(Pjesma “Uskrsno jutro” ima 39 kitica od koje svaka po sebi simbolično donosi
Božansku ljubav novi život i povratak Ljubljenog., a kada ju naglas čitam/o donosi
i nova značenja: u ljepoti postojanja, nadi novog života, zajedništva sa Kristom)

USKRSNO JUTRO

U vrtu vlada mir i blistanje rose
nebo se umiva u svijetlosti safira
i gubi zvjezdanu plavo-crnu boju
što u noći bdije usred svemira

Zora gura istok prema zapadu
u sve one zgasle tamne predjele,
kao što čini more u vrijeme plime,
kao krošnja sjeni od svoje blizine

Poneka zvijezda još ne želi usnuti
te sve slabije žmirka daleko od zore
ispred poplave bijelo-plavog svjetla
mliječne boje lišća pospane masline

Zapadnim nebom žmirka zvijezda jedna
i gleda to čudo nastajanja svitanja zore
kao na crti tirkizne svile istočnog tkanja
prođe dah vjetra preko lisnatih krošanja

Ističu se široke rozete crvenog voska
hramskog pečata utkanog oko kamena
u utorima od nedavno utisnute žbuke
dok rani dah vjera doziva nevidljive ruke

Jutro se pokazuje iz nepoznatih dubina,
svijetli meteor silazi poput ognjene lopte
nepodnošljivi sjaj blista na licu potoka
buđenje jutra zastaje na mrežnici oka

Meteor ne budi samo krošnje i travu,
koja drhti blistavom rosom dijamanta
koji tiho padaju i šušte uz lom zvuka
kao na harfi dok svira nevidljiva ruka

Dolazi vlast gospodara plavetnog neba
ljuljaju se lovori i krošnje cjelog kraja
u svom naletu ruše se ograde sa zapada
i zastaje ondje gdje ljubav u miru vlada

Njegova se svjetlost širi tako intenzivno,
čarobno, zastrašujuće u svojoj ljepoti,
ružičasta svjetlost sva se poništi od zore,
nadmaši ju usijana bjelina nebeske odore

Aleluja, s pjesmom dolazi anđeoska slava,
koju prati Kristov Duh dok se u tijelo vraća
stražari podignu glave zapanjeni.i uplašeni
i padnu na zemlju kao gromom pokošeni..

Gromoglasno brujanje ispuni sav svemir
u svjetlu zaori snažno skladno i svečano,
meteor se sruči na kamen kojeg istrgne,
baci na zemlju i snagom groma odgurne ..

Pokošeni praskom ležali su tamničari
uzalud čuvahu grob Gospodara svijeta,
drhtala je zemlja od najveće sile svemira
Njegovim povratkom zločinci namaju mira

»Hoću« naredi božanski Duh sa visine
svome hladnome Tijelu bez i malog zvuka
izreče Bit nepomičnoj osvjetljenoj materiji
Tijelo primi naredbu i posluša dah u tišini!

On uđe u mračan grob koji se rasvijetli
njegovom neopisivom svjetlu od miline
i dok svjetlost nepomično lebdi s visine,
Duh se izlije u tijelo Božanske nutrine.
Ljudsko uho tad ne zamijeti ni jedne riječi
sve to, ne u jednoj minuti, nego u djeliću,
tako je bilo brzo pojavljivanje i podizanje,
potom iščeznuće sveg svjetla, Gotovo je…

Sigurno srce probudi svoj prvi otkucaj
i potjera po žilama zgrušana zrnca krvi
ista se potpuna mjera stvori u arterijama,
nepomičnim plućima, sigurnim uzdisajima..

Još jedan tren i nagli pokret ispod sindona,
ispod ubrusa Tijelo se podiže i vrati ljepoti
probudi se od smrtnoga sna i podiže glavu
zablista Živ, nakon smrti - na Božiju slavu

Opet unese toplinu, zdravlje, snagu i misao
u trenu pomakne sigurno prekrižene ruke
istog časa lagano se pojavi na nogama,
impozantan, presjajan, u vječnosti dana

Haljina od nematerijalne svijetle materije,
nadnaravno lijep, veličanstven, postojan
u dostojanstvu koje ga mijenja i uzdiže
plahte sidona ostaše u grobu za uznike

U svetosti lica dopušta da Ga prepoznju
oko jedva na vrijeme uhvati prijelaze boje
nakon prvog koraka rečeno je i ostvareno
božanska svjetlost vječna uzela je svoje

Kada se kreće zrake čine aureolu svijetla
ruke, noge, igru snopova svakog pokreta
nestale su rane i krv, ostale za sjećanja,
stoji Božanski Kralj u svjetlu novog dana

Zorom trećeg dana rečeno je i ostvareno
božanska svjetlost vječna uzela je svoje
i pokaza da Ga vide u svetosti lica svoga
da Mu se dive u ljepoti tijela uskrsloga..

