Poruka, 25. studeni 2023
„Draga djeco!
Nek ovo vrijeme bude isprepleteno molitvom za mir i dobrim djelima,
kako bi se osjetila radost iščekivanja Kralja mira u vašim srcima,
obiteljima i svijetu koji nema nade.
Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“

Naglasak poruke - u ovo vrijeme - je poziv da u svoje molitve uvrstimo molitve za mir, kako bi smo mi i naše obitelji osjetile radost isčekivanja (Božića) Kralja mira. Poruke Kraljica mira dolaze nam svakog 25. u mjesecu, što je vjerujem, stalna asocijacija na rođenje Krista, Kralja mira, na Božić 25. prosinca. Molitva za mir uz dobra djela ujedno je put i način kojim možemo postići da radost isčekuvanja osjeti i oni u “svijetu koji nema nade”, u svijetu koji je duboko zaglibio u ratu i nemiru srca po nagovoru Vladara tame. I u tom svijetu postoje brojne duše do kojih dopiru molitve i dobra djela vjernih, vjernih koji im svojom molitvom - u ovo vrijeme došašća - bude nadu dolaska Krista, Kralja mira i do njihovih srdaca. Kralj mira svima otvara put dobra, istine i života i pruža nam ruku da nas vodi u kraljevstvo mira koje ima doći Njegovim drugim dolaskom i ovdje na zemlji. Isčekivanje u molitvi ujedno je najjače sredstvo protiv nemira i straha. Tko moli pokazuje da želi mir, prihvaća dobro i pravednost na ovom svijetu, tko moli pokazuje da je u zajedništvu sa svojim Nebeskim ocem, da prihvaća ljubav i uzvraća svoju ljubav, da prihvaća istinu i svoj put po istini. Tko moli on i ljubi.

Lako, oni koji nam donose mir.
U životu nam ne trebaju ljudi koji nam oduzimaju mir. Trebaš one koji te znaju i hoće saslušati, koji te pokušavaju razumjeti, surađivati. Dat će sve da ti vrate krila kada ih život iščupa. Što prije shvatimo da nam u životu ne trebaju ljudi koji nam oduzimaju mir, bit će nam lakše. Iato tako kada shvatimo da moramo kontrolirati svoje emocije da nama ne gospodare bit će nam lakše. Kao što su vatra i voda dobar sluga a loš gospodar to isto vrijedi i za emocije. Sve ima svoju mjeru, zato emocije ne smijemo potiskivati ali ni dopuštati da nama manipuliraju. Koliko puta smo donijeli krivu odluku kada smo slušali emocije, Radi osjećaja izgubili nešto ili nekog, misleći da nam to govori srce. Znamo da nam rituali (npr. obvezne kavice) svojim ponavljanjima uzimaju vrijeme, no, bolje da uzmu vrijeme nego “pamet” kao što to čine loše osobe ili nekontrolirane emocije.
“Ne trebaju nam vječni kritičari, oni koji bdiju nad nama da nas uhvate u pogrešci, pesimisti… I počneš shvaćati koliko je važno da oko sebe imaš ljude koji ti donose radost, osmijeh, optimizam, ljude koji ti žele život pojednostaviti i uljepšati. One koji te znaju i hoće saslušati, koji te pokušavaju razumjeti i iskreno te zagrle. Oni su ljepota ovoga svijeta, osmijeh na licu, nada koja grije srca. S njima je put kroz teške situacije života puno lakši. I mi sami, ti i ja, danas možemo izabrati kakvi ćemo biti”. (nep. autor)
Želio bi nas ( i sam učim iz svojih postova) podsjetiti na riječi dr. Dhariusa Danielsa koji u svojoj knjizi „Interpersonalna inteligencija” navodi kako su naši najveći darovi oni koji ulaze u život na dvije noge. „Bog šalje određene ljude u naš život u određenim razdobljima života iz određenih razloga. Međutim, dok ih Bog šalje, mi ih moramo vidjeti. Bog ih stavlja na naš put, a mi ih moramo prepoznati. Bog im daje određene oznake, a mi ih moramo dešifrirati. Znam da možda niste navikli vidjeti riječ inteligencija povezanu s riječju odnosi. Međutim, rekao bih da, ako postoji nešto oko čega moramo biti inteligentni, to su naši odnosi. Svatko ima svoje mjesto u našem životu i moramo ga tamo smjestiti” I na koncu jedan osvrt: jučer sam razmišljao o prijatelju kojeg nisam dugo video ni nazvao. Bog mi ga je danas poslao. On je nazvao mene, čavrljali smo skoro sat vremena. Obnovili staro poznanstvo i dogovorili naredni sastanak. Pored radosti donio mi je i mir.

U zemlji s malom katoličkom zajednicom od 1500 vjernika od ukupno oko tri milijuna stanovništva, koju je nedavno posjetio papa Franjo, jedini biskup Mongolije čini ono što su činili Isusovi učenici - izganjali zloduhe i ozdravljali bolesne. U Mongoliji su glavne religije šamanizam i budizam. Katolička crkva ovdje ima osam župa i četiri druga pastoralna centra, a duhovnu skrb za vjernike vodi jedan biskup, kardinal Giorgio Marengo, šest dijecezanskih i 19 redovničkih svećenika.
Zanimljivo, kao jedini biskup prošle je godine, kao 47-godišnjak, postao najmlađi kardinal na svijetu, a ono što iznenađuje je i da je više od 20 godina egzorcist. Zapravo, kardinal je, gostujući kao predavač na prošlogodišnjem 16. tečaju egzorcizma i molitve za oslobođenje u Rimu, istaknuo specifičnost zahtjeva djelovanja egzorcista u Mongoliji. Ne samo vjernici, i nekršćani mu dolaze po pomoć, piše Bitno.net, prenoseći dijelove predavanja kardinala. Istaknuo je kako je vjera predaka ove zemlje snažno povezana s okultnim, pa je đavolje djelovanje usmjereno protiv preobraćenja. „Mnogi Mongoli u pripremi za krštenje počnu patiti od djelovanja zloduha zbog čega napuštaju vjeru”, objasnio je. Šamanizam je vodeća i tradicionalna religija u zemlji, a prema logici tog vjerovanja – život Isusa Krista primjer je neuspjeha i loše sreće te se mnogi preobraćenici pitaju je li njihova odluka o postajanju kršćanima bila pogreškom.
Biskup Marengo tijekom tog predavanja podsjetio je da je od ranih dana Crkve otpor obraćenju bio uobičajen, naglasivši da katolički svećenici trebaju ponavljati „djelatnost Isusovih učenika”, koja je „uključivala istjerivanje zloduha i liječenje bolesnih”.

Odabrao i priredio: eum