samo tako...

...nema ni sna pa moždane vijuge slabije rade.
Iskreno,pojma nemam kad sam sinoć zaspala ali relativno rano. Probudila sam se oko tri sata i vrtila se po krevetu sve dok nisam shvatila da ću i Malenog zbuditi pa sam pobjegla. Skuhala sam si kavu i sjela na balkon. Onako,u mraku volim biti sama sa svojim mislila,razgovarati s Bogom,zahvaliti na svemu što imam i praviti planove u svojoj glavi.
Imala sam ih puno ove godine i niti jedan se nije ostvario. Ovo što se dešava nije mi nikako bilo ni u "peti" ali prihvatila sam to nekako. U četvrtak sam se,vraćajući se sa kontrole,rasplakala na sred ceste,doma sam napravila poplavu. Maleni je šutio,dijete se trudilo svim silama da me oraspoloži ali bezuspješno.
Ubija me ta riječ "Miruj". Onda još moj doktor iza te riječi doda četiri uskličnika.... četiri!!!! Pa iz kože bi iskočila. Ne znam više kud bih sa sobom. Izašla sam jučer uplatiti Eurojackpot. Zraka....zraka....zraka.....i onda milion faking stepenica. Velebit, Dinara,Monteverest....pasmater....milionipesto stepenica....ne ide baš.
Nije mi ništa,nije mi ništa,nije mi ništa....zahvaljujem Bogu jer je to samo jedan karcinom na jednom mjestu,jedna operacija. Pisofkejk....neš ti...svi dijelovi(osim ludare) su "zdravi".
Danas mi se ne plače,svjesna sam koliko sam blagoslovljena. Svjesna sam da imam puno,puno više nego neki. I da s novcem mogu kupiti kuću koju jako želimo ali ne mir u duši . To riješavamo sami,bez novaca,u tami,na svijetlu.....sami sa sobom gdje god bili.

Jedna iz mraka...ono što uz kavu moja jutra čini čarobnima..

....iako bi neki to htjeli.
Hvala svima na lijepim željama. Doma sam,boli ali to će proći. Za dalje još ne znamo ali ono najgore je riješeno. Što se tiče zdravlja.
Što se tiče ljudi e pa to se ne može iskorijeniti. Ali šta reć....na žalost jedne blogerica koja me ne poznaje mene više ništa ne može dotući .
Puno bih toga napisala jer sam ljuta ali ću zadržati dostojanstva to malo što je ostalo i poručiti joj...
ŽELIM TI U SREĆI,LJUBAVI I ZDRAVLJU PROVEDEN ŽIVOT.

...a ti nemaš pojma da je to tvoj i onda se još ne znaš javiti jer te netko zove prek Vibera.
Bio je to poziv prijateljice koju dugo nisam čula niti vidjela. Nazvala me u trenutku kada je moje srednje dijete ležalo na zaraznoj a ja presjedila pored nje cijeli dan(dan treći). Dijete je u bolnici od subote ,ja u ponedjeljak nisam primljena u svoj apartman da mogu biti s njom pa sam bila.....hm.....pa onak,ljuta na život.....malo samo .
E kad sam ja to njoj rekla,e kad je ona mene oprala,e pa kad sam ja stala razmišljati ( ovome se svaki put nasmijem jer za razmišljanje treba imati nekaj i u glavi).
Uglavnom, podsjetila me kako smo se ,dok smo radile,uvijek smijali i da sam ja bila ta koja nikad osmijeh nisam skidala sa lica. Podsjetila me šta sam sve tada prolazila,kakva sam mučna razdoblja imala i da zar ne vidim ljepotu u ovome sada bez obzira gdje se nalazim. Rekla je" pobogu ženo pa i nakon sedam godina kupci pitaju za tebe jer si uvijek,za svakoga imala lijepu riječ".
Dalo mi je to za doooobro se zapitati gdje sam nestala. Gdje radim krive korake. Da se odmah razumijemo.....ja sam svako jutro Bogu zahvalna na novoj prilici i navečer na lijepom trenutku u tom danu. Ali sam isto tako i ljuta na njega jer ponekad ne mogu više i pretežak je križ. To mu tak i velim....kaj ti ne znaš da mi kičma u komi i od tog križa kaj ga vučem,daj stari malo olabavi. Odprilike se tak Bog i ja razgovaramo. A onda shvatim da mi je i taj razgovor On poslao. Da se podsjetim i malo sama poradi a ne da bi On sve morao sam :))))
Nekome sam luda ali ja te svoje ljude zovem Anđelima. Kad mi odnikud dolete i otvore vidike. A nisu Ana Bučević i ne moram platiti 17 000kunića :)))))
S obzirom na obzir da ovo moje dijete ima moj duh,da je zabavljala cijeli odjel uopće nam n tuije bilo dosadno. Čak su nas pustili i u šetnju kad nije bila prikopčana na neko od onih čuda kaj je dobivala.

