Ljubav kroz riječi jedne žene

Markov problem


-Gospodine Robinson...
Zaustavio ga je gromoglasan smijeh prisutnih.
-Što se smijete? Gdje sam sad pogriješio?,zbunjeno je govornik pitao.
-Ti si zalizani ,stvarno blesav. Janov deda zove se Nikola, rekao je Mateo .
-Oprostite gospodine Nikola. Prije šest godina bili ste Robinson, crveneći se u licu i zamuckujući rekao je.
- Nije važno mladiću, rekao je deda smijući se. Za sve Janove prijatelje sam deda. Vi se prestanite smijati. Budite pristojni i prijatelja saslušajte.

-Ja sam Marko. Zovu me nalickani, zalizani, uštogljeni. Nisam vam ja ni jedno od toga. Volim se lijepo obući, volim urednu frizuru imati . Nema ništa loše u urednom i dotjeranom tinejdžeru. Želim li jednog dana poznat i uspješan glumac biti, svom izgledu pažnju trebam posvetiti.

Vrativši samopouzdanje udobno se smjestio i nastavio:
- Gospodine Nikola, nešto bih vas pitao .
-Možeš mladiću, samo, bez onog, gospodine Nikola. Zovi me deda.
-Za našu generaciju kažu da smo stalno na mobitelima, brinu se kako ćemo se u životu snaći. Što se tiče posla i obaveza, znam da ćemo se prilagoditi, svatko na svoj način. Do tada je daleko. Moj najveći problem danas je... ljubav.

-Što je gizdavi, ne ide ti baš na ljubavnom planu? , smijući se pitao je Mateo. Većina se neumjesnim primjedbama Mateu pridružila . Deda ih je umirio. Vidno uznemiren, crven u licu Marko je nastavio.

-Vidite u čemu je problem. Vjerujem kako većina mojih vršnjaka sličan problem ima, samo ne žele priznati. Od moje sestre prijateljica bila je kod nas u posjeti.Jedan drugome na fejsu smo se pridružili. Da ne dužim, dok smo se dopisivali sve je bilo u redu . Kad smo se našli na kavi, ništa nije štimalo. Nismo znali što bi pričali, kako se ponašali. Recite mi, jesu li cure uvijek komplicirane bile? Ne znam što raditi i kako se ponašati?
U sobi je bila tišina. Nitko se nije smijao, nitko pošalice dobacivao. Čulo se pucketanje vatre. Deda se dignuo, lulu napunio, pogledom prešao po svima i sa smiješkom na licu počeo:

-Nisu cure komplicirane. Žene su prvenstveno nježne i osjećajne. Tako im treba i pristupiti. Uvijek treba obazriv i pažljiv biti. Žene vole jake i hrabre muškarce koji su usto nježni i pažljivi. Reci joj lijepu riječ, kupi ružu, napiši stih. Odvedi je na posebno mjesto.
- Nije to danas tako jednostavno. Kud da je odvedem? Što da joj pokažem? Kako ste vi to u svoje vrijeme rješavali?

-Svako vrijeme ima svoje prednosti i nedostatke. U ovo vaše vrijeme problem je u komunikaciji. Mislim, onoj u četiri oka. Vidite, danas ste jedni o drugima naučili više nego osam godina u istom razredu. Pitaš kuda da je odvedeš? Za početak, pozovi je u kazalište na svoju predstavu, idite zajedno na tenis ili kupanje. Tako ćeš saznati što voli. Čovjek je misaono biće koje ima moć razbora i govora. Sve će lakše biti kada, kao ovdje sada, izvan virtualnog svijeta, naučite komunicirati. Ako izostavimo kafiće i parkove,znam da vam je problem kuda zajedno otići.
U moje vrijeme sve je lakše i jednostavnije bilo. Družili smo se pred zgradama, na kupalištima, u vikendicama i pričali.Bilo je to vrijeme rocka, velikih rock koncerti, vrijeme kada je kinematografija u najvećem zamahu bila. Karta za kino često se čekala. Bilo je vrijeme disco klubova i plesnjaka. Sanjali smo i maštali dok smo pisma pisali i odgovore čekali.
Ljubav je nestrpljiva, a ipak, puno pažnje i strpljenja iziskuje. Ljubav je i nekada i danas, jednostavno ljubav.U mladosti i ljubavi treba uživati.

-Hvala vam deda. Ima još nešto što bih vas pitao samo ne znam kako, rekao je Marko nervozno brišući oznojeno čelo.
-Možeš me pitati sve što želiš. Ako znam i mogu, rado ću ti odgovoriti.
-Kada je vrijeme za seks?,pitao je Marko crveneći se.

Zatečen pitanjem jedno vrijeme je šutio. Pitao se koga je njegov sin ovakve stvari pitao?Njega nije. Stalno je radio, kada je i bio doma, nikada sa sinom ovako nije razgovarao. Znao je kako jepuno toga u životu propustio. Danas je postao svjestan da iz odrastanja svoje djece jako malo zna. Brzo se pribrao, sve ih pogledao i rekao:

-Za sve u životu postoji pravi trenutak. Kada će tko voditi ljubav stvar je svakog ponaosob. Uvijek su roditelji djecu savjetovali kada, no , svatko od nas učinio je to kada je mislio da je vrijeme.Tako ćete i vi. Ono što je svojstveno vašoj generaciji je prebrzo odrastanje. Ne mislim fizički. Vama su sve informacije lako dostupne. Vidite i gledate ono o čemu smo mi, u vašim godinama maštali. Unatoč tome , mislim da je u vašim godinama za vođenje ljubavi, ili kako vi kažete seks, još prerano. Za takve stvari potrebno je dobro poznavati i voljeti osobu s kojom se upuštate u takve stvari. Učinite li to s osobom koju ste sreli jednom ili dvaput u životu je -usputni seks. Dogodi se u krivo vrijeme, s krivom osobom, na krivom mjestu. Izostaje sve ono o čemu ste maštali, sve ono što ste očekivali. To je jedna stvar. Druga stvar je da niti jedno nije bilo spremno i nije očekivalo takvo što, tako da ni zaštitu niste koristili.

Ma kako čudno zvučalo, za vođenje ljubavi još uvijek niste spremni, za začeti jedan novi život ste sposobni. Trebate biti oprezni.Ljubav traži poznavanje, poštovanje i prepuštanje. Ljubav je uz sve ono što jest i odgovornost. To nikad nemojte zaboraviti.

