Sjećanje ili mašta

Istina o laži koju sebi krojim
u postelji toploj što je noću sterem,
na jastuku punom želje i čežnje,
moj je san svake ljetne tople noći.
Dal se sjećam samo ili iluzija to je
svih naših riječi
ukradenih željom besmisla u boli,
da ostanem krugom
iz kojeg ne umijem iskoraknut hrabro.

Tu pospano te vidim više nego često
kako mirno spavaš na grudima mojim,
slušam kako dišeš
a mjesečina srebrom svoga lijepog bdijenja
po licu te mije i odmora tijelom blaženo ti lije.
U neznanju lako,
disanjem svojim dodiruješ mi kožu.

Dok živim tihost noćnog pustog sata
i milujem ti budnu u spavanju kosu,
ja strepim od istine da ne progovori
da me od tebe ne rastavi hladno.
I tijelom u grču ja te strahom lovim
sjećanjem ili maštom
da ostaneš još na grudima mojim.

26.10.2021. u 17:00 | 15 Komentara | Print | # | ^

Očaj

Ti mrziš sebe jer mene voliš
U teškom zraku hladne su niti,
Odajom našom ja sijem zimu
Između nas, nerečenih misli

Jer mene voliš ti sebe mrziš
I svaku moju nemarnu kretnju
Moj pogled na tebi tuđ i dalek
Za sutra budi i strah i prijetnju

Duge ti noći kojima žurim,
Zorom te bježanja moja bole,
Poljupci ovlaš, dodiri škrti
Nadu ti mrve, snovima more

Svjestan kazne kojom.te šibam
Tvoj pogled pun je divlje strasti
I očajne žudnje jer se plašiš
Dal ću i u čije ruke ću pasti

I mrziš tu moju umrlu ljubav
A žališ rad svakog čina svoga
Zalud se uplićeš u moju kosu
Ja gledam preko ramena tvoga

25.10.2021. u 17:00 | 10 Komentara | Print | # | ^

Ostat ćeš siromašan za ljubav moju

Jednom
kad ništa ne ostane od sve tvoje želje,
ti bit ćeš opet u svom tajnom svijetu.
Svijetu...u kom neće više biti
lutanja,traženja,čekanja bez kraja,
neće biti mene....Ali nećeš znati
da ostao si siromašan za jedan zagrljaj
u kojem bi ti,morem ljubavi kojim te volim
pale ruke radosno iznenađene,
za noć jednu kojom bih ti lice ozarila
mjesečinom utkanom u mojoj kosi,
poljubac sa usne tebe željne.
Ostao siromašan za pticu pjevicu
kojoj nisi otvorio prozor
kad pjevala ti je sve tužne pjesme
jedne žene zaljubljene
Slijep...za jedan san u kojemu me,
dok spavaš,ponekad sretneš.
Ja ostat ću ista, uvijek ista
puna ljubavi i voljet ću nerazumno i ludo
i čisto i strasno jasno
kako mi duša moja samo i zna.
Čeznut ću njom.nekoga drugog Istim žarom
koji će me sagorjeti koji će me boljeti,
istom pjesmom kojom voljela sam
tvoju stopu,korak,tvoje sjene trag.
Ali ti...Ti ostat ceš siromašan
za jedno proljeće,jedno buđenje
za ljubav moju,što bih ti je
sipala u čašu bez dna.
Jer...u svojoj bašti svih ruža zemaljskih
što ces ih sebi hurijama stvarati,
nijedna od njih neće te znati voljeti
onako kako sam voljela te ja .

24.10.2021. u 15:30 | 13 Komentara | Print | # | ^

Jesenje mjesto

Koliko je trebalo dugo
da zora grane i pogleda mjesto
gdje smo sjedili držeći se za ruke,
sad kad jesen
tek tako, bez razloga drhti.
Da se vratim mjestu
pokrivena crnom.koprenom tuge
zasjenjenom lišćem u jauku vjetra.
Čekaš li me odveć dugo?
Jesu li ti snovi umorni od istrzanih
uzdaha strepnje u tišini?
Koliko je dugo trebalo
da se opet zavrtm u očima tvojim,
u zagrljaju lista na mjestu
gdje gledali smo pogledom istim
kako istok dodiruje zapad,
dok ljubio si mi zaljubljene oči.
Koliko je dugo trebalo
da jesen dođe i zaplače za nama
i za suncem što je uvehlo
na rukama spletenim ljubavlju bez kraja.
Sad kad je mjesto u magli
i puno riječi kojima se tražimo
da se umorni pronađemo,
i da se zavrtim u očima tvojim
kroz kišu svih neisplakanih jesenjih suza.

22.10.2021. u 17:30 | 10 Komentara | Print | # | ^

Teret

Od vatre rođena,u vatri izgaram
zarobljena u vlastitom tijelu,
od mojih želja grob su načinili
i ja udaram mislima o svoj pokrov,
raskopavam nadama sipljivu zemlju.

Na grudi mi teretan kamen stavli
da uguše mi ovo srce od plamena
što moli da čuje pjev ptice nebeske,
u ustima riječ se davi i nestaje
bez glasa grcam, jedem se u ranama.

U moje rasplamsane oči,baklje dvije
bacili su po šaku pustinjskog praha,
da ne vidim kako mrtva postajem,
iskonsku vatru mojih udova da utuše,
da grebem se za malo slobodnog daha.

21.10.2021. u 16:00 | 13 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< listopad, 2021  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Opis bloga

Ja nisam nikad vidio tvog lica,
a pregršt sunca,
jedina što je pala na moj put,
biješe iz tvoje ruke
Sudbina. Snijeg i vjetar i strah.
Jedina, jedina radosna vijest
što je pala u moj kut,
biješe iz tvojih usta.
Praštaju se putevi tamom i zaboravom.
Jedan čas je stala uboga duša,
ne znajući kuda s očima,
i drhtala.
Tako je prošao život.
I nikad nisam vidio tvog lica.

I. Andrić





Zar sam ja kriv

Zar sam ja kriv što mi život nije mio,
što ujedno volim i mrzim sve ljude.
Znam budućnost moja kakva će da bude,
jer to je poklon moje muze bio.

Zar sam ja kriv što sam pesnik koji
peva teške muke i gorke nevolje?
Nisam to postao od sopstvene volje -
takvu sudbinu usud meni skroji.

Znam - životna staza ružama ne cveta;
Ona je buncanje, duše bolne san,
i pesma moja dosadna je, znam,
ali ja kriv nisam - takav sam poeta.

S.Jesenjin