1. Ja sam poput velikog i snažnog kralja, Jednom takvom dolikuju četiri svojstva: kao prvo mora biti bogat, kao drugo blag, kao treće mudar i kao četvrto pun ljubavi. Ja sam doista kralj anđela i cijelog čovječanstva, posjedujem ona četiri svojstva koja sam spomenuo.
2. Prvo, ja sam nadasve bogat i svemu dajem potrebito, a kada sam dao, nemam manje. Drugo, ja sam osobito blag, jer sam spreman svima koji mole i dati! Treće, ja sam osobito mudar, jer znam što je svakom nužno i što treba! Četvrto, ja sam iznad svega pun ljubavi, jer ja sve dajem još spremnije, nego što se od mene može izmoliti.
3. O vi ljudi, spoznajte već moje riječi, one vode na put života, jer su istinite. Vašim vlastitim čulima možete spozati da to što govorim, jest istina! No, ako ne čujete ili ne želite čuti, gledajte barem razumom i osjetom vjere da su moje riječi istinite.
4. Jer kao što se očima tijela može ugledati nešto vidljivo, tako se očima vjere može shvatiti i gledati nevidljivo. Ne postoji nitko, tko Boga ne bi mogao spoznati i vjerovati u njega promatra li kako zemlja donosi plodove a nebo poklanja kišu, kako drveće zeleni, a životinje svaka u svojoj vrsti opstaju, kako je zviježđe uslužno čovjeku i kako se usprkos volje čovjekove događa proturječno.
5. iz svega toga čovjek može zaključiti da on sam jest smrtan, ali da je Bog onaj koji sve upravlja i vodi. Sve je Bog smisleno uredio na izgradnju čovjekovu. I kada Bog ne bi postojao, sve bi se moralo raspasti u neredu. U svijetu ne postoji nikakva neznatnost bez smisla.
6. Kada čovjek zbog svoje slabosti ne može shvatiti ni razumjeti moju moć kakva ona jest, on je može tada ipak po vjeri shvatiti, i u to vjerovati. Puno je bezazlenih (jednostavnih) u crkvi koji doduše čine nešto dobro, no oni su spašeni po svojoj vjeri, po kojoj su me spoznali kao stvoritelja svega i kao Spasitelja.
7. Vi ljudi koji svojim razumom ne želite promatrati moju moć, svojim rukama ipak možete dirati djela koja sam ja načinio. Ona su tako očita da nitko ne može sumnjati u to da su to moja djela. (Objave 1. knjiga, pogl. 15)
8. Na pitanje jednog redovnika: O Bože, kako tvoje božanstvo obuhvaća sve u sebi, a ipak ničim nije obuhvaćeno? Na to, odgovaram ovako: Ja sam najčišći duh, ja kažem i dogodilo se, Ja zapovijedam i sve mi se pokorava. Ja sam uistinu onaj koji je svemu dao bitak i život. Jer, prije no što sam stvorio nebo, gorja i cijelu Zemlju, ja jesam iz sebe samoga, koji sam iznad svega, izvan svega, u svemu, kao što je sve u meni, a bez mene nije ništa. I jer moj duh prebiva posvuda gdje on hoće i sve može ako hoće, i sve zna, i brži je i pokretljiviji od svih duhova budući on posjeduje svaku snagu, i poznaje sve – sadašnje, prošlo i buduće: moj duh – tj. moje Božanstvo s pravom je nespoznatljivo, ali sam sve spoznaje.
9. Dakle: Ja sam stvoritelj neba i Zemlje i posjedujem osobito tri svojstva. Ja sam najmoćniji, najmudriji i najsavršeniji. Tako sa moćan da me i anđeli u nebu štuju, a demoni se ne usuđuju pogledati me. Svi elementi paze na svaki moj mig.
10. Ja sam toliko mudar da nitko nije u stanju pojmiti moju mudrost, a pritom sam sveznajući i znam sve što je bilo, što jest i što će biti. Ja sam tako razborit da mi ni najneznatnije, pa bilo to samo i jedan crv ili neka druga prirodno nakazna životinja, nisam stvorio bez smisla i bezrazložno.
11. Ja sam konačno i tako beskrajno savršen da iz mene, kao iz najsavršenijeg izvora, ističe sve savršeno i dobro. Slično kao što iz nadasve dobrog čokota vinove loze nastaje samo najplemenitije vino.
12. Iz ova tri moja svojstva slijedi da nitko bez mene ne može biti moćan, mudar ni savršen.

