U biti svaki čovjek želi biti dobar, činiti dobro i u većini slučajeva misli da to zapravo i jeste. Činjenica je da u svima nama krije se istovremeno grešnik i/ili svetac, dobrotvor i/ili prestupnik. U mislima nam se stalno isprepliću božanski i svjetovni um. Ako postoje loše stvari zbog čega mislimo da nas drugi optužuju, po Murphiyu, postoji način da se izdignemo iznad toga na uzvišen mjesto gdje se sami prestajemo optuživati – kada će i svi naši tužitelji potom ušutjeti.
Beskorisno je provoditi vrijeme u društvu samo optužujućih misli za učinjena nepravedna i/ili podla djela ili dvojiti dali nova napraviti. Bog u nama nije učinio takve stvari, to nije naše stvarno Ja ili beskonačno Jedno. To je svjetovna priroda i um u nama. No, to nas ne oslobađa odgovornosti. Kada stavimo ruku u vatru opeče nas. kad pođemo na crveno svjetlo pogazit će nas. Posljedice svih radnji i dobra i zla imaju svoj učinak.
Svjetovna priroda ljudskog uma čini i nameće nam razna vjerovanja i strahove od drugih ljudi i pojava, čini nas ovisnima o lošim navikama, stvara predrasude i navodi da učinimo nešto što inače ne bismo činili. Svjetovni um nam nameće štošta što nas suprotstavlja ili udaljava od božanske riječi i naumu za bolji svijet u kojem On želi da prebiva naše Ja. Istinsko Ja traži svoj siguran put – koji, treba znati, posve ne pripada ovom svijetu.
Ovdje dolazimo do promjene osjećaja svoga Ja kada je idealno uz stvarno unutarnje Ja "prilijepiti" sve što je plemenito, lijepo i bogoliko. Na tome treba ustrajati. Jak sam, sjajan, nadahnut, prosvjetljen, sretan, ljubazan, pun sam ljubavi.. Treba osjećati to i takvo stanje uma, potvrđivati ga i vjerovati Mu, pa je to uistinu život u Božjem vrtu. Zato kaže “Što god prilijepimo za - Ja jesam, i vjerujemo u to, to i postajemo. Ja jesam je u nama Bog i nema nikog drugog. „Ja jesam“ ili život, Svjesnost, Čisto je Biće, Egzistencija ili naša istinska priroda – naše Ja jest u Bogu. On je jedini uzrok. On je jedina sila koja sve stvara. Poštujte ga, zahvaljujte Mu. Živite s osjećajem prosvijetljenosti čitavog dana.. i čuda će se događati u vašem životu“!
(Nastavlja se)

Kada govorimo o svom Ja, ja mislim ovo, ja mislim ono, meni se sviđam ili ne sviđa. U nekom trenutku jedno „Ja“ je kritično, nakon toga drugo nježno govori, treba proučiti svako svoje različito ja i odlučiti da ni jedno ne postane dominantno dok ne utvrdimo da li je utemeljeno u istinskoj želji.
Po Murphhyu treba dobro sagledati ta različita Ja, kao misli (odnosno ljude) koji stanuju u našem umu. Zato kaže “Zapamtite, um je grad u kojem prebivaju misli, ideje, mišljenja, osjećaji, dojmovi i vjerovanja. Neka mjesta u umu su smetišta i opasne četvrti, svejedno, Isus (vaša uzor) uvijek šeće ulicama uma u obliku vaše želje, cilja i svrhe života“. Takvu želju usmjeravamo ka cilju koji nas doziva radi ispunjenja. Takva želja koja će se ispuniti nas spašava, naš je spasitelj.
Ne smijemo dozvoliti da naša kuća (um) bude puna posluge bez nadzora. Kad smo bili djeca majka nam je govorila koje loše društvo/vršnjake treba izbjegavati. Sada kad smo postali svjesni svojih unutarnjih snaga, htjenja i opredjeljenja (radi mira u kući – umu) moramo donijeti odluku da se nećemo družiti sa svojim negativnim „Ja, tj. sa svojim negativnim mislima. Svjesni da je samo pozitivno „Ja“ ispunjenje naše želje u Spasitelju put kojim trebamo krenuti u svom umu, put ljubavi, mira, radosti i dobrohotnosti.
Zato naglašava: „Svaki put kada ste skloni postati ljuti, kritični, depresivni, ili neugodni, pomislite na Boga i nebo. Zapitajte se kako je kod Boga u nebu. Tu leži odgovor kako postati novi čovjek. Na taj način postajete duhovno preporođeni, tj. doživljavate iskustvo zvano „drugo rođenje“ (drugo rođenje je unutarnja disciplina i duhovno razumijevanje).
Nastavlja se!

