Komentari

ljubavjejednostavnoljubav.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • Just me

    Issss...... U ovom užasnom svijetu plamičak dobrote obasja kao samo sunce. Kako tužno-sretna priča.

    avatar

    04.09.2018. (09:40)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    sretna su djeca koja se ne vraćaju, već nađu svoj drugi dom

    avatar

    04.09.2018. (10:06)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Lijepa priča o tužnoj sudbini ali sa puno ljubavi.

    avatar

    04.09.2018. (14:45)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    Kada bi ljudi (osobito oni koji ne mogu imati djecu) barem jednom zavirili u dom za napuštenu djecu, možda bi ovakvih sretnih priča bilo puno više. A, koliki zavire? Tuga je to prevelika i ljuta sam na društvo jer isto čini premalo u smislu osvještavanja i poticanja ljudi na usvajanje i udomljavanje djece. Baš me rastužila ova tvoja priča jer sam čvrsto povezana s jednim dječjim domom i znam koliku bol nosi svako to dijete u svom srcu. A dijete je dijete:-( Željno ljubavi i pažnje:-(

    avatar

    04.09.2018. (18:03)    -   -   -   -  

  • eum

    Nema življenja bez pogrešaka, one uče i opominju,
    a velike grešnike opominju i sile da se zaklinju
    da neće više griješiti - lažno zaklonju...

    avatar

    05.09.2018. (13:38)    -   -   -   -  

  • Razmišljanja jedne žene

    hvala vam na posjeti:))

    avatar

    06.09.2018. (22:00)    -   -   -   -  

  • Ana

    Kao posvojitelj, loše se osjećam od ovakvih priča i još gorih komentata.
    Kad bi posvojitelji barem zavirili u domove za nezbrinutu djecu, možda bi što(!!!)
    Za početak treba vam veza do dragoga Boga osobno,da u dom dođete a tek da posvojite ...

    Pišite radije, ukoliko zaista želite pomoći djeci u domovima da dobiju obitelj, realne priče o sustavu koji onemogućuje posvojenje i zbog kojeg posvojiva djeca ostaju u domovima. To je uistinu žalosno.

    Preporučam vam dobar Dežulovićev tekst o posvojenju da si malo proširite vidike o sustavu.

    avatar

    07.09.2018. (00:07)    -   -   -   -  

  • Ana

    I još bih nešto dodala.
    Udomljenje ili udomiteljstvo je profesionalni odnos sa CZSS gdje je udomitelj plaćen i može raskinuti ugovor i vratiti dijete uz otkazni rok od 30 dana. Dijete je na udomljenju, pravno nikako nije član te obitelji nego je to zapravo humanija i bolja alternativa boravku u domu za nezbrinutu djecu.

    Posvojenje je trajna veza, jedina u kojoj dijete postaje punopravni član obitelji sa svim nasljednim pravima, u rodnom listu su posvojitelj navedeni kao roditelji.

    I udomiteljstvo je korisno i u mnogim situacijama potrebno, ali nemojmo miješati profesionalni odnos (udomitelj) i privatni (posvojitelj), bez obzira koliko neki udomitelji vole udomljenu djecu kao svoju vlastitu.

    Ipak, većina udomitelja ne želi djecu kad se steknu uvjeti za posvojenje posvojiti. Time gube financijsku naknadu
    .
    Za sve je potreban motiv. Za posvojenje je najčešći motiv jer se nema biološke djece, a za udomljenje je najčešći motiv jer se nema novaca. I to je tako ma koliko se mi pretvarali da je drugačije.

    avatar

    07.09.2018. (08:40)    -   -   -   -  

  • eum

    Uz ljubav sudbina se lakše podmnosi...

    avatar

    07.09.2018. (16:48)    -   -   -   -  

  • Razmišljanja jedne žene

    Poštovana Ana!
    Znam koliko je težak put do posvojenja. Isto tako znam da je birokracija velika . Tako je bilo i u onoj državi. Ništa se , na žalost, na bolje po tom pitanju nije promijenilo. Puno se o tome priča i piše i ništa se ne mijenja.
    Trpe, na žalost, djeca .
    Možda moja priča, ispričana na moj način, zvuči nerealno. A životna je. Kad ljudi prođu sve muke koje birokracija nameće, i u svom domu imaju novog člana, njihovoj sreći nema kraja. Vi to , vidim , dobro znate.
    Što se tiče udomiteljstva , u pravu ste. Ja bih i iz tog dijela mogla pisati o ljudima, ljudskosti i ljubavi. Izdvajam takve primjere, pričam i pišem o njima. Ako nitko o njima ne priča, ne znači da ih nema.
    Danas je jako puno lošega. O tome se piše i priča.

    Nadam se da Vas moja priča nije previše uzrujala. Vjerujem da bi Vi knjigu mogli napisati o svemu onome što ste prošli.

    avatar

    08.09.2018. (21:44)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    @Ana- Kada bi ljudi zavirili u pokoji dječji dom možda bi shvatili....spoznali... da je dijete, dijete i da se jednako lako može voljeti tuđe dijete, kao i svoje vlastito. A često sam znala čuti izgovore ljudi koji ne mogu imati svoju djecu kako ne bi usvajali jer ne znaju kakvo je dijete (kao da bi uz svoje dobili garantno pismo). Nisam to napisala samo da bih nešto "pametno" komentirala, nego sam napisala to iz iskustva koje imam. Postoji način za doći u dječje domove, a to je humanitarni rad i volontiranje..No, za to ipak treba odvojit malo svog vremena i imati želje i volje za pomoći (djelom). Pozdrav Vam ostavljam.

    avatar

    09.09.2018. (10:35)    -   -   -   -  

  • Ana

    Hvala vam na komentarima. Možda sam bila malo prestroga.
    Ipak, reći ću vam da je između ćaskanja oko neke problematike i realizacije iste velika razlika.

    Moje je iskustvo da se upravo sustav trudi djecu prikazati kao "robu s greškom"
    Uvijek se naglašava da dijete ima ovu ili onu manu (meni su 10× za jedno dijete naglašavali da ima probleme sa sinusima kao da je to ne znam što), ne dozvoljavaju posvojiteljima kontakt s djetetom prije odluke koja je životna, nije to kupovina kruha u supermarketu.

    Poznam posvojiteljsku zajednicu i znam da se svaki posvojitelj, ako mu se da šansa da upozna dijete, vrlo teško odvaja od djeteta i posvojenje se najčešće realizira.

    Nakon puno godina, uspjeli smo bez protekcije posvojiti starije dijete (nikad nismo postavljali dobnu granicu) i da, jako smo sretni.

    Jedino ostale pitanje za svih njih, zašto je prošlo tako puno godina čekanja i što smo trebali učiniti da se to dogodi ranije.

    avatar

    10.09.2018. (13:42)    -   -   -   -  

  • Ana

    Vi kažete da ulazite u dom kao volonter.

    Ja bih bila vrlo rado ušla u dom i volontirala, ali nikad nisam krila svoju želju da posvojim dijete. Tada su se sva vrata zatvarala, posvojiteljima nitko ne da ni blizu.

    Trebalo je prešutjeti istinu, ja sam to čak i znala, ali na to nisam bila spremna.

    avatar

    10.09.2018. (13:52)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...