1. Kada sam naime još jasnije razabrala da je Bog moj Stvoritelj i Sudac nad svim mojim činima, tada sam Ga ljubila još više i svakog sata sam u strahu pazila na to da Ga ne uvrijedim riječju ili djelom.
2. Saznavši još i to kako je Bog dao zakon i zapovjedi svome narodu i na njemu učinio tako puno čuda, u svom srcu čvrsto sam odlučila ništa ne ljubiti osim Njega. Sve svjetsko bilo mi je od tada nadasve gorko!
3. Ništa mi se od tada nije sviđalo nego samo Bog. Uvijek sam željela u svom srcu da mogu živjeti do onog vremena kada će On biti rođen kao Mesija. Mislila sa možda mogu zaslužiti i postati službenica, doista posve nevrijedna službenica Majke Božje.
4. Svečano sam obećala u svom srcu također da ću svoje djevičanstvo, ako se Bogu bude tako sviđalo, zauvijek sačuvati i da ništa neću posjedovati na ovom svijetu. No, ako bi Bog htio drugačije, neka bude tako, ali neka se ne događa moja volja, jer bila sam uvjerena da On sve može i ništa neće samo to što je meni korisno. Stoga sam Njemu prepustila posve svoje htijenje.
5. Saznavši što je sve zapovjeđeno u hramu, vratila sam se kući. Izgarala sam sada u još većoj ljubavi prema Bogu nego ikada prije i bila sam, posve novo, zapaljena vatrenim plamenovima ljubavi prema Bogu. I kako sam tako bila sama sa sobom, ožalošćena u srcu i sve svoje nade prepustila Bogu, došla mi je odjednom misao da Njemu služe anđeli i sva stvorenja i da je Njegova božanska slava neizrecivo velika i neizmjerna.
6. Razmišljajući o tome puna divljenja, ugledala sam tri čudesne stvari: vidjela sam zvijezdu, ali ne takvu kakve inače sjaju na nebu. Vidjela sam svjetlo, ali ne onako kako svijetli u svijetu. Osjetila sam miris, ali ne onakav kakav struji iz bilja ili sličnog, već iznad svega mio gotovo neopisiv miris od koga sam bila posve ispunjena, tako da sam zbog toga zakliktala od veselja. Na to sam odmah razabrala glas ali ne iz ljudskih usta..
7. Čuvši ovaj glas, bojala sam se jako, jer mislila sam, mogao bi biti varka.. Anđeo Božji pojavio se tada preda mnom kao prekrasan čovjek, ali nije bio presvučen tijelom. On mi nje rekao: „Zdravo milosti puna“!
8. Razumjevši sve to, čudila sam se što sve to treba značiti i zašto je anđeo naveo takav pozdrav. Jer, ja sam znala a i osjećala sam se za sve to, kao i za svako drugo dobro, posve nedostojnom. No, vjerovala sam da Bogu nije nemoguće učiniti ono što On hoće.
9. Razabravši ovu anđelovu riječ, osjetila sam iskrenu, snažnu naklonost biti Majkom Božjom, i moja je duša iz ljubavi prema Bogu rekla: „Gle, tu sam, Tvoja volja neka se dogodi na meni!“
10. Na ovu moju riječ začet je odmah moj Sin u mome krilu pod neizrecivim klicanjem moje duše i svih mojih udova. I kada sam sada imala Sina božjeg u svom krilu, nosila sam Ga bez boli, bez teškoća i bez neugodnosti tijela.
11. Kada sam Ga rađala, rađala sam Ga bez boli i bez grijeha, kao i kad sam Ga bila začela u posve velikom veselju duše i tijela, a moje noge od oduševljenja više nisu osjećale tlo na kome su stajale.
12. I kao što je ušao u sve moje udove s radošću čitave moje duše, tako je i izišao kod rođenja iz mog krila u radosti svih mojih udova, kao i u veselju moje duše i neizrecivom kliktaju, bez povrede mog djevičanstva. Kada sam nakon rođenja ugledala i promatrala njegovu ljepotu, prokapala je moja duša rosu radosti u svijest da ja takvog sina uopće nisam vrijedna!
Post je objavljen 02.01.2022. u 11:16 sati.