Imamo li izbora:

09.05.2021.

Često puta čujemo kako starija osoba govori: imam puno godina ali se osjećam tako mlad/a. To je pozitivna zabluda za tijelo ali istinita konstatacija za dušu koja ne stari jer je predviđena za vječnost. Problem nastaje kada materijalist umisli da će ovdje živjeti vječno, zaboravljajući na pravednost i pripravu smtnosti, pa počme grabiti i skupljati ispod sebe u gnijezdo egoistične nastranosti.
Život na zemlji je kao kap u moru vječnosti. U toj kapi nalazimo sve karakteristike tog mora, osobne i predispozicije za stjecanje spoznaja potrebnih za vječni život. Zato smo ovdje izloženi trajniom školovanju. Učimo na sve moguće načine a najintezivnije spoznaje su one koje su emotivno obojene ili tjelesno i duhovno zahtjevnije. Vremenom shvaćamo da nam, htjeli to ili ne, ovaj život donosi razne poteškoće, boli, bolesti, nepravdi i nelogičnosti na koje nemamo prave odgovore. Što imamo veće zahtjeve ulažemo više napora i za to plaćamo višu cijenu. Odnos traženog i uloženog uvijek ima svoju zakonitu korelaciju i cijenu. Mnogi traže prečace pa se služe prevarama, krađom, lažima u materijalnom stjecanju pa nanose nepravde i boli drugima, neki završe u zatvoru. Opet oni drugi umjesto duhovnog ili tjelesnog zadovoljstva ulaganjem i trudom, traže prečice u drogi, pretjeranim nagonskim potrebama, požudama - kada završavaju redovito i u bolnicama, specijalnim ustanovama ili u kazamatima. U svemu tome vremenom, mnogi osjete nemoć i prazninu, sumnju, kada ovaj i ovakav život gubi smisao, te tako, ako već nije prekasno, stječu zrelost potrebnu za početak traženja u vjeri.
Rekao bi da je to nekako normalan put većine vjernika, jer nitko se ne rađa kao vjernik, vjernikom se postaje. Po tome i grijeh postaje sadržaj ili nužni dio škole odrastanja. To što se netko rodio u vjerničkoj obitelji ili je ministrirao u crkvi, ima smisla, ali bez aktivne vjere može sve okačiti „mačku za rep“. E sad, otkud dolaze toliki nevjernici, tzv ateisti, agnostici ili oni koji malo jesu a malo nisu vjernici, malo Bogu malo Vragu, (ili oni mlaki koji su sebi teški a Bogu nedragi). Oni nisu stekli tu zrelost iz dva razloga: tvrdoćom svog karaktera upregnutog u dosljednost vlastitih egoističkih potreba i pogleda u svoj i samo vidljivi svijet, te poradi toga često postaju zavedenih od strane one sile koju ne vidi i ne poznaju a koja i inače vlada podzemljem ovoga svijeta. Po onoj narodnoj: da Bog najprije uzima dobre, rekao bi da ortodoksni nevjernici ovdje čak i duže žive, često u bogatstvu i raskoši, jer: Bog ih čeka.., da otkriju ono zrno istine kojim je siromah duhom već na zemlji zakoračio u Kraljevstvu nebesko. Pa ako se takovi i ne odluče za Božje kraljevstvo, zemaljski užitak je sve ono što im preostaje u životu, jer će vječnost nastaviti sa nekim drugim ali Boga neće moći gledati. (Gledati Oca je uzvišeni cilj svakog vjernika). Dok Bog čeka ljudsko da, nekima daje više nekima manje, ali svakomu onoliko koliko mu je potrebno da bi došao do pravog puta i istine po vjeri. Na tom putu, valja znati, sve što nam se događa nema samo trenutnu nago ima i vječnu dimenziju prema kojoj gradimo svoj život i put ka nebu. Po tome, mnoge molitve i nisu uslišene jer bi naše želje i molbe kada bi bile ispunjene - u konačnici bile bile na našu štetu.
Imamo li dovoljno izbora? Sve ono što nam se daje, i što će nam se dati, Bog čini radi nas i našeg spasenja, da nas nauči životu za ljubav u vječnosti jer nas neizmjerno ljubi, Njegova smo stvorenja i djeca od kojih traži samo toliko to da Ga u vjeri tražimo i sa ljubavlju prihvaćamo kao svog stvoritelja i Oca nebeskog. Sve najvažnije životne odluke dao je u ruke svakom čovjeku ponaosob, a svaki čin slobode nasljeduje svoju odgovornost. Meni dosta. (EuM – nedjeljom do 12)

