Nek planu noći

Raju zemaljski rođenja moga
Podjari vatru nek gori tama
Sva ova gorka mi tugovanja
Po istini stiha raspetoga

Kad grom razbije moj glas u tmini
Raspori i žudnju posred grudi
Što pjesmom po tebi snije, bludi
Zjenom mi padni da javom vidim

Nek planu noći u tvome ognju
Munjom razotkrij radosti lažne
Mrske kad mi se osmjehom jave
Svjetlo da bude u ovom grobu

05.03.2021. u 17:00 | 19 Komentara | Print | # | ^

Ko te od mene skrio

Ko mi te,cvijete moj,od mojih očiju skrio
u ruke neke tuđe,u sjenu života cijeloga,
kad bio si tako blizu
a tako godinama od mene daleko.
U putu, noćima popaljenih uličnih lampi
i svirača violine, tužnih,plačnih očiju...
Ko skrio te mladost mojom bezbrižnom.
Iza kojeg prozora su te grljenjem odveli
put gajtana,mirisnih tvojom odajom,
kad si u noć prema meni oči svrnuo,
da samo ti u tami mraka ulica naših
mojom sjenom ostanu
i duša uz jecaj svirke svirača ubogog...
O,mladosti!
Puste ulice za mnom su ostale daleko!
Ko skrio te,od očiju mojih,
ko radost mi uzeo životom i osmjehom...
cvijete moj.

03.03.2021. u 17:00 | 19 Komentara | Print | # | ^

Ti bio si moje svjetlo

Ti bio si
jedini slap istinske svjetlosti,
što u kutu izbe moga života sjena
i od sjena uvjerenja
da znam šta svjetlost jeste,
sišlo mi prekasnim časom
u tvojim očima,u tvojim riječima.
Jedino. Korakom mojim. Mislima.
Neprekidno sada odlazim
da odlaskom se mogu osvrtati
na mjesto gdje te nema
Ponirem strahom u život bez tebe.
I dok vremenom se trgam i rušim
da utrnem mrakom svjetlost tvoga lika
bolnog sna nesna i otkucajem
kojim svakim udahom nanovo planeš,
na čelu mi se kao znamen pišeš
i oči me pune tebe izdaju.
Jedino istinsko svjetlo moje
što na vrijeme stiglo nije da u svjetlu
svoga oka,riječi...svjetlo i radost
mojim korakom,mojim mislima i ostane.

28.02.2021. u 17:00 | 21 Komentara | Print | # | ^

Nema me više

Nema me više.
U potoku zaraslih gajeva,
kamena zapisanog mahovinom,
na njhovim rubovima i rubom krčevina
u zalasku sunca mrtvom hladovinom...
U rastu malih jagoda i rumenog šiblja i raslinja
trpko slatkom drjenovinom.
Nema me više.
Pogaženim maslačkom njivama strmim,
tragom polegnute trave
u otisku veselom bosonogom.
Bajkom smiješnom,
u šupljini stabla ispričanoj
propadajućim vriskom,iz dubine
trešnje korjena plodonosnog.
Nema me.
Cvijetom, duž dvorišta
mliječno stebrenastom mjesečinom.
Rukom na prozoru zorom,kljunom ptice
pjesmom tuge rastvorenom.
U majke,
sa željom krila rođenog raskriljenog.
Glasom srca...ljubavi pjesme
nema me više....
ni mislima u potoku gaja,maslačka,
u stablu dubine korjena trešnjom
Nema me...
strujom bića moga u koraku sa sjenom,
netaknutom...čežnjom mojom obljubljenom


27.02.2021. u 16:30 | 18 Komentara | Print | # | ^

Čekat ću te

Čekat ću te sve do sudnjeg dana
Slatkom čežnjom što ćeš je naslutit
Znati nećeš kako vrijeme juri
Jer uz tebe bit ću svakoga časa

Pjesmom ću te u svitanje budit
Njom ću ti rastvarat snena usta
Jastuk kvarit da ostaneš budna
Tobom igrat da ne možeš usnit

Kud se budeš djela svojim putem
Na grudima moj ah ćeš očutit
Smješit ćeš se a ja ću te ljubit
Milovati bedra pod lakim skutem

Noći dugom kad ostaneš sama
Ti ćeš znati odakle te gledam
I ljubavlju nadimam ti njedra
Da si sa mnom kad sve živo spava

I kad usneš bdjenjem ću te čuvat
Pjesmom,mišlju nad snovima tvojim
Smješit ćeš se sretna jer te volim
Jer na tebe čekam...na našu ljubav

22.02.2021. u 17:30 | 27 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< ožujak, 2021  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Opis bloga

Ja nisam nikad vidio tvog lica,
a pregršt sunca,
jedina što je pala na moj put,
biješe iz tvoje ruke
Sudbina. Snijeg i vjetar i strah.
Jedina, jedina radosna vijest
što je pala u moj kut,
biješe iz tvojih usta.
Praštaju se putevi tamom i zaboravom.
Jedan čas je stala uboga duša,
ne znajući kuda s očima,
i drhtala.
Tako je prošao život.
I nikad nisam vidio tvog lica.

I. Andrić

Linkovi