22

nedjelja

rujan

2019

Mjesec prvi....

.....toliko je prošlo od kada smo se riješili neželjenog gosta. Doktor je napisao "strogo mirovanje dva mjeseca"!!!! Strogo sam mirovala dva tjedna i onda krenula u potragu za novim poslom. Da nisam normalna to već i vrapci na grani znaju a sa bolovima koji su sve jači postalo je i meni jasno da radim gluposti.
Ipak....jutros..,.probudi me Maleni sa šalicom kave. Gledam u čudu Prvo,kak se zbudil prije mene i drugo kak nisam čula. Potrudio se da me iznenadi....potrudi se on stalno samo ja od svojih buba rijetko pozitivno reagiram. Štaš...... plavušanaughty
Moram reći da mi je mjesec bio izrazito dug,miljon stvari se izdogađalo. Jedna od ljepših je ta da mi je došao sin. Jedno popodne samo se pojavio pored kreveta. Majkemi.....mislila sam da sam umrla. To je bilo veličanstveno iznenađenje. Uz sve to smo proslavili i njegov rođendan. Nakon dva tjedna,pri odlasku,kada me je zagrlio tako čvrsto da sam mislila da će mi sve kosti potrgati šapnuo mi je " volim te najviše na svijetu,ubijaš me svojim pitanjima ali fališ mi puno. I ozdravi brzo jer te trebam još dugo". I ode......opet no
Malo dijete je krenulo u srednju. I tam odmah problemi ali sve sam sredila. Uzmi mi sve ali djecu mi ne diraj. Pretvorim se u čudovište.
Novi posao je sjedeći,nešto honorarno,po par sati. Toliko mogu izdržati. Samo toliko, ostalo sve pomalo.
Uglavnom,kada sve zbrojim i oduzmem nema razloga za nezadovoljstvo. Malo me muči to moje ograničeno kretanje fali mi moje plesanje po kući ali nadam se da ću do Božića i to savladati.
Voljena sam,mažena i pažena. Da odagnam te negativne misli više bi uživala u toj ljubavi. Ali kod mene uvijek neko Ali.....
Sad ću se vratiti na jutro.....ne pamtim kada sam se osjećala toliko voljenom kao jutros. Osjećaj koji mi je ispunio svaku poru,oduzeo dah. Onaj osjećaj kad znaš zbog čega su bili potrebni svi oni padovi.

I da ne zaboravimo NACIONALNI DAN PROTIV NASILJA NAD ŽENAMA.....danas je!!!!
Ljubite svoje ženice,volite se...

20

petak

rujan

2019

Mom ujaku........

....čovjeku koji je tako malo tražio a tako puno davao.
Umro je prije 29 godina. U tri mjeseca je samo nestao. Nitko nije mogao vjerovati da taj rak može tako brzo napredovati...tada.
Bio je visok,mršav,izrazito žilavih ruku,crne rudlave kose i crnih brčina. Na prvu ko neko opako stvorenje a u duši....duša od čovjeka koji ne bi ni mrava zgazio.

. Pod normalno je bilo da ga svako malo milicija u Dubravi legitimira.....tada.
Ja sam u svojoj sedamnaestoj godini rodila svoje prvo dijete. Bio je to šok za sve. Ocu djeteta,njegovim i mojim roditeljima. Mom ujaku ne....rekao je " ništa njoj neće faliti dok sam ja živ". Podržao me u mojoj želji da završim školu,upišem faks. Stalno je govorio da moram biti odvjetnica,da se moram boriti za one koji sami ne mogu.
Moj ujak se pobrinuo za prva kolica iz Njemačke ( prije 31g),za odjeću u svim bojama i sa svim postojećim mašnicama. On,radnik na željeznici,bez škole. On koji je svoje zdravlje ostavio na utovaru i istovaru robe.
Kada se razbolio očekivala sam da će brzo proći jer on nikada nije bio bolestan,nikada nije bio loše volje. Ono što se desilo sa njim ostavilo je u mom životu duboki trag. Prekinula sam faks,počela raditi još jedan posao uz već postojeći. Počela sam velikim koracima grabiti kroz život.
Zadnje vrijeme mi često dođe u misli. Život mi je složio neke situacije gdje sam kroz poruke i mailove morala voditi pravne bitke,biti riječita,poznavati zakon. Svakim napisanim mailom sjetila sam se njega. Bio bi ponosan da može vidjeti moje pačiće,da vidi kako sam ih naučila da ne daju na sebe a i da brane druge i da vidi kako i bez fakulteta odrađujem neke stvari bolje nego odvjetnik :)).
Imao je 48g kada je otišao. Kao ja sada. Toliko toga je mogao dati....tako ga se rijetko sjetim.
Zaslužio je ovaj post.
Nadam se da čita tamo gore naše postove,da se ponekad nasmije i pogledi onaj svoj dugački crni brk :((

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.