Naša zemaljska egzistencija prožeta je Božjim postojanjem, njegovom duhovnom naravi, veličinom i slavom, iako Ga ne vidimo, vidimo njegova stvorenja i po njemu sve stvoreno. Prožeti smo njegovim osobinama, ljubavlju, te njegovom pravednošću, milosrđem, mudrošću i savršenošću. Kroz povijest stvaranja, Božju egzistenciju pojasnio nam je svojom riječju i svojim objavama Bog sam.

(Nedjeljom do 12 - objavljujem prvi dio serijala)

1. Zli je kao lisica, on prijatelje božje stalno sijedi, prije svega one koji još ne nose žuč njegove zloće i otrov njegove ništavnosti u sebi. I on se pretvara kao da spava i da je mrtav, jer ponekad pušta čovjeka slobodnim od teških iskušenja kako bi ga to lakše mogao prevariti i smutiti kada nije na oprezu.
2. Ponekad on dopušta da opačina izgleda kao krepost, da bi čovjek u smetenosti zakoračio u tu prazninu i da bi tada, kada mu ne pomogne njegov skromni razum, propao.
3. Evo i jednog primjera. I milosrđe je ponekad porok, naime tada, ako ga se čini samo da bi se dopali ljudima. I najjača vježba pravednosti može biti nepravednost, proizlazi li iz požude i nestrpljivosti. I poniznost postaje nadutošću proizlazi li iz čežnje za sjajem i od toga da bude zamijećena od ljudi.
4. Krepost strpljivosti može se pokazivati a da to uistinu nije, ako bi se htjela osvetiti zbog pretrpljene nepravde kada bi to bilo moguće, no nanesenu nepravdu trpi samo zato što nije pronašla prigodnu priliku za osvetu.
5. Ponekad Zli pripušta jad i brige ljudima da bi se čovjek izgubio u prekomjernosti tuge. Ponekad istresa Zli strahove i brige u srce kako bi čovjek u služenju Bogu postao mlak ili da bi čovjek kojeg se ne može savladati u malom propao u velikom.
6. Lisica je prevarila onoga o kome govorim jer kad je u starosti sve imao po želji i sebi rekao da je sretan i da želi tako dalje živjeti, ugrabljen je tada – bez sakramenata i bez da može položiti račun o svojim djelima i imetku. Skupljao je dan i noć poput mrava ali ne u žitnicu Gospodinovu..
7. Stoga se one ptice Gospodinove nazivaju sretnim koje ne spavaju pod drvećem svjetovnih zadovoljstava već na drveću nebeskih težnji. Kada ih napadne kušnja lisice, nepravednog Zloga, odlete one odale vrlo brzo s oba krila, s poniznošću i nadom u Božju pomoć.
8. Bog je jedan i trojstven. Po Njemu je sve stvoreno i i bez njega ništa ne može biti učinjeno. I Zli je Božje stvorenje. No on ne može, ukoliko to Bog ne dopusti, pokrenuti niti jednu slamčicu ispred naših nogu. Tražite li i ljubite li stvorenja i svijet više nego Boga, i tražite li da postanete bogati i protiv Boga, Zli tada započinje zaposjedati vaše duše i s dopuštenjem Božje pravde čini da u vremenitim stvarima prividno imate sreću.
9. Majka nas poučava kako se suprotstaviti zlome:
- Kad se dodvorava željom za vremenitim dobrima, odgovori mu: „neprijatelju, ti nisi ništa stvorio, stoga ne možeš ništa niti dati. Pa i kada bi to mogao, brzo bi se to srušilo a i završilo“,
- Ako ti se dodvorava radošću svijeta, reci mu: „prijateljstvo sa svijetom završava bolom“,
- Ako bi se dodvoravao putenošću, reci mu „ne želim je imati, jer ona je na kraju otrov i završava u bolima“ - jer prijateljstvo sa Zlim nikad nije imalo sretan ishod a niti će imati.
10. Ja se, dakako, iz neba nikada ne udaljujem, jer nikada više ne mogu biti udaljena od blaženog promatranja Boga. Ni duša koja je u paklu, također više ne može biti odijeljena od boli vječnog prokletstva, kao ni duša koja je u onostranom čišćenju prije no što je posve očišćena.
11. Kristova izjava o Mariji „koja je od svih stvorenja imala najdublju ljubav prema meni“! (Čovještvo Sina Božjeg – str. 59).
12. Marija o Isusu: „Njegova bol bila je moja bol, jer Njegovo srce bilo je moje srce“
(Marija, djevičanska Majka Božja – str. 80)!
(Kraj serijala)

