samo tako...

....jer nadu nikada nisam izgubila.
Ludilo od tjedna. To je kupovalo kao da će smak svijeta a ne Uskrs. To je poludjelo za šunkama vakih-nakih veličina i oblika, ove i one obrade. To bi kuhalo šunku u vakum pakiranju da im ostane sočno, to bi špek ko u američkim filmovima .
E pa kad ovako luda poludjela nisam do kraja nikad ni neću. Uglavnom.....preživjela i to iako moram priznati sve teže mi to pada.
Šlag na torti mi je bilo to što u naših četrdesetak kvadrata moram ugostiti njih petnaest. I skuhati sve. I posložiti. I....pojma nema šta.
Odradili smo to Maleni i ja reklobise Savršeno. Svi su bili oduševljeni, hranom, budući zet tortom za njegov rođendan. Nova svekrva nije mogla doći k sebi od ljepote jela. A i nju sam iznenadila poklonom jer je i njoj rođendan. Kaže da nikada nije dobila tako lijepi, personalizirani poklon.
Istina, bila sam toliko umorna da sam jedva komunicirala sa svima ali nitko to primjetio nije. I onda....ležimo navečer u krevetu, gledamo tako neki film i komentiramo ta naša okupljanja. Kaže Maleni da nam stvarno fali love za sve te rođendane jer nas puno ima i stalno netko nešto slavi. Počnemo o tome razglabati i meni sine.... Pa ja sam oduvijek željela punu kuću pa da imam kome nakuhavati, da čujem ciku, pjesmu, razgovor. Oduvijek sam željela obitelj koja je zajedno na važne datume.
I to sada imam!!!! Ne, nismo bez love. Mi smo toliko bogati da za to bogatstvo nema mjerne jedinice. Mi smo blagoslovljeni predivnom djecom, ljudima koji nas poštuju. I blagoslovljeni smo što smo nas dvoje, potpuno različiti tipovi ljudi izgradili zajednicu punu ljubavi.
Da, snovi postaju stvarnost kada s ljubavlju, čiste duše sa srodnom dušom koračaš hrabro kroz život.
Hvala ti Bože da svemu danom.
Mili moji, nikada ne odustajte od svojih snova. I kada dođete do zatvorenih vrata ili prevelikog zida strpljivo pričekajte jer će se i to riješiti.
Šaljem vam svima jedan veeeliki zagrljaj.