-Uz dužno poštovanje, rekao je Radek,vi ste žene malo previše razmazili. Naučili ste ih da smo jaki, snalažljivi, da smo nježni, pažlivi , romantični i darežljivi. Da smo ratnici i pjesnici. Nema tu logike u današnje vrijeme. Bez uvrede deda Nikola,danas će to malo teže ići. Možda je u vaše vrijeme tako moglo biti. Danas kad su žene ravnopravne i emancipirane, mogli bi i mi od njih više očekivati.

-Svatko ima pravo na svoje mišljenje, rekao je deda.Unatoč napretku, ravnopravnosti i emancipaciji, žena će uvijek biti i ostati žena. Nježna, brižna i pažljiva. Tako joj treba i pristupiti.

-Hvala vam deda Nikola. Puno ste mi pomogli, rekao je Marko.

U sobi je bila tišina. Svatko je u svojim mislima bio.

Oznake: odrastanje, ljubav

20.08.2019. u 22:33 | 12 Komentara | Print | # | ^

Život i Istine

Ivan je s nestrpljenjem otvorio Regionalni Tjednik. Ispod zajedničke slike pisalo je:
„U krugu obitelji i prijatelja , u subotu su u Vatrogasnom domu, pedeset godina zajedničkog života , Zlatni pir, proslavili Kata i Ivan M. Svih tih godina živjeli su u slozi i ljubavi i nikad se nisu posvađali. Danas uživaju u plodovima svoga rada, okruženi ljubavlju i brigom djece i unuka.“
Ivan je nekoliko puta napisano pročitao. Novine je stavio na stol, ljut kao ris pozvao je Katu.
-Što se dogodilo, zabrinuto je pitala ?
-Ovo se dogodilo, rekao je Ivan gurajući Kati novine pod nos.
Kata je pročitala i zadovoljno se nasmijala.
-Baš smo lijepi na slici. Ništa loše ne piše, ne znam zašto se ljutiš?
-Dobro je dok se ljutim. Piše da uživamo u plodovima svoga rada okruženi ljubavlju i brigom djece i unučadi. Ja bi sada mogao plakati ko kišna godina. Koji su plodovi našeg rada? Kuća na dva kata. Mi u prizemlju koristimo sobu , kuhinju i kupaonu. Na drugom katu prašina se skuplja.U dvorištu je bazen koji ne služi svrsi. Mercedes u garaži hrđa jede. Na Markovom gradilištu izliveni temelji u šikaru zarasli. Nekad smo se mučili da sve ovo steknemo, sada ne znam kako da se toga riješimo. Tiho je Kato, tako je tiho, od tišine ,bole me uši.

Oči su mu zasuzile. Okrenuo je glavu da Kata ne vidi.
- Znam da je tiho. Sedam dana kuća je bila puna. Djeca su otišla i sve je opet po starom. Ti, ja ,mačka i pas, rekla je i duboko uzdahnula. Nije samo nama tako , rekla je primakavši stolicu bliže njemu. Rukom je prelazila preko pognutih leđa.Dok je ovako raspoložen, mora ga tješiti.
-Znam da ti je teško, ali, i ti si čitav život na baušteli radio. Da svima nama bude bolje. Iz istog razloga i naša djeca su otišla.

-Jesam. Otišao sam , tebe i djecu ostavio. Radio sam i trudio se da našoj djeci bolje bude. Bio sam sretan i ponosan kad su fakultete završili. Mislio sam kako nisam uzalud čitav život ,od vas odvojen bio. Moja djeca bit će svoj na svome, mislio sam. Barem dio onoga što sam propustio u odrastanju naše djece, doživjet ću s unucima, nadao sam se. Krivo sam mislio. Uzalud se nadao. Marko je u Kanadi, Nikola u Nizozemskoj. Ja sam znao da ću se vratiti. Oni su i djecu sa sobom poveli. Za godinu, dvije, naši unuci Hrvatski jezik neće znati pričati. Da nema tog vražjeg skajpa, ne bi znali ni kako izgledaju.

-Nemoj tako. Svi su na našem piru bili. Za tri mjeseca idemo Marku u Kanadu. Prva unuka nam se ženi. Zajedno ćemo tri mjeseca biti. Danas se drugačije živi. Brzo se putuje.
- Meni se više ne da putovati. Dosta mi je tuđine. Željan sam Kato moje djedovine, moga doma i Domovine iz koje svi bježe. Kad bi znali ono što ja danas znam, nikuda ne bi odlazili. I oni će se jednog dana vratiti. Umorni i stari. Nitko ih neće dočekati, rijetki će ih prepoznati. Na rodnoj grudi ,stranci će biti.

Dignuo se , uzeo bocu rakije i dobar gutljaj potegnuo. Okrenuo se i kroz prozor gledao.
-Ti si jedan stari mrgud, prijekornim glasom rekla je. Rakijom nećeš riješiti ono što te muči. O ovome smo tisuću puta razgovarali i isto toliko puta se posvađali.

Brzo se od prozora odmaknuo, došao do Kate i u lice joj se unio.
-Što si ti novinarki trkeljala da je onu bedastoću, o tome kako se nikad posvađali nismo , napisala?
Kata se od srca nasmijala.
-Kad me pitala da li smo se svađali, rekla sam joj da u mladosti nismo stigli. Kada si došao doma , željni smo jedno drugoga bili. Kada smo kuću gradili nismo stigli,preumorni smo bili. Kada si se vratio , za sve ono što smo u mladosti propustili, prestari smo bili. Zato smo u starosti , sve propuštene svađe nadoknadili. Novinarka me širom otvorenih očiju i usta gledala.Vjerojatno je mislila kako se šalim pa je , kako ti kažeš , bedastoću napisala.

Prvi put danas, Ivan se nasmijao.
-Ti se Kato nikad promijeniti nećeš. Godine jesu, a pameti nema.
Na njegovu izjavu Kata se namrgodila.
-Što si ti, molim te lijepo, novinarki ispričao?
-Isto ovo što i tebi sada. Bem ti život koji u dvije rečenice stane, tužno je rekao.
****
Sliku i članak iz novina Kata je mobitelom slikala i djeci poslala. Poslije ručka i popodnevnog odmora kavu je skuhala i u dnevni boravak odnijela. Ivan je laptop uključio. Vrijeme je za skajpanje s djecom i unucima.

Nakon razgovora sjedio je i razmišljo o onome što mu Kata često ponavlja.
-Uz ljubav, važno je međusobno razumijevanje.
-Ti ne moraš voljeti ono što ja volim.
-Ja ne moram voljeti sve što ti voliš.
-Imamo nešto zajedničko što oboje volimo.
-Ako volimo svoju djecu, pustimo ih neka žive daleko od naših uvjerenja.
-Dozvolimo im da misle. Dozvolimo im da rašire krila. Da slobodno lete.
-Dozvolimo im da naprave svoje greške!
-Mi jesmo njihovi roditelji. Dozvolimo im da i oni budu.
-Svaki dan, recimo im kako ih bezgranično volimo.Djeca su najveće blago.
-Ovo je naš život, onakav, kakvog ga sami stvorimo.

Mudra je moja Kata, razmišljao je Ivan. Ono o čemu smo danas pričali je Život. Katini mudroslovi su -Istine.

Oznake: Zajedništvo, ljubav, život, istine

12.08.2019. u 21:37 | 14 Komentara | Print | # | ^

Prva ljubav



Oznake: ljubav

17.03.2019. u 11:46 | 14 Komentara | Print | # | ^

Na kraju dana

Na kraju radnog dana umorno se u fotelju spustila.
Jesu li se ljudi promijenili ili je vrijeme za odmor? Vjerojatno jedno i drugo. Jedni druge iscrpljuju (svjesno ili nesvjesno, svejedno) onim čime ne bi trebali. Jedni pričaju o veličini i ispravnosti svojih stavova i mišljenja, drugi opet o snazi svoje vjere i uvjerenja, treći su uporni u osporavanju ovih što uvjeravaju. Najbolji su oni koji se u čudu pitaju zašto njihovu dobrotu drugi ne prepoznaju? Zašto to ljudi rade? Koga uvjeravaju? Svako naglašavanje je uvjeravanje samoga sebe u ono što, ili kakvim želimo da nas drugi vide.Jesu li ljudi postali nesigurni?
Tako lako i tako jednostavno je (ili bi trebalo biti) biti ono što jesmo.
Umorna i iscrpljena uzima torbe i ide doma.

Zaustavlja se pred zgradom. Podiže pogled. Na prozoru s radošću i nestrljenjem iščekuju je dva oka. Žuri stepenicama. Otvara vrata. Vrti se. Skače. Liže je. Proba joj reći
-Dugo te nije bilo. Nedostajala si mi.
Njezina mala dlakava ljubav... odanost, prijateljstvo ...i pripadnost. I trči u sobu muškarcu s gitarom u ruci.
- Gledaj, došla je.
Da odijelo čini čovjeka, malom vrtirepu kupila bi tri. Onako mali, veći je od nekih ljudi.

U plavom pogledu zaiskri radost. Na licu osmjeh. To je njezina ljubav. Velika.
Sjede opušteno u polumraku. Misli joj odlutaju. Želja u suzi utoljena niz lice joj klizi. I kapne na dlan. Njegovi prsti na dlanu. I želja na dlanu podijeljena.

Zatvara oči i opušta se. Misli putuju daleko. Nepreglednim zelenim prerijama, bosonoga, trči nepoznatim stazama. Slijedi vuka. Slijedi trag istine. Šluša glas svog srca. Ona je dijete Sunca i Neba. Slobodna. Hrabra. Odvažna. Putuje još dalje. Trči još brže. Brže od sjena koje je prate. Hvata i lomi strijele joj upućene.

Jača je od slabosti. Veća od straha.

Oznake: ljudi, ljubav, prijateljstvo, pripadnost

14.03.2019. u 22:32 | 10 Komentara | Print | # | ^

Pismo

Bliži se dan kada će svi pričati o ljubavi, o tome koliko se vole, koliko jedan drugome znače. Ti znaš da ja nisam jedan od njih. Ako ti za Valentinovo ništa ne poklonim(a znaš da neću)znam da ćeš razumjeti.
Kroz godinu ovu(kao i svih naših godina) poklonit ću ti nešto posebno. Neće biti veliko, ni u šareni celofan zamotano. Samo mi znamo što obilježavamo.

Nisam ti ja čovjek od velikih riječi. Nisam ni pjesnik. Kako te volim pokazat ću ti nježnim dodirom, pusom, ponekad cvijetom. Drugi put , sjedit ćemo na brijegu. Gledat ću kako se vjetar igra u tvojoj kosi, i biti sretan gledajući te kako zaneseno slikaš voćke u cvatu.
Sjedim s tobom na obali mora. U suton. Meni je suton smiraj jednog dana i početak zvjezdane noći. Tebi je suton više od toga. Moram paziti da te mašta predaleko ne odnese.
U cik zore probudit ću te s kavicom na balkonu . Ti voliš prve zrake sunca, voliš more mirisno i sneno. ...a ja, moram ti priznati ,ne volim dugo biti budan i sam. Volim oluje na moru. Znaš li zašto? Dok vjetar bijesni i munje što nebo paraju u nemirnom moru završavaju, dok se kamen trese.....ti se uplašena k meni stisneš. Tada ti kažem da nisi više dijete. Ljutiš se, ali ostaješ uz mene. Nitko te ne poznaje tako dobro kao ja. Kako ja tebe, tako i ti mene.

Ti najbolje znaš kako sam ponekad ljut kao ris, umiljat kao mačka, vjeran kao pas. Znam, što se vjernosti tiče reći ćeš-lažeš kao pas. Vi žene, čudne ste biljke. Često vidite i ono čega nema. Priznajem, ponekad su mirisale voćke u tuđem vrtu. Ako su mirisale, ne znači da su bile i ubrane.

Život nas ponekad mazi,ponekad upozorava, iskušava ...i uči. Sve ono što u životu naučimo(najčešće), naučimo na teži način. I to je (valjda) ljudski.Tako biti mora
Nije sve ono što ljudi kažu točno. Moja istina , drugačija je od tvoje. Moje učenje drugačije od tvoga.I to je u redu. Iz različitih iskustava smo učili, ako su iskustva i bila ista,različito smo ih, svaki na svoj način doživjeli. Ako se međusobno, u različitim stavovima i učenjima razumijemo, na dobrom smo putu zajedničkog uvažavanja i poštovanja.

Često sam poželio biti idealan. Idealno je nerealno-ne postoji. Ti dobro znaš moje mane. I ja tvoje. Nitko nije savršen. Trudim se biti ljubazan. Ni ljubaznost nije za sve ljude. Ljudi su danas (vjerujem da su uvijek i bili)ljubomorni,sebični, nekoji ponekad i zli. Trudim se biti dobar. Nije lako uvijek biti dobar, svima udovoljiti i biti zadovoljan sam sa sobom.

Život su ljubav i bol,radost i tuga, osmijeh i sreća. Nije uvijek sve bilo lako, lijepo i jednostavno. Mi to najbolje znamo.


Sutra je za nas poseban dan. Uz cvijet i ovo pismo ću ti dati.