Evo nas na kraju serijala "Marija govori o sebi", iz kojeg izdvajam jednu crticu:

"Ponekad Zli pripušta jad i brige ljudima da bi se čovjek izgubio u prekomjernosti tuge. Ponekad istresa Zli strahove i brige u srce kako bi čovjek u služenju Bogu postao mlak ili da bi čovjek kojeg ne može savladati u malom propao u velikom".
- Zahvalimo Majci Mariji na školi Ljubavi kojom nas vodi k Isusu i tako priprema za nastavak života u vječnosti!
- Post objavljujem u uobičajenom terminu - Nedjeljom do 12., iako zna ispasti i oko 12 h.

Lp i hvala na pozornosti!
EuM

1. Ja sam kraljica neba, ja sam kraljica milosrđa, ja sam radost pravednika i pristup grešnika k Bogu. U plamenu čistilišta nema boli koji zbog mene ne bi bio podnošljiviji i lakši nego bi to inače bio slučaj.
2. I nitko nije toliko proklet da bi mu, tako dugo dok živi, nedostajalo moga milosrđa, jer zbog mene manje ga okrutno kušaju zli duhovi, nego bi ga inače kušali.
3. I nitko Bogu nije toliko otuđen, ukoliko nije posve proklet, da se ne bi, kada mene zaziva, vratio Bogu i postigao milosrđe.
4. Nitko nije tako veliki grešnik, niti zahvaćen toliko prezirnim djelima, da mu ja, zazove li me za pomoć, ne bi pomogla.. Što je odbojnije od pranja rana gubavcu? Ipak tko mene zazove, ja toga ne odbijam dotaknuti, pomazati i ozdraviti njegove rane.
5. Molitva iz pobožna srca, na slavu Božju, zaslužuje biti uslišana i ispunjena. Stoga koristi tebi koji/ja za to/što moliš, kako bi rastao i bio upravljan po volji Božjoj..
6. Jednom prilikom sv. Ivan Krstitelj o Mariji je izjavio:
„U njenu krunu njezin Sin je stavio 7 ljiljana a između njih 7 dragulja. Prvi ljiljan je Marijina poniznost, drugo njezin strah Božji, treći je poslušnost, četvrti strpljivost, peti je stalnost, šesti blagost i sedmi njezino milosrđe. U bilo kojoj nevolji da se čovjek nalazi, bit će spašen, zaziva li Mariju svim srcem.
7. Ja sam kraljica i majka milosrđa. Moj Sin, stvoritelj svega, zahvaćen je tako slatkim osjećajima prema meni da mi je, prije sveg stvorenog, dopustio duhovno razumijevanje. Stoga sam ja vrlo slična cvijetu iz kojeg pčele isisavaju prije svega čistoću. I ma koliko iz istoga cvijeta bilo sakupljano, u njemu slatkoća uvijek ostaje. Tako i ja mogu za sve ljude postići milosrđe a preostaje ga i nadalje.
8. Ja sa kraljica neba. Ako se brineš kako me treba hvalit, znaj zasigurno da je svaka hvala moga Sina i moja hvala. Slavljen budi Ti Bože Stvoritelju svega, i koji nisi zazirao sići u krilo Djevice Marije. Slavljen Ti budi Bože, da si prihvatio u nebu tijelo i dušu Djevice Marije, Tvoje majke, i da si je slavno postavio iznad svih anđela pored svog Božanstva.. Smiluj mi se zbog njezina zagovora.
9. Četiri su vrste ljudi koji mene pozdravljaju:
Prvi su oni koji svu svoju volju i svoju savjest predaju u moje ruke i sve što čine, posve i samo meni na čast čine. Pozdrav tih ljudi meni je poput milog i ugodnog napitka.
10. Drugi su oni koji se boje kazne i samo iz straha pred kaznom brane se od grijeha. Ovima pružam, ustraju li u mojoj hvali, umanjenje njihovog zlog straha i uvećanje istinske ljubavi i znanje – kako Boga mogu naučiti ljubiti na razborit i mudar način.
11. Treći su oni koji doduše moju hvalu dovoljno uzdižu, ali to ne čine s nekom drugom svrhom i mišljenjem nego da im iz toga izraste vremenita čast i prolazna korist.
12. Četvrti su oni koji se tako predstavljaju kao da bi bili dobri, no grijehu se raduju. Oni čine grijeh kad mogu, potajno, kako ih ljudi po tome ne bi vidjeli i isle: Djevica Marija je milosrdna, čim je zazovemo, pribavlja oproštenje grijeha. No vika ovih ljudi dopada mi se isto toliko kao posuda, koja je izvana posrebrena a iznutra puna gnusnog kala koji zaudara i koji nitko ne može mirisati.

