Razmislimo o pitanjima: ima li koristi od braka kao društvene zajednice muškarca i žene, da li je brak povijesno opravdan i da li ima perspektivu. Krenimo redom: Za brak je potrebno dvoje. Najprije je stvoren Adam, a zatim je od njega i za njega stvorena Eva. Nakon što je Eva pojela plod sa stabla u rajskom vrtu, Bog je rekao: a on (muž) će gospodariti nad tobom. U tom času Eva je prozvana njegovom pomoćnicom, ali dostojanstveno i s puno poštovanja. Bog nije htio da muškarci dominiraju nad svojom ženom i da ih smatraju svojim vlasništvom – kako je to kroz povjest često bilo. Nije trebala biti rob bez ikakvih prava, trebala je biti najprisnija suputnica i pomoć, kako bi omogućila Adamu postići puni potencijal koji mu je Bog namijenio. Kad je grijeh ušao u njihove živote Božji je plan iskrivljen, a posljedice toga iskrivljenja javljaju se u nepoštivanja žene koje je bilo prisutno po čitavom drevnom svijetu, a i danas. Do Isusova vremena bračni su odnosi postali puno drukčiji od izvorne svrhe. Onda se sam Bog zauzeo i po Isusu omogućio novo čovječanstvo. Pavao, kao učenik Isusa Krista, iskusio je tu novinu života te odlučio poučavati o tom životu ljude koji se nazivaju kršćanima. Poslanica Efežanima u svom petom poglavlju sadrži važan i ciljan naputak muškarcima i ženama te o njihovim bračnim povlasticama i odgovornostima. Autor je jasan i razumljiv. Svi vjernici i sljedbenici Isusa Krista moraju prije svega prebivati u toj novoj stvarnosti življenja, gdje su uzajamno pokoravanje i ljubav osnovna načela u svakom odnosu. Sam Isus je govorio o tom zadivljujućem načinu življenja. On je rekao: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom” (Lk 9,23). Time što je bio razapet na križu on je bio prvi koji je to učinio za sve. Model za uloge muževa i žena u tom bračnom odnosu su Krist i Crkva. Taj zadivljujući božanski odnos odražava stvarnost kršćanskoga braka. Muževi su potaknuti ugledati se na Kristov odnos prema Crkvi, promatrati način kako se žrtvovao za nju, ljubio ju, očistio i posvetio te učinio da bude bez mane, i zatim živjeti prema tom uzoru. Isto tako, žene su potaknute promatrati Crkvu, Zaručnicu i Tijelo Kristovo, kako bi zapazile njezinu voljnu podložnost i poštovanje, i zatim slijedile isti put. I muževi i žene pozvani su voljno se pokoravati jedno drugome što proizlazi iz prirođene podložnosti Isusu Kristu, međutim, žene se nadalje i specifično potiču pokoravati se svojim muževima, a muževi su pozvani voditi i ljubiti svoje žene kao same sebe. Zadaci koji su im postavljeni nisu laki, međutim, oni su ostvarivi u sili Duha Svetoga o kojemu Pavao govori prije davanja naputka muškarcima i ženama. Stvarnost da su muž i žena jedno tijelo jest jamstvo o božanskoj potvrdi koja nas motivira i nadahnjuje. Protuargumenti su razumljivi, i važni su za ovo istraživanje. U današnjoj kulturi, kao što je bilo i ranije, prema ženama se loše postupa, stoga se borba za ravnopravnost i jednakost proširila na sva područja življenja, uključujući brak. Međutim, uloge prikazane u ovom radu ne aludiraju na bilo koji vid omalovažavanja 230 KAIROS - Evanđeoski teološki časopis / Godište III. (2009), br. 2, str. 213-232 ili podcjenjivanja žena. Uloge muža i žene smatraju se različitima i jedinstvenima i za muškarce i za žene. Umotane u ljubav i poniznost, te su uloge prikazane kao nešto korisno za cjelovitiji rast svakog pojedinaca u braku te za stasanje prema Kraljevstvu nebeskom kao konačnom odredištu u kojem prestaju bračni zavjeti, u kojem vladaju drugi odnosi koji predstavljaju tajnu božanske nebeske stvarnosti.
Post je objavljen 02.08.2024. u 23:59 sati.