Snovi postaju stvarnost...

....jer nadu nikada nisam izgubila.
Ludilo od tjedna. To je kupovalo kao da će smak svijeta a ne Uskrs. To je poludjelo za šunkama vakih-nakih veličina i oblika, ove i one obrade. To bi kuhalo šunku u vakum pakiranju da im ostane sočno, to bi špek ko u američkim filmovima .
E pa kad ovako luda poludjela nisam do kraja nikad ni neću. Uglavnom.....preživjela i to iako moram priznati sve teže mi to pada.
Šlag na torti mi je bilo to što u naših četrdesetak kvadrata moram ugostiti njih petnaest. I skuhati sve. I posložiti. I....pojma nema šta.
Odradili smo to Maleni i ja reklobise Savršeno. Svi su bili oduševljeni, hranom, budući zet tortom za njegov rođendan. Nova svekrva nije mogla doći k sebi od ljepote jela. A i nju sam iznenadila poklonom jer je i njoj rođendan. Kaže da nikada nije dobila tako lijepi, personalizirani poklon.
Istina, bila sam toliko umorna da sam jedva komunicirala sa svima ali nitko to primjetio nije. I onda....ležimo navečer u krevetu, gledamo tako neki film i komentiramo ta naša okupljanja. Kaže Maleni da nam stvarno fali love za sve te rođendane jer nas puno ima i stalno netko nešto slavi. Počnemo o tome razglabati i meni sine.... Pa ja sam oduvijek željela punu kuću pa da imam kome nakuhavati, da čujem ciku, pjesmu, razgovor. Oduvijek sam željela obitelj koja je zajedno na važne datume.
I to sada imam!!!! Ne, nismo bez love. Mi smo toliko bogati da za to bogatstvo nema mjerne jedinice. Mi smo blagoslovljeni predivnom djecom, ljudima koji nas poštuju. I blagoslovljeni smo što smo nas dvoje, potpuno različiti tipovi ljudi izgradili zajednicu punu ljubavi.
Da, snovi postaju stvarnost kada s ljubavlju, čiste duše sa srodnom dušom koračaš hrabro kroz život.
Hvala ti Bože da svemu danom.
Mili moji, nikada ne odustajte od svojih snova. I kada dođete do zatvorenih vrata ili prevelikog zida strpljivo pričekajte jer će se i to riješiti.
Šaljem vam svima jedan veeeliki zagrljaj.

Ja sam MAMA...

.... ponosna mama svojih četvero pačića. Ponosna ali tolikl umorna i iscrpljena da se želim klonirati da se uspijem odmoriti.
Da se razumijemo, ja imam veliku djecu. Još samo jedno živi sa mnom. Ostali fale da ponekad imam osjećaj da će mi srce puknuti od tuge i pritiska. Nemalo puta se rasplačem gledajući sinovu sliku. On nije tu, otišao je u Njemačku. On, jedino muško u obitelji.
Ja sam ponosna mama, ponosna jer smo uspjeli, jer smo nakon mukotrpnog procesa rastave i razdvajanja svi ostali i postali svoji. I međusobno se svađamo, prepiremo ali neizmjerno volimo i falimo.
Ali....sva ta moja djeca su naučena da sam ja tu za njih 24h. I tu blagodat koriste obilato. Ne birajuči dan, sat, mjesto....uuuuf....
Dakle....moj slobodan dan izgleda kao da imam tri pari ruku, nogu, dvije glave i to po mogučnosti pametne. To čim sazna da sam slobodna navali ko pit bull....i ne pušta.
Jedna ima kulinarske želje pa ajd uđi u kuhinju i ne izlazi idučih tri-četiri sata. Druga donese farbu pa ajd ju farbaj, suši kosu i feniraj. Ja....mesarka,koja si jedva svežem kosu u rep. Ja glumim frizera....issss.Onda opet dođe malena iz škole plačući radi jedinice. Ajd sjedni s njom i traži objašnjenje. Objašnjenje!!!!!! Majketi...to je matematika. Nema to objašnjenja. To se prespava. Kad eto druge....plače jer to nije ta boja koju je ona zamislila. A ona ide pred dečka i hoće biti medena. Medena!!!!!! Namazat ću te medom pa buš mu bila itekak meeedeeeena....isssss!!!! Javlja se i sinek da pita zakaj mu ove dvije plaču prek telefona i da kaj sam opet živčana....grrrr. I da ne zaboravimo najstariju, onu od trideset godina kojoj sam morala kupit kostim vandervumen jer je njoj to fora. I ak bi joj mogla to donjeti jer ona NE STIGNE doći po to.
Zaključak....da mi slobodan dan traje 48h bilo bi premalo.
I tako..... Ispiju mi živce, doživim nekoliko nervnih slomova dnevno, isplačem i dušu i tijelo radi njih ali koliku količinu ljubavi i topline dobijem nemjerljivo je riječima. Svakodnevno me obasipaju tom ljubavi, svakodnevmo mi govore koliko su ponosni što sam uspjela nakon svega.
A ja sam samo mama....ponosna,sretna i do neba zahvalna Bogu na tom bogastvu kojim me podario.

Nije na odmet...

....ponoviti po ne znam koji put...

....sasvim jednostavno pravilo zbog kojeg čete imati pored sebe najčarobnije i najsretnije stvorenje.
Pokušajte, nije teško, ne boli, ne oduzima vam puno vremena.

Oda oblacima...

...oda nebeskim prijateljima.
Oduvijek su me fascinirali ti plutajuči, čudnooblikovani nebeski svodovi. Divila sam se njihovim oblicima, veličini i boji. S godinama sam u toj njihovoj ljepoti i snazi našla utjehu i utočište.

Sanjala sam kako ležim na velikom bijelom oblaku, bezbrižna i sretna.

Sanjala sam kako me ništa ne boli, kako vozim bicikl, trčim, plešem....

Sanjala sam kako skakučem s jednog na drugi oblak i glasno pjevam.

Sanjala sam nasmijan i sretan svijet.
Sanjam i dalje, lovim oblake, izgubim se u tom sbom snu ne mareči gdje se nalazim. Još uvijek sam fascinirana njima i pogled mi bježi prema gore. U njima se utopi sva moja tuga i bol, oni mi pružaju smirenje i sigurnost.

Naučili su me da, bez obzira na sve, bez obzira što nekada život posivi sunce nađe načina da ti osvijetli put. I da će sve biti dobro.

I tako....i dalje živim sa glavom u oblacima, plovim svojim snovima... Živim...

Zaljubljena žena...

...nočna mora svakog muškarca. Volio vas ili ne, rijetko koji muškarac se može nositi sa ludo zaljubljenom ženom.
Ja sam po definiciji - LUDA! Po osjećajima sam - ZALJUBLJENA. On vidi samo ovo prvo jer od količine ludosti ovo drugo se ne vidi. Razumljivo!
Ustvari, za sve njegovo imam opravdanje. Za sve svoje ništa osim ludila.
Raskorak je prevelik, teret pretežak pod nejakim muškim plečima. Zaljubljena to može podnjeti. Može sve!!!!
Žene... Zaljubljene ili ne..... Divne, jake.... Nježne, krhke..... Sretne, tužne.... Nasmijane, uplakane.
Muški.... Pobogu muški, volite nas takve kakve jesmo jer voljene možemo pokrenuti planine. Zaljevajte tu ljubav zagrljajima, poljupcima, dodirima. Ne dozvolite da nas obuzme naše ludilo jer smo od ljubavi lude. Laički rečeno.... Što smo luđe to vas više volimo. ““““