samo tako...

...znat ćemo odgovore na sva svoja pitanja. S vremenom. I u pravom trenutku. Ako budemo imali otvoreni um shvatiti ćemo to.
Život je satkan od onih sekundi koje te vinu u nebo ili bace na tlo i razlomi se duša u tisuću komada. Doslovno,u sekundi.
Isto tako ta duša se i regenerira. Ostanu ožiljci ali nas podsjete na sve ono preživljeno i tjeraju nas dalje.
Moja je puna ožiljaka,neki su zacijelili,neki su u postupku zarastanja a neke rane će ostati uvijek rane....osjetljive na najmanji treptaj i krvariti će. Zakrpati ću ih osmjehom,s malo šminke i malo glume.
Odlučila sam da ću pamtiti samo one koji mi daju krila. Jer ja želim letjeti,ploviti na svom oblaku,želim se smijati....smijati dok me trbuh ne zaboli i suze smijalice ne zamute vid.
Trenutno u glavi imam puno pitanja,puno zašto,zbog čega,do kada,zašto ja???? Ipak,ostavit ću da vrijeme da odgovore a ja uživati u maloj šetnji upijajući svaki detalj...

Ponekad je potrebno pognuti glavu,priznati poraz i krenuti u nove pobjede.

Zaleči na livadu,pustiti mašti na volju.

Diviti se mladim,slatkim plodovima jer nam pokazuju da poslije kiše rastemo i bivamo bolji.