Pjesma napisana za jedinstvo u molitvi nebeske i domovinske Hrvatske:

Zemljo mati

Nevolja te godinama bila
dolinom si suza prolazila,
zemljo mati zovi svoga sina
neka stremi do Božjih visina

Za tebe su život darovali
sokolovi na božijoj strani
krunice su djeci darovali
u miru su sa majkom ostali

Božja pravda dala ti je svoje
djeci tvojoj dala je spokoje
danas pjesma hrvacka se čuje
i blagoslov nebom odjekuje

Božja mati sad živi sa nami
Božji narod mi smo odabrani
Međugorje odjekuje mirom
srca bratska kucaju svemirom

Nek se znade kada Hrvat moli
tad nestaju zemaljski zlotvori
zemljo mati dobro nek te hrani
po ljubavi Božja nam ostani!

(eum: 31.10.2023.)

Poruka Kraljice Mira od 25. listopad 2023:

"Draga djeco!
Vjetrovi zla, mržnje i nemira viju zemljom da unište živote.
Zato me Svevišnji vama posla da vas vodim
prema putu mira i jedinstva s Bogom i ljudima.
Vi ste, dječice, moje ispružene ruke:
molite, postite i žrtve prikazujte za mir.
Blago za kojim žudi svako srce.
Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu."

Pogovor:
Kamo ide ovaj svijet po kojem se šire vjetrovi zla i mržnje,
ne treba posebno naglašavati, ali treba na sebe misliti i svoje bližnje
kako bi bez straha ustrajali na božjem putu. Osnovni cilj nam je
kako ovdje zadobiti kraljevstvo Božje, kraljevstvo mira – nama
običnim smrtnicima osuđenim na zahtjevnu školu života ovdje na
zemlji na razvalinama borbe dobra i zla. Prema riječima Majke Marije,
osnovni alati su MOLITVA, POST i PRIKAZIVANJE žrtve (za mir
u svijetu, osobno obraćenje, prikazivanje svojih molitvi za obraćenje
nevjernika, prikazivanje svojih boli za spas duša u čistilištu, davanje
zahvala Gospodinu za sve što je dao i učinio za nas i naše obitelji,
klanjanje uz molitve i zahvale, činjenje dobra za potrebite, suzdržavanje
od nagovora Zloga i ustrajnost u borbi oko očuvanja i nadograđivanja
svoje vjere). I u ovoj poruci Kraljice mira, jasno je da blago kojem žudi
svako srce nije zemaljsko blago nego ono koje nas očekuje u vječnosti.

Carstvo sna

Nije prolazno lice tvoje
dok osmjeh na njemu sja
ono usput puno toga krije
ono svoje bogatstvo zna

Tihe suze kad roni lice
u vremenu koje protiče
teku lagano, to oku izmiče
pričaju tvoje vječne priče

One čuvaju bogatstvo srca
i odnose ga u carstvo sna
tamo ga Ljubav tvoja prima
Ljubav vječna koja sve zna!

(Pjesma pjesmi na blogu: (sokolova) karenjina)

Pred vama je zaključna rečenica poruke Boga Oca koju je 1931. godine objavio majci Eugeniji Elizabeti Ravasio na latinskom jeziku koji ona nije poznavala. U knjizi istog naslova donesena je privatna objava Boga Oca Majci Eugeniji koja je priznata autentičnom od Crkve nakon deset godina najstrožih ispitivanja.
(Citat na kraju poruke):
"Ja sam Svjetlo svjetala: gdje prodire ondje će biti života, kruha i radosti. Ova će
Svijetlost obasjati hodočasnika, skeptika, neukog. Sve će vas obasjati, ljude koji
žive u ovome svijetu tame i poroka. Da niste posjedovali Moje svijetlo, pali biste
u bezdan vječne smrti! Konačno, ovo će Svijetlo obasjati putove koji vode istinitoj
vjeri onoj jadnoj dječici koja su još uvijek žrtve praznovjerja. Očitovat ću se kao
Otac onima koji najviše pate na zemlji. Pokazat ću se kao Otac svima onima koji
su napušteni, prognani iz svakog ljudskoga društva. Predstavit ću se kao Otac
svim unesrećenima, bolesnicima, a iznad svega onima koji su u agoniji. Obznanit
ću se svim obiteljima, siročadi, udovicama, zatvorenicima, radnicima i mladima.
Prikazat ću se kao Otac kraljeva, Otac njihovih naroda. Svi ćete osjetiti
Moju dobrotu i Moju zaštitu, svi ćete vidjeti Moju vlast!"
Pogovor:
Ove riječi Oca nebeskog danas su najpotrebnije ovom svijetu, svijetu onečišćenom
ratovima i otpacima raznih vrsta koji zagađuju izvore života, oduzimaju nadu i ljepotu
postojanja a ulijevaju strah za budućnost. Zato zavapimo Ocu u molitvi:
Dođi dobri Oče nebeski, zaštiti nas i pokaži svima svoji vlast.

Pusti srcu nek govori

Pusti srcu nek govori
vjeruj vjeruj ono zbori
visinama kad poletiš
da poletiš a ne strepiš

Oslobodi ruke svoje
nek postanu krila laka
kad poletiš toj ljepoti
nek te vodi sunca zraka

U daljini dok te čeka
gdje te nije tamo zove
On ti snagu krila daje
da te volit ne prestaje

Pusti srcu nek govori
vjeruj vjeruj On te vodi
On ti snagu krila daje
kad poletiš ne prestaje!

Recenzija
prosute riječi

Danas slažem tvoje prosute riječi
posebno one umotane u celofan
kao član društva umornih pjesnika
jamčim da pravi stihovi dolaze u san

Varaju se kad misle da riječi spavaju
one žive u pjesmama u osvitu dana
neke tako usnu ovijene koricama
igraju se visinama i lakim notama

Skidam sa ogledala srebrnu plohu
da vidim kako dišu između redaka
utisnute priče u te zanosne maske
redovi kao slike uz položene daske

Moji snovi su u posebnom ormaru
preživljavam uz toster i bijanko cijelo
uz nijanse tuge recenzija mi ne leži
tješe me kapi ljubavi a čežnja bježi

Uočavam notu do zastalog zareza
u kojem se osipaju krhotine rime
u ogledalu još nedovršena novela
urastao rošoman na palubi tmine

Ti želiš pravi stih kao prah i feniks,
savitljivim srcem izvodiš vratmanije
igru snova i zbilje u slovima da bdije
ostaje samo rima u zadnje riječi dvije

Poanta je kad ciljano prihvatiš igru
bez zavaravanja bez kraja ili pobjede
sve je otvoreno u prosutim riječima
na krilima nota stihovi u poljupcima.

Danas slažem tvoje prosute riječi
posebno one umotane u celofan
kao član društva raspetih pjesnika
jamčim da ću preživjeti ovaj dan!

-Pjesma je nastala na pitanje „zašto volim eho poezije“

Intermeco: pauza od ozbiljnijih tema,
Preporka: Odlučimo se za molitvu u subotu 07. listopada,
da svijet raste, da ne propada!