Poruka, Međugorje 25. siječanj 2024:

„Draga djeco!

Neka ovo vrijeme bude vrijeme molitve.“

Kao nedovršena i slaba bića, na zemlji izložena grijehu i trpljenju,
ljudi su upućeni na molitvu svom stvoritelju, Onom tko im prašta,
Onom tko im pokazuje put i tko ih kao takve neizmjerno ljubi
i po riječi istine doziva u svoje kraljevstvo. Sve ono što je dobro za
nas po našoj molitvi ostvaruje se, a sama molitva donosi nam nadu
i životnu radost ako u njoj ustrajemo. Molitva je ujedno i isčekivanje,
zato Majka, Kraljica mira, naglašava važnost molitve na koju nas po
tko zna koji puta upućuje i poziva. Bog je milosrdan zato prašta. Onom
tko je zahvalan, tko ga slavi moli i ljubi te ustraje u dobru, On pokazuje
put i stostruko vraća. Vjera i molitva ne oslobađa od križa, zato vjernik
tajnu trpljenja otkrivaju ako ustraje u vjeri i molitvi, jer tako upoznaje
Krista i ostaje mu u blizini. (eum)

Istina - što je to istina mnogi se pitaju.
u nastavku je zanimljiv odgovor kojeg sam odabrao:
(nep.a.)
"Iatina nije ono što smatramo našom istinom ona nam se dodaje
prema stupnju našeg znanja i naobrazbe, prema sposobnostima i
zahtjevnostima našeg živorbog puta, iako je Istina jedna jedinstvaena
nama je data samo u spoznaji i u domeni našeg postojanja, našeg
bića i našeg puta..naših potreba, pa mi u biti raspolažemo malim
dielom stvarne Istine...
Kako bi napredovali u Istini, u svakoj fazi našeg života mi moramo
stjecati novo znanje, zapravo ne prestajemo učiti. Nikad ne možemo
reći ja više ne mogu napredovati, učiti..Isus reče svojim apostolima,
a preko njih i nama: "Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete
nositi". Sve ima svoje vrijeme. Sve treba svoje vrijeme".

„Znam da ti se srce lomi. Zna da ti se duh pomračuje. Znam da ti se život troši. Ali Marijo!.. pripadaš li Isusu?, Hoćeš li mu pripadati? Gdje i kako je umro Isus ?. Djevojcice meni draga, plači, ali ustraj u jakosti. Mučeništvo nije u obliku mučenja. Ono je u postojanosti s kojom ga mučenik podnosi. zato je mučeništvo oružje kao i moralna muka, kad je podneseno s jednakim ciljem. Ti trpiš iz ljubavi prema mome Sinu. Što činiš za braću uvijek je za Isusa koji hoće da budu spašeni. Zato je tvoje trpljenje mučeništvo. Ustraj u njemu. Ništa nemoj sama od sebe činiti. Dosta je, jer pritisak je prejak, da imaš dosta snage da samu sebe vidiš i da svladaš svoje čovještvo sprečavajući ga da plače – dosta je da prihvatiš da te bol muči a da se ne buniš. Dosta je da kažeš Isusu; „Pomozi mi!“ Što ti nećeš moći učiniti, to će On učiniti u tebi. Ostani u Njemu. Uvijek u Njemu. Nemoj željeti da iziđeš odande. Ako je to tvoja želja, tada ćeš ostati u njemu, pa makar tvoja bol bila vrlo jaka, tako, da ti nije moguće više vidjeti gdje si, ti ćeš biti uvijek u Isusu. Ja te blagoslivljem. Reci sa mnom: „Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu“. Neka to bude uvijek tvoj povik sve dok ga jednom ne budeš u nebu izgovarala. Milost Gospodinova neka bude uvijek u tebi.“
Dugo sam tražio razloge mučeništva i trpljenja u dobru, sve dok nisam pročitao gornji navod u kojem Majka Marija tal. mističarki Mariji Valtorta, daje obrazloženje: trpjeti, davati i žrtvovati se za bližnje otvara oči o silnoj ljubavi po kojoj Isus žrtvuje svoj život za spas svih ljudi. Zato smo svi odgovorni prihvatiti riječi istine i ljubavi, zahvaljivati i slaviti Bogu za život koji nam je darovao. Malo je vječnost da bi smo Mu mogli sve uzvratiti.
(Nadam se da će mnogi naći razloge i svoga trpljenja u gornjoj riječi - jer ni jedna bol nije uzaludna kada se prikazuje u molitvi Bogu: za sebe, svoje bližnje ili za duše u čistilištu).