U nedjelju do 12, iz slijedećeg posta izdvajam:

Marija je majka milosrđa i utočište grešnika: „Ja sam kraljica neba, ja sam kraljica milosrđa, ja sam radost pravednika i pristup grešnika k Bogu. U plamenu čistilišta nema boli koji zbog mene ne bi bio podnošljiviji i lakši nego bi to inače bio slučaj“.

1. Nakon uzašašća moga Sina, dugo sam još živjela u svijetu.. Bog je to htio kako bi se promatranje moga načina života još više duša obratilo k Njemu, a apostoli i drugi izabranici bili osnaženi.
2. Svo vrijeme koje sam još živjela na zemlji, nakon uzašašća mog Sina, posjećivala sam ona mjesta na kojima je On činio svoja čudesa i na kojim je patio. Njegova patnja bila je tako jako utisnuta u moje srce, te bilo što da sam radila uvijek je jednako bila svježa u mom pamćenju.
3. Kada sam jadnog dana, a nekoliko godina od uzašašća moga Sina, bila vrlo mučena težnjom doći k Njemu, ugledala sam blistavog anđela koji mi je rekao: „Tvoj Sin, koji je naš gospodin i Bog, poslao me da ti javim da je vrijeme da tijelom dođeš k Njemu, kako bi ti dao priređenu krunu.“ Odgovorila sam anđelu: „Poznaješ li dan ili sat kada ću se odijeliti od ovoga svijeta.“ Anđeo je odgovorio: „Doći će prijatelj tvoga Sina koji će pokopati tvoje tijelo.“
4. Nakon ove najave, anđeo je nestao, a ja sam se pripremala za rastanak tako što sam još jednom posjetila sva mjesta gdje je moj Sin patio. I kada je moj duh jednog dana bio ushićen u divljenju Božjoj ljubavi, moja duša, u tom promatranju, bila je ispunjena takvim veseljem da se jedva mogla sabrati. U tom promatranju, moja duša odijelila se od tijela.
5. Kada sam predavala svoj duh, oni koji su bili zajedno sa mnom u kući, po neobičnoj svjetlosti spoznali su kakve su se božanske stvari događale na meni. Moje tijelo zatim su odnijeli u dolinu Josafat i pokopali prijatelji moga Sina – koje je Bog poslao. S njima su se pojavili bezbrojni anđeli kao sunčane čestice. Zli se duhovi nisu sudili približiti.
6. Petnaest dana moje je tijelo ležalo pokopano u zemlji, a tada je, praćeno mnoštvom anđela, prihvaćeno u nebo. Ja sam Majka Božja, zato što se Njemu tako svidjelo, no, ja sam i majka sviju koji su u nebeskoj radosti.