Kako moliti?:

02.05.2021.

Vremenom svako gradi svoj način molitve, zato je nezahvalno govoriti nekome kako treba moliti. No ipak, zna se kada je molitva najučinkovitija. Na nama je odluka kada i koliko ćemo moliti a prije svega treba vjerovati da će naša molitva biti uslišena. Prije same molitve treba razmisliti o svojim djelima od prethodne mlitve, da bi u duhu zatražili oprost za svoje grijehe te oprostili i drugima.
Znamo imati poteškoća s molitvom. Smeta nam umor, pospanost, zbunjenost.. neriješeni poslovi, i sve ono što nam dolazi na pamet - često i djelovanjem zloga. Zato je bitno imati ili dnevno odrediti termin, mjesto i vrijeme molitve i toga se pridržavati. Da bi molitva bila učinkovita u Božje prisustvo trebamo doći zahvalni Bogu za sve što imamo i što nam daje, sa otvorenim srcem punim ljubavi.
Treba se sabrati u miru nekoliko trenutaka, te započeti sa molitvom koju nas Isus uči i to moleći ju polako. Isus reče svojim učenicima: "Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete. Vi dakle molite (uči ih moliti): Oče naš.. Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka." (Mt 6,7-15).
Prava molitva je vrijeme otpuštanja napetosti i briga u otajstvu Božje ljubavi. Tijekom molitve svojim riječima, sve što je ne srcu, treba predati Gospodinu. Ne treba gomilati riječi, možda je najbolja molitva tiho iščekivanje. ''Duša moja čeka Gospodina više no zoru straža noćna'' (Ps 130).
Svako gradi svoj način molitve, a najučinkovitija je ona koja se izgovara polagano, bez žurbe sa povremenim zadržavanjem na izrazima koji nadahnjuju, imajući stalno na umu neposrednu blizinu našeg Oca. Molitvom „Oče naš“ treba moliti tako da slavimo Boga, molimo da se Njegova volja vrši i dođe Njegovo kraljevstvo. Moliti za svakodnevni kruh je vjera da te Otac nikada neće iznevjeriti. Molimo i za sposobnosti a jedna od njih je i da mogu oprostiti, prihvatiti oproštenje te za pomoć i zaštitu u poteškoćama. Poslije „Očenaša“ svojim riječima naglasiti one dijelove koji naglašavaju slavu Božju i molbu da nam pomogne biti bolji i učinkovitiji tamo gdje samo slabi i neizgrađeni po duhu.
Molitva, post s nakanom i dobra djela, su tri stvari koje su se u Isusovo vrijeme očekivale i od pobožnih Židova. Kao što je već rekao: Isus nije došao dokinuti zakon, već ga usavršiti, podići na višu razinu. Stoga inzistira na provođenju takvog djelovanja koje neće biti učinjeno u javnosti i hvaljeno, nego "u tajnosti", za Oca koji gleda u srce i koji će nas nagraditi. Zato se nije dobro hvalisati niti djelima dobra niti molitvom. Bez molitve ne možemo rasti u vjeri, ne možemo živjeti u duhovnom miru niti biti zaštićeni od djelovanja zla. Jer, tko ide dalje od plamena biva mu sve hladnije a tko ide dalje od svjetla u tami je i sve slabije vidi, a tko misli da su plamen i svjetlo on sam, izgubljen je i/ili zaveden!