Oznake: riječ, pismo, ljubav

10.02.2019. u 22:15 | 12 Komentara | Print | # | ^

Nemam omraženih,volim sve


Nesanicu svatko od nas riješava na svoj način. Danas sam iz knjižnice posudila knjigu znakovitog naslova“Ima vrijeme za sve“. Tako je nekako i ovo, moje vrijeme za blog. Prolistam stranice, pročitam priče, poeziju,putopise ....Volim šarolikost i raznolikog napisanog. Nešto napišem, nešto od toga podijelim, ovdje s vama. Svatko ovdje ostavi djelić sebe, svojih misli, osjećaja, razmišljanja. Svatko od nas ima svoje strahove,nedoumice i dileme. Nešto od toga dijelimo, sa nečim se sami nosimo .
*****
-Nemam omraženih, volim ih sve.
Jedan je od ponuđenih odgovora u anketi bloga.
****
Kako u životu, tako i ovdje, na blogu, naučila sam.......
Život su četiri godišnja doba. Izmjenjuju se. Tiho i neprimjetno . Jedno u drugo uranjaju, zajedno sa Suncem putuju.Postoji dan i noć,svjetlost i tama. Postoji jin i jan. Dobro i loše. Postoji razumljivo i prihvatljivo, nerazumljivo i neprihvatljivo. Postoje sile svjetla i sile tame.
Negdje u tom Svemiru, na svom putovanju, malen i neprimjetan je čovjek, ljudi,sudionici Svemira, života u njemu.Svemir je Krug, Zemlja Kružnica, a Život, krug u kružnici. Ljudi, sudionici u krugu, jedna su mala točkica. Život je ciklički krug. Okreće se opet i ponovno, svaki puta u novom obliku. Gdje završava , a gdje započinje krug? Gdje završava, a gdje počinje svemir? Počinje li život rođenjem, završava li smrću?
Svjesnost postojanja postavlja pitanja. Zabrinutost prolaznosti traži odgovore.
*****
Ne znam što je mržnja. Znam što je ljubav. Ovdje ima ljudi koje razumijem, koje volim čitati i one koje čitam iako ih ne razumijem. Kako ja njih ,tako i oni mene. Ako se ne razumijemo, ne znači da se ne volimo. Ljudi smo.

Nema ljubavi bez međusobnog poštovanja i uvažavanja. I naravno ,poznavanja. Poštivaj me, ne vrijeđaj me, za ljubav ćemo se dogovoriti.

Kako je lako i jednostavno ljude voljeti , usprkos i unatoč svemu. Sa svim manama i vrlinama. Nije teško biti ono što jesmo. Čovjek s čovječnošću, ljudi s ljudskošću.Lijepa riječ, osmijeh i zagrljaj ništa ne koštaju, a liječe.

Prošlost....kao uteg vuče nas na dno.
Ne skidamo okove. Stavljamo nove. Od procjepa stvaramo ponore. Rušimo mostove. Lakše je rušiti nego graditi mostove. I prijateljstva.

Prošlost je povijest. Iz dobroga napravimo bolje. Iz lošega naučimo.... Da. Bilo je. Ne. Ne ponovilo se.
Sutra ćemo zakoračiti u budućnost. Onakvu kakvom je učinimo. Bez ponora i razdora. S mostovima razumijevanja. I prijateljstva. Samo ako to želimo.
*****
Zašto uvijek kad pričamo o ljudima i osjećajima, sve stavljamo između ljubavi i mržnje, kad toliko toga stane između jednoga i drugoga?

