samo tako...

....nanovo me oduševi ovaj moj grad.
Dva mjeseca nisam bila u gradu. Svi putevi su me vodili na drugu stranu. Ali i to je prošlo. Sada ponovo istražujem ....tramvaji voze svukuda sam ne tam kam ja trebam pa pješačim. Drago mi je to...gledam kako se grad obnavlja,gledam njegove rane i.....volim....volim sve više.
Moja sveki i ja smo se našli na kavi. U mom najdražem kafiću


K&K ,popularni Milčec. Mjesto gdje smo se Maleni i ja zaljubljivali,svađali i mirili. Gdje smo bili skriveni od svijeta.
Mjesto gdje se toči super fina piva i rade simpa curke.


Poslije kavice krenule smo prek Zrinjevca koji je još pun automobila

Na putu nam se našao grm Jasmina koji nas je opčinio mirisom

Svekrva je kupila novi mobitel pa me nije trebala nagovarati da se fotkam. Jedino kaj mi je nos poslije bil žut a niti jedna od nas to nije vidjela pa sam takva doma došla

U nekom čudnom trenutku i sa još čudnijim osjećajem digla sam pogled prema nebu

Kao da je Anđeo raširio krila da bi nas štitio..

Čak je i sunce našlo mjesto između oblaka

Zasjalo je posebnim sjajem na nebu neobično plave boje

Desilo se što se desilo. Više ništa nije kao prije. Čekam da me netko protrese,zbudi i kaže da je to bio san. A opet....čini mi se kao da sam duhovno otišla stepenicu više,da mi se nebo smiješi,anđeli čuvaju.
I vjerujem da će sve uskoro biti kako treba. Jer moj grad zaslužuje samo najbolje

...moje su misli.

S obzirom da se puno stvari izdešavalo u ova dva tjedna nepisanja vrijeme je da krenem pisati redovito. S obzirom da je godina počela katastrofalno i revijalno nastavila u tom smjeru punom snagom ovo što se dešavalo je vratilo vjeru,nadu i osmijeh na lice.

22.05.....tri godine kako smo službeno zajedno. Tri godine čovjek skoro svakodnevno trpi teror koji mu priuštim. I eto ga ...živ i živahan


Čovjeku treba odat priznanje za života još....zaslužio je.

A sad ono najbitnije na svijetu....22.05.-13.40h

Napokon smo dočekali i taj dan....taj neopisiv osjećaj. Beba je u obitelji....u ovoj ludoj,bučnoj,čudnoj obitelji u kojoj ima svega a najviše ljubavi. I to je jedino što mogu obečati...LJUBAVI TI NIKADA FALITI NEĆE !!!

....danas takav dan.
U glavi je tisuču stvari,iz dana u dan se situacija mijenja,hrpa dobrih -hrpa loših vijesti. Onda jedan kompliment na račun moje najmlađe odnese misli na potpuno drugu stranu...onu ljepšu

Već je svima poznato da ih je četvero. I svima je poznato da je ovo najmlađe i najposebnije. I još uvijek sa mnom. Ok.....ima tek petnaest let i bu bila još koju godinu. Ali...to dijete gdje god da dođe skuplja samo hvale. Pa se onda ja čudom čudim ljudima zašto je ona njima tako posebna.

Svi su različiti karakterno da boli glava. To kad je skupa zidovi se tresu,stakla pucaju....ludilo. Ono što im je zajedničko je ta njihova međusobna povezanost i ljubav . I onda opet...ljubav prema najmlađoj. To dijete jednostavno ima zadatak da širi ljubav gdje god dođe.

Čemu ovo....jučer je susjed ( na dobar dan smo) onako u prolazi nahvalio dijete dodajuči da je najpristojnija od svih koje on zna . Nedavno me njezina šefica pitala da kako mi je uspjelo odgojiti tako pristojno dijete. Kaže da u svom radnom vijeku nije imala takvu praktikanticu. I ne smeta joj što je ova antitalent za taj posao njoj je bitno da je baš takva.
E sad...nije meni jasno zašto je dijete koje je "samo dijete" nešto čudno i drugačije. Znam da sam malo zaostala pa ne prihvačam ove moderne tehnike odgoja tipa " mama mi je najbolja prijateljica"
. Jok...nisam. Imaj si ti BFF....ja sam tu kad ti sve lađe potonu. Ne moram baš sve znat. I ne...ne bu sa mnom zapalila prvu cigaretu ili doživjela prvo pijanstvo. NedaojojBog....bit će u doživotnoj kazni.
Danas....gledam ja nju kak spava, okružena sa hrpom medeka( nema veze kaj je 14h prošlo) i zahvaljujem Bogu što mi je dao hrabrosti i snage da ju rodim. Jer na sve ove loše vijesti ona dođe kao melem na ranu. I ta rana odmah zacijeli.
Da ne bi bilo zabune.....sve ih isto volim i svi me isto mogu raspi....ali jedino ona može i smiriti.

....u jednoj slici.

Neki lijepo crtaju, neki prekrasne pjesme pišu , neki pišu da se poželim stopiti s njihovim tekstom. Neki blogeri imaju nestvarno lijepe fotke ili nestvarno lijepe slastice.

E pa sad....kad je nekom dosadno ( kao meni) onda se ono malo pameti što je ostalo posvađa sa ono malo mozga pa krene....
Imala sam poklonjenu dvojku iz likovnog ali ja uporno škrabam.
Imala sam i neku poklonjenu četvorku iz glazbenog ali ja i dalje kričim.
Danas pjevušim ( stvarno je mozak rekao pa-pa)

duge noge za igranje
vito telo za gledanje
belo grlo za pevanje...

A realno ovo je istina


Mislim si da su ovi na hitnoj šiknuli neku težu drogu jer ja ne znam jel bi se smijala il plakala

....nakon boktepitaj vremena!!!!!!!!

U nekom trenutku sam ostala sama. Ne sjećam se baš kada jer mi je tak muka od antibiotika da sam se sam prevrnula na pleča i zaspala. Nisam čak ni mob čula koji je nekoliko puta zvonio
Ali.....kad sam se zbudila i skužila da nema nikoga ajmeeeeee.......muzika na najjaće i ožežiiiii....



Ovak je to odprilike zgledalo. A kak je bilo susjedima ispod prosudite sami

Danas je Sljeme bilo kao na dlanu....
Uz to popodnevna kava i pjev ptičica