samo tako...

....nanovo me oduševi ovaj moj grad.
Dva mjeseca nisam bila u gradu. Svi putevi su me vodili na drugu stranu. Ali i to je prošlo. Sada ponovo istražujem ....tramvaji voze svukuda sam ne tam kam ja trebam pa pješačim. Drago mi je to...gledam kako se grad obnavlja,gledam njegove rane i.....volim....volim sve više.
Moja sveki i ja smo se našli na kavi. U mom najdražem kafiću


K&K ,popularni Milčec. Mjesto gdje smo se Maleni i ja zaljubljivali,svađali i mirili. Gdje smo bili skriveni od svijeta.
Mjesto gdje se toči super fina piva i rade simpa curke.


Poslije kavice krenule smo prek Zrinjevca koji je još pun automobila

Na putu nam se našao grm Jasmina koji nas je opčinio mirisom

Svekrva je kupila novi mobitel pa me nije trebala nagovarati da se fotkam. Jedino kaj mi je nos poslije bil žut a niti jedna od nas to nije vidjela pa sam takva doma došla

U nekom čudnom trenutku i sa još čudnijim osjećajem digla sam pogled prema nebu

Kao da je Anđeo raširio krila da bi nas štitio..

Čak je i sunce našlo mjesto između oblaka

Zasjalo je posebnim sjajem na nebu neobično plave boje

Desilo se što se desilo. Više ništa nije kao prije. Čekam da me netko protrese,zbudi i kaže da je to bio san. A opet....čini mi se kao da sam duhovno otišla stepenicu više,da mi se nebo smiješi,anđeli čuvaju.
I vjerujem da će sve uskoro biti kako treba. Jer moj grad zaslužuje samo najbolje