29

ponedjeljak

srpanj

2019

Svaki dan....

....je novi početak.
Ok, eto trebalo me opasno opandrčit po ovoj tvrdoj tikvi da progledam ali nadam se da nije kasno.
Da se razumijemo,nisam prestala plakati. Svaka sitnica me rasplače. Trenutno svira Oliver i ja jedva vidim tipkati od suza.
....od kada te znam ja virujen u Anđele
...od kada te znam ja znam da postoje.....

Svaki dan zahvalim na novoj prilici i pomolim se da mi da snagu da izdržim sve borbe koje vodim sama sa sobom. Neki dani proteknu lako,neki malo teže. Ali za sada vodim i nisam izgubila niti jednu bitku.

Snaga koju crpim izvire iz čovjeka koji je ,na sebi svojstven način,učinio čuda da bi bili skupa . I za to je trebalo vremena da shvatim ali.....s obzirom da sam plavuša dobro je da sam uopće išta skužila ;)


Jedan poljski cvijet u kosi vrijedi više nego tisuću kupljenih ruža.

A njegov pogled i osmijeh čini od mene najsretnije biće.

Toliko mi malo treba a toliko sam sama sebi teška. Toliko je straha u meni a znam da razloga nemam. Dan po dan živim svoj san sanjajući. Jer se On trudi da mi snovi postanu java.


26

petak

srpanj

2019

Ljudi,ljudi,ljudi....

.....i ponegdje se nađe čovjek. I ponekad neki neljud. Ali ako nekome pružimo ruku prijateljstva,pomognemo sitnicom,udijelimo lijepu riječ neljudi će se posramiti ,možda i nestati. Vjerujem u ljude,dobro,ljubav. Vjerujem da možemo puno bolje od ovoga gdje smo danas.


24

srijeda

srpanj

2019

Postoje Andjeli....

.... ali postoji mi On....
.....čovjek koji je iz mene izvukao ono najbolje i najgore. Ali kažu da su to prave ljubavi....ljubavi koje kada prođu sve faze ludila uživaju u svojem miru.
Napokon smo i mi došli do te faze.....onaj nemir u meni On pretvori u mir.


Slika govori sve ....

a sihovi drage mi pjesnikinje ono što mi u srcu leži.

20

subota

srpanj

2019

Na morskome ....

...plavom žalu plavuša je jedna bila i dušu je odmorila.
Jelsa,otok Hvar....


Sredina lipnja još nema turista,na plaži nikoga.

Plavuša je zauzela poziciju,nabila sluške u uši,pustila omiljenu glazbu i udri brigu na veselje.

More počelo lijepo zagrijavati ,baš da malo osvježi nogice.

Umočila se plavuša cijela jer....malo je zaspala na suncu i malo više izgorila.( hoće to kad se dođe na more nakon pet godina ) :)))))

Za utjehu je našla malo kameno srčeko.....

18

četvrtak

srpanj

2019

Malo lobotomije....

....na rate.
Ovih dana me ima po svukud jer svašta nešto prije bolnice treba napraviti. Pun mi kufer hodanja,rađe bi negdje ove svoje celulite izložila na sunce da se cvrlje al nema se vremena. I onda ugledam nju....poznanica...duuuuugogodišnja eek
I.....krene ona ko navijena,ko da smo se jučer na kavi rastali. Pa tako čuje da me kičma boli. Bome boli kad se od Dubrave do Prečkog čuje,mislim si. Pita kaj ne radim....rekoh, godišnji. Ono, kaj te briga uopće .Kad krene ona...
Ja sam upravo došla iz ghffhztr(pojma nemam) to ti je na otoku gcxrtd(jošmanjekužim) gdje je klima gxys. Ok,nije baš da mi zemljopis nije išao ali ono.....kotekajpital!!!! Pa ćemo dalje....kad sam se skinula,svi su zinuli. Takvo tijelo u našim godinama rijetke imaju. A gle tebe,imaš lice ko curica,baš si divna ali tijelo. Mislim ono,sise su ti velike( ma daaaj Kolumbo),imaš sala ali sve se to da riješiti. Gle stara (baba ti stara)imaš salone u kojima samo ležiš i oni sve rade. Primaju kartice,središ se na rate. Budeš ko curica. Fakat....pogleč mene. Ok,malo moram ispeglati bore ali to bum u zimi prije skijanja.
Btw....udala se za starijeg,bogatog koji ima djecu jer ona ne želi rađati. Kupljena diploma i posao,of korsbang
I tak...slušam ja nju dobrih petnaestak minuta,klimama ovom pametnom glavicom i kad sam stigla doći do riječi upitah ju....a kad si bila na lobotomiji? Oči širom otvorieek i začuđeno pita šta je to? Ja joj kažem da je to kada joj na glavu prikače elektrode i u dva-tri sata nauči sve što je zanima. Puste joj na kompjuteru. Rekoh,stvarno koliko si pametna kao da si bila.
A pametna odgovori....dobro da si mi rekla,odmah sada idem doma izguglati di toga ima. Nadam se samo da primaju karticezujo
A ja se nadam da te više ne bum srela micek....mah

