Jesen u meni....

....i izvan mene. Nisam voljela kišu. Niti jesen. Nisam primječivala raskošne boje i ljepotu kojom odiše grad okupan i blistav. Sve dok njega nisam srela. Dok nismo dobili svoju klupu, svoj park, svoje lišče. Dok se nismo, zagrljeni šetali po kiši a On je govorio da je to samo voda.
Danas... sada... uživam u ovoj dami. Uživam u tom šarenilu koje u sivilu ovog života daje nadu. Nadu koja nam je svima potrebna. Tada se ove moje šašave bube u glavi razigraju još više i milion ideja mi prolazi kroz misli.
Odustajem od bilo kakvog prijevoznog sredstva i laganim korakom, pješice odlazim na posao. Putem uživam u pogledu na tu čarobnicu Jesen i tihim glasom joj poručujem da ima novu prijateljicu u meni.

Pozdravljam maleni grm uz ogradu.

Pozdravljam još jednu plavušu, pitavši je da mi da broj frizerke :)

Pozdravljam i ovog gospodina ali je bio u društvu neke crvenokose dame pa sam brzo šmugnula.

Na kraju pozdravljam jedno mlado srculence.
I tako......i kada pomislimo da nikoga nema, da smo sami varamo se. Veselo društvo je svuda oko nas samo treba otvoriti srce.

Ona je moja....

....mala buntovnica. Od rođenja. Od prvog uzdaha, prvog plača. Ona je djevojčica sa najljepšim osmijehom. Ona je svoja, moja, izgubljena.... Ona je princeza!!!!!
Prošle smo u malo vremena toliko uspona i padova, teških riječi. Toliko suza, zagrljaja i smijeha. Izgubljena u vremenu i prostoru glumi veliku ali je u dubini duše ona mala curica željna mamimog zagrljaja, maminih poljubaca. Tada dođe tiho, ščučuri mi se u krilo, nasloni mi glavu na grudni. Tada osjetim svu njenu nemoč, bol koju osjeća, nesigurnost. I šutim. Samo šutim i ljubim. Čekam. Jer ona je posebna. Drugačija od drugih, najdrugačistija od svih drugačijih. Svoja i točka.
Ona me naučila i pokazala jednu drugu stranu roditeljstva. Uz nju sam naučila biti strpljiva. Uz nju sam shvatila da moje neodustajanje ima svrhu. I da sva bol ima smisla i otvori nam oči.
Jučer je skuhala svoje prvo jelo iako je rekla da nikad neće kuhati i da će se bogato udati :))
Od jučer mi je ovo pokrpano srce malčice veće.

U trenutku kad se nad tebe nadviju crni oblaci, ne posutaj. Uvijek iza oblaka sunce skriva svoje zrake koje će te primiti u svoj topli zagrljaj.

U isto smjeru....

....gledamo,istim stvarima se veselimo.

Ja teško odustajem, ja uvijek dajem drugu šansu. I pokazalo se to dobrom osobinom.
On i ja, nakon svih uspona i padova stojimo čvrsto jedno pored drugoga. On i ja.... Učili i naučili kako ono drugo funkcionira, kako diše. Sada dišemo zajedno, pogledi su nam usmjereni u istom pravcu. On i ja.....
U ovoj priči sam i sebi dala još jednu priliku. Uz novi posao, nove ljude nalazim mir. Tako dugo željeni mir i spokoj. Na mojim noktima po prvi puta u životu osvanuo je crveni lak, na usnama crveni ruž. Osmijeh i pjesma su sveprisutni.
Danas je jedan od onih dana kada bih željela zagrliti cijeli svijet da osjete ljubav.

Bubamara mala....

.....letjet nije znala

Pa je tako mala na moju plafonjeru stala.

Sinoć On i ja sami..... Sjedimo u kuhinji, na stolu pol frižidera..... Gledam ga i preplavi me osjećaj kao prije puno godina kada sam ga vidjela
Osjećaj koji se ne može opisati. I ona blaženost da smo tu, zajedno, jedno. Podigla sam glavu i u sebi se zahvalila Bogu što je napokon sve posloženo.
Tada sam ugledala nju... Božju ovčicu :)))
Da, znam.... Nekome čudno, meni znak da smo na dobrom putu. Da su moje molitve uslišene.
Istina, Maleni je skakal po stolcu da ju slika, okrečući očima i vjerovatno malim mozgom radi mojih želja ali...
Tu je, tu smo....

Pozivam Vas....

.....da zaigrate sa mnom gumi - gumi na mom oblaku.
Svi ste dobrodošli :))