Ne plači više

Ne plači više,dušo moja,
sve će rijeka bespovratno odnijeti,
vjetar,evo zimski,
sa krovova nebeskih silazi,
sve će pomesti.
Ništa neće za sobom ostavit.
Ni uzdaha ti neće ostati,
jer grudi će ti ozepsti,
ni prošlosti ni uspomena...
Kad se vratiš da im kažeš očima
u kojima neće biti nijedna želja,
da ubili su te najzad,
da umrla si,
da više te nema.

03.12.2020. u 15:30 | 6 Komentara | Print | # | ^

Volim te

Ti moje si lijeganje i ustajanje.
Ti moja si noć cijela i zora
probuđena krikom iz sna.
Ti moje si vrijeme u svim oblicima
svoga trajanja,svoje prolaznosti.
Kazaljke što kroz noć udaraju
prateći ritam moga srca i mojih žila,
što probuđenim žovotom prema tebi teku.
Ti moj si nestvar
što u naletu vjetra dolazi na moj prozor
i kuca...
I kao sjena si usamljene breze
što pod upaljenom mjesečinom
grana se po zidovima,
dok ja u polutami širom oči otvaram
da te pustim...
Da prođeš mojim tijelom kao slap i potopiš me,
u tom protoku vremena.
Ti zamišljen si glas što ga čujem i stihu
i što odzvanja u mojoj glavi,
a ja ga želim sačuvati u sjećanju
i pospremiti u svoje drhtave prste,
u misli koje se rasipaju pod udarcima sata
jedna po jedna,
dok ih ja skupljam ko raskidanu bisernu nisku.
I u svojoj čežnji ja ne znam,
i u tom trajanju što me prokazuje beskraju noći,
kako ti kazati,
a da to vrijeme ne izgubim,
da mi iz ruku ne izmakne...
Volim te.
U svim sekundama što se urezuju
jedna po jedna na sva moja bila...
Volim te.
U svakom otkucaju tog trajanja,te prolaznosti
što udara kroz noć
i odjekuje po mom tijelu kao težak malj,
dok mi se čelom razlijeva pot...
Volim te.
Sa svakim treptajem oka,
sa svakom nevidljivom mimikom
na mom uplašenom licu što ga to vrijeme
u nemilosrdnom otjecanju šamara i bičuje...
Volim te.

30.11.2020. u 16:00 | 24 Komentara | Print | # | ^

Čežnja

Čežnja mi je trn od ruže
U grudima oganj,vatra
Pa me živu mori,smara
Da samoćom dušu uzme

Uzdahom mi nova rana
Sevdisanje to u pjesmi
Nit me tješi nit me liječi
Njeg puna je moja čaša

Za tobom su bolne noći
Jaz u oku sve govori
Što ti mrijem jer me boli
Što znam da mi nećeš doći

I grljenje tvoje pusto
Pa u tugu pletem kose
I ruke mi nadom gole
Jer ti grliš sunce drugo

29.11.2020. u 14:30 | 15 Komentara | Print | # | ^

Lice bez izraza

Na licu mom ničeg nema više
Bezizraz mi ukrotio osmijeh
Nemam kud više baciti pogled
Daljine moje sve dalje,sve tiše

Svaka mi bora miruje noću
Izgrebla ih uzaludna čežnja
I svaka po jedna umrla želja
Što kopa na licu tugu svoju

U rukama nosam sivilo svoje
Sve teže i teže njim se nosim
S njim misli mijem,da otvorim
put za nevesele pjesme moje

Dal ćeš mi poznat pogled i lice
Kad sjaj iz njih uzmu mi noći
Jer gasi se tugom sve što gori
I na licu ovom nema ničeg više

27.11.2020. u 16:30 | 22 Komentara | Print | # | ^

Ne kidaj mi srce

Ne kidaj mi srce
rukama što me hoće pomilovati,
od sebe oprostiti,
pjesmom kojom mi pjevaš ljubav
da me razgovori.
Pusti nek padnu mi nade u krilo
s cvijećem tvojim...
Ne kidaj mi srce
očima što svlače mi dušu pogledom
jer znaš da volim.
Pusti mi skute...
ja zavit ću ih u poj umiruće ptice,
ne kidaj mi srce,
ljubavlju tom što samo me boli.

25.11.2020. u 18:30 | 26 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< prosinac, 2020  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Opis bloga

Ja nisam nikad vidio tvog lica,
a pregršt sunca,
jedina što je pala na moj put,
biješe iz tvoje ruke
Sudbina. Snijeg i vjetar i strah.
Jedina, jedina radosna vijest
što je pala u moj kut,
biješe iz tvojih usta.
Praštaju se putevi tamom i zaboravom.
Jedan čas je stala uboga duša,
ne znajući kuda s očima,
i drhtala.
Tako je prošao život.
I nikad nisam vidio tvog lica.

I. Andrić

Linkovi