PUT do ISTINSKE LJUBAVI

07.03.2021.

U cijelom svijetu jedan je Bog, jedna ljubav i jedna istina, ma gdje se čovjek nalazio i ma što tumačio. Istovremeno znamo da se po tome ljudi najviše razlikuju: svako zamišlja i ima svoga boga, svako ima i živi sa svojom istinom, te svako ima i poima svoju ljubav. Kako pak vjerovati čovjeku? Svo znanje svijeta, znanost, filozofija .. i teologija ne uspijevaju nesavršenog čovjeka privesti pravoj istini, ljubavi i Bogu kao vladaru svemira.
Suvremeni svijet pun je govora o ljubavi. Gotovo pa na svakom koraku nailazimo na pozive ili na govor o ljubavi. Riječ ljubav spominje se do te mjere da je čak izgubila svoj prvotni smisao. Istina je da je teško shvatiti što bi bila prava i čista ljubav, ljubav u čijoj se pozadini ne nalazi usmjerenost na vlastito dobro, nego joj je razlog upravo netko drugi. Uz to, imamo i iskustvo mnogobrojnih razočaranja u ljubav. Mnogo smo se puta našli u situaciji da smo na ovaj ili onaj način bili iskorišteni. Upravo zbog toga i jest teško povjerovati u ljubav koja je čista, bez interesa i usmjerena samo na drugoga. Razmišljajući o ovoj itekako važnoj i egzistencijalnoj temi, u pomoć nam dolazi evanđeoski odlomak iz Matejeva evanđelja. On nam može pomoći da kao Kristovi učenici ponajprije vidimo kako je sâm Gospodin Isus – Sin Božji  govorio o ljubavi, a onda i na koji način tu ljubav treba primijeniti u našem svakodnevnom životnom okruženju.
U ono vrijeme okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita Isusa: ‘Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?’A Isus mu reče: ‘Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima ovisi sav Zakon i Proroci’. (Mt 22, 34-40)
Razmišljati o Isusovim riječima i njegovom odgovoru u odnosu na farizeje, iznimno je važno, ali istovremeno i nedostatno ukoliko se i sami ne zapitamo što te Isusove riječi znače za nas danas i što iz njih možemo konkretno naučiti. Ove dvije zapovjedi se ne mogu razumjeti bez napretka u vjeri. Ukoliko vjernicima Bog nije na prvom mjestu, uzalud im svi svirači, morat će putovati sami bez Božje prisutnosti, a to je puno teže. (Sastavio prema vjerskoj literaturi – EuM) Uz post moja prigodna pjesma na mjestu komentara!

Zavaravanje u vjeri:

06.03.2021.

Kao i sve drugo u životu i naša vjera mora napredovati u spoznaji. Kao što i sve drugo napreduje u stalnom obrazovanju tako i naša duša mora stjecati spoznaje još i više kako bi lakše zaplovila u vječnost. Ovaj post ima za cilj - napredak u vjeri. Tisuće iskrenih, poštenih, savjesnih ljudi u svom srcu ljube i poštuju Boga. Crkve su ispunjene njima. Čitaju evanđelja, i kažu: „Želim biti takav“. Pokušavaju biti takvi, ali ne uspijevaju. Evo zašto: Povodljivi smo psihološkim rezonima i kultovima te zaključujemo: „Neću reagirati. Bit ću miran. Idem negdje gdje ću biti sam i reći: `Dijete sam Božje!’“ – ali ako nisi rođen od Duha, nisi ostvareno dijete Božje. Koliko god pokušavaš stvoriti ozračje mira, umjetno stvorenog mira, ne možeš imati mir Božji u naravnom čovjeku kroz naravni trud. Taj mir može doći jedino iz prisutnosti samog Boga u tvom životu.
Naravni čovjek ne može ljubiti ljubavlju Duha Svetog. Koliko god pokušavali biti mirni kroz predan um i kroz predan razum, kroz pokušaj da stvorimo očekivano ozračje mira, mira nemamo. Možeš biti sretan, možeš skakati i vikati, možeš pokazivati svu radost, tvoje oči mogu plesati i iskriti, možeš zračiti – ali ne možeš imati radost Duha Svetog ako Duh Sveti nije tamo. Naravan čovjek ne može stvoriti ono što može Duh Božji i kad na naravan način pokušavamo stvoriti stvari koje se mogu stvoriti jedino u Duhu, varamo sami sebe, a đavao gleda i kaže: „Eto, sad to imaš! To je radost, to je ljubav, to je mir!“ Može biti radost, ljubav i mir, ali to nije radost, ljubav i mir u Duhu Svetom.