Oznake: ljudi, ljubav

20.11.2018. u 23:26 | 11 Komentara | Print | # | ^

Tako to mame rade


Nakon mjesec dana provedenih kod prijateljice Anje, Marta se u dom vratila. U sobu broj pet. Svaka na svom krevetu, s nestrpljenjem i znatiželjnim pogledima dočekale su je njezine cimerice. Jana i Iva imale su deset godina, Sara i Melani osam . Marta je bila najmlađa. Sedam godina je navršila. Jedva je čekala da im ispriča što je sve doživjela, no prije toga svakoj je čokoladu dala. Teta Inga im je poslala.
-Kuća na kraju grada zove se dom, uzbuđeno je Marta pričala, pravi pravcati dom u kojem žive sretna djeca, mama i tata. Ispred kuće je travnjak, na travnjaku veliki bazen . Ispod trešnje u hladu je tobogan, njihaljka i pješčanik. Oko kuće sve je puno cvijeća. Iza kuće vrt i voćnjak. Prvi put jela sam voćke ubrane sa stabla. Teta Inga stalno kuha i peče kolače. Cijelo dvorište miriše Striček Ivan navečer travu kosi.
-Nije to ništa posebno, rekla je Jana. Što ste cijele dane radile?
-Svaki dan na drugo mjesto smo išli. U kino, na bazen, na piknik, u šoping. Puno novih stvari sam dobila. Druge godine ići ćemo u Gardeland. Tako su mi obećali.
- Nemoj se previše nadati. Svi oni puno toga obećaju, ali nikad obećanja ne ispune. Jednostavno te zaborave. Meni su svašta obećavali, nitko od njih obećanje nije ispunio,nikad se nitko po mene nije vratio- tužno je rekla Iva.
-Oni su drugačiji, uznemireno je rekla Marta. Vodili su me na selo kod Anjine bake. Hoćete li da vam pričam što sam tamo sve vidjela i doživjela?
-Nećemo. Tebi je ovo prvo iskustvo. Zato si tako uzbuđena. Idemo spavati. Deset sati je odavno prošlo. Privikavaj se ponovno na kućni red i pravila, rekla je Jana i svjetlo ugasila.
Marta je tužno uzdahnula. Baš im je htjela ispričati ono najljepše što je doživjela. Svaku večer teta Inga u sobu je dolazila. Nakon što bi provjerila jesu li oprale zube , jastuk im je namjestila, laganom plahtom pokrila i nakon toga pokraj prozora u fotelju, s knjigom u ruci sjela. Kada je priču pročitala onda im je pjevala. Anja je obično već zaspala , a ona je oči zatvorene držala. Teta Inga bi se tada nad krevet nagnula i svakoj pusu dala. Dok je vrata sobe zatvarala još jednom bi ih sa smiješkom na licu pogledala. Tako to mame rade, sada je sa sigurnošću znala. Tiho je plakala. Silno su joj Anja i teta Inga nedostajale.
-Hoćeš li da s tobom spavam?- tiho je Iva pitala i dodala kako će njezini prijatelji po nju doći. Ona se samo šalila.
Uplakana Marta k Ivi stisnula i ubrzo zaspala.
***
Inga i Ivan na terasi su sjedili.
-Idemo unutra, rekla je Inga, komarci su užasno dosadni.
-Što si rekla?
- Slušaš li ti uopće što ti ja govorim?
-Oprosti, nisam te slušao.Razmišljam.
-O čemu?
-O Anji i Marti. Anja je večeras jako tužna bila.
-Znam. Večeras , umjesto priče cijelo vrijeme o Marti je brinula. Pričala je kako na more najrađe ne bi išla. Objasnila sam joj kad se s mora vratimo i kupimo knjige , škola će početi i one će opet zajedno, u prvoj klupi sjediti. To ju je još više zabrinulo. Tko će Marti knjige kupiti?
-Ne znam kako bih ti rekao o čemu sam razmišljao. Ne bih te htio povrijediti, znam kako si teško prihvatila da drugu bebu ne smijemo imati. Razmišljao sam kako bi Martu mogli posvojiti- u jednom dahu Ivan je izgovorio .
-I ja sam o tome razmišljala. Sam znaš kakva je kod nas birokracija. Nisam sigurna da možemo sve zahtjeve ispuniti. Da je to lako ne bi toliko djece na posvojenje čekalo. Mi imamo dvije solidne plaće, kuću i auto. Bojim se da to nije dosta. Ono što mi možemo u izobilju dati, je ljubav i topli dom. Nisam sigurna da to kao uvjet postavljaju.
-Ništa nas ne košta probati. Ono što je Marti i svakom djetetu potrebno, imamo. Ono što Anji pružimo, pružit ćemo i Marti. Još nikad nitko u vrtiću ni u školi nije primijetio da Anji nešto fali. Uvijek nam govore da se vidi kako je ona sretno i zadovoljno dijete. Lijepo bi bilo još jedno sretno dijete imati.
- Kada ćemo zahtjev dati?
- Već sutra direktoricu ću nazvati. Prije toga s Vesnom, Martinom najdražom tetom ću se posavjetovati. Sama znaš da to dugo traje. Djeci nećemo ništa govoriti, nećemo im lažne nade davati.
****
Godinu dana kasnije...
Vesna je polako otvorila vrata sobe broj pet.Na stolici pokraj kreveta Marta je sjedila i nožicama mahala.
-Teta Vesna , jesu li stigli?- s nadom i iščekivanjem u glasu je pitala?
-Jesu. U boravku te čekaju. Obukla joj je kaputić, kapu na glavu stavila i na kraju nestašne plave kovrče poravnala.
Sve potrebne papire riješili su prije , tako da je Vesni preostalo još samo napomenuti kako je mogu nazvati u bilo koje doba, ako nešto ne bude kako treba. Marta ju je čvrsto zagrlila šapnuvši joj kako će biti jaaako dobra i poslušna. Nije ni pomislila da bi moglo drugačije biti. Marta je njezina miljenica usprkos tome što tako ne bi smjelo biti. Srcu ne možeš zabraniti. Marta je ovdje prohodala, prve riječi progovorila.Mama ju je zvala sve dok joj druga djeca nisu objasnila. Poslije tog saznanja na svako otvaranje vrata s nadom je gledala. Mamu je čekala.
Izašla je na ulicu i mahala sve dok auto iza zavoja nije skrenuo. Tiho je uzdahnula i prema sobi broj pet se uputila. Martinim cimericama sada je potrebna. Dobro zna kako odlaske, udomljavanja i posvajanja proživljavaju oni koji ostaju.
Jedni ljudi griješe, drugi ljudi greške ispravljaju.

Oznake: djeca, majke, ljubav

03.09.2018. u 23:22 | 13 Komentara | Print | # | ^

Priča starog prozora


Nekada su za nas prozore govorili da smo pogled u svijet. Sada nas je zamijenio internet. Unatoč tome svi znamo da kuća nije kuća bez čvrstih temelja i krova, bez zidova, vrata i prozora. Temelji, krov i zidovi su sigurnost, prozori , toplina i svjetlost. Prozori su kući isto ono što su čovjeku, oči i uši.


Ne znam da li ste nekada u mom gradu bili, ali sam siguran da ste za Varaždin čuli.
Ako i dođete u moj grad nećete me vidjeti. Ja sam prozor s dvorišne strane. Moja ljepotica (sada stara dama) izgrađena je u vremenu, u kojemu je živjelo plemstvo i pučanstvo, niži i viši stalež, crvena i plava krv.Vrijeme je prolazilo,društvena uređenja se mijenjala, s njima i stanari koji su u mojoj kući stanovali. Mene su novom farbom farbali, nove zavjese stavljali.... . Jedni ljudi svjetove su zamijenili, drugi kontinente. Ja sam i dalje tu. Istina , star i pohaban, već dugo nisam otvaran.Ostaje mi da čekam i da se nadam .
Ispričat ću vam jednu priču iz davnina, iz vremena dama i krinolina, lanenih robača i sluškinja....
****
U mom dvorištu zajedno , igrali su se Ivan i Ana. Kako su zajedno odrastali, jedno drugom su se povjeravali. Sve tajne dijelili. Jednog dana u cvijetnjak su posadili , Ana crvenu ružu, Ivan plavi jorgovan. Kako su odrastali sve manje su se igrali, sve češće , sramežljivo su se gledali, ispod mojih krila pod okriljem noći sastajali.Ana je odrasla u prekrasnu crnokosu, crnooku djevojku. Ivan u visokog plavokosog i plavookog mladića. Ljubav je prvo tinjala, a onda se rasplamsala. Voljeli su se, iako su znali da ne smiju. Tako su pravila nalagala.
Samo čovjek takva pravila može izmisliti. Ne možeš zabraniti suncu da sja, kiši da pada, ljubavi da se nada. Ljubav ne poznaje pravila, ljubav ne poznaje prepreke, pravila ni ograničenja. Ljubav ljude i svijet, u bolje i ljepše mijenja. Njihovu ljubav su branili , ali je nisu mogli zabraniti. Tada su se odlučili ljubav rastaviti. Anu i njezinu majku spremačicu pod okriljem noći, u nepoznatom pravcu odvesti.
Tamo negdje na obali mora, Ana se od tuge razboljela. Tiho je otišla, i svoju ljubav sa sobom ponijela.

