Ljubav kroz riječi jedne žene
Apolon 2 - aforizmi
-Nije sreća djetelina s četiri lista. Sretni su oni koji je nađu.
-Manje je više; kažu oni koji imaju previše.
-Između obećanja i izvršenja obećanog su -izbori.
-Za biti podoban nije potrebno znanje. Dovoljna su dva prsta.
-Mršava plaće- anoreksične mirovine.
-Cijene rastu svaki dan, mirovine dva puta godišnje.
-Za sve nestašice, kriva je globalizacija.
- Brojeći cente, slabovidni trljaju oči, a okulisti ruke.
-Svije(s)t bez granica; fizičke granice pomiču, mentalne ograde ostaju.
-Najbolji bejzbolaši, kod nas su -navijači.
Razumijevanje
Dravska šetnica u svakom godišnjem dobu lijepa je i zanimljiva. Mališani uživaju u onome što vide. U jeseni su uživali u šarenilu boja i šuštanju lišća. U onome što je ostalo od zime, u vjetru koji grane njiše. Najljepše im je ipak na dječjem igralištu, na kojem su uz njihaljke, tobogan i klackalice, na drvenim kockama koje se okreću, naslikane biljke i životinje.
Kućica je posebna priča. Izvana, najdraža im je strana sa slikama i pjesmicom. Unutra, na svakoj strani kuće oslikana su godišnja doba. Prepoznaju put prepun šarenog lišća, a posebno ih veseli sunce na vrhu krova.
(Pjesmu polako, svojim riječima, usvajaju:))
Dolaskom proljeća, kad su slike oživjele, ćićibabe zabijelile šumu, veselju nema kraja. Šumom odzvanja pjesma ; ći, ći, do, do:))
Jedan od mališana obožava cvijeće. Mali botaničar kod svakog cvijeta stane. Dok mi dođemo do igrališta, drugi je već bio na njihaljci i spušta se niz tobogan. Njega zanimaju druge stvari koje s dedom istražuje.
Taj dan, mali botaničar uplašio se ugledavši puža. Upoznavanju novog stanovnika šume pridružili su se deda i mali mudrac. Puž se, naravno, povukao u kućicu. Pjevali smo poznatu pjesmicu; Puž muž kaži roge van“. Bezuspješno. Ostavili smo ga na miru i nastavili šetnju. Zaboravili smo na puža. Tako se barem činilo.
Nakon nekog vremena, mali botaničar ponavljao je riječ pud. Znamo da je pud puding kojeg će, kako smo mu objašnjavali, dobiti poslije ručka. Na kraju, odlučili smo prekršiti pravilo i ponuditi mu kida (Kinder čokola). Mali botaničar nevoljko je uzeo čokoladicu. Zabrinuto, čučnem se i pitam ga što bi htio? Tužnog lica, opet kaže; pud. Mali mudrac (iznerviran našim nerazumijevanjem i bratovim ponavljanjem), držeći kida u ruci, pogleda me i ozbiljno kaže; Puz! Malom botaničaru osmjeh je ozario lice.
A joj baka, sakrij se u puževu kućicu!
****
Najteže je kad s osmjehom i radošću govore, kad jednu riječ ponavljaju, kad te gledaju s očekivanjem u pogledu, a ti ne znaš o čemu pričaju.
Gledamo li ih u oči, pratimo li njihove izraze na licima, brzo naučimo jesmo li blizu razumijevanju riječi, koju nam strpljivo i uporno ponavljaju.
To iskustvo potaknulo me na razmišljanje o onome što danas često, razgovarajući mobitelima, kažemo sugovorniku s druge strane; Razumijem te!
Istina, po boji glasa možemo prepoznati radost, tugu, zabrinutosti, ali, koliko uistinu razumijemo jedni druge ne gledajući se u oči, ne gledajući izraz lica, upitno je.
Kad naučimo gledati i vidjeti, slušati i čuti, možemo pričati o razumijevanju.
Oznake: djeca, riječi, razumijevanje
17.04.2023. u 20:31 | 13 Komentara | Print | # | ^Apolon 2
U drugom broju "Apolona", uz aforizme, mjesto su dobile i moje
Crtice;
-Vidiš li da nas i bicikli prestižu!? Stisni po gasu, kaže muž ženi.
-Da pod gasom, nisi stisnuo gas do daske, vozio bi sam.
***
-Umorna sam, žali se žena. Posao, kuća, vrt…
- Same ste odabrale nositi hlače i biti ravnopravne. I sad se žalite. Muškarci šute, a nitko ih nije pitao žele li nositi pregače i u ruci držati kuhače.
-Istina, kaže žena. Umjesto toga na trgovima klečite.
***
-Sad smo, kaže žena, kao na početku. Sami.
-Istina, samo što smo na početku bili mladi i naivni, a sad smo, stari i senilni.
***
-Od svih životinja, najviše mi je žao psa, kaže veterinar sanirajući rane koje mu je nesavjesni vlasnik napravio.
-Zašto, pita tehničar?
-Zato što bezgranično vjeruje Čovjeku.
03.04.2023. u 22:46 | 9 Komentara | Print | # | ^