U takvom stanju vjere kad se pojavi kušnja, kad nas snađe kriza, to će nas iznevjeriti; to neće držati vodu – i neprijatelj duše vidjet će da smo pali. No ako koračamo u Kraljevstvu Božjem to se neće desiti. Kako to izvesti. Prije nego nas život slomi moramo se sami predati i reći: „Gospodine, odustajem! Gospodine, uzmi moj život neka bude posvećen tebi. Uzmi moje oči, moje uši, moje ruke, moje noge; uzmi me, Gospodine! Iako sam nedostojan, predajem se tebi; neka i duša i tijelo budu tvoji.“ I tako prestati sa svojom ludom brigom i prestati s izjedanjem te se staviti u Vječne ruke. jer, samo Gospodin može doći u naš život i može početi stvarati radost koju mi ne možemo stvoriti. A radost po Duhu svetom je prekrasna, On je prisutan, mir je staložen i to nije mir naše vlastite volje i našeg vlastitog truda, to je mir Božji - to je čudesan mir. Poznavao sam neke Duhom ispunjene ljude koji su imali taj mir; kad su stajali uz grob, bili su u stanju reći Aleluja te to i misliti.
Vidio sam ih u situacijama koje bi ljude ovoga svijeta učinile histeričnima, a i oni bi bili histerični da nije bilo prisutnosti Gospodnje. I nije teško ostati u duhu istine i božanske ljubavi samo ju treba prepoznati i usvojiti.
I kada je najteže, kad nas lažno optužuju, progone, treba pogledati Gospodina, njegov križ i i u nemoći pokazati ljubav:„Oče, oprosti im jer ne znaju što čine“. To nije naravna nego božanska ljubav. To je ljubav Božja izlivena u naša srca po Duhu Svetom. (Autor: Charles Price, Izvor: „Put života” (Izbor i obrada EuM – u prilogu, na mjestu komentara: moja pjesma uz ovaj post)

GOVORI ISUS:

04.03.2021.

Sotona se uvijek pokazuje u dobrostivoj odjeći. S običnim izgledom. Ako su duše pažljive, i ako su nadasve u duhovnim kontaktima s Bogom, primjećuju to upozorenje koje ih čini opreznima i spremnima da nadvladaju đavolske zasjede. Ali ako su duše nepažljive na božansko, odijeljene od Boga po tjelesnosti koja ih nadvladava i čini gluhima, ne potpomognute molitvom koja ih povezuje s Bogom i koja kao kroz neki kanal izlijeva njegovu snagu u srce čovjeka, tada one teško zapaze prikrivenu zamku pod neškodljivom prividnošću i u nju padaju. Dok, osloboditi se nje mnogo je teže. Dva osnovna puta kojima se sotona služi da dođe do duša - jesu:
SJETILNOST i PROŽDRLJIVOST
Sotona uvijek počinje do materije (tijela). Kad ovu obmami i podloži, napada na viši dio. Najprije dušu (moral): misao s njezinim oholostima i požudama; zatim duh, oduzimajući mu ne samo ljubav – ove više u njemu nema, kada je čovjek božansku ljubav zamijenio s drugim ljudskim ljubavima – nego također i strah Božji. I tada se čovjek prepušta sotoni, samo da bi mogao uživati ono što hoće, uživati sve više i više…
ŠUTNJA I MOLITVA
Kako sam se Ja ponašao, vidjela si. Šutnja i molitva. Šutnja. Jer kad sotona čini svoje zavodničko djelo i vrza se oko nas, to treba podnijeti bez ludih nestrpljivosti i kukavnih strahova. Dakle, treba reagirati s uzdržljivošću na njegovu prisutnost i s molitvom na njegovo zavođenje. Beskorisno je raspravljati sa sotonom. Pobijedio bi on, jer je jak u svojoj dialektici. Samo ga Bog može pobijediti. Zato se treba uteći Bogu, da On govori za nas i preko nas. Pokazati sotoni ono Ime i onaj Znak, ne toliko ispisane na papiru ili urezane u drvu, koliko napisane i urezane u srcu. Moje Ime i moj Znak! Odvratiti sotoni jedino kada pokušava praviti se jednakim Bogu, služeći se riječju Božjom, jer je sotona ne podnosi. Zatim, nakon borbe, dolazi pobjeda, i anđeli služe i brane pobjednika od mržnje sotonske. Okrepljuju ga rosama nebeskim, Milošću koju izlijevaju punim rukama u srce vjernog sina, sa blagoslovom koji miluje duh. Treba imati volju pobijediti sotonu i vjeru u Boga i u njegovu pomoć. Vjeru u moć molitve i u dobrotu Gospodnju. Tada sotona ne može činiti zla. Idi u miru. (Ulomak iz knjige Marije Valtorta „Spjev o Bogočovjeku”).
Po običaju, odabrane vjerske tekstove prati pjesma srca mog:

Daj mi snage

O daj mi snage Bože moj
udijeli milost u srcu mom
ukloni zamke svakog zla
svjetlo Tvoje duše je poj

Duša moja pripada tebi
tijelo pohlepno čuvaj mi
odvrati zloga ne daj me
jer duše propast želi on

Po mojem srcu govori Ti
znakom križa Zakon budi
sve sile zloga odvrati Ti
ljubav moja pripada Tebi

Nadaj me zlu o Bože moj
utječem se snagom svom
po znaku križa Sina tvog
o daj mi snage Bože moj!
(eum)

BOŽJA ljubav

02.03.2021.

Agape (grč. agápe, ljubav), u Novom zavjetu izraz je za Božju ljubav i za vjerski život utemeljen u takvoj ljubavi. Agape ljubav je prava kršćanska ljubav, ima moć za ljubiti osobe koje teško možemo ljubiti, ljubiti i ljude koje ne volimo. To je namjerna pobjeda i postignuće volje. Zapovjeđeno nam je da ljubimo svoje neprijatelje da bismo bili poput Boga koji čini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i da kiša pada pravednima i nepravednima. Drugim riječima, bez obzira kakav je čovjek, Bog mu želi najbolje. I za svete ljude i za grešnike Božja je jedina želja njihovo najviše dobro, a to je agape. Zato je vjernik pozvan spremno ljubiti svakoga čovjeka. To je aktivna ljubav koja traži činiti i učiniti dobro. Za razliku od ljubavi svijeta Agape ljubav nije utemeljena na emocijama nego na volji čovjeka. Vjernik ne osjeća agape, ali je čini. To je stav i djelo bez obzira voli li se osobu ili ne. Vjernik može biti bez osjećaja prema svome bližnjemu, ali mora biti pun agape ljubavi prema njemu. Agape je milosrdna ljubav, ima božanski karakter, a da bi ju imali treba se ponovno roditi u vjeri. “Boga nikad nitko nije gledao; ako ljubimo jedan drugoga, Bog ostaje u nama, i njegova je ljubav u nama savršena” (1 Iv 4,12). (EuM – sročio prema vjerskoj literaturi)
Poznavajući agape ljubav, nastala je moja slijedeće pjesma:

PRAVA LJUBAV

Tvoja ljubav ljepota je tvoja
koju čežnjom hrani duša moja
preplavljuje sve korijene boli
to je ljubav koja ljubav voli

Prava ljubav božanskoga roda
ima zanos ka cilju stvaranja
zaneseni kada se dajemo
jedan drugom tad se radujemo

Prava ljubav uvijek svima prašta
sebe daje u svim okolnostima
bezrezervno ona samo ljubi
srce vodi, u nama ga budi

Bezuvjetna ljubav samo ljubi
i ne gleda dali će tko što dati
prava ljubav biser je u srcu
sa njom žive i vole se ljudi.

Dao si nam život

28.02.2021.

Rijeci života Oče ti blagoslov daj
čuvaj lice zemlje podari neba sjaj
milostiv budi u sve dane i godine
u svaki novi dan upiši svoje ime

Kličem i radujem se svemu što činiš
moja radost želja je ispunjena Tebi
Tvoje svjetlo daje sjaj mome licu
odlazak svoj prinosim kao paljenicu

Plodovi nek rastu stopama Tvojim
u visinu za sve što si pripravio dati
svaka riječ Tvoja dar je mira i sreće
u vjeri i nadi sva budućnost se kreće

Nauči me dane brojati srcem mudrim
kušnjama kušanog vijencem me ogrni
vijencem obećanim ogrni sve ljubljene
vijencem života ogrni sve zaljubljene

Nosit ću vijenac i pokazivati mnogima
da spasom dobrota Tvoja ne prestaje
mudrost ne presušuje ona iznova raste
vjernost obnavljaš mnogi da se spase

Dao si nam život dug da se veselimo
iako dolazi i onih tamnih dana mnogo
praznina dođe u svjetlu Tvom nestane
svim srcima koja ljube ljubav se daje

Blago čistima srcem oni će Te gledati
u miru Kristovom oni će Boga slaviti
mir Kristov nek zove srce, neka plamti
na stazi života Bože, radost nam vrati!


- Pjesma nastala danas prema riječi iz Biblije
(eum)

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.