(Međugorje 25. travanj 2024)

„Draga djeco!
S vama sam da vam kažem
da vas volim i potičem na molitvu,
jer sotona je jak i svakim danom
njegova snaga je jača preko onih
koji su izabrali smrt i mržnju.
Vi, dječice, budite molitva
i moje ispružene ruke ljubavi
za sve one koji su u tami
i traže svijetlo Boga našega.
Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“

(Odgovor u pjesmi)

Svjetlo Božje

Majko draga na ljubavi hvala,
od proljeća primi buket dara
i molitvu koja snagu pruža
koja štiti od zla što razara

Po molitvi Tvojoj da jačamo
da sotoni mi duše ne damo
smrt i mržnja da izgube moći
u radosti Sin tvoj će nam doći

Neka nada cvjeta u proljeće
za sve one što žive u tami
svoje ruke da pruže ljubavi
svjetlo Božje od zla da ih brani.

Majko draga primi buket dara
sve molitve koje snagu daju
smrt i mržnja da izgube moći
u radosti Sin tvoj će nam doći.

Ima onih koji vjeruju u život poslije smrti, ima onih koji ne vjeruju, ima i onih koji tvrde da vjeruju, a ne žive kao da vjeruju... Dobro je svaki dan se obraćati, odnosno okretati svoj pogled od našeg ovozemaljskog života prema vječnosti, kako bismo nakon smrti doživjeli radostan susret s našim Spasiteljem, Isusom Kristom. Slijedi odabrana priča koja kazuje život nakon smrti:

Don je te noći doživio iskustvo koje želi podijeliti kako bi posvjedočio da postoji život nakon smrti. Pri padu, udario sam glavom i slomio zub. Sklupčao sam se na tlu. Tada sam vidio da se ‘dižem’ iz svoga tijela… Pogledao sam dolje i vidio sama sebe kako ondje ležim… Pogledao sam si ruke i rekao: „Ako sam ovo ja, onda, onda … To sam ja… Mrtav sam!“ Gledao sam sve to odozgo i mislio si: „Ne znaju da sam umro!“ Moja duša i duh su, doslovno, izašli iz mog tijela i moje je tijelo ležalo dolje mrtvo! Nije bilo otkucaja srca ni pulsa. Pogledao sam u drugu sobu. I moja žena je ustala. Spustila se na ruke i noge i počela me tresti. „Done, probudi se, probudi se!“ govorila je… Onda je ustao i moj sin i stao nada me. Gledao sam sve to odozgo i mislio si: „Ne znaju da sam umro!“ Nastavio sam se ‘dizati’… Ponovno sam si pogledao ruke: Imam fizičke ruke, imam misli, mogu razmišljati… imam svijest… Imao sam neopisiv, euforičan osjećaj. Osjećao sam se odlično. Nisam osjećao bol, ni jad, nije bilo problema ni nikakvih misli, već osjećaj čistog blaženstva i euforičnog stanja uma. Okrenuo sam se i ugledao grupu ljudi od 30 ili 40 godina koji su me poznavali i poželjeli mi dobrodošlicu. A iza njih bilo je svjetlo… Tada sam osjetio nečiju prisutnost. Nisam im mogao baš vidjeti lica, ali sam znao da ih znam. Oni su poznavali mene… Tješili su me i iskazivali mi dobrodošlicu. A iza njih bilo je svjetlo. Jarko svjetlo. Vrlo intenzivno, a opet nije zasljepljivalo. Bilo je… Nebesko svjetlo… Nastavilo se približavati sve više i kad je došlo iza ljudi koji su me gledali, mogao sam vidjeti Kristovu siluetu. Bio sam potpuno zadivljen jer sam sad znao da sam u Nebu. I kad su se ti ljudi razdvojili, silueta Krista mi je postala stvarnija jer sam tad mogao vidjeti pravo lice Boga. Po Kristu… Vidio sam mu bradu, kosu… Vidio sam mu bijelu tuniku… haljinu… Sjajio je nekim prozirnim sjajem i snagom. Bio sam zadivljen. Progovorio mi je. Upravo je tako rekao: „Želiš li se vratiti?“ Rekao sam: „Imam li izbora?“ „Da…“, rekao je. Okrenuo sam se i vidio svoju ženu na koljenima, kako me trese. „Bože“, rekao sam, „mrtav sam… ali ona to ne zna…“ Imao sam potrebu vratiti joj se. Mislio sam si što da napravim, ali nisam se htio vratiti. Bilo mi je ugodno. Bio sam u stanju euforije. I onda mi Krist opet reče: „Dakle? Želiš li se vratiti?“ Tog sam trena znao da se moram vratiti. Zanimljivo je to da sam imao izbor, ali sam znao da se moram vratiti. Kad sam rekao: „Da“, napustio sam to mjesto. Brzo. Doslovno sam osjetio kako mi se tijelo kreće. Vraćao sam se kroz tunel. To je trajalo samo nekoliko sekundi. Kad sam se probudio, moja žena je bila nada mnom, još uvijek me je tresla. „Hvala Bogu“, rekla je. „Živ si.
To je iskustvo koje sam htio podijeliti s vama. Ako si postavljate pitanja o životu poslije smrti, znajte – smrt je samo ponovno rađanje života. Zamislite da djetetu koje je u utrobi, u sigurnosti majke, kažete kako će izaći na svijet, da će biti rođeno, i da će proći sve ostalo što beba prolazi… Tako sam se i ja osjećao. Zamislite sada kako izgleda Nebo… Božji blagoslov! Smrt je samo prijelaz; duša nakon smrti nastavlja živjeti. Prelazimo u vječnost ili u čišćenje za vječnost, ili u pakao. (Izvor: book.hr)
Odabrao i prilagodio: eum,
- moja prigodna pjesma slijedi u komentaru!

