(Pjesma “Uskrsno jutro” ima 39 kitica od koje svaka po sebi simbolično donosi
Božansku ljubav novi život i povratak Ljubljenog., a kada ju naglas čitam/o donosi
i nova značenja: u ljepoti postojanja, nadi novog života, zajedništva sa Kristom)

USKRSNO JUTRO

U vrtu vlada mir i blistanje rose
nebo se umiva u svijetlosti safira
i gubi zvjezdanu plavo-crnu boju
što u noći bdije usred svemira

Zora gura istok prema zapadu
u sve one zgasle tamne predjele,
kao što čini more u vrijeme plime,
kao krošnja sjeni od svoje blizine

Poneka zvijezda još ne želi usnuti
te sve slabije žmirka daleko od zore
ispred poplave bijelo-plavog svjetla
mliječne boje lišća pospane masline

Zapadnim nebom žmirka zvijezda jedna
i gleda to čudo nastajanja svitanja zore
kao na crti tirkizne svile istočnog tkanja
prođe dah vjetra preko lisnatih krošanja

Ističu se široke rozete crvenog voska
hramskog pečata utkanog oko kamena
u utorima od nedavno utisnute žbuke
dok rani dah vjera doziva nevidljive ruke

Jutro se pokazuje iz nepoznatih dubina,
svijetli meteor silazi poput ognjene lopte
nepodnošljivi sjaj blista na licu potoka
buđenje jutra zastaje na mrežnici oka

Meteor ne budi samo krošnje i travu,
koja drhti blistavom rosom dijamanta
koji tiho padaju i šušte uz lom zvuka
kao na harfi dok svira nevidljiva ruka

Dolazi vlast gospodara plavetnog neba
ljuljaju se lovori i krošnje cjelog kraja
u svom naletu ruše se ograde sa zapada
i zastaje ondje gdje ljubav u miru vlada

Njegova se svjetlost širi tako intenzivno,
čarobno, zastrašujuće u svojoj ljepoti,
ružičasta svjetlost sva se poništi od zore,
nadmaši ju usijana bjelina nebeske odore

Aleluja, s pjesmom dolazi anđeoska slava,
koju prati Kristov Duh dok se u tijelo vraća
stražari podignu glave zapanjeni.i uplašeni
i padnu na zemlju kao gromom pokošeni..

Gromoglasno brujanje ispuni sav svemir
u svjetlu zaori snažno skladno i svečano,
meteor se sruči na kamen kojeg istrgne,
baci na zemlju i snagom groma odgurne ..

Pokošeni praskom ležali su tamničari
uzalud čuvahu grob Gospodara svijeta,
drhtala je zemlja od najveće sile svemira
Njegovim povratkom zločinci namaju mira

»Hoću« naredi božanski Duh sa visine
svome hladnome Tijelu bez i malog zvuka
izreče Bit nepomičnoj osvjetljenoj materiji
Tijelo primi naredbu i posluša dah u tišini!

On uđe u mračan grob koji se rasvijetli
njegovom neopisivom svjetlu od miline
i dok svjetlost nepomično lebdi s visine,
Duh se izlije u tijelo Božanske nutrine.
Ljudsko uho tad ne zamijeti ni jedne riječi
sve to, ne u jednoj minuti, nego u djeliću,
tako je bilo brzo pojavljivanje i podizanje,
potom iščeznuće sveg svjetla, Gotovo je…

Sigurno srce probudi svoj prvi otkucaj
i potjera po žilama zgrušana zrnca krvi
ista se potpuna mjera stvori u arterijama,
nepomičnim plućima, sigurnim uzdisajima..

Još jedan tren i nagli pokret ispod sindona,
ispod ubrusa Tijelo se podiže i vrati ljepoti
probudi se od smrtnoga sna i podiže glavu
zablista Živ, nakon smrti - na Božiju slavu

Opet unese toplinu, zdravlje, snagu i misao
u trenu pomakne sigurno prekrižene ruke
istog časa lagano se pojavi na nogama,
impozantan, presjajan, u vječnosti dana

Haljina od nematerijalne svijetle materije,
nadnaravno lijep, veličanstven, postojan
u dostojanstvu koje ga mijenja i uzdiže
plahte sidona ostaše u grobu za uznike

U svetosti lica dopušta da Ga prepoznju
oko jedva na vrijeme uhvati prijelaze boje
nakon prvog koraka rečeno je i ostvareno
božanska svjetlost vječna uzela je svoje

Kada se kreće zrake čine aureolu svijetla
ruke, noge, igru snopova svakog pokreta
nestale su rane i krv, ostale za sjećanja,
stoji Božanski Kralj u svjetlu novog dana

Zorom trećeg dana rečeno je i ostvareno
božanska svjetlost vječna uzela je svoje
i pokaza da Ga vide u svetosti lica svoga
da Mu se dive u ljepoti tijela uskrsloga..

