Litterula
srijeda, 18.12.2024.
Mužar
 Prije nekoliko dana kupila sam pistacije pa sam ih odmah htjela i kušati; da provjerim dal su dobre, da nisu slučajno pokvarene. No kako trenutno još uvijek ratujem sa svojim lijepim novim zubima pa ne mogu gristi ništa tvrdo, potražila sam nešto da pistacije fino usitnim. Nije mi se dalo vaditi mlinček za orahe pa sam se sjetila dobroga staroga mužara. Nekad smo ga u kuhinji redovito koristili za drobljenje i usitnjavanje šećera, papra, češnjaka, zrnja, začina, suhog bilja itd… Danas umjesto mužara kuhari koriste raznorazne blendere, štapne miksere, kuhinjske robote, procesore, multipraktike i slične mašinice, no ja mislim da ni jedna od tih ekstravagantnih novih spravica ne može zamijeniti bakin mužar. Kad u njemu zgnječite sastojke za fini pesto okus je posve drukčiji i cijela kuća miriši. Mužar, mađ. moszar, stup, avan tj. drobilica jedna je od najstarijih kulinarskih i ljekarničkih sprava – rabi se već tisućama godina - a najčešće je bio napravljen od tvrdog drva, porculana ili kamena. Porculanski mužari s drvenom drškom tradicionalno su se koristili u ljekarnama za pripremu lijekova. Bakin mužar je mjedeni. A na raznim internetskim stranicama čitam da je mjed ili mesing slitina bakra i cinka. Ovisno o udjelu bakra te o masenom udjelu tj. postotku cinka, mesing može biti crvene, narančaste, žute ili bijele boje. Tvrđi je od bakra, ali mekši od bronce, dobrih je mehaničkih svojstava i lako se obrađuje. Mjed osim cinka i bakra može sadržavati i manje količine drugih metala. Podaci o mjedi mogu se naći u egipatskom Ebers Papirusu, najstarijem sačuvanom medicinskom dokumentu iz 1550. god. pr. Kr., kao i u Starom zavjetu. Od trećeg tisućljeća pr. Kr. mesing su upotrebljavali u Asiriji i Babilonu, najčešće za izradu nakita ili posuđa. U zapadnoj Aziji i istočnom Mediteranu upotreba slitina bakra i cinka dokazana je na arheološkim nalazištima iz trećeg tisućljeća pr. Kr u egejskom području, u Iraku, na području današnjih Ujedinjenih arapskih emirata, kalmičkom području, Turkmenistanu, u Gruziji. Na nalazištima iz drugog tisućljeća pr. Kr. u zapadnoj Indiji te na području Uzbekistana, Irana, Sirije, Iraka i Izraela također postoje dokazi o upotrebi slitina bakra i cinka, a u petom tisućljeću pr. Kr. upotrebljavali su ih i stari Kinezi. Različite vrste mjedi čine značajnu skupinu slitina zbog svojih dobrih mehaničkih svojstava, lake obradivosti i lijepe boje. Mesing je tvrđi od bakra i cinka i bolje se lijeva; mekši je od bronce pa se bolje izvlači i valja. Može se dobro tokariti, valjati, savijati, izvlačiti i polirati pa služi za proizvodnju limova, cijevi, šipki, slavina, pipaca, kvaka, zasuna, kućišta, poluga, ležišta raznih strojeva, brodskih vijaka i matica, ukrasnih predmeta, bižuterije, streljiva, žica za glazbala. Kao i druge slitine bakra, mjed ima antibakterijsko djelovanje pa je idealan materijal za kvake, medicinsku opremu, cijevi i kotlove za vodu te za proizvodnju piva. U Hrvatskoj se male količine mjedi proizvode u nekoliko specijaliziranih ljevaonica u Samoboru, Splitu i Rijeci. Al sam se raspričala o toj mjedi tj. mesingu; idemo sad napokon u tom lijepom starom bakinom mužaru zgnječit te pistacije i dodat malo slanutka, ulja i još nekih finih sastojaka pa namazat dobivenu paštetu na fine integralne žemljice. |