Danas zaključujem serijal u VII nastavaka: Isus nam govori.., te slijedeći puta nastojat ću pripremiti u par nastavaka - ono što i kako Majka BD Marija govori o svom sinu. Preporučam da se svako toliko pročitaju nastavci Isusova govora, jer, Riječ Božja kada se čita u različito vrijeme, stalno je nova! I sam to činim, poradi Istine koja tako zauzima trajno mjesto u svakom srcu! Želim vam ugodne dane došašća uz puno radosti i mira koje nam nudi priprava za Božić. Mir i dobro od EuM-a!
12.12.2021. (11:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moja parodija na post prijateljice sa bloga @IzgubljenauGalaksiji, ili tako nekako:
Otpuhane priče savitljivog srca
Danas lovim tvoje prosute riječi posebno one uvijene u celofan kao član društva umrlih pjesnika jamčim: svi se varaju kada riječi spavaju one žive i pjevaju i poslije smrti iako usnule ispod mrtvih korica
Miran sam ispred golih zavjesa tu nema bola ispred ogledala gola sa njega je skinuta srebrna ploha pa sebe vidim između tona i redaka u tonovima koji raspoznaju lake note i muškarce koji zanosno nose maske
Sve su to priče otpuhane iza leđa u slikama koje nestaju u drvoredu te uz bol na smrt otupjelog nalivpera još se otimaju pored koša za otpatke koji prijeti ponorom od najdubljeg dna često, ili mi se pričini kad to nisam ja..
Ništa novo osim tek ofarbane fasade preživljavam uz tosterine i opojne litre u zanosu zaustavljene vjetrenjače uz nijanse tuge i/ili psihologije truleži svemu dajem kap ljubavi i dah čežnje da zadržim notu zaostalog oblaka tajni
Moji snovi su u posebnom ormaru u njima su usnule krhotine kintsugia i novo ogledalo nedovršenih novela obrađenih rošomanom na drugi način, tamo sam feniks – padam, rađam se i savitljivim srcem izvodim vratmanije
Poanta je da moramo prihvatiti igricu, igru snova ili zbilje, svejedno nas ubije a poslije nam ostaju samo dvije riječi i nema zavaravanja, kraja ni pobjede sve je otvoreno riječima i to prosutim te na koncu ostaje samo pat i šah mat oli pak, ipak, naša: dva krila obasuta poljupcima života.
12.12.2021. (13:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Riječi koje potresaju iz dubine. Najviše me dojmillo vrijeme koje nam je dano u milosti...to beskrajno vrijeme koje imamo, do onoga posljednjeg trenutka života, da se pokajemo i vratimo na pravi put... a jasno je kako svako vrijeme može biti ono posljednje. Sve je,dakle, u našim rukama, u našoj volji,svjesnosti kako i nema možda previše vremena. Bravo za pjesmu!
12.12.2021. (16:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@karenjina, Lijepo zboriš, sve odluke donosimo sami ali sami ne možemo. On je oslonac put i život koji nam daje da se njemu vratimo. Stvoreni smo sa svrhom, ovdje nesavršeni, smeteni i dvojbeni, u koloritu zbivanja na koje često nemozemo utjecati ali moramo nositi svoje breme. Sa Njim je daleko lakše.. Hvala ti na kvalitetnom komentaru.
12.12.2021. (23:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
Danas zaključujem serijal u VII nastavaka: Isus nam govori.., te slijedeći puta nastojat ću pripremiti u par nastavaka - ono što i kako Majka BD Marija govori o svom sinu.
Preporučam da se svako toliko pročitaju nastavci Isusova govora, jer, Riječ Božja kada se čita u različito vrijeme, stalno je nova! I sam to činim, poradi Istine koja tako zauzima trajno mjesto u svakom srcu!
Želim vam ugodne dane došašća uz puno radosti i mira koje nam nudi priprava za Božić.
Mir i dobro od EuM-a!
12.12.2021. (11:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
sve su mi poruke savršene!
12.12.2021. (12:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Litterula
Uočila sam to: kad god čitam Bibliju, uvidim neko novo značenje.
12.12.2021. (12:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
Moja parodija na post prijateljice sa bloga @IzgubljenauGalaksiji, ili tako nekako:
Otpuhane priče savitljivog srca
Danas lovim tvoje prosute riječi
posebno one uvijene u celofan
kao član društva umrlih pjesnika
jamčim:
svi se varaju kada riječi spavaju
one žive i pjevaju i poslije smrti
iako usnule ispod mrtvih korica
Miran sam ispred golih zavjesa
tu nema bola ispred ogledala gola
sa njega je skinuta srebrna ploha
pa sebe vidim između tona i redaka
u tonovima koji raspoznaju lake note
i muškarce koji zanosno nose maske
Sve su to priče otpuhane iza leđa
u slikama koje nestaju u drvoredu
te uz bol na smrt otupjelog nalivpera
još se otimaju pored koša za otpatke
koji prijeti ponorom od najdubljeg dna
često, ili mi se pričini kad to nisam ja..
Ništa novo osim tek ofarbane fasade
preživljavam uz tosterine i opojne litre
u zanosu zaustavljene vjetrenjače
uz nijanse tuge i/ili psihologije truleži
svemu dajem kap ljubavi i dah čežnje
da zadržim notu zaostalog oblaka tajni
Moji snovi su u posebnom ormaru
u njima su usnule krhotine kintsugia
i novo ogledalo nedovršenih novela
obrađenih rošomanom na drugi način,
tamo sam feniks – padam, rađam se
i savitljivim srcem izvodim vratmanije
Poanta je da moramo prihvatiti igricu,
igru snova ili zbilje, svejedno nas ubije
a poslije nam ostaju samo dvije riječi
i nema zavaravanja, kraja ni pobjede
sve je otvoreno riječima i to prosutim
te na koncu ostaje samo pat i šah mat
oli pak, ipak, naša:
dva krila obasuta poljupcima života.
12.12.2021. (13:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sokolova
Riječi koje potresaju iz dubine. Najviše me dojmillo vrijeme koje nam je dano u milosti...to beskrajno vrijeme koje imamo, do onoga posljednjeg trenutka života, da se pokajemo i vratimo na pravi put... a jasno je kako svako vrijeme može biti ono posljednje. Sve je,dakle, u našim rukama, u našoj volji,svjesnosti kako i nema možda previše vremena.
Bravo za pjesmu!
12.12.2021. (16:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
Parodija - :") ali super zvuči sve... lijepo!
12.12.2021. (19:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
@karenjina,
Lijepo zboriš, sve odluke donosimo sami ali sami ne možemo. On je oslonac put i život koji nam daje da se njemu vratimo. Stvoreni smo sa svrhom, ovdje nesavršeni, smeteni i dvojbeni, u koloritu zbivanja na koje često nemozemo utjecati ali moramo nositi svoje breme. Sa Njim je daleko lakše.. Hvala ti na kvalitetnom komentaru.
12.12.2021. (23:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...