7. Imaju li djeca po svojoj volji ono što im je potrebno, za povećanje njihova veselja radost će im biti uvećana vide li prijazno lice svoje majke. Bogu se tako sviđa, sve u nebeskom dvoru ispuniti radošću klicanjem mojoj čistoći i mojim vrlinama, iako oni snagom istog Boga već imaju na neshvatljiv način svako dobro.
8. Ja sam majka sviju koji se nalaze u čistilištu. Jer, sve kazne koje njima pripadaju, a zbog svojih se grijeha trebaju očistiti, svakog se sata zbog moje molitve nešto ublažavaju. Bogu se sviđa da neke od kazni koje su jadne duše zaslužile, budu ublažene.
9. Ja sam majka svekoliko pravednosti koja je u ovom svijetu. Tu je pravednost ljubio moj Sin najsavršenijom ljubavlju. I kao što je ruka majke uvijek pripravna suprotstaviti se na obranu sina svoga srca, ukoliko bi netko krenuo da ga povrijedi, tako sam i ja neprekidno pripravna pravednike, koji su u svijetu, braniti i osloboditi iz svake duhovne opasnosti.
10. Ja sam i majka svih grešnika koji se žele popraviti i voljni su nadalje ne vrijeđati Boga. Poput majke pune ljubavi koja, kada vidi da neprijatelji oštrim mačevima napadaju njezina sina, spremna je zaštititi ga, tako sam i ja spremna grešnika uzeti u zaštitu u svoje krilo. Ja tako činim i činit ću prema svim grešnicima koji moga sina istinskim pokajanjem i pravom ljubavi prema Bogu mole za milosrđe.
11. No, ja imam dva sina za koja sam se osobito bojala i bojim se: prvi je moj Sin Isus Krist koji je rođen iz mog djevičanskog tijela sa svrhom da bi objavio svoju ljubav i spasio duše, i stoga se nije plašio tjelesnih poteškoća ni prolijevanja svoje krvi, nije prezreo slušati govore poniženja i izdržati muku najbolnije smrt. On sam je Bog, svemoćan u vječnoj radosti.
12. Drugi – kojeg smatram svojim Sinom je onaj koji svoje mjesto ima na papinskoj stolici, ukoliko sluša Njegove zapovijedi i Njemu je odan savršenom ljubavi... (Objave, knj IV., pogl. 138)!

U slijedećem postu (Nedjeljom do 12) BD Marija nastavlja kazivati o vremenu kada je živjela na zemlji i njenom majčinstvu svim dušama u vječnosti! Slijedi jedan citat od 12 koje redovito objavljujem u postovima:

"Kada sam predavala svoj duh, oni koji su bili zajedno sa mnom u kući, po neobičnoj svjetlosti spoznali su kakve su se božanske stvari događale na meni. Moje tijelo zatim su odnijeli u dolinu Josafat i pokopali prijatelji moga Sina – koje je Bog poslao. S njima su se pojavili bezbrojni anđeli kao sunčane čestice. Zli se duhovi nisu usudili približiti"

