Dragim posjetiteljima ovog bloga želim svo dobro ovoga svijeta i čvrstu vjeru koja će u radosti Vašeg srca čvrsto nositi ključ kraljevstva nebeskog, a vaša ljubav da preraste u onu božansku, koja vas i sve oko vas grli u jednoj istini i ljubavi, pa prema tome želim svima da:
- Bolesnima, da se potpuno predaju Božjoj volji, jer, mnogi su tek tada ozdravili!
- Da zapamtite: liječnik svakog liječi a Božja volja izliječi! I ne bojmo se „ranijeg“ odlaska, jer svatko se vraća upravo onda kada obavi svoju misiju - koja nam je često nepoznata.
- Da Isusu, Kralju svemira, predate sve svoje grijehe, boli i slabosti, kako bi bili ozdravljeni!
- Da molite, i imate povjerenja u Boga, jer On uvijek odgovara na molitvu u onome što nama koristi za naš život, našu obitelji i spasenje duše.
- Evanđelje ne pretvara ljude u ono što nisu nego ih potiče na spasenje u onome što jesu!
- Želim vam mistično iskustvo po daru vjere koja se očituje po radosti slušanja i žaru primanja Božje riječi. Božja riječ ne čeka nego se želi prelijevati u srcima ljudi i krijepiti bližnje u krilu božanske ljubavi.
- Da ne brinete o onima koji u svašta vjeruju, koji se služe lažima, oni su (samo ili zauvijek) podlegli nagovorima Zloga jer još ne vjeruju da su djeca Božja. Njihov put na koncu je težak i bolan radi ljubavi koja im se nudi i pati za njihovim gubitkom..
- Želim da se ponovno rodiš u svom srcu, a to ćeš spoznati kada započneš tražiti svoje i dijeliti sa njima život kraljevstva nebeskog još ovdje na zemlji.
- Da budeš hodočasnik bar jednom godišnje, i tako potvrđuješ svoju vjeru!
- Da se pouzdaješ u istinsku ljubav nebeskog Oca i stvoritelja, od kojeg se često udaljavamo radi svojih grijeha, jer ako se okrenemo na drugu stranu - čeka nas beskonačno ništavilo!
- Da ne bude nitko bez Oca, dijete bez roditelja koje nije iskusilo tko ga je stvorio, tko ga voli, tko ga je pozvao u život, tko se brine o njemu.
- Da cijenite svoje dostojanstvo koje je dato po rođenju, da ne tražite dopuštenje u svojoj slobodi, da bez straha svako koristi svoju slobodu izbora te nakon izbora uživa svoju sudbinu.
- Jesmo i moramo ostati slobodna bića je se Bog odrekao svoje svemoći da bi mi bili slobodni.
- Da nitko ne izgubi slobodu jer, onog dana kada tlačitelj čovječanstvu oduzme ljudske slobode to će biti njegov kraj i početak novog stvaranja.

***SRETNO I PONOSNO U NOVOJ 2022. GODINI
EuM

EuM "edjeljom do 12" najavljuje naslovni post, a u najavi izdvajam:

"Razmišljajući o tome puna divljenja, ugledala sam tri čudesne stvari: vidjela sam zvijezdu, ali ne takvu kakve inače sjaju na nebu. Vidjela sam svjetlo, ali ne onako kako svijetli u svijetu. Osjetila sam miris, ali ne onakav kakav struji iz bilja ili sličnog, već iznad svega mio gotovo neopisiv miris od koga sam bila posve ispunjena, tako da sam zbog toga zakliktala od veselja. Na to sam odmah razabrala glas ali ne iz ljudskih usta.."

