna,sedam je čakri u tijelu, sedam boja u spektru. Na tankim čašama od stakla slika bojama spektra. Oslikano na određenoj temperaturi suši. Prilikom sušenja neke čaše ne izdrže. Pucaju. Dok ih odlaže ,razmišlja kako i ljudski organizam jednako reagira. Jedan izdrži izazove, drugi ne.

Fizički, uz pomoć medikamenata, psihički, uz pomoć.boja,osjeća se bolje. Kreće dalje. Rijeka života, njezin nemirni duh, onaj uspavani pustolov u njoj,ponekad, s orlovima želi slobodno letjeti prostranstvima nepreglednim. Ponekad, samo ponekad,poželi odbaciti ove cipele što je žuljaju i bosonoga trčati zelenim poljima. Vraća se meditaciji.

Za manje od godinu dana život ju je naučio da se lekcije ponavljaju. Ovaj put , u najboljoj namjeri, krivom procjenom struke, kreće u novu bitku. Ma koliko bila svjesna da je njezin put davno u poslanju zapisan, postavlja si bezbroj pitanja. Koja je to karma, iz kojeg života ,na njezinom putu zapisana? Unatoč iscrpljenosti i umoru, želi na regresiju. Svi argumenti , kojih je i sama svjesna, padaju u vodu. M je njezina podrška. Vozit će je na kraj svijeta, odlučila je, ako je to ono što će njoj pomoći. Otišla je po odgovore u Pisu. M ju je do hotelske sobe na rukama nosila. Na Kosi toranj, nije se popela.Nije važno. Ono pošto je došla, s Kosog tornja, ne može se vidjeti!
Je li našla odgovore?

Ako želite, saznat ćete u drugom dijelu priče....

Oznake: Izazovi, život, boje

23.04.2020. u 23:24 | 13 Komentara | Print | # | ^

Pod kišobranom snova



Pod kišobranom snova
u igri svjetlosti i boja
bacam novčić u fontanu želja
nestajem u mnoštvu velegrada.



Oznake: svjetlost, boje

19.12.2019. u 19:53 | 18 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< srpanj, 2021  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Srpanj 2021 (6)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (5)
Siječanj 2021 (6)
Prosinac 2020 (5)
Studeni 2020 (5)
Listopad 2020 (4)
Rujan 2020 (4)
Kolovoz 2020 (5)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (12)
Ožujak 2020 (10)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (8)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (7)
Srpanj 2019 (4)
Lipanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (8)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (8)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (9)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (5)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (8)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (7)
Prosinac 2017 (5)
Studeni 2017 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

SPOZNAJA

Linkovi

MALE MUDROSTI

Loading