1. Kada sam naime još jasnije razabrala da je Bog moj Stvoritelj i Sudac nad svim mojim činima, tada sam Ga ljubila još više i svakog sata sam u strahu pazila na to da Ga ne uvrijedim riječju ili djelom.
2. Saznavši još i to kako je Bog dao zakon i zapovjedi svome narodu i na njemu učinio tako puno čuda, u svom srcu čvrsto sam odlučila ništa ne ljubiti osim Njega. Sve svjetsko bilo mi je od tada nadasve gorko!
3. Ništa mi se od tada nije sviđalo nego samo Bog. Uvijek sam željela u svom srcu da mogu živjeti do onog vremena kada će On biti rođen kao Mesija. Mislila sa možda mogu zaslužiti i postati službenica, doista posve nevrijedna službenica Majke Božje.
4. Svečano sam obećala u svom srcu također da ću svoje djevičanstvo, ako se Bogu bude tako sviđalo, zauvijek sačuvati i da ništa neću posjedovati na ovom svijetu. No, ako bi Bog htio drugačije, neka bude tako, ali neka se ne događa moja volja, jer bila sam uvjerena da On sve može i ništa neće samo to što je meni korisno. Stoga sam Njemu prepustila posve svoje htijenje.
5. Saznavši što je sve zapovjeđeno u hramu, vratila sam se kući. Izgarala sam sada u još većoj ljubavi prema Bogu nego ikada prije i bila sam, posve novo, zapaljena vatrenim plamenovima ljubavi prema Bogu. I kako sam tako bila sama sa sobom, ožalošćena u srcu i sve svoje nade prepustila Bogu, došla mi je odjednom misao da Njemu služe anđeli i sva stvorenja i da je Njegova božanska slava neizrecivo velika i neizmjerna.
6. Razmišljajući o tome puna divljenja, ugledala sam tri čudesne stvari: vidjela sam zvijezdu, ali ne takvu kakve inače sjaju na nebu. Vidjela sam svjetlo, ali ne onako kako svijetli u svijetu. Osjetila sam miris, ali ne onakav kakav struji iz bilja ili sličnog, već iznad svega mio gotovo neopisiv miris od koga sam bila posve ispunjena, tako da sam zbog toga zakliktala od veselja. Na to sam odmah razabrala glas ali ne iz ljudskih usta..
7. Čuvši ovaj glas, bojala sam se jako, jer mislila sam, mogao bi biti varka.. Anđeo Božji pojavio se tada preda mnom kao prekrasan čovjek, ali nije bio presvučen tijelom. On mi nje rekao: „Zdravo milosti puna“!
8. Razumjevši sve to, čudila sam se što sve to treba značiti i zašto je anđeo naveo takav pozdrav. Jer, ja sam znala a i osjećala sam se za sve to, kao i za svako drugo dobro, posve nedostojnom. No, vjerovala sam da Bogu nije nemoguće učiniti ono što On hoće.
9. Razabravši ovu anđelovu riječ, osjetila sam iskrenu, snažnu naklonost biti Majkom Božjom, i moja je duša iz ljubavi prema Bogu rekla: „Gle, tu sam, Tvoja volja neka se dogodi na meni!“
10. Na ovu moju riječ začet je odmah moj Sin u mome krilu pod neizrecivim klicanjem moje duše i svih mojih udova. I kada sam sada imala Sina božjeg u svom krilu, nosila sam Ga bez boli, bez teškoća i bez neugodnosti tijela.
11. Kada sam Ga rađala, rađala sam Ga bez boli i bez grijeha, kao i kad sam Ga bila začela u posve velikom veselju duše i tijela, a moje noge od oduševljenja više nisu osjećale tlo na kome su stajale.
12. I kao što je ušao u sve moje udove s radošću čitave moje duše, tako je i izišao kod rođenja iz mog krila u radosti svih mojih udova, kao i u veselju moje duše i neizrecivom kliktaju, bez povrede mog djevičanstva. Kada sam nakon rođenja ugledala i promatrala njegovu ljepotu, prokapala je moja duša rosu radosti u svijest da ja takvog sina uopće nisam vrijedna!