1. Kada smo dospijevali u strah, siromaštvo li poteškoće, moj Sin nije pribavljao zlato ili srebro nego je upozoravao na strpljivost. Bili smo čudesno sačuvani od svake zavisti. Pristizalo nam je što je bilo potrebno za životno uzdržavanje ili po našem radu ili po milosrđu pobožnih srdaca, tako da nikada nismo živjeli u preobilju, ali smo uvijek imali potrebno. Nismo tražili ništa drugo nego da služimo svom Bogu u svemu.
2. Kod kuće On je sa prijateljima koji su dolazili razgovarao na povjerljiv način, o Zakonu, njegovom značenju i njegovoj uzornosti. Diskutirao je otvoreno s mudrim muškarcima, tako da su se oni čudili i govorili: „Ta pogledajte, Sin Josipov poučava pismoznance, veliki duh govori iz njega“.
3. Jednom razmišljajući o Njegovom bolu, vidjevši me ispunjenu najdubljim žalošću On mi je rekao: „Majko zar ne vjeruješ da sam ja u ocu a Otac u meni?
4. Zašto si ispunjena tugom? Volja je mog Oca da pretrpim smrt, a moja je volja jedno s Očevom. I ono što imam od svoga Oca, to ne može patiti. samo će tijelo koje sam od tebe uzeo patiti, kako bi tijela svih drugih bila otkupljena a duše spašene.
5. Kada bi Mu Josip rekao „Učini ovo ili ono“ bio je tako poslušan da bi odmah to i učinio. Skrivao je moć svog Božanstva tako jako da sam je samo ja ili ponekad Josip mogli prepoznati. Vrlo često smo vidjeli prekrasnu svjetlost koja je blistala oko Njega čuli smo glasove anđela koji su pjevali o njemu.
6. Zli duhovi koji nisu mogli istjerati poznati egzorcisti po našem zakonu, izlazili su pri pogledu na prisutnost moga sina.
7. Po ljubavi je ušao i prebivao u meni. Vječna Riječ i ljubav su Njega oblikovali. On je meni doista bio kao moje srce! Začet iz dubine Božje ljubavi, a druga djeca se začinju iz požude tijela. Stoga je dobro rekao moj rođak Ivan: Riječ je tijelom postala! Kada je bio rođen osjećala sam kao da je polovica moga srca bila rođena i od mene otišla.
8. I kada bi On patio, osjećala sam kao da bi patilo moje vlastito srce. Moje je srce bilo bičevano probodeno kada je On bio bičevan i proboden. Ja sam Njemu i Njegovom bolu bila posve blizu i nisam dopustila da me od Njega odijele.
9. Stajala sam posve blizu Njegova križa, i kao što jače boli ono što je srcu bliže, tako sam i ja osjećala Njegovu bol jače od drugih. I kada je On s križa pogledao na mene, a ja prema Njemu, potekle su suze iz mojih očiju, iz mojih dubina.
10. I kada me moj Sin ugledao posve zgnječenu bolom, moj mu je bol pripravio tako gorke osjećaje da, je sav bol, koju su Mu prouzročile Njegove rane, narastao u bolu u kojem je mene ugledao. Zato kažem hrabro da je Njegova bol bila moja bol, jer Njegovo je srce bilo moje srce!
11. I kao što su Adam i Eva prodali svijet za jednu jabuku, tako smo moj Sin i ja iznova otkupili svijet jednim srcem!
12. Kada sam nakon rođenja ugledala i promatrala Njegovu ljepotu, prokapala je moja duša rosu radosti u svijest da ja takvog Sina uopće nisam vrijedna!

Pokušaj zamisliti

Pokušaj zamisliti čega sam se odrekao
kada sam nebesku slavu ostavio po strani
kako bih se mogao poistovjetiti sa tobom
uz sva ograničenja tek rođenog djeteta.

Pokušaj zamisliti čega sam se odrekao
kad sam došao na ovaj svijet kao beba
kada sam odlučio doći one tamne noći
te prihvatiti i za čovjeka grozne uvjete.

Rođen u tamnim jaslama u hladnoj staji
uz nebeske svijeće, u slavi anđela,
posve malen, postah posve siromašan
mojim siromaštvom ti da se obogatiš.

Zato budi sa mnom u mojoj prisutnosti
neka ti moja slava probudi poštovanje,
moja slava nadilazi tvoje razumijevanje
a može preobraziti svaki djelić tvoga bića.

Moja slava obnavlja tvoje misli, čisti srce
krijepi tvoje tijelo dok si u mojoj blizini
i dok u smiraju provodiš vrijeme sa mnom
obasjava te svjetlo spoznaje moje slave.

Kad sagledavaš proces kojim sam prošao,
pred tobom se otvaraju nebeski vidici
novo rađanje uz odbljeske moje slave,
zato pjevaj aleluja Mom svetom imenu.

- Uz ovu moju prigodnu pjesmu, želim sretan Božić svim posjetiteljima ovog bloga,
da vas i vašu obitelj prati Božji blagoslov i milosrđe!

