U mojih malo centimetara....

....krije se ogromno dijete.
Ne , nisu u pitanju godine,menopauza,neproživljena mladost. U pitanju sam ja. Ona prava ja.
U nekim godinama,odradstuči pored oca koji je bio jako strog ali i pravedan ,gdje sam morala zamjeniti mamu bila sam sputana ali i dalje svoja. Oduvijek sam se smijala i tražila dobro u ljudima.Niš se tu nije s godinama promjenilo. Dapače,poduplala se doza otvorenosti prema drugima,smijeh mi je lijek za sve,biti šašava u opisu posla.
Kako to ide,život se ne posloži uvijek da mogu tako funkcionirati ali sam i tada nalazila nešto pozitivno. Nakon svih borbi još se više smijem i još sam neozbiljnija. Želim uživati u svakom trenutku i voljela bih da i ljudi oko mene uživaju.

Jučer sam proslavila peti blogorođendan,kod doktora dobro prošla ( prebacio na iduči mjesec) i došla kući sva u nekom baš baš dobrom raspoloženju. Rezultat toga su kečke koje nisam nosila nikad,nikad,nikad. Ono moje čudo od muškog je bilo oduševljeno,dijete zaprepašteno ali meni je bilo baš cool.



A ovako je jutros....samo bez štange....
Volim to dijete u meni,volim taj unutrašnji mir,tu radost koju mi sitnice donose. Volim život. I te moje ljude koji su pored mene,bez obzira što ću možda sutra plakati.



I ovog muškarca koji je pored mene skroz na skroz pobedastio. I koji je tu da me drži dok padam i bude glas razuma kad treba. Toliko ljubavi s malo riječi a puno dijela rijetki znaju pokazati

Mali -veliki ....

....peti rođendan mog bloga je :))))
Slučajno mi nešto odzvonilo u ušima pa ajd da provjerim. I etogac...rastemo pomalo,naučili pisati ,jop malo da pravopis popravim i bit ću ko velika.
Danas se spremam na još jedan pregled u bolnicu( ti rođendani moji i bolnice su usko povezani). Još jedno bolno iskustvo ali štaš...nije prvi put ali se nadam da je zadnji
Uglavnom...žurim7

Hvala svima vama što ste mi u ovih pet godina bili rame za plakanje,vjetar u leđa,osmijeh na usnama. Što ste me čitali i trpili.
Hvala svim divnim ljudima koje sam upoznala ...ljuuuubiiiim!!!!

Moje ili tvoje....

....na kraju će biti nebitno.
Bitne će biti sve tišine , neizgovorene riječi i ne proživljeni trenuci.
Bitna će biti ta bol u grudima,spušteni pogledi i izbjegavanje dodira.
Jednom....moje ili tvoje postat će nebitno kao i ja tebi.
Bitna će biti sjećanja koja će ostati....

8

Jesen u meni....

.....je jesen u meni.
Onako....pomalo....miruje sve....
Nikada mi jesen nije bila draga. Do nedavno. Počela sam uživati u šetnjama, bojama,mirisima. Počela sam duboko disati i čistiti misli. Jesen mi dođe kao novi početak.

Počela sam raditi. Jedno vrijeme sam išla na edukaciju,radila po dva-tri sata. Doktore sam obavljala kada je trebalo. Još uvijek imam slobodu kreirati si radno vrijeme kako mi odgovara radi kontrola. I onih dana kada se ne mogu pomaknuti. Najbolje od svega je što radim u uredu i imam vikende slobodne. Ili si mogu spojiti i napraviti produženi vikend .



Moje cure i ja smo iskoristili slobodan petak i otišli do Mirogoja podsjetiti moju majku, njihovu baku. Izgleda čarobno to mjesto u jesen. Sjedile smo ispod drveta ,na jednoj klupi tik do groba kad su zazvonila zvona. Na to je moje najstarije čudo reklo " to nam se baka javlja,sretna je što smo svi zajedno došli". A ja sam sretna što sam odgojila tako divnu dijecu koja u sitnicama vide razlog za sreću..



Stol sam obojila jesenjim bojama. Balkon također. Vikend smo proveli veselo,slaveći rođendan našeg velikog dečka. Mali stan bio je pun ljudi koji šire ljubav,radost. Obitelj nam čekaju novi izazovi. Netko odlazi,netko dolazi....život čini svoje.
Najbolji je komentar Malenove šogorice" meni je ovo tak super,ko u američkim filmovima"

Frešu frešasti....

....kruh naš svagdašnji

Obećala sam našem cijenjenom blogeru da ću mu fotografirati jučerašnji uradak s obzirom da crtati ne znam. Kruh je rađen po želji moje najmlađe. Onako virozna zaželjela se domaćeg kruha pa ajd....nabrzaka sam miješala,uspješno se diglo na opće veselje ukućana. Svi sretni i zadovoljni,neki i zadovoljeni ( kako kaže naša buduća prrCjednica Ava). Ovo je kruh bez pepela ...mješavina raženog i crnog brašna.


A ovo je ono naše jelo iz djetinjstva. Ostaci kruha u mlijeku.
Neku večer oko ponoći mi Maleni donio u krevet jer sam cvilila kak bum umrla od gladi
Uglavnom....ne bum se kandidirala za predsjednicu jer bi onda morala biti fit,furt sa frizurom i štiklama a meni se to neće. Rađe ja ovak....u sred noći provjeravam jer žarulja u frižideru radi
E da....odlučila sam malo poraditi na sebi pa sam obećala da bum iduće godine ( ako preživim) trčala maraton.