Pogled koji se diže prema vedrom nebu,
povećava ljepotu svega božanskog sjaja
dok ljudske zle sile ne uče iz povijesti
kao stražari one dugo leže bez svijesti..

Svjetlo u mlazovima izbija iz pet rana
izvire iz svake pore njegova svetog tijela
i glave sad cvjetnim vijencem okružene
iz ubodnih rana na Kalvariji okrunjene

Rane bez krvi u sjaju su rubove haljine,
On širi ruke i otkriva živo vrelo svjetlosti
koja probija halju žarko posve izuzetno
odsjaji Srca po visini sunce su pokretno

To nije siromašna svjetlost ove zemlje,
to nije siromašna svjetlost osutih zvijezda,
niti siromašna svjetlost dalekoga sunca,
nego svjetlost Božja od rajskog vrhunca

To je stvarna Svjetlost koja je uzela tijelo
i sav rajski sjaj koji se skupio u jedno Biće
daje mu nepojmljivo skladnu boju očiju i lica
koja se utkala u pojavnost božanskog Bića

Svjetlo nepojmljivo azurne boje zjenice,
slilo se u anđeosku bjelinu haljine i lica
ono je ognjeno-zlatnu boju kose okitilo
rajskim bojama, ljudskoj riječi neopisivo

Sav žar presvetog Trojstva je na djelu
žar koji tom žarkom moći sve zasjenjuje
svaki rajski oganj upija sebi u svemoći
iznova se rađa svakog trena dana i noći..

On izlazi i usrećuje svojim osmijehom,
napušta grobnu spilju i ponovno hodi,
meko po zemlji uzbuđenoj od radosti
sve blista bojama ruža u jutarnjoj rosi

Dolazi valovima trave, laticama jabuka,
cvjetovima koji se nekim čudom otvaraju
svom prvom suncu koje ih vječno cjeliva
osmijeh Ljubavi pogledom ih miluje i dira

Darovao je svoje Srce za Ljubav rođenu
od nebrojenih kapi svoje dragocjene krvi
za Ljubav Ocu, kapima božanskog sjaja
odjekuje pjesma blaženika, anđela i raja

To je stvaranje onoga što je uskrsli Krist,
poziv svima da napuste ruševna zdanja
i nove hode po zemlji u znak stvaranja
hodeći Uskrsu, nadi za vječna svitanja

Njegov sjaj uči nas hodu u dva svijeta,
prvi svijet je sunce rođeno u zvijezdama,
drugi je tama skrivena u grobnim špiljama
svijet skriven od sunca u lažnim zrakama

Pogled koji se diže prema vedrom nebu,
povećava ljepotu svega božanskog sjaja
dok zle ljudske sile ne uče iz povijesti
kao stražari one dugo leže bez svijesti..

Dok čiste sile svemira, cvijeće, trava i ptice..
dive se u čast Moćnoga, zori vječnog sjaja
sa aureolom Njegovog sunčanog osmijeha
pogled Mu miluje sve grane, svakog cvijeta..

To je pogled koji se diže prema vedrom nebu,
nad glavom Pobjednika svu ljepotu povećava
milijuni latica prave Mu cvjetnu krunu na kosi
mirisne, ljepše od svilenog dijamanta u rosi

Modro je nebo utkano u Njegove blistave oči,
veselo sunce koje daje radosni izgled oblačiću
što ga nosi tihi vjetar koji dolazi poljubiti Kralja
s mirisnih vrtova u milovanju svilenog tkanja

Uz osmjeh, Isus podigne ruku i sve blagoslovi
a potom, dok ptice jače pjevaju i vjetar miriše,
izčezava pogledu i ostavlja ljubljene u radosti
odnosi sve tuge i boli što sutra sobom donosi!
(eum)

Gospina poruka: Međugorje 25. ožujak 2024

„Draga djeco!
U ovom milosnom vremenu molite sa mnom
da dobro pobijedi u vama i oko vas.
Na poseban način, dječice,
molite sjedinjeni s Isusom
na njegovom križnom putu.
Stavite u svoje molitve ovo čovječanstvo
koje luta bez Boga i bez Njegove ljubavi.
Budite molitva, budite svjetlo i svjedoci
svima onima koje susrećete, dječice,
da milosrdni Bog ima milosrđa prema vama.
Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“
________________________________

Djela su dokaz života, riječi su samo podsjetnik.
U ovoj poruci Majka nas ponovno zadužuje molitvom,
moliti sjedinjeni sa Isusom, svoj križ nositi pored Isusova
križa da ih božanska ljubav u molitvi sjedini.
Budite molitva, budite svjetlo, pored onih koji lutaju
ovim svijetom bez Boga i njegove ljubavi. Ne može se znanjem
ući u bit poruke Neba, nego samo molitvom i načinom života.
Vjersko znanje ne može zamijeniti vjersku praksu.
(Komentar: eum)

Gospina poruka preko vidjelice Mirjane, 18.3.2024.