Na Božić ovdje objavljujem prigodnu božićnu pjesmu, koja mi je upravo izišla na portalu Book.hr.
U nedjelju do 12., u 12 crtica o Isusu - slijedi nastavak II, ono što do sad niste znali, a prema riječima
majke BD Marije (izdvajam):
"Kada sam nakon rođenja ugledala i promatrala Njegovu ljepotu, prokapala je moja duša rosu radosti
u svijest da ja takvog Sina uopće nisam vrijedna!"

1. Primila sam i rodila najčišćeg Sina, bez ikakve nečistoće. No, kako bi se Zakon i Proroci ispunili, htjela sam živjeti u, i po Zakonu. Ja nisam živjela po uzoru svjetski raspoloženih roditelja, već sam se ponizno družila s poniznima, na sebi nisam ništa željela osobito uzdizati, već sam ljubila sve što je bilo jednostavno i ponizno.
2. Premda sam znala po Božjem nadahnuću da će moj Sin patiti, moje je srce po riječima sijedog Šimuna bilo probodeno bolom. Starac Šimun je rekao tada da će moju dušu probosti mač i da je moj Sin postavljen za znak kome će se protiviti. Bol od tada u mom srcu nije nestao sve dok tijelom i dušom nisam uzeta u nebo.
3. Od Šimunova proročanstva cijeli život Majke Marije bio je prožet bolom i veličanstvenom ljuvalju prema Sinu, zato Marija kaže: Znaj da je od onog dana moj bol bio šestorostruk. Danas, suosjećati bol Majke Marije za nas znači primati blagoslov Njenim zagovorom. U duhovnom pogledu i napretku u istini, rekao bi, da bol i ljubav korespondiraju kao stalna metafizička pojavnost duhovnog života.
4. Kad god sam pogledala svoga Sina, bol je bio je u mojim mislima. Kad god sam ga povijala u pelene i kad god sam pogledala njegove ruke i noge, moja duša bila je odmah iznova probodena bolom, jer mslila sam na to kako će biti pribijen na križ;
5. Moj bol je bio u mom sluhu, jer kad god sam čula o poniženju svoga Sina, o lažima koje su o njemu širili kao i o postavljenim zasjedama, moje srce je tako često bilo iznova uznemireno bolom i jedva sam to mogla zadržati za sebe. No, moj je bol po snazi Božjoj primio pravu uzdržljivost i ja sam pri tome sačuvala uljudnost tako da se ni nestrpljivosti niti kolebljivosti raspoloženja na meni nisu mogli razabrati.;
6. Moj vid je osjećao bol, jer vidjevši svoga sina svezana i bičevana te kako visi na križu, pala sam ničice kao bez duše na tlo. Došavši ponovo k svijesti, stajala sam tu, istina, puna boli, no tako strpljivo pateći da ni neprijatelji niti drugi na meni nisu našli drugo do nepokolebljivost;
7. I osjećaji su boljeli, jer ja sam svoga Sina zajedno s drugima skinula s križa, zamotala sam Ga u plahte i položila u grob. Moj bol je tada tako neizmjerno narastao da su moje ruke i noge jedva imale više snage izdržati. Ah, kako bih rado da su me tada zajedno pokopali s mojim Sinom;
8. Nakon uzašašća moga sina na nabo, bol mi je zadavala snažna težnja da idem k Njemu. I dugo vrijeme čekanja, koje sam morala izdržati nakon Njegova uzašašća uvećalo je moju bol;
9. Patila sam nakon toga i zbog žalosti apostola i drugih prijatelja Božjih čiji bol je bio i moj bol. Ja sam puna boli stalno lebdjela u strahu i žalosti. U strahu da bi oni mogli podleći iskušenjima i tuzi. U žalosti jer su riječi moga Sina posvuda izazivale proturječje;
10. I premda je milost Božja ostala sa mnom i moja se volja ravnala posve po volji Božjoj, bol je ostao stalno moj pratilac dok nisam tijelom i dušom prihvaćena mome Sinu u nebu. Ne dopusti ni ti, zato, da moja bol isčezne iz tvoje duše. Da nema žalosti, sasvim malo bi ih došlo u nebo.
11. Moj Sin je, kao što kiže Evanđelje, bio podređen svojim roditeljima i ponašao se kao i druga djeca sve dok nije dospio u zrelu dob. Kada je odrastao, posvetio se postojano molitvi, uspinjao se s nama u Jeruzalem i na druga mjesta na ustanovljene blagdane. Njegovo lice i njegov govor tako su prekrasno činili uvijek dobro da su ožalošćeni govorili: „Idemo Sinu Marijinu, On će nas utješiti“.
12. Kako je rastao u dobi i mudrosti, koje je zapravo bio pun od početka, radio je svojim rukama što se i pristoji i govorio nam prije svega riječi utjehe i riječi Božje, tako da smo neprekidno bili ispunjeni radošću.
(Na dan Božića objavljujem moju prigodnu božićnu pjesmu – EuM)