Mnoge ljude pa i vjernike muči da li je kraj ovog života za njih ujedno i kraj postojana, ili ako nije da li će vidjeti svoje pokojne članove obitelji, Postoje brojni dokazi da ta nevjerojatna vjerojatnost nije samo nada vjernika nego i osvjedočena istina, Mnogi ne vjeruju ni u Gospina ukazanja u Međugorju, iako Majka Marija dolazi posebno radi njih da se obrate i povjeruju Isusu, kako bi imali život vječni. Postoje brojna kazivanja o tome povratnika nakon kliničke smrti. Knjige su o tome napisane.
Međugorska vidjelica Ivanka Ivanković Elez nam o tome svjedoči da postoji život poslije ovog života jer je ona imala priliku pet puta vidjeti svoju majku koja je umrla dva mjeseca prije Gospinih ukazanja. Tako je bilo i tijekom posljednjeg dnevnog ukazanja koje je Ivanka imala, a to ukazanje je trajalo sat vremena. 7. svibnja 1985. Ivanka je imala ukazanje kod kuće. Fra Slavku Barbariću predala je papir na kojem je napisala: „Kao i svaki dan, Gospa dolazi, pozdravlja me s „Hvaljen Isus!”, a ja joj otpozdravljam s „Vazda Isus i Marija!”. Nikada Ljepšu Blaženu Djevicu Mariju nisam vidjela nego večeras. Bila je toliko nježna i lijepa! Danas je imala najljepšu haljinu koju sam ikad vidjela u životu. Ta haljina joj je svjetlucala na srebro i zlato. Takav joj je bio veo i kruna. S Njom su bila dva anđela. Imali su istu odjeću kao Gospa. Gospa je bila toliko lijepa, kao i anđeli, da ja to ne znam izreći riječima. To samo treba doživjeti. Gospa me je pitala što bih željela. A ja sam je zamolila da vidim svoju zemaljsku majku. Gospa se je nasmijala i kimnula glavom. Tada se odjednom moja mama stvorila. Bila je nasmijana. Gospa mi je rekla da ustanem. Ja sam ustala. Mama me je zagrlila, poljubila i rekla: „Sine, tako sam ponosna na tebe!” Mama me je poljubila i nestala. U rujnu 2000. godine, na susretu sa hodočasnicima, Ivanka je kazala kako joj je majka preminula u dobi od samo 39 godina, nakon teške bolesti, svega dva mjeseca prije početka međugorskih zbivanja. U ponovnom susretu, posvjedočila je „svoju je majku vidjela onako kako je vidjela te ljude ispred sebe”. „Pet puta imala sam je sreću vidjeti. Kad je umrla, bila je vrlo bolesna, bila je iscrpljena, mršava i blijeda. Čovjek izgleda sasvim drukčije kad je teško bolestan. Kad sam ju tada vidjela, ona je zračila nekim blaženstvom - izgledala je tako lijepo da uopće nema riječi kojima bi se to opisalo.” Ivanka uvijek ponavlja kako je ovo svjedočanstvo za cijeli svijet, ne samo za nju, kako doista postoji život nakon smrti.
Odabrao i uredio: eum. Izvor: https://book.hr/medugorska-vidjelica-ja-sam-dokaz-da-postoji-zivot-poslije-smrti/

Ne znam jeste li ikada razmišljali o tome kako je bilo moguće da jedan nepoznati mladi čovjek koji je djelovao u maloj zabačenoj pokrajini Rimskoga Carstva dvije ili tri godine i koji je kao zločinac smaknut na križu, kako je bilo moguće da se nakon njegove smrti dvije tisuće godina ljudi okupljaju u njegovo ime i dnevno slave svetu misu. Ako tragamo za razlogom, dolazimo do središta iz kojega živi Crkva i naša vjera. Isus živi i djeluje u Crkvi kao uskrsnuli Gospodin. U evanđelju Isus kaže: “Odlazim i vraćam se k vama!” Isus nakon svoje smrti obećava da će opet doći i ostati sa svojim učenicima sve do kraja vremena. “Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama” (Iv 14, 18). Dao nam je primjer sebedarne ljubavi. On je uzor humanosti. Međutim, Evanđeljâ tvrde da to nije sve. Za vrijeme svoga zemaljskog poslanja Isus je bio ograničen uvjetima ljudske egzistencije. Radikalna transformacija nakon uskrsnuća oslobodila je njegovo ljudsko stanje tako da sada može biti nazočan bilo gdje, te utjecati na živote ljudi stvarajući novo zajedništvo između ljudi i Boga. Apostol Pavao izričito govori o duhovnom tijelu. “Ima tjelesa nebeskih i tjelesa zemaljskih, ali drugi je sjaj nebeskih, a drugi zemaljskih” (1 Kor 15, 40). Isus ispunja svoje obećanje da će opet k nama doći na dva načina, jedan je unutarnji i nevidljiv, a drugi vanjski i vidljiv. Najprije, to čini šaljući nam Duha Svetoga: “Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati u pamet sve što vam ja rekoh.” Riječ je o iskustvu “nutarnjega učitelja”. Učitelj je u nama! Duh Sveti stavlja nas u osobni odnos s raspetim i uskrsnulim Kristom. Duh Sveti je neposrednost našeg odnosa prema Kristu. On je Isusova kozmička energija ljubavi koja do kraja vremena preobražava i sjedinjuje sve u svemiru. Kristov je Duh uvijek nazočan, pa ipak on uvijek dolazi. To je zbog toga što se božanska nazočnost uprisutnjuje uvijek na novi način, svaki put kada stupimo na novu razinu duhovne svjesnosti. U nebeskom tijelu dolazi na vidljiv način, u punini vremena, a prije uspostave ere mira na zemlji!