(Vidjelica Mirjana Dragićević-Soldo imala je svakodnevna ukazanja od 24. lipnja 1981. do 25. prosinca 1982.
Na posljednjem svakodnevnom ukazanju Gospa je, povjerivši joj desetu tajnu, rekla da će joj se ukazivati jedanput godišnje i to 18. ožujka. Tako je i bilo tijekom svih ovih godina. Ukazanje je započelo u 13:23 h i trajalo do 13:27 h)
"Draga djeco, po milosrdnoj ljubavi Božjoj ja sam s vama. I zato vas kao majka pozivam da vjerujete u ljubav. Ljubav koja je zajedništvo s mojim Sinom. Ljubavlju pomažete drugima da otvore svoja srca da upoznaju moga Sina i da ga zavole. Djeco moja, ljubav čini da moj Sin svojom milošću obasjava vaša srca, raste u vama i daruje vam mir. Djeco moja, ako živite ljubav, ako živite moga Sina imat ćete mir i bit ćete sretni. U ljubavi je pobjeda.
Hvala vam!"

Isus ti govori: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. (Evanđelje po Mateju 11, 28) Mnogo je toga što svakoga dana možeš raditi. Ono dobro, a ono i važno. No, ništa nije tako dobro i važno kao provođenje vremena sa mnom. Provesti vrijeme razgovarajući sa mnom i čitajući biblijske priče, to je najbolje što ćeš ikada učiniti. To će u tvoje srce unijeti tako veliku i sjajnu radost koja će svima biti vidljiva.

Svu ljepotu koju je Bog stvorio vidljiva je ljubav za sve nas, a kada ljepotu prepoznajemo sa zahvalom osjećamo onu istinsku božansku ljubav za sve ljude, za svoj bitak i sve stvoreno po Božjoj ljubavi koju dotičemo u radosti vječnog postojanja..

(Odabrao i komentirao: eum)

Ima nešto paradoksalno u povijesti religija: vjera u Boga može podijeliti ljude!I doista, čovječanstvo je podijeljeno u pogledu shvaćanja Boga, predodžbi i slika o Bogu. Živimo u svijetu u kojemu postoje različite religije. Spomenimo samo one najpoznatije: židovstvo, kršćanstvo, islam, pa religije dalekog Istoka, kao što su hinduizam, budizma, taoizam. Zbog toga nije dovoljno reći da postoji Bog. Odlučujuće pitanje glasi: Kakav je Bog? Je li dobrohotan, ravnodušan? Koji je njegov plan sa svijetom? O tome ovisi naš odnos prema životu, prirodi, prema sebi samima i drugim ljudima.
Kršćanska vjera ispovijeda da je Bog zajednica ljubavi svete Trojice – Oca, Sina i Duha Svetoga. Tako je slika Oca putokaz do Boga koji je moj stvoritelj, kojemu zahvaljujem za dar život; Otac kojemu se obraćam s pouzdanjem i na koga se u vjeri oslanjam. Slika Sina putokaz je do Boga koji me susreće u Isusu iz Nazareta, kao moj brat i prijatelj, kao moj učitelj koji poziva na nasljedovanje. Slika Duha Svetoga putokaz je do Boga kojega mogu doživjeti kao nutarnju snagu i onoga koji me oslobađa i uspravlja; koji nam “doziva u pamet sve što je Isus rekao”, to jest aktualizira i ponovno otkriva dublji duhovni smisao Kristovih riječi. Krist svojim govorom i prispodobama potvrđuje učenje evanđelja o trojedinom Bogu, no ostale religije to ne prihvaćaju te svoje pojedine članove kažnjavaju ako prihvate Isusovo učenje – Zašto?!
Često mislimo da je tajna Božanskog Trojstva samo za svećenike i teologe, a ne za obični puk. I to je pogrješno. Kršćansku vjeru u Presveto Trojstvo treba praktično živjeti. Kako? Prvo, ako je Bog u sebi događaj ljubavi, zajedništvo u ljubavi, odnos, razgovor, prijateljstvo, ja i ti, primanje i davanje, tada svako uspjelo ljudsko zajedništvo, jest slika, sakrament, prispodoba Boga i njegove trojstvene ljubavi! Božansko Trojstvo model je vjerničke zajednice, Crkve. Što možemo naučiti od Trojedinoga Boga? Da nitko sebe ne stavlja u središte! Svaka od božanskih osoba upućena je u ljubavi na onu drugu.

