30

četvrtak

svibanj

2019

Sumrak života....

....ili je samo kiša kriva?
Noćima ne spavam. Ustanem se tada i navučem na sebe njegov ogrtač. Kupila sam plavi lak za nokte pa su mi i nožni nokti u tonu sa njim. Ogrtač je nježan,mekan i udoban kao što su i njegovi zagrljaji bili.
Noćima ne spavam. Vrtim se po krevetu,tražim njegovo tijelo,stiščem se uz njega...noću,dok spava onda je moj.
U rolu se peku peciva sa sirom i špinatom. Ide opet na teren,ružno je vrijeme pa nek mu se nađe uz put. Skuhati ću mu i čaj koji voli kad se probudi. Obrisati ću suze koje ne staju cijelu noć i nasmiješiti se. Zadnjim atomom snage....zadnjim!
Odustajem....odustajem od svega. Iscrpila sam svu snagu,volju i želju. Svi znate da sam rekla nikada ali moram. Živim i dišem na škrge,skupljam mrvice života pokušavajući funkcionirati. Ali ne ide.
Moje fizičko zdravstveno stanje nije dobro što se odrazilo i na psihičko. Psihičko nikad i nije bilo ok,da budemo iskreni ali sada je u potpunom rasulu. Pokušavam naći tablete koje će to ublažiti ali mi baš ne uspjeva. Ali najgore od svega su okrenuta leđa i guranje od sebe,vrijeđanje i kritiziranje.
Pokušavala sam objasniti,pokušavala razumjeti,govorila i sebi i njima da znam da imam problema ali nisam zla. Ne dopire to do onoga koji mi je sve na svijetu. On ima i želi svoj mir. I to sam razumjela i ispričavala se za svaki svoj ispad. Govorila šta u meni izaziva bol,tugu i nezadovoljstvo misleći da će možda ponekad nešto ne učiniti pa će biti sve u redu. Ali neeee......on kaže da ne radi ništa krivo i tu je razgovor završen. Bez obzira što u mojoj glavi to izgleda potpuno drugačije i on to zna. Bez obzira što se to može napraviti i na drugi način koji meni više odgovara i ne stvara konfuzije u glavi. Neee....kaže,to sam ja. U redu,tko sam ja da nekoga mijenjam. Mjenjam sebe ne druge.
Ovaj put sam došla do zida za koji ne znam kako preskočiti,razbiti ili zaobići. Ne znam već tjednima. Ne nalazim riješenje,neprospavane noći donose samo još veću bol i tugu.
Odustajem.....od sebe,od života. Nemam više snage.
Možda je kiša kriva a možda opet ja.

24

petak

svibanj

2019

Kad tišina zaboli...

...jače nego nož zabodena u srce.
Ležeći nijemo svatko na svojoj strani,svatko u svom svijetu shvatiš......pokušavaš šalom razbiti tišinu,izmamiti osmijeh na lice. Dobiješ samo jedan preziran pogled i kolutanje očiju....shvatiš.
Shvatiš.....nisi ti ono što je želio,nisi ispunila njegova očekivanja,nisi ti ta pored koje se želi buditi.
Tišinom ti govori,pažljivo ga slušaj.
Ne brinu, bol će proći,tišina će proći....samo ne dozvoli da ti život prođe čekajući njega. Jer on tebe neće čekati.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.