Pogled koji se diže prema vedrom nebu,
povećava ljepotu svega božanskog sjaja
dok ljudske zle sile ne uče iz povijesti
kao stražari one dugo leže bez svijesti..

Svjetlo u mlazovima izbija iz pet rana
izvire iz svake pore njegova svetog tijela
i glave sad cvjetnim vijencem okružene
iz ubodnih rana na Kalvariji okrunjene

Rane bez krvi u sjaju su rubove haljine,
On širi ruke i otkriva živo vrelo svjetlosti
koja probija halju žarko posve izuzetno
odsjaji Srca po visini sunce su pokretno

To nije siromašna svjetlost ove zemlje,
to nije siromašna svjetlost osutih zvijezda,
niti siromašna svjetlost dalekoga sunca,
nego svjetlost Božja od rajskog vrhunca

To je stvarna Svjetlost koja je uzela tijelo
i sav rajski sjaj koji se skupio u jedno Biće
daje mu nepojmljivo skladnu boju očiju i lica
koja se utkala u pojavnost božanskog Bića

Svjetlo nepojmljivo azurne boje zjenice,
slilo se u anđeosku bjelinu haljine i lica
ono je ognjeno-zlatnu boju kose okitilo
rajskim bojama, ljudskoj riječi neopisivo

Sav žar presvetog Trojstva je na djelu
žar koji tom žarkom moći sve zasjenjuje
svaki rajski oganj upija sebi u svemoći
iznova se rađa svakog trena dana i noći..

On izlazi i usrećuje svojim osmijehom,
napušta grobnu spilju i ponovno hodi,
meko po zemlji uzbuđenoj od radosti
sve blista bojama ruža u jutarnjoj rosi

Dolazi valovima trave, laticama jabuka,
cvjetovima koji se nekim čudom otvaraju
svom prvom suncu koje ih vječno cjeliva
osmijeh Ljubavi pogledom ih miluje i dira

Darovao je svoje Srce za Ljubav rođenu
od nebrojenih kapi svoje dragocjene krvi
za Ljubav Ocu, kapima božanskog sjaja
odjekuje pjesma blaženika, anđela i raja

To je stvaranje onoga što je uskrsli Krist,
poziv svima da napuste ruševna zdanja
i nove hode po zemlji u znak stvaranja
hodeći Uskrsu, nadi za vječna svitanja

Njegov sjaj uči nas hodu u dva svijeta,
prvi svijet je sunce rođeno u zvijezdama,
drugi je tama skrivena u grobnim špiljama
svijet skriven od sunca u lažnim zrakama

Pogled koji se diže prema vedrom nebu,
povećava ljepotu svega božanskog sjaja
dok zle ljudske sile ne uče iz povijesti
kao stražari one dugo leže bez svijesti..

Dok čiste sile svemira, cvijeće, trava i ptice..
dive se u čast Moćnoga, zori vječnog sjaja
sa aureolom Njegovog sunčanog osmijeha
pogled Mu miluje sve grane, svakog cvijeta..

To je pogled koji se diže prema vedrom nebu,
nad glavom Pobjednika svu ljepotu povećava
milijuni latica prave Mu cvjetnu krunu na kosi
mirisne, ljepše od svilenog dijamanta u rosi

Modro je nebo utkano u Njegove blistave oči,
veselo sunce koje daje radosni izgled oblačiću
što ga nosi tihi vjetar koji dolazi poljubiti Kralja
s mirisnih vrtova u milovanju svilenog tkanja

Uz osmjeh, Isus podigne ruku i sve blagoslovi
a potom, dok ptice jače pjevaju i vjetar miriše,
izčezava pogledu i ostavlja ljubljene u radosti
odnosi sve tuge i boli što sutra sobom donosi!
(eum)