samo tako...

....danas takav dan.
U glavi je tisuču stvari,iz dana u dan se situacija mijenja,hrpa dobrih -hrpa loših vijesti. Onda jedan kompliment na račun moje najmlađe odnese misli na potpuno drugu stranu...onu ljepšu

Već je svima poznato da ih je četvero. I svima je poznato da je ovo najmlađe i najposebnije. I još uvijek sa mnom. Ok.....ima tek petnaest let i bu bila još koju godinu. Ali...to dijete gdje god da dođe skuplja samo hvale. Pa se onda ja čudom čudim ljudima zašto je ona njima tako posebna.

Svi su različiti karakterno da boli glava. To kad je skupa zidovi se tresu,stakla pucaju....ludilo. Ono što im je zajedničko je ta njihova međusobna povezanost i ljubav . I onda opet...ljubav prema najmlađoj. To dijete jednostavno ima zadatak da širi ljubav gdje god dođe.

Čemu ovo....jučer je susjed ( na dobar dan smo) onako u prolazi nahvalio dijete dodajuči da je najpristojnija od svih koje on zna . Nedavno me njezina šefica pitala da kako mi je uspjelo odgojiti tako pristojno dijete. Kaže da u svom radnom vijeku nije imala takvu praktikanticu. I ne smeta joj što je ova antitalent za taj posao njoj je bitno da je baš takva.
E sad...nije meni jasno zašto je dijete koje je "samo dijete" nešto čudno i drugačije. Znam da sam malo zaostala pa ne prihvačam ove moderne tehnike odgoja tipa " mama mi je najbolja prijateljica"
. Jok...nisam. Imaj si ti BFF....ja sam tu kad ti sve lađe potonu. Ne moram baš sve znat. I ne...ne bu sa mnom zapalila prvu cigaretu ili doživjela prvo pijanstvo. NedaojojBog....bit će u doživotnoj kazni.
Danas....gledam ja nju kak spava, okružena sa hrpom medeka( nema veze kaj je 14h prošlo) i zahvaljujem Bogu što mi je dao hrabrosti i snage da ju rodim. Jer na sve ove loše vijesti ona dođe kao melem na ranu. I ta rana odmah zacijeli.
Da ne bi bilo zabune.....sve ih isto volim i svi me isto mogu raspi....ali jedino ona može i smiriti.