(Odabrao i prilagodio: eum)

(Otkr 7,9.14-17; Iv 10, 27-30)
Katkada znamo reći za nekoga da je ‘konzervativan’ ili ‘progresivan’. I jedna i druga riječ mogu imati negativan prizvuk. Tako se nekoga može etiketirati da je ‘nazadan’, ‘konzerva’, odnosno da je ‘liberalan’, ‘moderan’. Često su takva etiketiranja prilično besmislena, čak i glupa. ‘Biti konzervativan’ doslovno znači htjeti ‘sačuvati’ sve ono što je dobro i vrijedno iz prošlosti. U tom smislu svaki kršćanin mora biti ‘konzervativan’. Isto tako, ‘biti progresivan’ znači doslovno ‘predvoditi’, koračati naprijed, izložiti se budućnosti i njezinim izazovima. U ovom smisli svaki kršćanin mora biti i ‹napredan›. U biti, obje riječi valja u sebi objediniti. Ako bismo bili samo konzervativni, Crkva bi postala muzej. Ne bi imala više što reći današnjem ljudima. S druge strane, ako smo jednostrano progresivni, nismo ukorijenjeni, nemamo čvrsto tlo pod nogama, olako prodajemo dragocjenu baštinu (tradiciju) i zajedničku povijesti.
U Crkvi nije moguće izbjeći napetost između tradicije i napretka. Nju valja izdržati i nositi na evanđeoski primjeren 101 Služba Božja 53 (2013.), br. 1, str. 97 - 110 način. A to uvijek znači spremnost učiti, sebe korigirati, otvoriti se sadašnjem trenutku. U tom pogledu poučno je ono što apostol Pavao savjetuje u 14. i 15. poglavlju poslanice Rimljanima. Naime, on podsjeća kršćane u Rimu da zajedništvo vjere dublje seže od svih međusobnih razlika i prijepora. Pavao jasno prepoznaje tipične slabosti kako ‘konzervativaca’ tako i ‘naprednjaka’. Konzervativni kršćani izlažu se opasnosti da druge osude, da posumnjaju ili čak potpuno zaniječu drugima pravovjernost. Pa se onda zna čuti: ‘Taj i taj nije više crkveni i katolički, treba upozoriti biskupa!’ “Progresivni” su kršćani u opasnosti da druge gledaju s visoka i bez poštovanja, da ismijavaju nečiju ‘naivnu vjeru’.
Apostol Pavao zaklinje obje strane da se tako ne odnose jedni prema drugima. I podsjeća ih na to da je Krist umro i za one koji drukčije misle. I to mora biti vidljivo u međusobnom ophođenju. I u naše vrijeme često slušamo o razmiricama i različitim diskusijama unutar Crkve i župne zajednice. Kada bismo smogli snage prihvatiti i respektirati one koji drukčije razmišljaju, za neke bi to bilo prava čudo! To bi značilo da želimo razumjeti jezik drugoga..
(Odabrao i prilagodio: eum)

Temeljno poslanje Crkve glasi: tražiti i raditi za kraljevstvo Božje, biti ribari ljudi. Kraljevstvo Božje nije prostorna kategorija, nego stvarnost međuljudskih odnosa i zajedništva. To je “Isusova vizija” novoga Božjega svijeta. Odlučujuće je da mrežu uvijek iznova bacamo na desnu stranu – desna strana od starine predstavlja pozitivnu stranu (primjerice, desni razbojnik): “Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.” ‘Desna strana’ simbolizira pozitivan pristup zadaći koju Crkva treba ispuniti, svijest da djeluje u Isusovo ime, ispunjena Duhom Svetim. Drugi detalj govori o viziji Crkve koja je ‹katolička›, sveobuhvatna. Ona je slična velikoj mreži koja obuhvaća i međusobno povezuje ljude, često različite po boji kože, naciji ili društvenom položaju. To je mreža – Crkva u kojoj ima mjesta za Petra koji je zatajio Isusa, za Tomu koji je oprezan i sumnjičav, za Natanaela koji u prvom susretu s Isusom bez okolišanja pita: ‹Iz Nazareta da može biti što dobro?› (Iv 1, 46) U njoj ima mjesta i za Zebedejeve sinove koji se prepiru oko prvih mjesta Svatko od nas osobno pridonosi toj odveć ljudskoj Crkvi na koju se tako rado i često tužimo. To ne bismo trebali nikada zaboraviti! U knjizi Otkrivenja, Ivan opisuje prizor “velikog mnoštva što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda”. U tekstu nalazimo tri slike Crkve koje su i danas aktualne: to je Crkva koja je oprala haljine svoje u krštenju i obukla bijelu haljinu (vjernost krsnim obećanjima, trajna potreba obnove vjerničke zajednice); Crkva koja pred prijestoljem Božjim služi Bogu i ljudima (Crkva služiteljica); Crkva koja dopušta da je Jaganjac vodi na izvore vodâ života (povratak Evanđelju).
(Odabrao i prilagodio: eum)