14Usred blagdana uziđe Isus u Hram i stade naučavati. 15Židovi se u čudu pitahu "kako ovaj znade pisma a nije učio"? Nato im Isus odgovori: Moj nauk nije moj, nego onog koji me posla. 17Ako tko hoće vršiti volju njegovu prepoznat će da li je taj nauk od Boga ili ja sam od sebe govorim. 18Tko sam od sebe govori svoju slavu traži, a tko traži slavu onoga koji ga posla taj je istinit i u njemu nema nepravednosti. Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo je moje istinito jer znam odakle dođoh i kamo idem. A vi ne znate ni odakle dolazim ni kamo idem.
Dakle, samo po ovim riječima vidi se božanska narav Isusa (Spasitelja) ili Krista (Božjeg pomazanika) pa je po tome, po njemu i od njega nastala kršćanska vjera - kršćani ili Kristovi sljedbenici. Dolazi iz svjetla - (Kraljevstva Božjeg) kao otkupitelj i spasitelj ljudi i cijelog ljudskog roda. Dolazi sa znanjem koje prenosi ljudima - često u prispodobama tako da ga mogu lakše razumjeti.
Gornje je tek početak, Isusovo vrijeme nije završilo trogodišnjim javnim djelovanjem i uskrsnućem na nebo, jer On - po nauku vjere, ima ponovo doći. U međuvremenu kršćanska vjera neprestano raste, Krist je stalno prisutan, njegov duh prožima i obuhvaća cijeli svijet, što se jasno očitava u vrijeme Božićnih blagdana.

U prethodnom postu navedene su neke prigode kako možemo upoznati Isusa. Ako to uzmemo kao prioritet i potrebu pored svakodnevnih obveza to će biti najsvetiji i najvažniji studij za osvjedočenje vjere - osobno Ga upoznati, zavoljeti i s Njim i za Njega živjeti to je abeceda Božje riječi i našeg života na putu priprave za vječnost. Isusa upoznajemo u vjeri i ljubavi, tišini i molitvi, u tajnama mise i sakramenata te On postaje živo pravilo – uzor našega života. Sve ostalo biva sporedno u životu i malo važno. „Gospodine, daj da upoznam Tebe, daj da upoznam sebe!” (sv. Augustin - duboka misao jednoga od najvećih mislilaca čovječanstva).
Čovjek može istinski upoznati sebe samo ako upozna Boga. Kako bismo što bolje upoznali njega, najbolji je put: moliti Njega za taj dar. Apostol Pavao kaže: Ako ustima svojim priznaš: „Isus je Gospodin”, a u srcu svojem povjeruješ: „Bog ga je uskrisio od mrtvih” – bit ćeš spašen. Tko, naime, srcem vjeruje, ustima priznaje, postići će pravednost i spasenje. Pismo kaže: „Tko god vjeruje u nj, ne će propasti. Doista, tko god zazove Ime Gospodnje, bit će spašen”. (Rim 10,9-13). „Tko sluša moju riječ i vjeruje onome koji me posla, ima život vječni. On ne dolazi na sud, već je prešao iz smrti u život” (Iv 5,24) I opet: „Tko vjeruje u Sina, ne osuđuje se, već je prešao iz smrti u život!”
Izgleda jednostavno, ali nije tako. Prepreka na putu vjere sami smo sebi kao neizgrađena bića, okruženje koje nam oduzima vrijeme i nudi najčešće ono što nas odvraća od Božje riječi i prave istine. Koliko samo trošimo vremena na nepotrebne stvari… Tužimo se da nemamo vremena, mogućnosti, novaca, nismo zadovoljni, nismo sretni. A jedno je samo potrebno: ne trošiti vrijeme uzalud. Opravdati svaki trenutak svoga života. Mislimo na vječnost…! Ulog je velik. Život vječni. U odnosu na vječnost ovdje smo samo trenutak. Koliko smo upoznali Boga i koliko vremena mu posvećujemo i s njim živimo? Isus nam govori kako je put do života vječnoga on sâm. Potrebno je vidjeti njega u svakom trenutku svoga života, iskusiti njegovu nazočnost u svakodnevnom životu, slaviti ga, čuvati i živjeti njegovu riječ.