Slijedeće nedjelje do 12, u 12 crtica, objavljujem prvi nastavak kratkog serijala o Isusovom životu. Kada govori o svom sinu majčino srce je najiskrenije jer njene oči gledaju sa ljubavlju, a ovog puta i sa neizbježnim bolom u duši. O Isusovom djetinjstvu i odrastanju malo se zna, pa je ovdje taj dio više naglašen. Pred vama je jedna od crtica iz slijedećeg posta:
//Moj Sin je, kao što kaže Evanđelje, bio podređen svojim roditeljima i ponašao se kao i druga djeca sve dok nije dospio u zrelu dob. Kada je odrastao, posvetio se postojano molitvi, uspinjao se s nama u Jeruzalem i na druga mjesta na ustanovljene blagdane. Njegovo lice i njegov govor tako su prekrasno činili uvijek dobro da su ožalošćeni govorili: „Idemo Sinu Marijinu, On će nas utješiti“//.

1. Ja sam stvoritelj svega i preda mnom držim uvijek dva lista: na jednom je napisano milosrđe, a na drugom pravda..
2. U jednostavnosti srca misli uvijek na moju ljubav i moju patnju, a poštuj rječi i dajela svetih. Iz toga ćeš spoznati kako te Zli može prevariti te se nikad se nemoj umišljeno pouzdavati u sebe. Tvoje srce neka bude postojano, neboj se smtri jer se čvrsto držiš istinske vjere. Ne žalosti se zbog volje Božje za tebe, niti previše zbog tjelesnih boli a ni slabosti.
3. Tko se nakon počinjenih grijeha kaje i odluči ove grijehe više ne činiti, njemu govori moje milosrđe da će ga moj Duh zapaliti da čini dobra djela. No, tko uz to rado ostavi i taštinu svijeta toga moj Duh čini još žarčim. Onoga tko je za mene spreman čak i umrijeti, toga će moj Duh tako rasplamsati da će čeznuti, biti i živjeti posve u meni, a da ću biti i živjeti tada posve u njemu.
4. Tko se ne popravi tako dugo dok još za to ima vremena, te napusti boga svjesno i svojom voljom, toga Otac neće braniti, niti će mu Sin biti milostiv, niti će ga Duh sveti zapaliti plamenom ljubavi.
5. Razmatraj stoga, dok je još vrijeme, velikim marom list pravde. Jer, svatko tko treba biti spašen, mora biti skroz očišćen vodom i vatrom, tj. mora biti očišćen djelima pokore koja su srazmjerno laka ovdje na zemlji u sadašnjem vremenu, ili očišćen u čistilištu s njegovim bolima i mukama u budućem svijetu.
6. Čudiš se kad čuješ da prijatelj Božji koji bi trebao biti čašćen, podnosi žalost, dok neprijatelj Božji koji bi morao biti bičevan, kako je otkriveno u drgoj viziji, biva čašćen. Odgovaram ti: moje riječi moraju biti shvaćene na duhovan i tjelesan način, jer što je žalost u svijetu drugo nego priprava za nebo i uzdizanje krune.
7. A što je drugo sreća svijeta za čovjeka koji zlo upotrebljava kao milost nego silazak u propsat? Imati žalost u svijetu je, dakle, istinsko uzdizanje u život, a imati sreću u svijetu je za nepravedna čovjeka silazak u pakao.
8. Nema čovjeka koji nije griječio makar na lak način. Ali, milosrdni Bog dao je čovjeku sredstvo, naime osjećaj bola nad svakim grijehom. Bog ništa toliko ne mrzi kao kada se zna za počinjeni grijeh, ali se o tome ne brine i zbog nekoliko zasluga preuzetno zaključuje kao da bi Bog s toga morao trpjeti naše grijehe. Kao da Bog bez tebe ne bi mogao biti čašćen, ili kao da bi s toga dao tebi na volju činiti zlo jer si učinio nešto dobro. A, kada bi za svako zlo koje si počinio učinio i stotinu puta više dobra, ne bi to dostajalo da se Bogu vrati njegova ljubav i dobrota.
9. Ako se zlih misli ne možeš obraniti, podnosi ih strpljivo i suprostavljaj im se svojom voljom. Zbog njih nećeš biti osuđen kada te napadaju ukoliko u njima ne uživaš, jer nije u tvojoj moći da im se posve suprostaviš. Uvećavaju li se mali grijesi navikavanjem, ono što je kajanjem bilo oprostivo i maleno postaje nemarnošću i omalovažavanjem postepeno teškim grijehom.
10. Bog podnosi doduše čoveka do posljednjeg trena i čeka hoće li grešan čovjek svu svoju još uvijek slobodnu volju odvratiti od počinjena grijeha. No budući se volja ne poboljšava, duša se sve više zapliće, pogotovo što je Zli, koji zna o tome da će svatko biti suđen po svjoj savjesti i volji, na kraju djelatan da prevari dušu i odvrati je od pravog puta. Bog dozvoljava da se to dogodi, budući je ta duša, kada je trebalo bdjeti, to odbila.
11. Mudrima ovoga svijeta čini se glupošću ne ljubiti bogatstvo i ne moći govoriti velike isprazne riječi!
12. Čemu čovjek uči tako mnoge i visoke stvari i lista tolike knjige? Da bi možda meni služio? Ili štoviše samo iz radoznalosti i razbibrige i da bude oslovljen kao „magistar“? Svatko stoji ipak u svojoj savjesti preda mnom i po istoj će svatko biti suđen. Tko u potpunoj vjeri može izreći samo četiri rječi: Isuse smiluj mi se - meni se više sviđa od onoga koji govori na tisuće stihova bez pozornosti.