Ivan je Anu tražio, roditelje molio....Čvrsti i nepopustljivi su bili.
„ Loza kao naslijeđe ide s koljena na koljeno.Što je korijen dublji, to je loza duža“, često su mu govorili.
Ivan je živio i patio. Dužnosti prema roditeljima , lozi i plemstvu izvršavao. Samo je jednom istinski volio. Svoju Anu. Puno godina kasnije Ivan je za tužnu vijest čuo.....Tada se jednostavno životu prepustio,imanje zapustio , od juta do večeri pijan bio. Kao duh imanjem lutao. Ništa više važno bilo mu nije.......
Jedne ljetne večeri mjesečina ga je naslonjenog na cvijetnjak, srebrenom koprenom pokrila.
*****
Kako u dvorištu, tako i u cvijetnjaku....

Jorgovan se razgranao, narastao ,prekrasnim plavim cvijetovima procvjetao. I ruža je crvenim pupoljcima propupala, procvjetala, zamirisala.
Pomiješao je vjetar mirise.
Noću na mjesečini ruža je sanjala kako bi lijepo bilo, oko jorgovana svoje grane oviti. Ni jorgovan ravnodušan nije bio. Često je sanjao kako ruži svojim lišćem s nježnih latica, jutarnju rosu briše. Uzalud su oni sanjali , maštali i željeli. Istom rodu nisu pripadali. Od silne čežnje ruža je uvenula. Od tuge za ružom jorgovan je prestao rasti i cvasti.....

Svi oni koji priču znaju, u spomen na njihovu ljubav, u svom cvijetnjaku sade ružu i jorgovan. Blizu. Da se ruža oko jorgovana može saviti. Da jorgovan s nježnih latica ruže , jutarnju rosu može popiti.
Ako jednoga dana ljudi zaborave priču, cvijeće u cvijetnjaku neće.
****
-Med ljudima ni pravice, nekada davno, Matija Gubec je znao.
-„Ni med cvetjem ni pravice“, puno godina kasnije, Krleža je u stihu napisao.
-Svaka krv je crvena, ljudi su saznali tek kada su se, na ružin trn ogrebali.

Život nas uči sve dok nas ne nauči:
-Kako sijemo tako i žanjemo. Kako sadimo tako i beremo. Kako na polju i u vinogradu , tako i u životu.
-Ljudi su uvijek bili i uvijek će biti.... samo ljudi.

Ja sam jedan stari prozor. Nije na meni da sudim.


(Priča objavljena na stranicama Kul Pong kluba iz Bjelovara )






Oznake: prozori, ljudi, običaji, ljubav, cvijeće

21.08.2018. u 22:56 | 18 Komentara | Print | # | ^

Za uspješan i sretan brak...

Za brak je potrebno dvoje. I ljubav.


Za uspješan i sretan brak, svaki dan, ljubavi treba dodati...

- Čašicu razumijevanja
- Bočicu kompromisa
- Pregršt lijepih riječi
- Prsohvat osmijeha
- Puno krilo nježnosti
- Košaricu zagrljaja
-Buket poljubaca

Ako se i dogodi nerazumijevanje, ono što ljubavi dodajemo- uspješno liječi.

Oznake: ljubav, brak

13.08.2018. u 22:42 | 5 Komentara | Print | # | ^

Nikad ne zaboravljamo





Ivan je sjedio za stolom i polako ispijao pivo. Gledao je nekoliko parova koji su plesali. Pogled mu se zaustavio na ženi koja je sjedila nekoliko stolova dalje.
Marija!?
Svih ovih godina Ivan je razmišljao što bi joj za svoj, ne baš džentlmenski postupak nekada davno, u znak isprike i opravdanja rekao.
****
Stotinu je razloga za ljubav imati , zajedno ostati, samo je jedan razlog za ljubav prekinuti, okrenuti se i otići ,sljedeći ono što moramo(ono što puno kasnije naučimo), svoj put i svoju sudbinu.
Negdje na putu naučimo da postoji ljubav koja se živi, ljubav kojoj oduzimamo i dodajemo, ljubav s kojom u san tonemo, s kojom se budimo, ljubav koja od zaljubljenosti i strasti raste do pripadnosti i nježnosti. Ljubav koja usprkos i unatoč svemu jest i traje.
Kao tragovi u pijesku na dalekim obalama vremena, kao slova u klupe urezana, žive neke ljubavi davne ,u sjećanjima zapisane.
****
Dok je stolu prilazio, sve ono što joj je mislio i htio reći je zaboravio. Hrapavim glasom samo ju je zap ples zamolio.

Nikad ne zaboravljamo- ljubavi koje smo imali, ni plesne korake koje smo naučili.


Oznake: ljubav, ples

30.07.2018. u 20:19 | 12 Komentara | Print | # | ^

Tatin dan

Na njihovim ramenima maleni, bili smo jako veliki.
Visoko u zrak su nas bacali, u čvrste ruke primali.
Oni su rame na koje se naslanjamo kad nam je potreban oslonac.
Oni su krilo u koje se zavučemo kada trebamo sigurnost.
Njihova ruka je oko ramena kad trebamo hrabrost.
Sve je to utkano u jednu riječ......Tata.
O svojoj ljubavi ne pričaju previše.
U njihovim očima o ljubavi sve piše.
*******
Za sretno odrastanje svako dijete treba dva roditelja. Majku i Oca. Majka je nježnost i brižnost, otac je čvrst oslonac i sigurnost. Roditeljstvo je nesebična ljubav i odgovornost.
Mi žene o majčinstvu puno pričamo. Priroda nam je podarila privilegij rađanja, samim time drugu i drugačiju ulogu u odrastanju i odgoju djeteta. Da li zbog toga muškarci manje pričaju o očinstvu ? Možda zato što je njihova uloga na početku bila osigurati krov nad glavom i kruh na stolu?
Bilo kako bilo, ipak mi se čini da su muškarci što se tiče roditeljstva, malo zakinuti. Premalo svi skupa( posebno oni sami ) o njihovoj ljubavi i očinstvu pričamo.

Sjećam se mog tate..... Čvrst, snažan, hrabar muškarac. Brižan i pažljiv tata.. Uvijek me ispraćao nježnim zagrljajem i suzom u očima. O ljubavi nikada nije pričao. Ljubav se podrazumijevala. Takva su bila vremena.
Gledala sam i još uvijek gledam muža. Nježan, brižan i nadasve popustljiv prema svojim mezimicama. Ulogu onoga koji postavlja ograničenja i zabrane, ja sam preuzela. Malo je toga što bi on djeci zabranio.

Uloga oca velika je i nemjerljiva ,kako sada, tako i nekada......
*****
Najstariji zapis na kojem se spominje Dan očeva datira još iz vremena starog Babilona. Pronađena je pločica na kojoj je dječak Elemesu napisao čestitku svom ocu i to prije više od 4000 godina! Elemesu je u toj poruci svom ocu poželio dobro zdravlje i dug život. Ne znamo što se poslije dogodilo s Elemesom i njegovim ocem, ali znamo da se običaj obilježavanja Dana očeva održao do danas.

