12

četvrtak

studeni

2020

Frešu za pokazat...

...što je prava ljubaf



Kad me vakav puknuti primi u krilo ( a vjerujem da sad imam više kila od njega ) i podari mi najljepši osmijeh.

Više ništa poslije ovoga nije bitno.
Čak nit naslovnica ili blog dana :))))

08

nedjelja

studeni

2020

Ispod prozora....

....svog Romea glumila sam Juliju.

Dobro je , bolje ali još ne kao prije. Pokušavam ne gnjaviti mobitelom jer se mora odmarati.
Jutros ima želje. Pećem kolač , kupujem željeno i nosim u bolnicu.

Autobus vozi svaki sat. Naravno da mi je otišao pred nosom ali nema veze. Za njega....i na kraj svijeta pješice.

Ostavljam stvari. Kao i svaki put zamolim da mu odmah odnesu. Zovem ga i čujem da je teta nosilica već stigla. Zahvaljujem se Bogu što su ljudi tako divni. On mi govori da postoji mogučnost da mu mahnem. Luđački se žurim natrag,srce tuče ko ludo. Vidim ga....ali vidim i mogućnost uči u dvorište i doći pod prozor.

Tu sam....i on je tu...


Mojeee sve!!!

Vidim te duplo, govori. Pomislim da ni s menom jednom nemre kud još jedna. Pa taj se ne bu dal iz bolnice :)
Meljemo gluposti , tu i tam koja pametna. Smijem se a knedla mi stoji u grlu. Tako bih ga rado zagrlila , ušušurila se tamo ispod ramena gdje mi je i mjesto i slušala kako diše.

Da je ovo drvo pod tvojim prozorom odmah bih se popela. Kaže...znam i smije se.

Krečem...hodam unatraške , šaljem milion poljubaca. Ne vidi me...ne vidim ni ja više od suza.

Dobro je...sve će biti dobro....svi ćemo biti dobro.


Da je život lakši ovdje bih mahala nožicama i igrala se liščem ali danas ne.


Da je život normalan popela bih se na ogradu i pomirisala ružu. Ovako sam samo pomislila...ostala je sama i ne da se uprkos hladnoći.

Tako ćemo i mi Maleni....ostati čvrsti. Ti moja stijena ja tvoje sunce ;)

04

srijeda

studeni

2020

Dragi Blogeri...

....a i oni manje dragi ( štaš kad ima i takvih) obračam vam se sa molbom.
Danas sve svoje molitve , dobre vibracije i sva čuda u koja vjerujete ( pa da je i zemlja ravna) uputite ka Rebru. Moje muško , vaš blogokolega ide na operaciju djela mozga ( ajd bar smo ustanovili da ga ima ).
Ne zamjerite što se šalim, to mi tako kad je najteže. Prava istina je da sam izbezumljena od straha i nemoći.
Imamo još puno toga zajednički za odraditi i isplanirati. Imamo još troje djece koje treba odškolovati a i svadba sineka je u planu. Tak da....TREBAM GA JOŠ DUGO.


A i kom bum po glavi skakala ak ne njemu

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.