"Čudiš se kad čuješ da prijatelj Božji koji bi trebao biti čašćen, podnosi žalost, dok neprijatelj Božji koji bi morao biti bičevan, kako je otkriveno u drugoj viziji, biva čašćen. Odgovaram ti: moje riječi moraju biti shvaćene na duhovan i tjelesan način, jer, što je žalost u svijetu drugo nego priprava za nebo i uzdizanje krune".
(Izbor za Vas - Nedjeljom do 12 - EuM)

1. Doći će vrijeme kada će biti jedan pastir i jedno stado, jedna vjera i jedna jasna spoznaja Boga, tada će mnogi, koji su bili pozvani u vinograd, biti odbačeni. Oni koji doduše nisu bili pozvani, no istovremeno su radili svojim snagama kako bi bili pozvani, od Boga će u svom bolu zadobiti milosrđe i milost ublažavanja boli, premda sami neće ući u vinograd.
2. Svatko tko se hoće boriti, mora biti odvažan i ponovo ustati kad padne, ne smije graditi na vlastitoj snazi, već se mora posve pouzdati u moje milosrđe. Jer tko se u moju dobrotu ne pouzdaje i misli: započnem li nešto tako da svoje tijelo zauzdam poslom ili se naprežem noćnim bdijenjem, ja to neću moći izvršiti u ustrajnosti jer Bog mi ne pomaže“, ovaj i zaslužuje kada padne.
3. Tko se želi duhovno boriti, neka se pouzdaje u mene i neka se pouzdaje da sve može izvesti potporom moje milosti. On treba imati volju činiti dobro a izbjegavati zlo i tako često ponovo ustajati koliko je puta pao, zato neka kaže slijedeću molitvu: Gospode, svemogući Bože, ti koji sve vodiš dobru, kao jadni grešnik predaleko sam se udaljio od Tebe svojim nedjelima, i kažem, hvala Ti za to da si me ponovo vratio na pravi put, pa Te molim, najdraži Isuse, Ti koji si visio krvav i pun boli na križu, da mi se smiluješ. Molim te da mi po toj boli i svojim ranama daš snagu i tako očuvaš da ne padnem opet u grijeh!
4. Onaj tko čini dobra djela (Isus ga naziva bojovnik), a da bi ustrajao na tom putu, neka moli na slijedeći način: Gospodine Bože, kome ništa nije nemoguće, Ti koji sve možeš, daj mi snage činiti dobra djela i moći ustrajati u dobru!
5. (O iskrenoj ispovjedi): Učini iskrenu ispovijed koja poput mača mora biti dobro izbrušena i sjajna, izbrušena da savjest bude marljivo istražena, koliko puta, kada i iz kog razloga se griješilo, i sjajna neka bude da se ne stidi, da se ništa ne skriva ili da se ne kaže nešto drugo od onoga što se griješilo!
6. Mač ispovjedi je jako bitan u duhovnoj borbi, pa Isus kaže: Ovaj mač mora imati dvije žestoke oštrice: volju više ne griješiti i volju učinjeno popraviti. Vrh ovog mača je kajanje, a po istom će Zli donekle biti uboden ako čovjek koji je prije nalazio radost u grijehu sada osjeća kajanje da je mene, Boga izazivao na bijes..
