Mjesec prvi....

.....toliko je prošlo od kada smo se riješili neželjenog gosta. Doktor je napisao "strogo mirovanje dva mjeseca"!!!! Strogo sam mirovala dva tjedna i onda krenula u potragu za novim poslom. Da nisam normalna to već i vrapci na grani znaju a sa bolovima koji su sve jači postalo je i meni jasno da radim gluposti.
Ipak....jutros..,.probudi me Maleni sa šalicom kave. Gledam u čudu Prvo,kak se zbudil prije mene i drugo kak nisam čula. Potrudio se da me iznenadi....potrudi se on stalno samo ja od svojih buba rijetko pozitivno reagiram. Štaš...... plavuša
Moram reći da mi je mjesec bio izrazito dug,miljon stvari se izdogađalo. Jedna od ljepših je ta da mi je došao sin. Jedno popodne samo se pojavio pored kreveta. Majkemi.....mislila sam da sam umrla. To je bilo veličanstveno iznenađenje. Uz sve to smo proslavili i njegov rođendan. Nakon dva tjedna,pri odlasku,kada me je zagrlio tako čvrsto da sam mislila da će mi sve kosti potrgati šapnuo mi je " volim te najviše na svijetu,ubijaš me svojim pitanjima ali fališ mi puno. I ozdravi brzo jer te trebam još dugo". I ode......opet
Malo dijete je krenulo u srednju. I tam odmah problemi ali sve sam sredila. Uzmi mi sve ali djecu mi ne diraj. Pretvorim se u čudovište.
Novi posao je sjedeći,nešto honorarno,po par sati. Toliko mogu izdržati. Samo toliko, ostalo sve pomalo.
Uglavnom,kada sve zbrojim i oduzmem nema razloga za nezadovoljstvo. Malo me muči to moje ograničeno kretanje fali mi moje plesanje po kući ali nadam se da ću do Božića i to savladati.
Voljena sam,mažena i pažena. Da odagnam te negativne misli više bi uživala u toj ljubavi. Ali kod mene uvijek neko Ali.....
Sad ću se vratiti na jutro.....ne pamtim kada sam se osjećala toliko voljenom kao jutros. Osjećaj koji mi je ispunio svaku poru,oduzeo dah. Onaj osjećaj kad znaš zbog čega su bili potrebni svi oni padovi.

I da ne zaboravimo NACIONALNI DAN PROTIV NASILJA NAD ŽENAMA.....danas je!!!!
Ljubite svoje ženice,volite se...

Mom ujaku........

....čovjeku koji je tako malo tražio a tako puno davao.
Umro je prije 29 godina. U tri mjeseca je samo nestao. Nitko nije mogao vjerovati da taj rak može tako brzo napredovati...tada.
Bio je visok,mršav,izrazito žilavih ruku,crne rudlave kose i crnih brčina. Na prvu ko neko opako stvorenje a u duši....duša od čovjeka koji ne bi ni mrava zgazio.

. Pod normalno je bilo da ga svako malo milicija u Dubravi legitimira.....tada.
Ja sam u svojoj sedamnaestoj godini rodila svoje prvo dijete. Bio je to šok za sve. Ocu djeteta,njegovim i mojim roditeljima. Mom ujaku ne....rekao je " ništa njoj neće faliti dok sam ja živ". Podržao me u mojoj želji da završim školu,upišem faks. Stalno je govorio da moram biti odvjetnica,da se moram boriti za one koji sami ne mogu.
Moj ujak se pobrinuo za prva kolica iz Njemačke ( prije 31g),za odjeću u svim bojama i sa svim postojećim mašnicama. On,radnik na željeznici,bez škole. On koji je svoje zdravlje ostavio na utovaru i istovaru robe.
Kada se razbolio očekivala sam da će brzo proći jer on nikada nije bio bolestan,nikada nije bio loše volje. Ono što se desilo sa njim ostavilo je u mom životu duboki trag. Prekinula sam faks,počela raditi još jedan posao uz već postojeći. Počela sam velikim koracima grabiti kroz život.
Zadnje vrijeme mi često dođe u misli. Život mi je složio neke situacije gdje sam kroz poruke i mailove morala voditi pravne bitke,biti riječita,poznavati zakon. Svakim napisanim mailom sjetila sam se njega. Bio bi ponosan da može vidjeti moje pačiće,da vidi kako sam ih naučila da ne daju na sebe a i da brane druge i da vidi kako i bez fakulteta odrađujem neke stvari bolje nego odvjetnik :)).
Imao je 48g kada je otišao. Kao ja sada. Toliko toga je mogao dati....tako ga se rijetko sjetim.
Zaslužio je ovaj post.
Nadam se da čita tamo gore naše postove,da se ponekad nasmije i pogledi onaj svoj dugački crni brk :((

Nema naslova jer...

