samo tako...

22.04.2019., ponedjeljak

Snovi postaju stvarnost...

....jer nadu nikada nisam izgubila.
Ludilo od tjedna. To je kupovalo kao da će smak svijeta a ne Uskrs. To je poludjelo za šunkama vakih-nakih veličina i oblika, ove i one obrade. To bi kuhalo šunku u vakum pakiranju da im ostane sočno, to bi špek ko u američkim filmovima headbang.
E pa kad ovako luda poludjela nisam do kraja nikad ni neću. Uglavnom.....preživjela i to iako moram priznati sve teže mi to pada.
Šlag na torti mi je bilo to što u naših četrdesetak kvadrata moram ugostiti njih petnaest. I skuhati sve. I posložiti. I....pojma nema šta.
Odradili smo to Maleni i ja reklobise Savršeno. Svi su bili oduševljeni, hranom, budući zet tortom za njegov rođendan. Nova svekrva nije mogla doći k sebi od ljepote jela. A i nju sam iznenadila poklonom jer je i njoj rođendan. Kaže da nikada nije dobila tako lijepi, personalizirani poklon.
Istina, bila sam toliko umorna da sam jedva komunicirala sa svima ali nitko to primjetio nije. I onda....ležimo navečer u krevetu, gledamo tako neki film i komentiramo ta naša okupljanja. Kaže Maleni da nam stvarno fali love za sve te rođendane jer nas puno ima i stalno netko nešto slavi. Počnemo o tome razglabati i meni sine.... Pa ja sam oduvijek željela punu kuću pa da imam kome nakuhavati, da čujem ciku, pjesmu, razgovor. Oduvijek sam željela obitelj koja je zajedno na važne datume.
I to sada imam!!!! Ne, nismo bez love. Mi smo toliko bogati da za to bogatstvo nema mjerne jedinice. Mi smo blagoslovljeni predivnom djecom, ljudima koji nas poštuju. I blagoslovljeni smo što smo nas dvoje, potpuno različiti tipovi ljudi izgradili zajednicu punu ljubavi.
Da, snovi postaju stvarnost kada s ljubavlju, čiste duše sa srodnom dušom koračaš hrabro kroz život.
Hvala ti Bože da svemu danom.
Mili moji, nikada ne odustajte od svojih snova. I kada dođete do zatvorenih vrata ili prevelikog zida strpljivo pričekajte jer će se i to riješiti.
Šaljem vam svima jedan veeeliki zagrljaj.
- 09:34 - Komentari (10) - Isprintaj - #

02.04.2019., utorak

Ja sam MAMA...

.... ponosna mama svojih četvero pačića. Ponosna ali tolikl umorna i iscrpljena da se želim klonirati da se uspijem odmoriti.
Da se razumijemo, ja imam veliku djecu. Još samo jedno živi sa mnom. Ostali fale da ponekad imam osjećaj da će mi srce puknuti od tuge i pritiska. Nemalo puta se rasplačem gledajući sinovu sliku. On nije tu, otišao je u Njemačku. On, jedino muško u obitelji.
Ja sam ponosna mama, ponosna jer smo uspjeli, jer smo nakon mukotrpnog procesa rastave i razdvajanja svi ostali i postali svoji. I međusobno se svađamo, prepiremo ali neizmjerno volimo i falimo.
Ali....sva ta moja djeca su naučena da sam ja tu za njih 24h. I tu blagodat koriste obilato. Ne birajuči dan, sat, mjesto....uuuuf....
Dakle....moj slobodan dan izgleda kao da imam tri pari ruku, nogu, dvije glave i to po mogučnosti pametne. To čim sazna da sam slobodna navali ko pit bull....i ne pušta.
Jedna ima kulinarske želje pa ajd uđi u kuhinju i ne izlazi idučih tri-četiri sata. Druga donese farbu pa ajd ju farbaj, suši kosu i feniraj. Ja....mesarka,koja si jedva svežem kosu u rep. Ja glumim frizera....issss.Onda opet dođe malena iz škole plačući radi jedinice. Ajd sjedni s njom i traži objašnjenje. Objašnjenje!!!!!! Majketi...to je matematika. Nema to objašnjenja. To se prespava. Kad eto druge....plače jer to nije ta boja koju je ona zamislila. A ona ide pred dečka i hoće biti medena. Medena!!!!!! Namazat ću te medom pa buš mu bila itekak meeedeeeena....isssss!!!! Javlja se i sinek da pita zakaj mu ove dvije plaču prek telefona i da kaj sam opet živčana....grrrr. I da ne zaboravimo najstariju, onu od trideset godina kojoj sam morala kupit kostim vandervumen jer je njoj to fora. I ak bi joj mogla to donjeti jer ona NE STIGNE doći po to.
Zaključak....da mi slobodan dan traje 48h bilo bi premalo.
I tako..... Ispiju mi živce, doživim nekoliko nervnih slomova dnevno, isplačem i dušu i tijelo radi njih ali koliku količinu ljubavi i topline dobijem nemjerljivo je riječima. Svakodnevno me obasipaju tom ljubavi, svakodnevmo mi govore koliko su ponosni što sam uspjela nakon svega.
A ja sam samo mama....ponosna,sretna i do neba zahvalna Bogu na tom bogastvu kojim me podario.

- 20:53 - Komentari (25) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2019 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Rujan 2022 (1)
Srpanj 2022 (1)
Svibanj 2022 (2)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (2)
Rujan 2021 (2)
Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (1)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (4)
Rujan 2020 (4)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (5)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (9)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (3)
Siječanj 2020 (1)
Prosinac 2019 (2)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (8)
Srpanj 2019 (9)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (2)
Travanj 2019 (2)
Ožujak 2019 (4)
Veljača 2019 (1)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (7)
Srpanj 2018 (6)
Lipanj 2018 (5)
Svibanj 2018 (3)
Travanj 2018 (2)
Ožujak 2018 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Linkovi

Kontakt: