Srdačno pozdravljam sve blogerice i blogere kao i sve ostale posjetitelje koji gledaju moje fotografije te čitaju moje stihove, crtice, kratke priče i osvrte što ih ispisujem na ovim digitalnim listićima.
lat. litterula, ae, f.
1) slovce.
2) (plur.) listić, neznatni književni rad.
Copyright © Litterula.
Objavljeni listići
Blockbusting
Božićnica
Božićno drvce
Božićno vrijeme
Božićna pšenica i Barbarine grančice
Briga o uhu i sluhu
Cijepljenje
Da sam ja bogataš
Dioklecijanova palača
Disciplina
Dragutin Gorjanović Kramberger
Frkovićev most
Govor mojih predaka
Isus mi je svagda radost
Izlet u Krapinu
Kapeler pita
Kartica
Klara i Džoni
Krizanteme
Kućni prag
Kupalište na Zibelu
Kupom uzvodno
Ladva
Mali Kaptol
Maria Mitchell
Mato Celestin Medović
Međunarodni dan osoba s invaliditetom
Moje fotografije
Mužar
Oton Kučera
Plivanjem do zdravlja
Podgarić i Garić
Prelijepi Velebit
Rad od kuće kod kuće
Robex i Medo
Rawhide
Scott Joplin
Serpico
Skroviti vrt
Slavimo slavno
Svaki dan jedna jabuka
Svjetski dan štednje
Stigla nam je jesen
Tko se oženio
U Mariji Bistrici, a ne na Bistri
Ue o muite arukou
Uyimbube
Viktorovac
Vruće selo na Madagaskaru
Zagorje ja tvoj sem sin
Zagrebačka uspinjača
Zeko i potočić
Željeznički most
Žive jaslice
Zanimljivi blogovi
Agava
Aneta
AnnaBonni
Aurora
AP-Plaćenici
Bellarte
Blumi
Borut
Demetra
Dinaja
drugadva
Dvitririchi
Eh saznala
Emma
Euro
Galaksija
Geomir
Goddess Vesna
gogoo
Konobarica
Lastavica
lijemudro
Livio D.
luki
More ljubavi
Morska
mecabg
Meister Huc
modrinaneba
Nachtfresser
nema garancije
Rose
samolagano
Samosvoja
Sewen
Sjećanja
Starry Night
Taango
Teuta
U zvijezdama
Viatrix
Vjetar
Vlad
white lilith
Zemlja
Litterula
Zeko i potočić
- 14:20 -
Komentari (14) -
Isprintaj -
#
|
Jednom kad je sunce smješilo se gradu pošli smo u šetnju ja i djeda moj. Pričao mi tada dragi djeda stari godine što su i njihov broj. Sa deset godina još si malo đače, kad imaš dvadeset, momče si jače, kad dođe trideset još si malo jači, a s četrdeset naš um prednjači. Sa pedeset kosa sijedi, sa šezdeset štap ti vrijedi, sedamdeset glava klima, osamdeset zima, zima.. U devedesetoj srce već ti hladi, a sa sto ljeta još smo mladi... Ovu pjesmicu moga djetinjstva – pjevam je povremeno i danas – napisao je Stjepan Jakševac, a uglazbio Branko Mihaljević. A njega se danas prisjećamo zato što je rođen u Zagrebu baš na današnji dan, 19. siječnja 1931. godine. Nešto o njegovom radu i životu, ako vas zanima, lako možete pročitati na internetu, a ja ću se sad prisjetiti još jedne njegove pjesmice: pjesmice o zeki i zamrznutom potočiću. Naime, album Zeko i potočić najprodavanije je glazbeno izdanje za djecu svih vremena u Hrvatskoj, zbog čega je Croatia Records Branku Mihaljeviću dodijelila platinasto priznanje. Pjesmica Zeko i potočić nastala je 1954. godine u samo dvadesetak minuta; organizatorima priredbe za djecu nedostajala je jedna pjesmica pa su Mihaljevića nagovorili da na brzinu nešto sklada. Pjevačica koja je prvi put javno otpjevala i 1956. sa Zabavnim orkestrom Radio Osijeka prvi put snimila ovu Mihaljevićevu pjesmicu bila je osječka pjevačica Olgica Miler. Kasnije je pjesmicu Zeko i potočić s velikim uspjehom 1967. god. također snimio i Ivica Šerfezi, a 1971. god. i Zdenka Vučković. U godinama koje su uslijedile nakon toga u raznim prigodama pjesmicu Zeko i potočić u izvornoj su verziji ili maštovitim obradama otpjevali i mnogi drugi hrvatski pjevači i pjevačice. A ja sam jučer lutala internetom u potrazi za izvornom verzijom ove svima nam drage pjesmice, što je na koncu urodilo plodom pa je sad možemo i poslušati. |
Izlet u Krapinu
- 18:26 -
Komentari (20) -
Isprintaj -
#
|
Poslije Uskrsa 2025. god, kad sam objavila zadnji post, nisam ljenčarila ni gledala televiziju nego sam radila u vrtu. Do jesensko zimskog zahladnjenja uspjela sam obaviti gotovo sve što je bilo planirano - riječ je naime o kompleksnoj rekonstrukciji moga vrta: obrubljivanju gredica, uređenju stazica i terasica oko kuće, uređenju djelomično zapuštenih cvjetnjaka i tome slično.  Budući da sam veliki dio dana provodila na dvorištu i gledala u zelenu travu i plavo nebo, a ne u bijele zidove, zdravstveno stanje mi se znatno popravilo. Pa sam krenula u šetnju u grad i na izlete u hrvatske gradove iz kojih se do kraja dana, kad dadilja odlazi kući, stignem vratiti. Najprije sam otišla na kavicu i u kupovinu u Zagreb – iako nisam u penziji dobila sam, na osnovi životne dobi, iskaznicu za besplatnu vožnju vlakom – pa sam si kupila jednu lijepu crnu torbicu i cipele. No prije toga sam, čim sam stigla na kolodvor i izašla iz vlaka, snimila kraljaTomislava…  ...i ovu lijepu zelenu magnoliju.  Nakon toga sam sa starom prijateljicom otišla na izlet u Krapinu, glavni grad Krapinsko-zagorske županije. Malo smo se prošetale po gradu i uz obalu rijeke Krapine, pa sam snimila nekoliko lijepih zgrada. „Povijesna urbana jezgra Krapine sačuvana je i danas“, čitam na internetu. „Nju čine Gajeva ulica, Trg Ljudevita Gaja, Magistratska ulica i Šetalište hrvatskog narodnog preporoda. Taj prostor u kojem su sačuvani povijesni urbani i arhitektonski elementi daje prisnost ambijentu ovog gradića. Mnoge su klasicističke fasade obnovljene i ukrašene cvijećem, a na ponekoj se može uočiti i secesionistički detalj.“  Snimila sam i župnu crkvu sv. Nikole - malo mi je zasmetala ova antena - koja se prvi put spominje u listini zagrebačkog biskupa Augustina Kažotića od 6. srpnja 1311. godine (i dalje 1334., 1501. i 1574.). Ne zna se točno kada je stara župna crkva gotskog sloga podignuta jer je, na žalost, porušena. Na njenom mjestu je od 1901-1903. sagrađena nova župna crkva, unutar koje je od stare preostao samo mali dio: gotički presvođena sakristija ispod tornja. Na ulazu u sakristiju ostao je kasnogotički dovratnik sa zaravljenim lukom. Od inventara stare crkve danas je sačuvano niz umjetnički vrijednih zlatarskih predmeta iz vremena od XVII do XIX stoljeća: križ, kasnogotički, ranobarokni, barokni, rokoko kaleži, te barokni elikvijari, ciborij i kadionica. U današnjoj crkvi koju je po uzoru na staru gotičku crkvu projektirao arhitekt Josip Vancaš naročito su vrijedne orgulje, djelo vrsnog orguljara F. Heferera (1903. god.).  U Muzej krapinskoga pračovjeka nisam išla ovoga puta, razgledala sam ga već prije, čim je bio otvoren; pa danas nema fotki iz toga muzeja i arheološkoga nalazišta; nisam još ni post o tome napisala, nikako da dođe na red. No za vrijeme naše ugodne šetnje - bio je prvi dan listopada i bilo je lijepo vrijeme, ni prevruće ni prehladno ni kišno ni vjetrovito – snimila sam krapinski Stari grad, točnije krapinsku srednjovjekovnu utvrdu. Na brežuljku iznad Krapine, sačuvana je samo jedna zgrada koju je 1919. godine njen vlasnik Franjo barun Ottenfels sa ostacima gradine darovao Krapinskoj općini. Najstariji vlasnici grada bili su ugarski i hrvatski kraljevi, među kojima su bili kneževi Celjski, hrvatski ban Vitovac i Keglevići.  Nismo stigle otići gore i razgledati tu zanimljivu utvrdu, morale smo ići na kolodvor da ne zakasnimo na vlak. A to znači da ćemo moja draga najbolja prijateljica i ja morati otići na izlet u Krapinu i ove godine, dok još imamo HŽ-ove iskaznice za penziće i bakice. |
Božićno drvce
- 22:55 -
Komentari (47) -
Isprintaj -
#
|
Kad smo se uselili u kuću, za prvi Božić u našem novom domu, umjesto odrezanog božićnog drvca, kao što sam činila do tada, kupila sam malu smreku s korijenom. Posadila sam je u veliki lonac i smjestila na sjevernu stranu balkona. Sljedećih nekoliko godina na Badnjak bismo smrekicu okitili starim bakinim kuglicama.  Kad bi završilo božićno vrijeme, u nedelju nakon Bogojavljenja, raskitila bih je i iznijela natrag na balkon gdje je uza zid kuće smrekica boravila sve do idućih blagdana.  Svake godine, nekoliko dana prije kićenja, drvce bih unijela u hladan hodnik da u blagovaonici ne doživi toplotni šok zbog centralna grijanja. Isto tako bih postupila i prije iznošenja biljke natrag na balkon da ne strada pri nagloj promjeni temperature. A kako bi trebalo nakon blagdana postupati s božićnim drvcem i kako ga posaditi negdje u dvorištu gdje će imati dovoljno mjesta da raširi svoje grane, ako vas zanima, pročitajte na mom vrtlarskom blogu. Tu malu smrekicu iz lonca s moga balkona posadila sam nakon nekoliko godina kićenja na prazno gradsko zemljište iza moga dvorišta, a ona se tu odlično udomaćila.  A u studenom 2021. godine jednoga jutra pokucale su mi na vrata dvije gospođe inženjerke iz gradskog komunalnog poduzeća i pitale dal sam ja to posadila. Velim ja: jesam, da, prije kolko ono, 21-5=16 godina. Ma pregledavamo stabla na gradskom zemljištu koja bi bila pogodna za kićenje da ih postavimo u gradu, vele one. Ok, velim ja, nije to moja zemlja, ja sam to posadila jer mi je bilo žao smrekicu bacit. Vi odlučujete. Postupite kak vi mislite da je najbolje. Ma nećemo je onda rezat, šteta je, veli jedna inženjerka, nek ostane tu, lijepa je. Ok, velim ja, hvala vam, nek još koju godinu poživi! I poživjela je moja smrekica; još uvijek je na svom mjestu! A ovih dana ju je prekrio snijeg pa su joj se grane malo pognule; nadam se da se neće polomiti jer sad pada i neka ledena kiša.  |
Skroviti vrt
- 15:33 -
Komentari (15) -
Isprintaj -
#
|
Premda mi čitanje ide sve teže – još uvijek bez naočala vidim dobro sve što mi je pred očima na dohvat ruke, ali koncentracija mi tijekom čitanja popušta i misli mi vrludaju - svaki dan nastojim pročitati po nekoliko stranica neke zanimljive knjige. A nedavno je to bila knjiga "Skroviti vrt" Luke Paljetka, za koju je taj iznimno plodan hrvatski pjesnik, virtuozan prevoditelj, esejist, feljtonist, dramatičar, antologičar, pisac za djecu te likovni kritičar, autor pedesetak knjiga, dobio književnu nagradu "Ksaver Šandor Gjalski" za najbolje prozno djelo objavljeno od rujna 2004. do rujna 2005. godine. Paljetak je podatke prikupljao i knjigu pisao punih devet godina, a na koricama knjige piše sljedeće: "Dubrovačka plemkinja Cvijeta Zuzorić (1552.-1648.) svojom je zanosnom ljepotom i zagonetnim životom oduvijek privlačila književnike. Potaknut istom fascinacijom Luko Paljetak, u Cvijetino ime, u knjizi "Skroviti vrt, dnevnik Cvijete Zuzorić, plemkinje dubrovačke", ispisuje njezin imaginarni dnevnik kao suptilnu analizu raskošnoga, složenog prostora njezina bogatog intimnog i javnog života: od njezine petnaeste godine, kada dnevnik počinje, pa sve do posljednih dana u devedesetšestoj godini. Ovaj je roman istodobno i široka freska stvarnih i izmaštanih društveno kulturnih zbivanja šesnaestoga i sedamnaestoga stoljeća na bogatom i kulturno poticajnom prostoru između Dubrovnika, Ancone, Firenze i Venecije, pa i cijele Europe toga doba. Nadgradnjom škrtih arhivskih podataka Paljetkov tekst prerasta u intrigantno žensko pismo pisano muškom rukom. "  Izvor ilustracije: internet, autor slike: Marko Murat Da, divno je to napisao Paljetak, prekrasna knjiga, pojedine dijelove čitala sam po nekoliko puta. Osobito mi je draga i stoga što se spominje poznati arboretum u Trstenom, predivan vrt pun egzotičnoga bilja, vrt koji ja nisam vidjela i nisam se po njemu šetala, ali sam o njemu čitala. Nadam se da ću ga jednom vidjeti i uživo. Bar ono što je od njega ostalo. A evo sad i jednog odlomka iz ove divne knjige koju bih voljela imati u svojoj radnoj sobici na novoj polici za knjige: 1. prosinca (1578.) Htjela bih biti voljena i cijela, a to za sada nisam. Voljena jesam, ali ne i cijela. Htjela bih ponovno okupiti svoje u sjeti, samoći i nekoj zimi duše raspršene i izgubljene predjele i objekte, ostvariti cjelovitost, onako kao da se piše sonet. Htjela bih između riječi pronaći prostore za onaj dio svoga bića koji sam sve govori unatoč ograničenjima stvarnosti, ostvariti prostor uzoran i dičan, u kojem svaki čin postaje svjedočanstvo mojih napora da opet osjetim sebe kao jedinstvo, kao površinu unutar koje ubačeni svijet samo potvrđuje tajnu. Ona je uvjet bez kojeg tu ništa ne može ni nastati ni nestati. Htjela bih biti prostor mogućnosti, stanje trajne pjesmovnosti u kojem treba reći samo riječ, melodioznosti u kojoj treba samo ozvučiti ton, a sve će onda doći samo po sebi u svijet u kojem onda može prići svemu, jer smo ga izlučili iz sebe. |
Sretna nova!
- 23:42 -
Komentari (17) -
Isprintaj -
#
 Srdačno pozdravljam sve blogerice i blogere i nadam se da će nam ova godina biti bar malo bolja od prošle! |