Prvo smo odvalile kad smo vidjele natpis na plahti :)))))

...pa mi je ubrala cvijetak u šetnji...

...pa sam ja njoj uređivala nokte....
...pa ona meni :))
Sestrin komentar je bio "odite vrit,vi bi trebale u nekoj seriji glumiti":))))))
Na kraju te avanture moje dijete je reklo "Mamita,za tri života ti ne mogu vratiti šta sve radiš za i zbog mene". Pomislim si da mi je te infuzije da joj malo češće dajem hahaha...

...znat ćemo odgovore na sva svoja pitanja. S vremenom. I u pravom trenutku. Ako budemo imali otvoreni um shvatiti ćemo to.
Život je satkan od onih sekundi koje te vinu u nebo ili bace na tlo i razlomi se duša u tisuću komada. Doslovno,u sekundi.
Isto tako ta duša se i regenerira. Ostanu ožiljci ali nas podsjete na sve ono preživljeno i tjeraju nas dalje.
Moja je puna ožiljaka,neki su zacijelili,neki su u postupku zarastanja a neke rane će ostati uvijek rane....osjetljive na najmanji treptaj i krvariti će. Zakrpati ću ih osmjehom,s malo šminke i malo glume.
Odlučila sam da ću pamtiti samo one koji mi daju krila. Jer ja želim letjeti,ploviti na svom oblaku,želim se smijati....smijati dok me trbuh ne zaboli i suze smijalice ne zamute vid.
Trenutno u glavi imam puno pitanja,puno zašto,zbog čega,do kada,zašto ja???? Ipak,ostavit ću da vrijeme da odgovore a ja uživati u maloj šetnji upijajući svaki detalj...

Ponekad je potrebno pognuti glavu,priznati poraz i krenuti u nove pobjede.

Zaleči na livadu,pustiti mašti na volju.

Diviti se mladim,slatkim plodovima jer nam pokazuju da poslije kiše rastemo i bivamo bolji.

....mi i jedna polovina naših pačića.
Moj patak i ja zajedno imamo sedam pačića. Na početku naše simbioze tu je bilo reda,zajedničkih ručkova,rođendani,blagdani. Vrlo brzo se nekoliko njih osamostalilo pa nas je u družbi sve manje . Tu i tamo se sastavimo ili pojedinačno viđamo ove veče. Kako tko stigne s kim.
Jučer je od jutra sve bilo zbrčkano. Ja sam svojim curama trebam ići na kupanje. Budna od pet ujutro,sjedim na balkonu i gledam kak vjetrić puše a sunca niodkud. Znači...ja ne smijem u vodu. Ok,u glavi radim drugi plan . Budim svog muškarca da ga pitam,on siroče umoran,izmožden ali šuti,ko da mu šta drugo preostaje. Kaže može,sviđa mu se ideja. Kad,...poziv stiže,stiže i on. Još jedan pačić se vratio s puta pa bi na ručak navratio ....
E sad.... sjedimo nas dvoje i gledamo se i počnemo se smijati..... Dakle....plan je da mi više ne planiramo ništa jer je to postala nemoguća misija.
Odlučili smo da se speči meso,nabrzaka hrpa palačinki i pravac Maksimir na piknik sa svima njima.

Mlada izvidnica je pronašla savršeno mjesto.

Veći su za čas prostori stol jer glad ne pita.

Nije dugo potrajalo da njih dvije ne krenu zadirkivati jedna drugu. Toliko si nedostaju i onda to nije maženje nego neka vrsta mučenja( majkemi)

Kad je mučenje već u fazi onda smo se i mi pridružili

On mene,ja njega,on mene,ja....ma sve znate.

Dečki su krenuli tatinim stopama pa....a cure....

Otišle mi po kavu i nabrale malo cvijeća(jer se u prirodi ništa ne trga)

I tako.....ovo je samo jedna polovina . Od ne znanja kak da se organiziramo do savršeno zabavnog dana,punog smijeha i dobre mjuze pa je pala i čagica. Dobro,najmlađi je pao u kaljužu s blatom ali njemu je to bilo super cool :))))
Maksić je prazan,tu i tam neki zalutali turisti,vrijeme baš za bosonogo trčanje po travi,igranje picigina i nogometa. Vrijeme kad shvatiš da će i ovi mali pačići uskoro raširiti krila i da moramo što više uživati u ovakvim poklonjenim trenucima.

