Ljubav kroz riječi jedne žene
Sam svoj maler
Prije ovog cirkusa s koronom, odlučili smo ove godine umjesto na more, otići na izlete u susjedne zemlje. Naravno da od izleta u četvrtom i šestom mjesecu nije bilo ništa, kako stvari stoje, bojim se da ih ove godine neće ni biti. Barem ne onakvih na kakve smo navikli. Bazene su otvorili, ali, nisam ja za distance i sve te korona kerefeke , pa ne idem na bazene dok se stanje ne vrati u normalu.
Kad već ne možemo putovati, možemo nešto korisno napraviti , usput se i rekreirati. Kažem mojima da ću malati stan. Sama. Probali su mi objasniti kako će to maleri brže ,lakše i bolje napraviti . Bezuspješno.
Odabirem Jupol klasik za unutarnje zidove. Kažu da je neškodljiv za korisnike i okoliš, da ima vrhunsku parapropusnost, i ono što je meni izuzetno važno - dug period popravka greški.
Poslije odabira boje, naoružam se s kefama i kistovima raznih veličina. Poučena iskustvom iz prijašnjih pokušaja,(kada je farbe bilo više na podu i u mojoj kosi, nego na zidu) , valjke zaobilazim u širokom luku.
Sljedeći korak je onaj koji uvijek radim i kad profesionalci malaju. Skidam sa zidova slike, s polica i regala sve knjige , figurice i kojekakve sitnice, dobro ih brišem i u kutije slažem. Uz pomoć , odmičem ormare, fotelje i trosjed, prekrivam ih najlonom i na kraju, detaljno čistim zidove. Priprema jedne sobe trajala je cijeli dan.
Drugi dan uzmem farbu, kefe i kistove, otvorim širom prozore i počnem gimnasticirati... po lojtrici gor i dol.Od malera koji znaju svoj posao, naučila sam da se svaka kap farbe na krivoj površini, odmah briše. U usporedbi sa pripremama od dan prije ,mačji kašalj. Dobro, moram priznati da sam malajući plafon malo vrat „iščašila“, ali bože moj, sve to ide u rok službe. Malera su, kako je i red, svako malo nudili sokovima, zvali ga na doručak, ručak, na kavice i česte ćik pauze , čak i ono što se malerima ne nudi- popodnevni odmor. Divotica!
Sva ponosna, prvu sobu pomalam za jedan dan. Drugi dan trebalo je sve detaljno počistiti, sve na svoje mjesto vratiti,naravno, u ulozi gazdarice što ne uključuje povlastice koje maleri imaju. Na greškama se uči. Drugu sobu , uz sve povlastice,malala sam dva dana. Malere nitko ne požuruje.
Kako su rekli, u ulozi malera dobro sam se snašla i posao solidno obavila.
Malanje je rekreacija, sve ono prije i poslije malanja iziskuje puno više truda, rada i napora, naravno ,samo ako ste- sam svoj maler, uz sve privilegije i povlastice.
Sretan Dan očeva
Za Očev dan, kćer je napisala tati:
Nema boli, nema tuge
nema straha, nema brige
tu su tvoje ruke drage
ruke snažne
ruke nježne.
Ruke koje su mi važne
koje sežu i do zvijezda
koje nikad nisu prazne
uvijek spemne
da prigrle i da vode
da me drže i uhvate
To su ruke moga tate.
Tata je sigurnost, hrabrost, ljubav i nježnost.
Svim očevima sretan njihov dan. Onima koji jesu, i onima koji budu.
Za one koji nisu sa nama zapalimo svijeću , uronimo u sjećanja.
Oznake: Dan očeva
21.06.2020. u 18:24 | 15 Komentara | Print | # | ^*****
Onako kako to samo nebo zna. Sunce, nebo, oblak i kiša....
Rekvijem ljubavi
Bio si slikar što na bijelom platnu ljubav slika. Pjesnik što perom srca piše stih.
Glazbenik što ljubav sklada.
Bila sam tvoja rijeka. Tiha i mirna, virovita i hirovita.
Nepredvidljiva.
Na obale se naslanjala. Obali pripadala.
Cvjetali su bagremi, lipe i divlji kesteni.
Tekli smo s rijekom. Borili se s vjetrom.
Nebo su tamni oblaci prekrili.
