Srdačno pozdravljam sve blogerice i blogere kao i sve ostale posjetitelje koji gledaju moje fotografije te čitaju moje stihove, crtice, kratke priče i osvrte što ih ispisujem na ovim digitalnim listićima.
lat. litterula, ae, f.
1) slovce.
2) (plur.) listić, neznatni književni rad.
Copyright © Litterula.
Objavljeni listići
Blockbusting
Božićnica
Božićno drvce
Božićno vrijeme
Božićna pšenica i Barbarine grančice
Briga o uhu i sluhu
Cijepljenje
Da sam ja bogataš
Dioklecijanova palača
Disciplina
Dragutin Gorjanović Kramberger
Frkovićev most
Govor mojih predaka
Isus mi je svagda radost
Izlet u Krapinu
Kapeler pita
Kartica
Klara i Džoni
Krizanteme
Kućni prag
Kupalište na Zibelu
Kupom uzvodno
Ladva
Mali Kaptol
Maria Mitchell
Mato Celestin Medović
Međunarodni dan osoba s invaliditetom
Moje fotografije
Mužar
Oton Kučera
Plivanjem do zdravlja
Podgarić i Garić
Prelijepi Velebit
Rad od kuće kod kuće
Robex i Medo
Rawhide
Scott Joplin
Serpico
Skroviti vrt
Slavimo slavno
Svaki dan jedna jabuka
Svjetski dan štednje
Stigla nam je jesen
Tko se oženio
U Mariji Bistrici, a ne na Bistri
Ue o muite arukou
Uyimbube
Viktorovac
Vruće selo na Madagaskaru
Zagorje ja tvoj sem sin
Zagrebačka uspinjača
Zeko i potočić
Željeznički most
Žive jaslice
Zanimljivi blogovi
Agava
Aneta
AnnaBonni
Aurora
AP-Plaćenici
Bellarte
Blumi
Borut
Demetra
Dinaja
drugadva
Dvitririchi
Eh saznala
Emma
Euro
Galaksija
Geomir
Goddess Vesna
gogoo
Konobarica
Lastavica
lijemudro
Livio D.
luki
More ljubavi
Morska
mecabg
Meister Huc
modrinaneba
Nachtfresser
nema garancije
Rose
samolagano
Samosvoja
Sewen
Sjećanja
Starry Night
Taango
Teuta
U zvijezdama
Viatrix
Vjetar
Vlad
white lilith
Zemlja
|
Jednom kad je sunce smješilo se gradu pošli smo u šetnju ja i djeda moj. Pričao mi tada dragi djeda stari godine što su i njihov broj. Sa deset godina još si malo đače, kad imaš dvadeset, momče si jače, kad dođe trideset još si malo jači, a s četrdeset naš um prednjači. Sa pedeset kosa sijedi, sa šezdeset štap ti vrijedi, sedamdeset glava klima, osamdeset zima, zima.. U devedesetoj srce već ti hladi, a sa sto ljeta još smo mladi... Ovu pjesmicu moga djetinjstva – pjevam je povremeno i danas – napisao je Stjepan Jakševac, a uglazbio Branko Mihaljević. A njega se danas prisjećamo zato što je rođen u Zagrebu baš na današnji dan, 19. siječnja 1931. godine. Nešto o njegovom radu i životu, ako vas zanima, lako možete pročitati na internetu, a ja ću se sad prisjetiti još jedne njegove pjesmice: pjesmice o zeki i zamrznutom potočiću. Naime, album Zeko i potočić najprodavanije je glazbeno izdanje za djecu svih vremena u Hrvatskoj, zbog čega je Croatia Records Branku Mihaljeviću dodijelila platinasto priznanje. Pjesmica Zeko i potočić nastala je 1954. godine u samo dvadesetak minuta; organizatorima priredbe za djecu nedostajala je jedna pjesmica pa su Mihaljevića nagovorili da na brzinu nešto sklada. Pjevačica koja je prvi put javno otpjevala i 1956. sa Zabavnim orkestrom Radio Osijeka prvi put snimila ovu Mihaljevićevu pjesmicu bila je osječka pjevačica Olgica Miler. Kasnije je pjesmicu Zeko i potočić s velikim uspjehom 1967. god. također snimio i Ivica Šerfezi, a 1971. god. i Zdenka Vučković. U godinama koje su uslijedile nakon toga u raznim prigodama pjesmicu Zeko i potočić u izvornoj su verziji ili maštovitim obradama otpjevali i mnogi drugi hrvatski pjevači i pjevačice. A ja sam jučer lutala internetom u potrazi za izvornom verzijom ove svima nam drage pjesmice, što je na koncu urodilo plodom pa je sad možemo i poslušati. |