Kada sa nekim problemom nikako ne uspijevamo izići na kraj, ni uz puno pokušaja, dolazimo do spoznaje da naša snaga volje nije dovoljna. Imamo loše navike ali si ne možemo pomoći da prestanemo sa tim. To su slučajevi gdje je naša moć ranjena a samostalna mogućnost i dominacija nad svojim voljom ograničena.
Kada bi nam snaga volje bila dostatna da pobijedimo zlo, bili bi smo sami sebi dostatni te nam Božja pomoć ne bi trebala. Neispunjena očekivanja i pouzdanje u ljude oko sebe često nailazi na nerazumijevanje i neprimjerene riječi koje nam nanose rane. I sami nesavršeni, otkrivamo svoje pogreške koje je kasnije teško ispraviti. Mnogi su ranjeni od kolijevke kada su dizali svoje ruke za zagrljaj, koji im nije uzvraćen, pa ni danas ne znaju ili se boje primati ljubav. U obiteljima gdje nema puno ljubavi dijete u sebi sagradi skrovište, zatvara se i vremenom učvrsti u tom stanju. Često takvi ljudi nastoje i mogu davati ljubav ali ju se ne usude primati, jer svoje biće ne mogu ili ne žele otvoriti drugome.
Primjećujemo kako stariji ljudi koji su nekad bili neovisni i snažni, te su provodili život pomažući drugima, nerijetko trpe teške bolesti prije no što ih Gospodin uzme k sebi. Iako to nije Njegova volja, u svom ih milosrđu stavlja u položaj ranjivosti, kako bi naučili i primati. To je pouka za sve one koji misle da im je zadaća ili normalno davati, a zanemaruju ili odbijaju primiti.
Za one koji otvrdnu toliko da više nisu u stanju ni primati ni činiti stvari za druge, kažemo da su odveć usredotočeni na sebe, da su sebični, a to znači da su zagazili u grijeh koji konačno zarobljuje čovjeka. U takvoj situaciji nema te snaga volje koja bi bila dostatna da pobijedimo zlo. Preostaje samo Božja pomoć koja nas upućuje na oprost i prihvaćanje sebe i drugih ljudi. Svijet koji nas okružuje ima svoji ljepotu i svrhu, svijet u kojem se možemo i moramo ostvariti, svijet je koji zaslužuje naše divljenje i Božju slavu.

Nova Gospina poruka iz Međugorja od 25. ožujak 2023. data Mariji Pavlović Luneti:

„Draga djeco! Neka vam ovo vrijeme bude vrijeme molitve.“
Pogovor:
Pred nama su dani sjećanja na dane najveće muke i bola sve do Kristova smrti na križu koje je Isus preuzeo na sebe za nas i spas svih ljudi. To je vrijeme koje Majka Marija s razlogom preporuča da ga ispunimo molitvom! Majka voli svoju djecu i želi da se svi spase, a najsigurniji je onaj put koji vodi k Isusu.

Može li čovjek sam..

Kada sa nekim problemom nikako ne uspijevamo izići na kraj, ni uz puno pokušaja, dolazimo do spoznaje da naša snaga volje nije dovoljna. Imamo loše navike ali si ne možemo pomoći da prestanemo sa tim. To su slučajevi gdje je naša moć ranjena a samostalna mogućnost i dominacija nad svojim voljom ograničena.
Kada bi nam snaga volje bila dostatna da pobijedimo zlo, bili bi smo sami sebi dostatni te nam Božja pomoć ne bi trebala. Neispunjena očekivanja i pouzdanje u ljude oko sebe često nailazi na nerazumijevanje i neprimjerene riječi koje nam nanose rane. I sami nesavršeni, otkrivamo svoje pogreške koje je kasnije teško ispraviti. Mnogi su ranjeni od kolijevke kada su dizali svoje ruke za zagrljaj, koji im nije uzvraćen, pa ni danas ne znaju ili se boje primati ljubav. U obiteljima gdje nema puno ljubavi dijete u sebi sagradi skrovište, zatvara se i vremenom učvrsti u tom stanju. Često takvi ljudi nastoje i mogu davati ljubav ali ju se ne usude primati, jer svoje biće ne mogu ili ne žele otvoriti drugome.
Primjećujemo kako stariji ljudi koji su nekad bili neovisni i snažni, te su provodili život pomažući drugima, nerijetko trpe teške bolesti prije no što ih Gospodin uzme k sebi. Iako to nije Njegova volja, u svom ih milosrđu stavlja u položaj ranjivosti, kako bi naučili i primati. To je pouka za sve one koji misle da im je zadaća ili normalno davati, a zanemaruju ili odbijaju primiti.
Za one koji otvrdnu toliko da više nisu u stanju ni primati ni činiti stvari za druge, kažemo da su odveć usredotočeni na sebe, da su sebični, a to znači da su zagazili u grijeh koji konačno zarobljuje čovjeka. U takvoj situaciji nema te snaga volje koja bi bila dostatna da pobijedimo zlo. Preostaje samo Božja pomoć koja nas upućuje na oprost i prihvaćanje sebe i drugih ljudi. Svijet koji nas okružuje ima svoji ljepotu i svrhu, svijet u kojem se možemo i moramo ostvariti, svijet je koji zaslužuje naše divljenje i Božju slavu.