7. Ovaj mač mora imati korice. To je Božje milosrđe, koje je tako veliko, da nitko pa bio i tako velik grešnik, neka ne sumnja da će zadobiti oproštenje od Boga, ako za to samo skrušeno moli čvrstom voljom da se popravi. U uvjerenju da je Bog iznad svega milostiv, mora se rukovoditi mačem ispovjedi.
8. Oklop ratnika neka bude uzdržljivost koja je sastavljena od mnoštva malih žrtava i odricanja. Radi se o uzdržavanju od uživanja po osjetilnim ponudama Zloga, o uzdržavanju obzirom na blud, na proždrljivost i razne neumjerenosti. Oklop zaštite nitko ne može staviti sam, stoga se mora dozivati i poštivati Moja Majka BD Marija, jer u njoj postojala svekolika mjera života i svaka vrsta kreposti. Gdje se ona ustrajno doziva u pomoć, ona pokazuje čovjeku kako se dostiže potpuna uzdržljivost.
9. Po pravoj vjeri čovjek je trajno usmjeren s mišlju na to što sve treba činiti u vjernosti prema Božjim zapovijedima. Svako naime, tko se Bogu ufa, misli na to što treba činiti ili ostvariti prema volji Božjoj. Kod kršćanskog ratnika njegov štit neka bude strpljenje po kojem podnosi sve što ga snađe, poslušno i rado iz ljubavi prema Bogu.
10. O izgledu svoje zaručnice Isus slikovito kaže: Treba biti poput lijepe nevjeste, imati čiste uši, ljubazna usta, nevine oči i ustrajno srce. I duša čovjekova neka bude tako urešena. Slikovito rečeno, usta duše neka bude čisto srce u koje ništa ne ulazi osim onoga što se meni sviđa!
11. Čisto srce neka bude milo u mirisu plemenitih misli i u stalnom sjećanju na moje patnje. I srce neka bude crveno kao i usta tj. ražareno Božjom ljubavi. I kao što nitko ne čezne ljubiti blijeda usta, ni meni se ne dopada ako duša ne čini dobra djela s puno dobre volje.
12. I srce treba imati dvije usnice tj. dvije sklonosti: jedna koja teži nebeskom i druga koja malo cijeni zemaljsko i prolazno. Jezik duše neka bude stalno razmatranje moga milosrđa. Promisli uvijek iznova kao sam te stvorio, otkupio, i uvijek usprkos grijeha, podnosio. Razmatraj kako sam strog sudac budući da ništa ne ostavljam nekažnjenim a ni jedno dobro djelo nenagrađenim. I misli na to kako je nesiguran čas smrti.

Slijedeće nedjelje (Nedjeljom do 12) najavljujem 6. nastavak slikovitog govora našeg Stvoritelja i Otkupitelja u 12 "zvjezdica" prema kruni njegove i naše Majke kraljice neba. U najavi izdvajam jednu od njih:

"Čisto srce neka bude milo u mirisu plemenitih misli i u stalnom sjećanju na moje patnje. I srce neka bude crveno kao i usne tj. ražareno Božjom ljubavi. I kao što nitko ne čezne ljubiti blijeda usta, ni meni se ne dopada ako duša ne čini dobra djela s puno dobre volje".