Litterula

Neki dan sam se malo šetala po balkonu i fotografirala jabuke za Staru vrtlaricu…



...kad je naišao Robex i počeo naguravat zemlju po parceli u blizini naše kuće.



Nakon pola sata eto ti i Mede s punom prikolicom friške zemlje.



Robex je malo prekinuo s radom tak da Medo može istovariti tu masu tla koju je dovezao.



Kad je Medo istovario tu hrpetinu zemlje, Robex je još nekoliko sati tu zemlju naguravao, proravnavao, razmještao, prebacivao i utiskivao.



Poslije sam saznala da tu zemlju dovoze s gradilišta u Capragu gdje obnavljaju srušene zgrade, grade nove zgrade i uređuju parkirališta ispred tih zgrada.
A možda dovoze materijal i s drugih gradilišta jer sa svog balkona vidim visoke dizalice posvuda, a i u gradu sam ih vidjela na nekoliko mjesta.
Drago mi je što dovoze tu zemlju na tu parcelu jer je ispod moje smrekice prije nekoliko godina, kad su susjedi to poravnavali, nastala velika udubina, a moja smrekica je ostala visiti u zraku. Kad je Robex to vidio rekao je da će popuniti tu rupu tak da smrekica može dalje lijepo rasti.
No nakon toga je zahladilo i počela je padati kiša, pa je tlo premokro za zemljane radove.
I tako sad ja nestrpljivo čekam da nam se Robex i Medo vrate i smrekici naguraju što više zemljice tak da se jadnica što prije oporavi.
Primijetila sam naime prošle jeseni da su joj se iglice u središtu krošnje počele sušiti, a i sad mi je nekak sva smeđkasta i žalosna, ko da je žalosna vrba, a ne visoka, uspravna i stasita smreka.
Stoga se nadam da će Robex i Medo uskoro ponovo doći na naš brijeg i pomoći mojoj smrekici da opet bude ovako lijepa kao na ovoj fotki koju sam snimila prije 4 godine.