- Kako bi pridonio ozdravljenju bolesnih koji mu se obraćaju, Padre je ponudio Bogu svoje patnje. Angelo Battisti mi je posvjedočio: »Jedne večeri, našao sam Padre Pija u užasnu stanju zbog patnji koje je podnosio. Zbog teškoća s disanjem, nije mogao govoriti. Tada sam mu rekao: „Vi mislite na sve, ali nikada ne mislite na sebe. Morate otići u svoju bolnicu Dom za olakšavanje patnje i liječiti se. Sutra, kada se vratim u Rim, razgovarat ću s profesorom Valdonijem i drugim liječnicima koje poznajete da vas dođu posjetiti”. Padre Pio mi je rekao da ne trebam učiniti ništa. „Ovo nisu ljudske stvari, sine moj”. Zatim je dodao: „Sve se plaća. Sve moram platiti da bih dobio ono što moja djeca traže od mene”.« (Iz knjige „Padre Pio – čudesni život“)
- Otvori svoje srce i primi obilje Očeve ljubavi. Što je više Njegove ljubavi u tvome srcu, manje je u njemu mjesta za strah. Ne boj se loših vijesti i neka je tvoje srce mirno uzdajući se u Mene, u moju bezuvjetnu ljubav. – Isus (Sarah Young, „Isus je živ“)
- Prema Bogu ne idemo hodajući, nego ljubeći. (Sv. Augustin)
- Svaki grijeh što ga počinimo, u sebi krije nepouzdanje u Boga; pomanjkanje povjerenja da će nam Bog, u svoje vrijeme i na svoj način, providjeti ono što je najbolje za nas. (Iz knjige „Preobraženi život“)
- Dođite k meni svi koji me žudite i nasitite se plodovima mojim. Jer je spomen na mene slađi od meda i baština moja od mednoga saća. Koji me jedu, još više su me gladni, i koji me piju, još više za mnom žeđaju. Tko mene sluša, taj se ne stidi, i tko sa mnom radi, taj ne griješi. (Sir 24, 19-22)