DJELA I VJERA

25.04.2021.

Pisao sam da nama prave ljubavi bez djela, bez dokaza djelima. U bezbroj ponuda, na bespućima životnih nesnalaženja i izgubljenosti - djela su onaj siguran putokaz uskog puta prema životu (7,13-14), ona su sam život jer u naše vlastito postojanje dopuštaju Božju silu i svjetlo. (Mt 7,15-20). Sjetimo se govorenja o procesu naših misli kada slobodno donosimo odluke a odluke zaključujemo dobrim djelima. Put dobra prema tome ja naša zadaća. Nadalje, djela su pouzdan znak za prepoznavanje lažnih proroka i nazovi prijatelja (7,15-20). Kako provjeriti istinitost riječi pojedinih velikana? Kako raspoznati ispravnost nečijeg govora i mudrosti? Isus poziva na provjeru u praksi; zapravo je sretan tko god pokuša provjeriti snagu Njegove riječi jer će ona sigurno donijeti plod. (Mt 7,21-23) Nadalje, čistoća vjere očituje se u čistoći srca, milosrdnom srcu, sposobnosti tvoriti mir u sebi i oko sebe.. kada promijenjeno srce ono stvara nove doživljaje sreće, a za više od toga treba ostvarivati Isusovu riječ, treba akcija! (nap.a.: čisto srce je ono koje je opredijeljeno za Božju slavu i djelovanje u dobru).
Naša djela su ona po kojima Kraljevstvo božje ulazi u čovjeka, mijenja ga i snaži iznutra. Dakle, u djelima je sve: sadašnji dodir s Kraljevstvom, blaženstvo koje iz toga proizlazi te odluka o vječnoj sudbini.
Činjenje djela kojima se vrši volja Oca nebeskoga je veće i više od proroštava, pa i od egzorcizama i činjenja čudesa (7,21-23). Mnogi će se, makar su činili djela od kojih je zastajao dah, ipak na kraju pokazati neprikladni za Kraljevstvo Božje – nisu činili djela koja želi Otac, nisu u svoj život puštali Božju snagu i onda njome oplemenjivali ovaj mnogo čime izranjeni i mnogo čega potreban svijet. Posebno su neprikladni oni koji veličaju svoju slavu a ne Božju, koji Božja djela unovčavaju kao svoje sposobnosti a ne misle na pomoć potrebitima, oni koje podliježu svojoj taštini, pohlepi, nastranostima i egocentrizmu..
Mudar čovjek je onaj tko sluša Isusove riječi i izvršava ih (7,24-27); onaj tko svoj život učini makar malom oazom svježine života u ovoj pustinji… Oaze u kojoj će se žedan i gladan poštenja, ljudskosti, plemenitosti moći nasititi. Blago nama ako naš život postane mjesto u kojoj će svatko moći doživjeti tračak svježine Božjeg kraljevstva! To je najvažnije čudo koje možemo ostvariti u svom životu, za sebe i za druge - pustiti Kraljevstvo Božje u svoj život! (Tko je mudar pred najmudrijim, pred Bogom, tko će položiti ispit mudrosti pred samom Mudrošću?)!

Pravedniji svijet

18.04.2021.