....bakica.

Krenula je plavušica kroz šumicu bakicu odnijeti doručak. Veselo je (pokušala) skakutala...

Kuc-kuc bakice....kuuuc-kuuuc baaaakiceee. Hmmmm,s kim li se sada zabavlja,di li je opet nestala???

Traži,gleda plavuša...kad ima šta i vidjeti. Baka i vuk rade selfije po klupicama, grmlju i love se oko drveća .

Vidjevši da se ovo dvoje zaigralo,sjela ona da malo odmori. I razmisli.....

Nakon podužeg vremena napokon se i bakica umorila (prije bih rekla da je vuka izmorila) pa je odlučila svoju najdražu plavušu malo počastiti jer je tako dobra i strpljiva.

Vraćajući se kući mala plavuša zastala je u parkiću i malo se zaigrala.....zaljuljala.....

.....preko dana je sparno ,po noći kiša pada....priroda čini čuda.
Pol tri ujutro je,san ne dolazi na oči. Tablete u mom slučaju ne čine čuda :)))
Promjene....poslože se tako u glavi razne stvari,shvatiš što želiš ili ne želiš u životu.

Sedam godina je iza nas. Sedam godina svega,zadnje dvije su one prave, iskrene. U te dvije godine sam shvatila da život ima neke planove koji se meni ne sviđaju ali ništa me ne pita. Shvatila sam da sam sebi najvažnija i da voljeći sebe baš ovakvu mogu i drugima dati najbolje.

Cijeli ovaj tjedan sam rezimirala to vrijeme i došla do zaključka da ,unatoč svemu ja moram živjeti svoj život. Možda će zvučati bezobrazno ali briga me za ostalo. Briga me za nekoga tko se ne javi,šturo odgovara na pitanja,ne primjećuje novu frizuru,ne primjećuje moje suze.....više me nije briga za one koji u meni ne vide dobro nego obavezu koju moraju podnositi.
Znajući sebe u pravo vrijeme okrenut ću se na peti i reči zbogom,sa smiješkom na licu. Moje granice tolerancije i ljubavi prema ljudima su ogromne ali kada znam kakav život ne želim,granice nestaju.
Nestala su tu i neka prijateljstva,poslovne veze,brak.....nestat će i ovo što me guši i tlači,zbog čega mi san ne ide na oči.

....da se ne osjeti bol.
Proteklih par dana stizale su poruke na koje nije bilo odgovora. Onda je nakon toga zazvonio mobitel.
.... Oprosti,ne mogu živjeti bez tebe,ne mogu. Ne mogu ni disati na samu pomisao da te neću vidjeti.
......muk.... tišina....
....halo,čuješ li ti mene,jesi tu,jesi to ti????
.... čujem,tu sam i ja sam. Ne znam što sada očekuješ?
....Tebe,tebe očekujem već mjesecima. Da ćeš se pojaviti sa onim svojim šašavim osmijehom,prekrasnim očima i reči da me trebaš. Da me voliš. Da sam ti nedostajao. To očekujem....mjesecima!!!!
....žao mi je,ne budeš to čuo od mene. Nikada.
.....Ali volim te,spreman sam učiniti sve,baš sve što poželiš da budemo opet zajedno. Znam da sam griješio ali ne vidim smisao ako nisi pored mene.
.....Oprosti,ja sam našla svoj mir,svoju smisao,našla sam sebe. I ono što osjećam nikada nećeš saznati. A ako me voliš toliko koliko pričaš onda me više nećeš uznemiravati i poštivati ćeš moj mir. Jednostavno,zar ne?
......muk....dugački muk....gorčina se osjetila na daljinu. I tuga....znala je da plače. Znala je da je shvatio.
.....Da,volim te. Neobjašnjivo jako i nestvarno. I da,poštivati ću tvoju želju. Poštivati ću sjećanje na zajedničke trenutke. Zaslužila si to. Zaslužila si biti nečija princeza,kapljica vode na dlanu. Zaslužila si jutarnju kavu u krevet i poljubac u kosu.
....Znam da jesam,zato sam i otišla. Otišla naći sebe i nekoga tko me voli baš takvu,sa svim mojim željama.
........Budi sretna,budi svoja i.....tišina.

Nadala se da će on u budućnosti naći dušu kojoj će moći pokloniti tu ljubav koju ima u sebi. Ona je voljela....voljela je sebe. Napokon.
Zatvorila je oči i stisnula se uz njega,slušala otkucaje srca i bila mirna. Tu tajnu mu nikada neće odati....on je tu,uz nju,čim oći zatvori.