Prvi je Dan očeva održan još daleke 1908. u SAD-u nakon velike rudarske katastrofe u kojoj je poginulo više od 250 očeva. Jedna kći koja je ostala bez oca u toj katastrofi zamolila je lokalnog pastora da održi misu za sve njih. Ubrzo se proslava proširila i po drugim gradovima Sjedinjenih Američkih Država, a nije dugo trebalo da se proširi na cijeli svijet, ali ne slavi svaka zemlja na isti dan.
(Wikipedija)
*****
Dan očeva u hrvatskoj obilježava se 19. ožujka. Ovaj datum u našoj je zemlji odabran zbog blagdana sv. Josipa, Isusova oca.
U 52 zemlje svijeta Dan očeva najčešće se slavi treće nedjelje u lipnju.Ostale zemlje imaju različite datume.

Nije važan datum kojim obilježavamo Dan očeva. . Nije važno koliko o ljubavi pričaju. Važno je da su tu, da djeca očinsku ljubav imaju.

Svaki dan u životu djeteta je ...Tatin dan. Kad bi djecu pitali, uvijek i samo, o tatama bi pričali. O Ocu i očevima samo bi, u službenim dokumenti pisali.

-Što poželjeti svim tatama?
Isto ono što i nekada davno Elemes....dobro zdravlje, dug život i naravno , puno ljubavi.

-Što pokloniti tati za njegov dan?
Pusu i zagrljaj.


Oznake: otac, tata, djeca, ljubav

18.03.2018. u 21:34 | 20 Komentara | Print | # | ^

Kemijske reakcije

Danas ću završiti priču o brakovima i razvodima. Koliko je ljudi toliko je različitih priča. Svaki od njih ima svoje uspone i padove. Svatko zna razloge za i protiv. Stvar je svatkog ponaosob ,što i kako će odlučiti , kako će živjeti. Razvodi o kojima sam pisala jesu oni na koje se ljudi sporazumno odlučuju i dalje normalno i civilizirano funkcioniraju.
Kažu da je ljubav kemija:))
*****
Negdje na početku mog bloganja objavila sam i ovaj post.
*****
O ljubavi i braku možemo pisati i drugačije. Kroz kemijske reakcije.
Idemo je promatrati kao tri vrste otopina koje svi znamo.

Nezasićena otopina- Reakcija spajanja ili sinteze.

Mladić+djevojka+ruka u ruci+pusa + cvijet ---------ljubav
Ljubav+ ljubav + prsten----------brak
Kad u reakciju ulaze ova dva reaktanta, kao produkt rodi se dijete.


Kako nastaje zasićena otopina?

Dijete +volimo se + kućimo se + ne možemo jedan bez drugoga +obaveze + nema previše društva + novac(sve više treba, sve manje ga ima)--------polako ....dosta im je svega. Nastala je zasićena otopina.
Siti su kolotečine, vječite brige i borbe...

Zasićena otopina+izostanak nježnosti+koja kapljica više+ poneka ružna i gruba riječ+ nenajavljeni izlasci i kasni dolasci+predbacivanja +međusona optuživanja --------dolazi do taloženja svega i svačega.
Nastaje prezasićena otopina i početak taloženja.

Prezasićena otopina+treća osoba (žena ili muškarac)-------podgrijana , daje reakciju razgradnje.
Gledano to kao otopine može, a ne mora biti ovako.
Ako u otopinu dodamo katalizator, reakcija se usporava, mirnija je, traje duže....naj češće jedan cijeli život.

Pogledajmo to kroz organsku kemiju i ugljikove veze....

Jedna jednostruka ugljikova veza+ još jedna jednostruka ugljikova veza-----daju čvrstu dvostruku vezu.
Ako se čvrstoj dvostrukoj vezi pripoji treća jednostruka veza-------nastaje manje stabilna trostruka veza.
Obično iz trostruke veze koja lakše puca, nastaje--------jedna dvostruka i jedna jednostruka veza.
Naj češće iz trostruke veze nastaju tri jednostruke veze .
Ugljikovi atomi tako dugo putuju dok se sa drugim ugljikom u molekulu ne vežu.
Opet kažem može, a ne mora biti tako.
*****

Kemijske reakcije mogu biti tihe i burne. Jedne su endotermne, druge egzotermne. Jedne stvaraju toplinu, drugima je potrebna vanjska toplina.
Kemija je prekrasna . Sve je kratko i jasno. Svaki simbol ima svoje značenje. Kako u životu, tako u ljubavi i braku.









Oznake: kemija, ljubav

21.01.2018. u 21:36 | 14 Komentara | Print | # | ^

Statistički ili stvarni podatci?

Već par godina , barem tako statistički podatci kažu, sve je veći broj razvoda u odnosu na broj sklopljenih brakova. Ne vjerujem previše svemu što statistika govori. Krajem prošle i početkom ove godine , čujem da se razvodi nekoliko brakova sa različitim brojem godina zajedničkog života.

Razlozi nisu fizičko zlostavljanje. Neki tvrde da čak nema ni verbalnih sukoba. Financijski su dobro situirani.
U čemu je onda problem?

Većina tvrdi kako su se udaljili, kako su zaboravili razgovarati. Jednostavno, jedni drugima idu na živce.
Što je do toga dovelo?
*****
Nakon dvadeset i pet godina donijeti takvu odluku nije ni lako ni jednostavno. Na početku zajedništva zajedno su kuću napravili, svaki svoj obrt otvorio, kuća na moru, kuća u vinogradu. Djeca visokoobrazovana, sada već samostalna....Kada su te godine i takvi brakovi u pitanju uvijek se nameće ona poznata izreka-sindrom praznoga gnijezda. Možda i to ima svoj udio u cijeloj priči. Pravi razlog , barem onaj kojega vam kažu, je nezainteresiranost i jednog i drugog partnera za daljnji zajednički život. Postigli su sve što su htjeli i negdje usput se zaboravili i izgubili. Najveći problem je podjela svega onoga što su stekli. Tužno je to na kraju jedne priče dvoje ljudi .
Lijepo je , barem tako kažu, kako imaju lijep i prijateljski odnos. Ono što ih i dalje zajedno veže jesu djeca. I unuci. To je zajednička, nedjeljiva stečevina.

