Bog čuje našu molitvu

Tražio sam snagu…- I Bog mi je dao poteškoće koje su me osnažile.
Tražio sam mudrost… I Bog mi je dao probleme koje je trebalo riješiti.
Tražio sam bogatstvo… I Bog mi je dao mozak i tijelo da mogu raditi.
Tražio sam hrabrost… I Bog mi je dao prepreke koje je trebalo svladati.
Tražio sam ljubav… I Bog mi je dao ljude kojima je trebalo pomoći.
Tražio sam usluge… I Bog mi je dao prilike.
Nisam dobio ništa od onog što sam tražio… Ali sam dobio sve što mi je trebalo.

Nepoznati autor
(Odabrao i uredio: eum)

Tajanstveni “predmet”, veličine A4 papira, Gospa je dala Mirjani na zadnjem redovitom ukazanju. Predmet nije zemaljskog podrijetla te se ne zna od kakve je tvari napravljen. Mirjana kaže kako je podsjeća na pergament. Bjelkaste je boje i ima neobična svojstva: može se zgužvati, saviti, ali se ni na koji način ne može potrgati! “Neuništiv je”, sa smiješkom nam govori Mirjana i otkriva da je na njemu zapisano svih deset tajni koje joj je povjerila Gospa. Međutim, tekst tajni zasad je vidljiv samo njoj. Nitko drugi, čak i kad bi držao pergament u ruci, ne može pročitati njihov sadržaj.
No zanimljivo je, kad dođe vrijeme ostvarenja međugorskih tajni, tekst s pergamenta bit će vidljiv i fra Petru Ljubičiću, hrvatskom svećeniku kojega je Mirjana odabrala za posebnu misiju. On će, naime, čovječanstvu objaviti što skriva svaka pojedina tajna. Kako će se to događati?
Kad dođe vrijeme ostvarenja tajni – objašnjava Mirjana – najprije ću to reći fra Petru. Bit će to deset dana prije određenog događaja. Sedam dana provest ćemo u postu i molitvi, a tri dana prije ostvarenja tajne on će to objaviti cijelom svijetu.
Fra Petar Ljubičić (rođen 1946. godine) bio je zatečen kad je čuo kakva mu je misija namijenjena, nije mogao vjerovati da se nebo smilovalo baš njemu. Čime sam zaslužio takvu milost, pitao se iznenađeno, a zatim se pomolio i radosno prihvatio povjereni mu zadatak. Danas više nema izbora, kaže Mirjana, prihvatio je tu misiju i treba je ispuniti onako kako je Božja volja. Evo što fra Petar kaže o objavi prve međugorske tajne:
– To će se zbiti u Međugorju. Deset dana prije događanja prve tajne, Mirjana će me obavijestiti ma gdje se u tom trenutku nalazio. Zatim ću se odmah uputiti u Međugorje, a možda će i providnost htjeti da tamo već budem. Nakon toga provest ću punih sedam dana u molitvi i postu da bih i sam, preplavljen mudrošću Duha Svetoga, potpunije shvatio značenje poruke i bolje proniknuo u njezinu tajnu, a onda je, tri dana prije početka najavljenih zbivanja, objavio svijetu – navješćuje fra Petar događaje koji će očito izazvati planetarno uzbuđenje.
O tome je, dakako, razgovarao s Mirjanom i ona mu je rekla kako Gospa želi da što više ljudi dozna što će se dogoditi, jer je objava tajne važna za cijelo čovječanstvo. Kako će je predočiti javnosti, još ne zna, ali je siguran da će se poruka brzo proširiti jer će se za to pobrinuti Djevica Marija.
Eto, kad kucne čas – napominje fra Petar – na pergamentu će sadržaj prve tajne biti vidljiv i mojim očima, a poslije sedam dana i očima svih ostalih ljudi jer će prestati biti tajnom. Tako će se to ponavljati sve dok svijet ne dozna svih deset tajni i ono što će one donijeti.
Priča o deset tajni najveća je zagonetka međugorskog fenomena. Toliko je intrigantna i neobična da mnogi u nju ne mogu povjerovati, osobito zato što se ne može usporediti ni sa jednim službeno priznatim Marijinim ukazanjem. U Fatimi je, primjerice, “Bijela gospođa” vidjelici Luciji povjerila samo jednu tajnu, razdijeljenu u tri dijela, a u Lourdesu nije bilo nijedne tajne. U Međugorju pak, tvrde vidioci, riječ je o čak deset tajni! Vicki, Ivanu i Mariji, kojima se Gospa i danas svakodnevno ukazuje, povjereno je devet, a Mirjani, Jakovu i Ivanki svih deset tajni. Što je njihov sadržaj, kad će se početi ostvarivati, pretkazuju li strašnu budućnost čovječanstva, kao što su neki skloni vjerovati, znaju samo vidioci.