14

nedjelja

srpanj

2019

U potrazi za

....svojom jačom stranom provela sam pola noći,do jutra.
Dobiti otkaz i dobiti rak ne bi smjelo biti u istoj rečenici.Dobiti otkaz i dobiti na lutriji je prihvatljiva opcija. Ova prva nije. I još uvijek mi ne da spavati po noći,još uvijek je neprihvatljiva. Možda da Pikulica nije otišla kod tate bi bila jača. Ovako....raspadam
se skroz. Što od bolova što od nevjerice i straha
Danas smo sjeli na balkon,skuhao mi je kavu koju smo zasladili kockicama šećera. Gledao me je očima punim ljubavi(nakon dugo vremena) kao da je znao što se dešava unutar mene. Iskreno,pokušavam da sve bude u redu,da ne pokazujem osjećaje,da nitko ne brine. I danas... raspad. Pogledao me je zbunjeno,zagrlio. Riječi su tu suvišne. Na meni je da umirim nemire,svoje nemire.
Negdje sam pročitala "ako ti se plače, plači. Imaš pravo na to". Ja sam plakala. Plakala od ljutnje na život,od straha za budućnost. Plakala jer sam ljuta na sebe i svoje slabosti. I plakat ću svaki put kad mi se plače. Više suze skrivala ne budem.
Samo....fali mi ona druga,nasmijana ja. Ona koja sluša muziku malo jače i pleše po kući. Fali mi smijeha. I sna.
Gledam muškarca koji sjedi pored mene,jednom rukom prčka po tabletu,druga mu je na meni. I tako stalno. Prošli smo oluje,kiše i gromova sto,preživjeli. I sada kada nam je krenulo,kada smo puni planova ja zabrljam. Dovedem nas u nelijepu situaciju. Ali on ne miče ruku sa mene,poljubi me u prolazu,skuha kavu,donese jelo u krevet....
Još uvijek smatram da se ona prva rečenica nikada,nikome ne bi smjela dogoditi. Nikome!!!!! I smatram da sam velika sretnica radi te ruke na meni,radi tog pogleda . Ali....bemti,ja želim biti ona druga ja a nikak se nemrem naći. Di nestane ono brbljavi,žuto zlo kaj samo mrči po kući i trese guzičetinom...di????

09

utorak

srpanj

2019

Kad ti život da limun.....

....ti napravi oranđadu. Tako odprilike ide u mom životu. Sve se okrenulo u krivom smjeru i treba sada to ispraviti. Prvo je trebalo smiriti nemire i strahove u meni,posložiti glavu.
Prvo i jedino bitno je da dovedem zdravlje u red. Ok ali nalazi su puno gori od očekivanog. Ustvari,nisam se uopće tome nadala. Nisam očekivala da će se ta beštija usuditi nastaniti kod mene. Ali je.... jadna joj majka,ne zna s kim posla ima.
E sad....odlučili smo ne pričati o tome djeci. Najstarija samo zna. Malena putuje tati u Njemačku. U planu je obaviti što više dok se svi ponovo ne skupimo krajem ljeta. U planu je da ja sama sa sobom ostanem čista u glavi. U planu je i posao. Jednom,kada bude sve ok. U planu......puna mi glava planova ali ne znam od kuda krenuti.
Onda mi sine.....idemo u šetnju. Mi cure....moja najstarija i najmlađa.....idemo počastiti centar grada svojim prisustvom :)))


Krenuli smo uspinjačom ( nakon puuuuno vremena) na Gornji grad

Posjetile smo park Grič

Uživale u pogledu na naš prelijepi grad

I naravno....ja ko ja....mam sam si našla frajera koji me tak pažljivo sluša.

Naravno,Maleni me iznenadio....moram povratiti izgubljene kalorije, kaže :))))
Dan je bio više nego divan ali eto....san na oči neće. Treba pokoriti taj strah i uživati....Mogu ja to.....Mogu i moram!!!!

05

petak

srpanj

2019

Karma...