Dok se čini kako su u svijetu glavni veliki i moćni, da sve kroji snaga novca i utjecaja, “mali” čovjek se može osjećati zapostavljen, bespomoćan i izgubljen, izguran na rubove društva i ljudskosti, beznadan, pušten da životari u svojoj materijalnoj i ljudskoj bijedi. No, na sreću, u stvarnosti nije tako! Već je netko dobro primijetio da i bogati plaču! Novac i moć mogu puniti štošta, ali najčešće ne pune srce. Oni koji žive po Božjoj riječi mogu razumjeti zašto je Isus govorio o propadljivom i nepropadljivom blagu - gdje ti je blago ondje će ti biti srce (6,21), i zašto tražiti najprije Kraljevstvo nebesko - jer ono donosi sve ostalo (6,31-34).
To znaju oni koji se trude i vrše volju Božju, jer osjete radost koja ih ispunjava i potiče po milosti Božjoj. Oni pobjeđuju i u teškim okolnostima jer su pobjedom nad sobom osvanuli u jednoj novoj zori. Ta radost dobiva nove kvalitete u zajednici kada se susreću sa onima koji to isto u sebi doživljavaju. Vremenom osjećaju kako oko njih polagano ali sigurno nastaje novi pravedniji svijet u kojem smiješ biti čovjeku čovjek, u kojem se ne moraš bojati prijevare, u kojem ćeš biti shvaćen i prihvaćen, jer ljudi oko tebe vide da su djeca Oca nebeskoga i da si to isto tako i ti, i zato će ti činiti dobro kao i Otac nebeski (5,44). To je novi svijet koji nastaje našim izborom i snagom Božje riječi, svijet kojeg Gospodin želi graditi u nama, sa nama i između nas. Pravedniji svijet Kraljevstva nebeskog ne započima odlaskom - ili tjelesnom smrću, za pobjednike u dobru vječnost počima i traje već ovdje na zemlji.
(nastavak u komentaru)

Dok ne vidim, neću vjerovati!?

11.04.2021.

Često se susrećemo sa izgovorom: dok ne vidim, neću vjerovati.. Ili, zašto Bog dopušta ovo ili ono. Zašto toliko bolesti, nepravdi, nasilja, patnji, nemira, zla..? Valjda zato da spoznamo ono što nije dobro te se nađemo kao pobjednici u svijetu mira i dobra. U školi života sve ima svoje zakonitosti i smisao postojanja. Sve do najmanjeg stvorenja na zemlji i do zadnjeg kemijskog elementa. Materijalističko razmišljanje čovjeka najčešće je zapreka za prelazak na područje vjere i vjerovanja. Bez toga nema pravog puta ni punine života. Za rađanje u Duhu potrebno je nadići materijalizam te postati duhovno biće koje korespondira sa svojim Stvoriteljem. No, svima koji povjeruju i krenu putem Kraljevstva božjeg, Isus oprašta takvo razmišljanje i vodi ih na putu dobra. Kao primjer mnogima navodi se apostol Toma kojem Isus ispunjava želju i pokazuje mu svoje rane na rukama i nogama, ali ga i blago kori: vjeruješ jer si vidio, blago onima koji ne vide, a vjeruju. Tako je zorno i jasno rekao da za vjeru nije važno ono što očima vidimo ili rukama opipamo. Bog prema nama djeluje iz perspektive vječnosti i daje nam ono što je za taj put potrebno, unatoč svim poteškoćama, bolima i žrtvama.
Razni su i mnogi putevi koji čovjeka vode do vjere. Početak svake vjere je s Božje strane, u Bogu. Bog daje dar vjere svakom čovjeku (kad za to bude "pripravan") jer On želi da se svi ljudi spase. Bog u svakom čovjeku potiče njegov duh da Mu se otvori i njegovoj riječi. Bog prosvjetljuje ljudski razum da spozna što je dobro a što je zlo. Zatim jača ljudsku volju da se odluči za dobro, a da se klone zla. Unatoč svom djelovanju u čovjeku, Bog mu ipak ostavlja potpunu slobodu i svaki čovjek sam odabire što će slijediti, za čim će ići – da li za dobrom ili za zlom. Konačna odluka je čovjekova. Zbog slobodne odluke čovjek je odgovoran za svoje ljudsko djelovanje, za svoje misli, želje, riječi, djela i propuste.
Materijalne dokaze za svoju vjeru čovjek nalazi u djelima dobra, u radosti postojanja, u ljepoti stvaranja i stvorenog, u razumijevanju Božje riječi, u osmišljavanju i zahvaljivanju za sve stvoreno, u talentima svoje osobnosti, u obiteljskim darovima, čudu samog života i postojanja. Vjernik ne traži materijalne dokaze nego po njima živi i zna da je na pravom putu.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.