Razmislimo o pitanjima: ima li koristi od braka kao društvene zajednice muškarca i žene, da li je brak povijesno opravdan i da li ima perspektivu. Krenimo redom: Za brak je potrebno dvoje. Najprije je stvoren Adam, a zatim je od njega i za njega stvorena Eva. Nakon što je Eva pojela plod sa stabla u rajskom vrtu, Bog je rekao: a on (muž) će gospodariti nad tobom. U tom času Eva je prozvana njegovom pomoćnicom, ali dostojanstveno i s puno poštovanja. Bog nije htio da muškarci dominiraju nad svojom ženom i da ih smatraju svojim vlasništvom – kako je to kroz povjest često bilo. Nije trebala biti rob bez ikakvih prava, trebala je biti najprisnija suputnica i pomoć, kako bi omogućila Adamu postići puni potencijal koji mu je Bog namijenio. Kad je grijeh ušao u njihove živote Božji je plan iskrivljen, a posljedice toga iskrivljenja javljaju se u nepoštivanja žene koje je bilo prisutno po čitavom drevnom svijetu, a i danas. Do Isusova vremena bračni su odnosi postali puno drukčiji od izvorne svrhe. Onda se sam Bog zauzeo i po Isusu omogućio novo čovječanstvo. Pavao, kao učenik Isusa Krista, iskusio je tu novinu života te odlučio poučavati o tom životu ljude koji se nazivaju kršćanima. Poslanica Efežanima u svom petom poglavlju sadrži važan i ciljan naputak muškarcima i ženama te o njihovim bračnim povlasticama i odgovornostima. Autor je jasan i razumljiv. Svi vjernici i sljedbenici Isusa Krista moraju prije svega prebivati u toj novoj stvarnosti življenja, gdje su uzajamno pokoravanje i ljubav osnovna načela u svakom odnosu. Sam Isus je govorio o tom zadivljujućem načinu življenja. On je rekao: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom” (Lk 9,23). Time što je bio razapet na križu on je bio prvi koji je to učinio za sve. Model za uloge muževa i žena u tom bračnom odnosu su Krist i Crkva. Taj zadivljujući božanski odnos odražava stvarnost kršćanskoga braka. Muževi su potaknuti ugledati se na Kristov odnos prema Crkvi, promatrati način kako se žrtvovao za nju, ljubio ju, očistio i posvetio te učinio da bude bez mane, i zatim živjeti prema tom uzoru. Isto tako, žene su potaknute promatrati Crkvu, Zaručnicu i Tijelo Kristovo, kako bi zapazile njezinu voljnu podložnost i poštovanje, i zatim slijedile isti put. I muževi i žene pozvani su voljno se pokoravati jedno drugome što proizlazi iz prirođene podložnosti Isusu Kristu, međutim, žene se nadalje i specifično potiču pokoravati se svojim muževima, a muževi su pozvani voditi i ljubiti svoje žene kao same sebe. Zadaci koji su im postavljeni nisu laki, međutim, oni su ostvarivi u sili Duha Svetoga o kojemu Pavao govori prije davanja naputka muškarcima i ženama. Stvarnost da su muž i žena jedno tijelo jest jamstvo o božanskoj potvrdi koja nas motivira i nadahnjuje. Protuargumenti su razumljivi, i važni su za ovo istraživanje. U današnjoj kulturi, kao što je bilo i ranije, prema ženama se loše postupa, stoga se borba za ravnopravnost i jednakost proširila na sva područja življenja, uključujući brak. Međutim, uloge prikazane u ovom radu ne aludiraju na bilo koji vid omalovažavanja 230 KAIROS - Evanđeoski teološki časopis / Godište III. (2009), br. 2, str. 213-232 ili podcjenjivanja žena. Uloge muža i žene smatraju se različitima i jedinstvenima i za muškarce i za žene. Umotane u ljubav i poniznost, te su uloge prikazane kao nešto korisno za cjelovitiji rast svakog pojedinaca u braku te za stasanje prema Kraljevstvu nebeskom kao konačnom odredištu u kojem prestaju bračni zavjeti, u kojem vladaju drugi odnosi koji predstavljaju tajnu božanske nebeske stvarnosti.