Postoje dani kada nam nikako ne ide od ruke. Htio bi sve sam ali ne ide. Kao da me netko upozorava da odustanem ili da potražim pomoć. Sjetim se prijatelja kojeg već dugo nisam nazvao. Shvatih zašto su prijateljstva važna? Jer, ponekad trebate ljude koji vjeruju u vas i kada vi prestanete vjerovati u sebe.
Ništa se dobro ne događa kad smo izolirani, sami, sve hoćemo sami. Put izlaska iz problema događa se kroz zajednicu, obitelj, komunikaciju sa onima koji razmišljaju na drugi način, koji znaju više, čak i kada smo radi drugih gurnuti u osamu. Teško je, ali reći nekome, iznijeti problem, prvi je korak prema oporavku. Kada to priznamo drugom, konačno priznajemo i sami sebi.
Zašto je tomu tako. Koliko god mislimo da smo osamljeni, ipak nismo odvojeni od Boga. Dobro je u uvodu u svaki posao zavapiti: Bože pomozi! Često se toga sjetim kada mi krene krivo – nisam se Boga sjetio. Bog stalno djeluje kroz nas i kroz druge ljude. Stalno stavlja pred nas mogućnost izbora - kuda krenuti – po onoj narodnoj: lijevi ili desno - crno ili bijelo. Od našeg izbora ovisi naš put i naša sudbina. (Mala je vjerojatnost da nam je naš muž ili supruga suđena. Sudbina započne nakon naše odluke, nakon izbora. To je neotuđivo pravo - sloboda često i obveza svake osobe). Katkad je najopipljiviji oblik Božje ljubavi ljubav koju primamo od ljudi koji ljube Boga. Zato je važna vjera. Biti opredijeljen da Bog može djelovati po vjeri i prihvaćanju božje riječi, da Bog surađuje sa nama. Zato je važna vjera, povjerenje, otvorenost njegovoj riječi i poslušnost Bogu. Kad smo neodlučni dobro je reći: Bože ti znaš, pomozi mi, te prespavati dok se "voda" izbistri. Događa se da ne osjećamo božju ljubav i blizinu. Samo zato što ne možemo osjetiti Božju ljubav, to ne znači da nas On ne voli. Zato ne treba odustajati. Biti odan i poslušan Bogu znači krenuti/ići putem ozdravljenja te tako izbjegavati posljedice naših pogrešaka ili grijeha. Sebi i svojima najčešće poželimo da smo zdravi, ali bez božje blizine nema ni duhovnog zdravlja. A bez zdrava duha ni zdrava tijela. Rečeno potpisujem. (eum)

Danas tvoje srce zrači

Danas, gledam te posve različitu
jedinstvenu drugačiju od svih žena
očima vječnim suncem ozarenu
gledam te kao tajnu otkrivenu

Danas, ti zračiš u svakom trenu
gledam te odraslu, ponosnu, otmjenu
danas rumeni oblak grli tvoju sjenu
gledam tvoj pogled srca, sretnu ženu

Danas, tvoje srce zrači sa ljubavlju
rosom rasutih voda sjetom u pogledu
mirisom ocvale zemlje u svom htijenju
osmjehom lica svu neskrivenu čežnju

Do danas bila si sjeta u mom pogledu
čežnja izgubljene duše u svom nebu
moja pjesma kojom sam dozivao ženu
do danas sanjao sam te u svom imenu

Od danas sve čežnje ljube iste snove
gromoglasne kaplje skladaju pjesme nove
od danas naši puti žive u poljupcu jednom
dvije nade putuju čarobnom zemljom

Danas su ruke čiste ljubavi pružene
sjećanja i boli uzele su morske stijene
srca slobodna pjesmom i plesom se vole
danas je vječnost otvorila ljubavi more…

(Izbor jedne od mojih meni naj pjesama!)

- Vjenčati se znači pronaći životnog suputnika, a ne savršeno zadovoljstvo. Tražimo pomoćnika, a ne iscjelitelja (Post 2,18). Put iscjeljenja trebamo promatrati kao putovanje s Bogom na koje krećemo mi i On. (Iz knjige ‘Tri koraka do prave ljubavi’),

- Bog žudi za našom srećom. Sotona je taj koji pokušava poljuljati u nama povjerenje i napuniti nas gorčinom sumnje prema Bogu. A radi to upravo onda kada trpimo, a čini nam se kao da Bog šuti. Bog je uvijek na našoj strani. On je uz nas. (s. Bogna Młynarz),

- Naši su gradovi natrpani ljudima, a toliki su ipak osamljeni i trebaju toplinu srca, riječ, nekog tko će imati vremena i suosjećanja. (s. Biserka Jagunić, „Lijek ranjenom čovjeku našeg vremen),

- Čudim se svakog dana kako čovjek može staviti na kocku spas svoje duše zbog sasvim ništavnih i prolaznih razloga. (sv. Leopolod Bogdan Mandić),

- Ti si sebi jedina prilika. Prihvatiš li život i sebe zavoliš, sebi od srca opraštaš svaki dan, i drugi će ti lako oprostiti. Voljet će te sve više, a i Stvoritelj će ti biti nadohvat ruke, najdraži prijatelj i tvoj stalni suradnik. (Tomislav Ivančić),

- Božja mudrost u nečijem životu započinje trenutkom kada osoba spozna da sve što činimo u ovozemaljskom životu ima izravan utjecaj na naš vječni život. (J. L.)

- On je Ljubav, On prašta, On spašava! “Otac moj neće da propadne niti jedan od ovih malenih” (Matej 18, 14).