...nema ni sna pa moždane vijuge slabije rade.
Iskreno,pojma nemam kad sam sinoć zaspala ali relativno rano. Probudila sam se oko tri sata i vrtila se po krevetu sve dok nisam shvatila da ću i Malenog zbuditi pa sam pobjegla. Skuhala sam si kavu i sjela na balkon. Onako,u mraku volim biti sama sa svojim mislila,razgovarati s Bogom,zahvaliti na svemu što imam i praviti planove u svojoj glavi.
Imala sam ih puno ove godine i niti jedan se nije ostvario. Ovo što se dešava nije mi nikako bilo ni u "peti" ali prihvatila sam to nekako. U četvrtak sam se,vraćajući se sa kontrole,rasplakala na sred ceste,doma sam napravila poplavu. Maleni je šutio,dijete se trudilo svim silama da me oraspoloži ali bezuspješno.
Ubija me ta riječ "Miruj". Onda još moj doktor iza te riječi doda četiri uskličnika.... četiri!!!! Pa iz kože bi iskočila. Ne znam više kud bih sa sobom. Izašla sam jučer uplatiti Eurojackpot. Zraka....zraka....zraka.....i onda milion faking stepenica. Velebit, Dinara,Monteverest....pasmater....milionipesto stepenica....ne ide baš.
Nije mi ništa,nije mi ništa,nije mi ništa....zahvaljujem Bogu jer je to samo jedan karcinom na jednom mjestu,jedna operacija. Pisofkejk....neš ti...svi dijelovi(osim ludare) su "zdravi".
Danas mi se ne plače,svjesna sam koliko sam blagoslovljena. Svjesna sam da imam puno,puno više nego neki. I da s novcem mogu kupiti kuću koju jako želimo ali ne mir u duši . To riješavamo sami,bez novaca,u tami,na svijetlu.....sami sa sobom gdje god bili.

Jedna iz mraka...ono što uz kavu moja jutra čini čarobnima..

Neće grom u koprive....

....iako bi neki to htjeli.
Hvala svima na lijepim željama. Doma sam,boli ali to će proći. Za dalje još ne znamo ali ono najgore je riješeno. Što se tiče zdravlja.
Što se tiče ljudi e pa to se ne može iskorijeniti. Ali šta reć....na žalost jedne blogerica koja me ne poznaje mene više ništa ne može dotući .
Puno bih toga napisala jer sam ljuta ali ću zadržati dostojanstva to malo što je ostalo i poručiti joj...
ŽELIM TI U SREĆI,LJUBAVI I ZDRAVLJU PROVEDEN ŽIVOT.

Kad telefon zazvoni...

...a ti nemaš pojma da je to tvoj i onda se još ne znaš javiti jer te netko zove prek Vibera.
Bio je to poziv prijateljice koju dugo nisam čula niti vidjela. Nazvala me u trenutku kada je moje srednje dijete ležalo na zaraznoj a ja presjedila pored nje cijeli dan(dan treći). Dijete je u bolnici od subote ,ja u ponedjeljak nisam primljena u svoj apartman da mogu biti s njom pa sam bila.....hm.....pa onak,ljuta na život.....malo samo .
E kad sam ja to njoj rekla,e kad je ona mene oprala,e pa kad sam ja stala razmišljati ( ovome se svaki put nasmijem jer za razmišljanje treba imati nekaj i u glavi).
Uglavnom, podsjetila me kako smo se ,dok smo radile,uvijek smijali i da sam ja bila ta koja nikad osmijeh nisam skidala sa lica. Podsjetila me šta sam sve tada prolazila,kakva sam mučna razdoblja imala i da zar ne vidim ljepotu u ovome sada bez obzira gdje se nalazim. Rekla je" pobogu ženo pa i nakon sedam godina kupci pitaju za tebe jer si uvijek,za svakoga imala lijepu riječ".
Dalo mi je to za doooobro se zapitati gdje sam nestala. Gdje radim krive korake. Da se odmah razumijemo.....ja sam svako jutro Bogu zahvalna na novoj prilici i navečer na lijepom trenutku u tom danu. Ali sam isto tako i ljuta na njega jer ponekad ne mogu više i pretežak je križ. To mu tak i velim....kaj ti ne znaš da mi kičma u komi i od tog križa kaj ga vučem,daj stari malo olabavi. Odprilike se tak Bog i ja razgovaramo. A onda shvatim da mi je i taj razgovor On poslao. Da se podsjetim i malo sama poradi a ne da bi On sve morao sam :))))
Nekome sam luda ali ja te svoje ljude zovem Anđelima. Kad mi odnikud dolete i otvore vidike. A nisu Ana Bučević i ne moram platiti 17 000kunića :)))))
S obzirom na obzir da ovo moje dijete ima moj duh,da je zabavljala cijeli odjel uopće nam n tuije bilo dosadno. Čak su nas pustili i u šetnju kad nije bila prikopčana na neko od onih čuda kaj je dobivala.

Prvo smo odvalile kad smo vidjele natpis na plahti :)))))

...pa mi je ubrala cvijetak u šetnji...

...pa sam ja njoj uređivala nokte....
...pa ona meni :))
Sestrin komentar je bio "odite vrit,vi bi trebale u nekoj seriji glumiti":))))))
Na kraju te avanture moje dijete je reklo "Mamita,za tri života ti ne mogu vratiti šta sve radiš za i zbog mene". Pomislim si da mi je te infuzije da joj malo češće dajem hahaha...