....is the beach.....i to kad se najmanje nadaš.
Imala je problema sa sigurnošću i samosvjesnošču,točnije željela se samo njemu svidjeti i željela je da se ponosi s njom. Živjela je takvim životom gdje je on bio njezin centar svijeta. Imali su lijepu,skladnu vezu do trenutka dok ona nije rekla da joj nešto ne odgovara. Tada danima nije pričao sa njom a ona se danima ispričavala.
S vremenom shvatila je da ju ne primjećuje dok ju ne treba. Često je trebala ponoviti već rečeno jer ju nije uopće slušao. Često je sjedila pored njega satima željna dodira on je bio u svom svijetu.
Pokušala je dotjerana dočekati ga doma,pokušala se spremiti pa izaći sa prijateljicama....ništa. Ništa!!!!! Ne da nije primjećivao,nije niti pitao s kim će,kud će,kak je bilo....Sam sebi je bio dostatan. I smatrao je da je to u redu,da nije ništa loše i da je lijepo imati miran i tihi dom.
Nemajući više niti snage niti volje prihvatila je to. Prijateljice su joj govorile da mu vrati istom mjerom ali ona je ,čim ga je ugledala nanovo-svaki put,bila zaljubljena u njega. Ono.... ljubav epskih razmjera.
Nenadano,jednog dana srela je starog znanca. Muškarca za kojim se svaka žena okrene a on simpatičan i drag nesvjestan svojih kvaliteta. Prije nekoliko godina joj je rekao da je žena njegovih snova ali je poštivao njihove brakove i nikad nije bio naporan. Taj muškarac ju je gledao sa iskrama u očima,gledao ju je kao najljepšu ženu,smijao se njezinim šalama,pridržavao stolicu,kupovao male slatke poklončiće. Opet....ne ugrožavajući ničiji brak uživao je u njezinom društvu.
Dolazila je doma nasmijana,nije primjećivao više tišinu jer je stalno pjevušila. Sitnice koje su joj smetale po kući više nisu bile bitne.
Par lijepih riječi dnevno,pokoja poruka,pitanje kako je i šta radi vratile su je opet "u tračnice". Bila je sretna a opet nikome ništa loše učinila nije.
Nakon nekog vremena,kada je došla kući dočekao ju je zabrinutog lica. Vidio ih je u jednom kafiću,na terasi. Smijala se tako glasno da je odmah znao da je to ona ali ne zna tko je on. Pogledala ga je nježno i rekla "Prijatelj,jednom sam ti spomenula ali nisi slušao. Zašto nisu prišao,opet te bilo sram ?" Ovaj put ga je bilo sram,sramio se svojih postupaka,sramio se što je dozvolio da ona koja ga gleda ko Boga uživa u tuđem društvu. On nije smatrao da se treba truditi jer je znao da ga voli,smatrao je da je tu,pored nje i da je dovoljno. Imao je svoj mir dajući njoj samo nemir koji je netko drugi smirio.
Na neki čudan,ne tako bolan način shvatio je kako je lako može izgubiti. Izgubiti ono što voli,ono što želi ali ne zna se ponašati prema tome.
Poslije je ispričao kako su na jedvite jade prihvatili posao pored tog kafića jer su već kasnili u firmu ali da mu nije žao. Otvorilo mu oči a otvorilo mu i srce.
Njegove riječi su ....na pomisao da te gubim zamračilo mi se sve,želudac stisnuo,grlo osušilo.Tek sam tada shvatio da si ti moj cijeli svijet :)))

01

ponedjeljak

srpanj

2019

Danas mi je rođendan...

.....dan,dan,dan za ne poželjeti najvećem neprijatelju.
Ajmo od ranog jutra....Maleni putuje,sprema se. Ja sve posložim i čekam da mi čestita. Niš!!!! Ok,ode on bez rođendanske čestitke. Mislim si WTF.....Zakaj? Kaj se desilo???? Pošaljem mu poruku...siroče,mam zove,ispričava se. Skroz zaboravio,sav je u poslu. Štaš sad....razumijem ja njega. A i volim za poludit tak da mu je sve oprošteno.
Spremam se za pregled u Petrovu i naiđem na čestitku od najmlađe. Ispričava se što je "švorc" ali me zato voli da je to neopisivo. Moje malo čudo!!!
Petrova..... čekanje četiri sata. Dobro,koja minuta sim-tam ne bumo cijepidlačili sad. Sva sreća da sam naručena inače tko zna šta bi bilo.
Čekajući saznam da mi nisu produžili ugovor i da sam na burzi. Ok je i to.... očekivano.
Pregled.....prva pomisao kad sam vidjela doktora je da je striper u slobodno vrijeme. Druga pomisao....nek je i Njoj sretan rođendan. Onda sam prestala misliti.....rekao mi je da moram na operaciju.
Izašla sam van,krenula drugom doktoru,na drugi kraj,po nesnosnoj vrućini i samo željela da je Maleni tu,da se naslonim na to rame i da me smiri.
Zvao me tata,pričam mu i skužim da ga lovi panika. Smirujući ga smirim i sebe. Sve do navečer. Stala sam pod tuš i dušu isplakala. Samo da me djetešce ne čuje.
U osnovi,ništa nije tako strašno. Ali se sve događa odjednom,na hrpi i u ne baš pravom trenutku. I ne poznam sebe ovak uplašenu.
Ne znam,možda je tome kriva temperatura koja već četvrti dan ne popušta,kašalj koji mi para pluća i grlobolja od koje jedva gutam. Iscrpljena sam do maximuma. A ljeto je moje najdraže doba. Pikulica i ja smo znale stalno šetati po centru i uživati u raznim događanjima. I bazenima.
Ove godine.....pffff....trenutno depra žešća :(

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.