Daleko teže je ljudima iz druge priče. Materijalno imaju više nego ljudi iz prve priče. Problem je u tome jer su njihova djeca u pubertetu. U vremenu odrastanja i nekada i sada, kada su im i te kako potrebna oba roditelja. Ma kako se oni trudili ,djeca ne razumiju niti ono što se njima događa. Teško prihvaćaju promjene u svome životu, a teško ili nikako ne razumiju roditeljske probleme. U ovom slučaju materijalna stečevina trebala bi biti najmanji problem, kao i razlozi zbog kojih roditelji više ne žive zajedno.
Dok se roditelji bave svojim problemima , zaborave više pažnje obraćati na probleme koje njihova djeca imaju. Problemi u koje upadaju njihova djeca imaju nesagledive posljedice.

Nekoliko je primjera brakova koji su odustali, ili odustaju, sa manje od deset godina zajedništva. Kada se danas dvoje mladih ljudi odluči na brak, većina roditelja potrudi se da im omogući što više i što bolje za zajednički život. Preuređuju se kuće, uređuju stanovi, kupuju auti, sve u želji da se njihova djeca u životu ne moraju mučiti kao oni.
Kada se ožene već na samom početku imaju sve, ili gotovo sve. Malo je toga što sami moraju priskrbiti i osigurati za bolji i udobniji život. Sve lijepo traje par godina dok ne dođe dijete.
Dijete je ljubav, briga i obaveza. Tu polako počinju problemi. Sada zajedničke brige treba zajedno rješavati. Oni na to nisu naučeni. Lako je bilo njihove sitne brige i svađe sa grupama na različitim mrežama podijeliti. Tada se tek počinju istinski upoznavati. Upoznavanje ne znači trajanje. Jednostavno se odluče i rastaju. Na kraju priče(to je valjda nekakav novi trend), kako na početku , tako i na kraju braka zajedno tortu režu. Onu za vjenčanje i onu za razvod.
Ovdje ostaju mala djeca koja svojim nedužnim očima gledaju i ništa ne razumiju. Nedugo sam objavila priču-Da ljubav ne ode-. Stvarna priča i razmišljanja jedne djevojčice, ispričana onako kako sam je kao promatrač doživjela.
****
Možemo se mi pitati, mada nije naše da se pitamo, kako i zašto? To je stvar svakog para ponaosob. Oni najbolje znaju razloge čak i onda, kada gledano sa strane razlozi ne postoje.
Bilo bi lijepo da su i ovoga puta statistički podaci napuhani. Na žalost, bojim se da nisu.

Ovo je tema o kojoj baš ne volim ni pričati, a još manje pisati. Zašto onda pišem?
Zbog onoga što je jedan stručnjak izjavio..... problem tolikog broja razvedenih brakova je monogamija.....???

Ono što većina nas zna jest, da postoje ljubavi koje se dijele. Znamo i koje su to ljubavi.

Međutim, postoji i ona ljubav, davno sam je nazvala ljubav sa velikim slovom LJ. To je ljubav između dvoje ljudi, koja se samo međusobno dijeli. To je ljubav koja se daje, koja traje. Boje ljubavi se mijenjaju( i mi zajedno sa njome)....od izrazito jarkih, do nježnih tonova.
Kako sve u životu , tako i ljubav treba vječitu nadgradnju i međusobna ulaganja.




Oznake: brak, razvod, ljubav

17.01.2018. u 21:44 | 21 Komentara | Print | # | ^

Brak ili mrak?

Stotinu je razloga za otići. Samo je jedan razlog za ostati. Ljubav.

Brak ili mrak?

“ Brak je jedina zajednica u koju se ulazi bez pisanih pravila, temeljena na ljubavi, zavjetima i obećanjima. U dobru i u zlu, u zdravlju i bolesti, dok nas smrt ne rastavi! Pečat sporazumu je poljubac, statusni simbol je prsten. Do zavjeta i prstena dvoje su zajedno i veže ih istinski i samo ljubav.
Ako znamo da imamo ono jedino što nam treba – ljubav, zašto su nam potrebni zavjeti i statusni simboli?
Ako mislimo da je to garancija duge i velike ljubavi, u zabludi smo.“

Brak je u početku zajednica dvoje, najčešće mladih, zaljubljenih ljudi, koji svoje snove, svoje nade i htijenja žele ostvariti zajedno. Na početku, ni jedno od njih ne razmišlja o obavezama, usklađivanju želja i potreba, o toleranciji, kompromisima, strpljivosti i na kraju o onome što u početku ne znamo. Volim te usprkos svim tvojim manama i nedostacima. To se jednostavno uči s godinama zajedničkog življenja. Zajednički život i životne situacije iz svakoga od nas izvlače ono najbolje, a bogme i ono najgore iz nas.
U novi brak dvoje ljudi donosi obrasce uspješnosti braka iz roditeljskog doma. Dva obrasca treba spojiti u jedan novi, pazeći da se loše stvari viđene u odrastanju, izbjegnu. To je onaj dio na koji jako pazimo i usput napravimo vlastite pogreške kojih smo svjesni kasnije.

Dolaskom djece brak dobija na težini, odgovornosti, požrtvovnosti. Dolaskom djece muž i žena dobijaju viši statusni položaj.
Brak je zajednica zasnovana na ljubavi. Znadem li da je ljubav i sreća, i bol, i patnja, a brak zajednica u koju ulazimo obećanjima i zavjetima, onda je, uvjetno rečeno, razumljivo funkcioniranje unatoč i usprkos svemu.

Druga stvar je što nitko nije tako loš da u sebi nema bar malo dobrog. Tako bi trebalo biti. Ono što nitko ne kaže, ono što ni u jednom zavjetu nije rečeno (bilo bi dobro da jest) je: „Voli me cijelog života, sa svim promjenama koje će se dogoditi. Voli me i onda kad više ne budem mlada , poletna i poželjna. Kako ti mene, tako i ja tebe! Nemoj mi reći ili učiniti ono što ne bi želio da ja kažem ili učinim tebi.“
Na žalost, ovaj dio naučimo na teži način.
(U potrazi za odgovorima)

Brak je točno onakav kakvim ga sami učinimo. Traje točno onoliko koliko sami želimo.
Da li danas ljudi ostaju prekratko ili predugo u braku da bi se upoznali , u idućem postu.

Oznake: brak, ljubav

15.01.2018. u 21:35 | 13 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< prosinac, 2019  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Prosinac 2019 (2)
Studeni 2019 (12)
Listopad 2019 (8)
Rujan 2019 (5)
Kolovoz 2019 (8)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (4)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (8)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (9)
Rujan 2018 (4)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (5)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (8)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (7)
Prosinac 2017 (5)
Studeni 2017 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

SPOZNAJA

Linkovi

MALE MUDROSTI

Loading