Marketing
Purice i čučeki
Svaki dan poslije ručka ležim, prolistam novine, u 15 h slušam dnevne novosti - središnju informativnu emisiju Hrvatskoga radija – ležećki malo razgibavam noge i odmaram se. I nije mi drago ako mi se dnevni raspored bilo čime poremeti.
No to se povremeno ipak zna dogoditi, primjerice kad mi oko podne dostave domaće meso: purice i čučeke koje sam naručila. U tom slučaju nema izležavanja nego poslije ručka umjesto odmora slijedi pravo kolinje. Dobro, ne moram ih ja priklat - premda znam ja i to, naučila sam sve o kolinju još kao djevojčica kod Staremame.
Purice i čučeki stižu očišćeni, ali ja ih moram razrezat, potrpat u vrećice i složit u škrinju. A to mi je sve teže i teže. Prije, dok sam bila mlada vrtlarica, gazdarica i kuharica, nije mi bilo teško razrezat četvrt juneta, pola pajceka ili 12 čučeka.
No sad me sve jače bole zglobovi na svim prstima i sve teže mi je rezati meso. A otkad sam prije nekoliko godina slučajno vidjela u nekom dokumentarcu kako tove purane, prisjela mi je i piletina i puretina. Govedinu i junetinu ne jedem već godinama, a sad kad vidim kako eutanaziraju pajceke zbog afričke svinjske kuge, neću više jest ni svinjetinu.
Zbog svih tih neprilika s mesom, ozbiljno razmišljam ovih dana o svojoj prehrani. Najradije bih jela samo salatu, radič, endiviju, rotkvu, rotkvice, mrkvu, kelj, zelje, ciklu i blitvu, jabuke, kruške, šljive, višnje, trešnje, breskve, marelice, smokve, datulje, banane, kestene, pistacije, orahe, bademe, lješnjake…
Post je objavljen 26.01.2026. u 14:50 sati.