Tražila sam odgovore u riječi i osmjehu ali...
usne ponekad i lažu.
Sve odgovore našla sam u pogledu.
U pogledu nema laži.
U noći punog mjeseca tuga se između obala prostrla.
Slikar je spremio štafelaj. Pjesnik nedovršen stih.
Glazbenik je skladao rekvijem ljubavi.
Budimo
Ne trebamo biti mudri. U vrtlogu svakodnevice, budimo zrno mudrosti što na suncu zrije.
Ne trebamo biti tvorci velikih misli. Budimo ono što jesmo.
Čovjek s čovječnošću. Ljudi s ljudskošću. Budimo ljubav.
Budimo mali ljudi velikih riječi i djela.
Ne trebamo biti rijeka. Budimo atom u kaplji života.
Svi zajedno, budimo spektar boja u slici postojanja.
Oznake: budimo ljubav, riječ, kap
07.06.2020. u 21:52 | 14 Komentara | Print | # | ^Zaljubljeni Ginko....drugi
Za vrijeme korone i socijalnog distanciranja, puno vremena provela sam u šetnji šumskim puteljcima. U šumi je mir, ali nije tišina. Šušti suho lišće, na vjetru pucketaju grane što se njišu. Lepet krila ptica u letu. U miru, simfonija zvukova.
Previše smo se od prirode otuđili, da bi jednostavan govor i način života razumjeli.Čovjek je u svom megalomanskom pohodu za materijalnim, zaboravio i ono osnovno što je o drveću i šumama i znao. Poražavajući su podaci o površinama iskrčenih šuma.
Kad su otvorili knjižnice, uzela sam na ponovno čitanje „Tajni život drveća“ P.Wohllebena. Dobro je znati što drveće osjeća, kako se sporazumijeva u svom skrivenom svijetu.
Na poglavlju koje govori kako je drveće ponosno na svoje godine, sjetila sam se i hvale vrijedne akcije, biranja Europskog stabla godine. Naš predstavnik bilo je stablo Zaljubljenog Ginka iz Daruvara ,koji je po broju glasova zauzeo ponosno drugo mjesto.
28,060 GLASOVI 2. MJESTO
VRSTA: DVOREŽNJASTI GINKO - GINKGO BILOBA L.
STAROST: 242 GODINE
REGIJA: DARUVAR, BJELOVARSKO-BILOGORSKA ŽUPANIJA, REPUBLIKA HRVATSKA
Zaljubljeni ginko
Ja sam Ginko iz Daruvara. Već stoljećima rastem s gradom pokraj dvorca. Izazivam ljude da rašire ruke, obgrle širinu mog debla. Pružam ruke djeci za igru i pohod na vrh. Dobio san rajsko ime Adam. Svaki dan ispisujem nove stranice priče u interakciji čovjeka i prirode. Otkriti ću vam jednu tajnu. Nisam sam. Pokraj mene je Eva. Zajedno u Daruvaru stoljećima slavimo ljubav i život. Eva iz svoje sjene uporno prepušta meni laskave komplimente muškoj zadivljujućoj ljepoti. Grli vas Ginko.
*****
Ako je naš ginko drugi, tko je onda prvi?
47,226 GLASOVA 1. MJESTO
Memento izgubljenom selu
VRSTA: BIJELI BOR (PINUS SYLVESTRIS)
STAROST: 350 GODINA
REGIJA: CHUDOBIN, REGIJA VYSOČINA,
ČEŠKA REPUBLIKA
Memento izgubljenom selu
Ovaj bor iz Chudobina raste na kamenitom obalama uzvodno od brane koja se zove Vir. Ime bora u vezi je s poplavljenim selom Chudobin, koje više ne postoji zbog izgradnje brane. Prema legendi koju pričaju seljani, ispod bora u je noći sjedio vrag i svirao violinu, premda je vjerojatnije da su ćuli jake vjetrove koji su puhali dolinom. Ovaj bor nije samo važan kao putokaz nego je i dojmljivo svjedočanstvo svojoj velikoj otpornosti na klimatske promjene i ljudski utjecaj na okoliš.
****
Stabla su svjedoci postojanja i svjedoci vremena. Svako stablo svoju priču ima.
Samo su neke priče ispričane..... 01.06.2020. u 19:02 | 16 Komentara | Print | # | ^
