U mojih malo centimetara....

....krije se ogromno dijete.
Ne , nisu u pitanju godine,menopauza,neproživljena mladost. U pitanju sam ja. Ona prava ja.
U nekim godinama,odradstuči pored oca koji je bio jako strog ali i pravedan ,gdje sam morala zamjeniti mamu bila sam sputana ali i dalje svoja. Oduvijek sam se smijala i tražila dobro u ljudima.Niš se tu nije s godinama promjenilo. Dapače,poduplala se doza otvorenosti prema drugima,smijeh mi je lijek za sve,biti šašava u opisu posla.
Kako to ide,život se ne posloži uvijek da mogu tako funkcionirati ali sam i tada nalazila nešto pozitivno. Nakon svih borbi još se više smijem i još sam neozbiljnija. Želim uživati u svakom trenutku i voljela bih da i ljudi oko mene uživaju.

Jučer sam proslavila peti blogorođendan,kod doktora dobro prošla ( prebacio na iduči mjesec) i došla kući sva u nekom baš baš dobrom raspoloženju. Rezultat toga su kečke koje nisam nosila nikad,nikad,nikad. Ono moje čudo od muškog je bilo oduševljeno,dijete zaprepašteno ali meni je bilo baš cool.



A ovako je jutros....samo bez štange....
Volim to dijete u meni,volim taj unutrašnji mir,tu radost koju mi sitnice donose. Volim život. I te moje ljude koji su pored mene,bez obzira što ću možda sutra plakati.



I ovog muškarca koji je pored mene skroz na skroz pobedastio. I koji je tu da me drži dok padam i bude glas razuma kad treba. Toliko ljubavi s malo riječi a puno dijela rijetki znaju pokazati

Mali -veliki ....

....peti rođendan mog bloga je :))))
Slučajno mi nešto odzvonilo u ušima pa ajd da provjerim. I etogac...rastemo pomalo,naučili pisati ,jop malo da pravopis popravim i bit ću ko velika.
Danas se spremam na još jedan pregled u bolnicu( ti rođendani moji i bolnice su usko povezani). Još jedno bolno iskustvo ali štaš...nije prvi put ali se nadam da je zadnji
Uglavnom...žurim7

Hvala svima vama što ste mi u ovih pet godina bili rame za plakanje,vjetar u leđa,osmijeh na usnama. Što ste me čitali i trpili.
Hvala svim divnim ljudima koje sam upoznala ...ljuuuubiiiim!!!!

Moje ili tvoje....

....na kraju će biti nebitno.
Bitne će biti sve tišine , neizgovorene riječi i ne proživljeni trenuci.
Bitna će biti ta bol u grudima,spušteni pogledi i izbjegavanje dodira.
Jednom....moje ili tvoje postat će nebitno kao i ja tebi.
Bitna će biti sjećanja koja će ostati....

8