Po dr. Josephu Murphyu, velikom američkom duhovnjaku, pokušajmo odgonetnuti zagonetku na pitanje: Tko sam zapravo: ja, ti ili on. Na putevima svoga uma susrećemo različite negativne misli i raspoloženja koje trebamo odbijati da nas ne obuzmu, da se ne vežu na našu osobnost kako se ne bi poistovjećivali sa njima. Kada to činimo, shvaćamo da je stvarno ja beskonačni Duh, beskonačno Jedno, čija svojstva treba upoznavati i sa Njim se poistovjećivati kako bi se naše Ja oblikovalo na tom putu.
Promatramo svijet i stvari koje nas okružuju ali to ne donosi promjene na bolje, to znanje ne može dovesti do unutarnje promjene. Murphy sugerira da do svoga ja dođemo nutarnjim samopromatranjem, u spoznaji kada se pitamo dali je neka misao ispravna, da li će me Vječni blagosloviti, izliječiti, nadahnuti.. Hoće li mi biti miran um, napredak..
Živimo istovremeno dva svijeta - vidljivi vanjski i nevidljivi unutarnji. Prvi je ovjektivan a drugi subjektivan. Vanjski nam dolazi putem naših 5 osjetila te je zajednički svima. Unutarnji svijet misli, osjećaja, dojmova, vjerovanja i reakcija nevidljiv je i pripada samo nama. Pitamo se u kojem svjetu živimo pa otkrivamo da je to samo u unutarnjem, tu je naš dom ili mjesto gdje osjećamo i patimo, mjesto svijeta misli i osjećaja gdje se odvijaju svi naši usponi, padovi i kolebanja. Da bi promijenili sebe, moramo započeti mijenjati svoj unutarji svjet, pročišćavanjem svojih emocija, davanjem uputa svom umu putem razmišljanja. Jer, želimo li duhovno rasti, spoznati svoje ja - moramo se promjeniti.
Naš um najčešće prima dojmove o nečem ili nekom. Dojmovi izazivaju naše reakcije pozitivne ili negativne. Ako su reakcije negativne takav je i naš život. Moramo mijenjati reakcije po dojmovima tako da se mijenjemo i sprječavano da naš život bude niz negativnih reakcija. Negativno razmišljanje umanjuje našu životnost, entuzijazam, čini nas duševno i tjelesno nesposobnim. Umjesto da se prepuštamo takvimm stanjima svoje misli i osjećaje traba usmjeriti ka velikoj istini i pitati se kako je kod Boga, što je On o tome rekao. Nije li činjenica da smo svi proizvod svojeg razmišljanja, običaja i utjecaja onih koji su nas odgajali, koji su oko nas. Da li smo to uistinu mi? Mi smo ovdje doista zbroj svojih vjerovanja i stavova onoga što smo primili kroz obrazovanja i uvjete u kojima živimo kao i bezbroj drugih vanjskih utjecaja. To je nužan put koji nas vodi do spoznaje vlastitog bitka, koji nas nadalje samopromranjem vodi do istine o zajedništvu sa Jednim, a samo tako i do spoznaje sebe.
(Nastavlja se)

- Bog je beskrajna sfera čije je središte svugdje, a periferija nigdje. (Sveti Augustin)
- Čovjek koji zauzima važan položaj čini sve da mu nitko drugi ne može biti ravan. Bog čini upravo suprotno – stremi tomu da, po najveću cijenu, čak i najgori čovjek može sudjelovati u njegovoj slavi. (Faustyna Błaszczak; u: Valovi milosti)
- Svaki je san san o vama samima: o vašim potrebama, vašem odnosu prema sebi i svi akteri na pozornici su različiti dijelovi vas samih. Vaši snovi biraju različite osobe kako bi izrazili strpljivi dio vas, ljuti dio vas, prestrašen dio vas, učiteljski dio vas… (fra Richard Rohr)
- U duši koja je poslušna milosti ono što dolazi od Boga mirno je i smireno. Ono što dolazi od demona nasilno je i sa sobom donosi nemir i tjeskobu. Sav se duhovni život može sažeti u sposobnost duše da prepozna poticaje Duha Svetoga i osnažuje svoju odluku da će ih slijediti. (o. Louis de Lallemant, SJ, U školi Duha Svetoga)
- Od nas se ne traži da budemo nepogrešivi, nego da uvijek rastemo, da u sebi nosimo duboku želju da napredujemo na putu evanđelja. Na tom putu ne smijemo nikada posustati. (papa Franjo)

- Većina je ljudi u stanju ozbiljno uzeti svoju patnju, ali ne i svoju radost. (B. Hamvas)
- Budite strpljivi prema svemu što je neriješeno u vašem srcu i pokušajte voljeti i sama pitanja. Ne tražite sada odgovore koje ne možete dobiti, jer ne biste mogli živjeti s njima, a bit je u tome da treba sve živjeti. Sada živite pitanja… (R. M. Rilke)
- Od svih putova što vode u nebo meni se čini najkraćim, najlakšim i najpouzdanijim onaj kojim čovjek ide ispunjajući svoje obične dužnosti. (Petar Barbarić)
- Sva je molitva u tome da dođemo u dodir s čežnjom u nama. (Sveti Augustin)
- Drži ovo uvijek na pameti, naime, da su sinovi Izraelovi bili 40 godina u pustinji prije negoli su stigli u Obećanu zemlju, iako je šest tjedana bilo više nego dovoljno za taj put. I nije im bilo dopušteno ispitivati zašto ih Bog vodi krivudavim i neravnim putovima. A svi oni koji su se zbog toga jadali, umrli su prije negoli su stigli na odredište. Sam Mojsije, kao veliki Božji prijatelj, umro je na granici Obećane zemlje, koju je vidio izdaleka, ali je nije mogao uživati. Ne osvrći se mnogo na put kojim ideš, upri pogled uvijek u Onoga koji te vodi i u nebesku domovinu prema kojoj te On vodi. Čemu se brinuti, hoćeš li onamo stići pustinjom ili poljima? Samo da je Bog uvijek s tobom i da stigneš do posjedovanja blažene vječnosti. Dobra moja kćeri, vjeruj mi, ono što si mi očitovala, možeš željeti, ali neka sve bude učinjeno s mirom i budi strpljiva u iščekivanju Gospodnjega milosrđa. (6. prosinca 1917.; Pismo Padra Pija Antonietti Vona Iz knjige „365 dana s Padre Pijem“)

- Na svojem ćeš životnom putovanju dolaziti do raznih raskršća. Ako me želiš slijediti svim srcem, morat ćeš se odreći svojih nastojanja da igraš na sigurno. (Isus Iz knjige „U Tvojoj prisutnosti“);
- Nisam li ti zapovjedio: odvaži se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj. (Jošua 1,9);
- Ne veži se na prolazno kao da je vječno. Ne preziri vječno kao da je prolazno. (Sveti Bazilije Veliki
- Cijeli život bit ćeš suočen s izborom: možeš birati ljubav ili mržnju. (Ja biram ljubav. Johhny Cash)
- „Ljubiti drugoga znači kresati svoje strasti, sebičnosti, oholosti i taštinu, da bi druga osoba mogla živjeti.“ (Vlč. Tomislav Ivančić);
- Ne postoji formula kako pronaći partnera. Brak se događa kada se dvoje ljudi sretnu i oboje odluče slobodnom voljom da će jedno drugo požrtvovno voljeti. (Rob Eagar, Snaga strasti)!