srdačno pozdravljam sve blogerice i blogere kao i sve ostale posjetitelje koji gledaju moje fotografije te čitaju moje stihove, crtice, kratke priče i osvrte što ih ispisujem na ovim digitalnim listićima
lat. litterula, ae, f.
1) slovce.
2) (plur.) listić, neznatni književni rad.
Copyright © Litterula.
Objavljeni listići
Siječanj 2026 (4)
Travanj 2025 (1)
Ožujak 2025 (1)
Veljača 2025 (1)
Siječanj 2025 (4)
Prosinac 2024 (5)
Ožujak 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Rujan 2022 (3)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (1)
Siječanj 2022 (5)
Prosinac 2021 (16)
Studeni 2021 (26)
Listopad 2021 (15)
Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (16)
Svibanj 2021 (24)
Travanj 2021 (22)
Ožujak 2021 (18)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (8)
Prosinac 2020 (13)
Studeni 2020 (3)
Zanimljivi blogovi
Agava
Aneta
AnnaBonni
Aurora
AP-Plaćenici
Bellarte
Blumi
Borut
Demetra
Dinaja
drugadva
Dvitririchi
Eh saznala
Emma
Euro
Galaksija
Geomir
Goddess Vesna
gogoo
Konobarica
Lastavica
lijemudro
Livio D.
luki
More ljubavi
Morska
mecabg
Meister Huc
modrinaneba
Nachtfresser
nema garancije
Rose
samolagano
Samosvoja
Sewen
Sjećanja
Starry Night
Taango
Teuta
U zvijezdama
Viatrix
Vjetar
Vlad
white lilith
Zemlja
|
Poslije Uskrsa 2025. god, kad sam objavila zadnji post, nisam ljenčarila ni gledala televiziju nego sam radila u vrtu. Do jesensko zimskog zahladnjenja uspjela sam obaviti gotovo sve što je bilo planirano - riječ je naime o kompleksnoj rekonstrukciji moga vrta: obrubljivanju gredica, uređenju stazica i terasica oko kuće, uređenju djelomično zapuštenih cvjetnjaka i tome slično.  Budući da sam veliki dio dana provodila na dvorištu i gledala u zelenu travu i plavo nebo, a ne u bijele zidove, zdravstveno stanje mi se znatno popravilo. Pa sam krenula u šetnju u grad i na izlete u hrvatske gradove iz kojih se do kraja dana, kad dadilja odlazi kući, stignem vratiti. Najprije sam otišla na kavicu i u kupovinu u Zagreb – iako nisam u penziji dobila sam, na osnovi životne dobi, iskaznicu za besplatnu vožnju vlakom – pa sam si kupila jednu lijepu crnu torbicu i cipele. No prije toga sam, čim sam stigla na kolodvor i izašla iz vlaka, snimila kraljaTomislava…  ...i ovu lijepu zelenu magnoliju.  Nakon toga sam sa starom prijateljicom otišla na izlet u Krapinu, glavni grad Krapinsko-zagorske županije. Malo smo se prošetale po gradu i uz obalu rijeke Krapine, pa sam snimila nekoliko lijepih zgrada. „Povijesna urbana jezgra Krapine sačuvana je i danas“, čitam na internetu. „Nju čine Gajeva ulica, Trg Ljudevita Gaja, Magistratska ulica i Šetalište hrvatskog narodnog preporoda. Taj prostor u kojem su sačuvani povijesni urbani i arhitektonski elementi daje prisnost ambijentu ovog gradića. Mnoge su klasicističke fasade obnovljene i ukrašene cvijećem, a na ponekoj se može uočiti i secesionistički detalj.“  Snimila sam i župnu crkvu sv. Nikole - malo mi je zasmetala ova antena - koja se prvi put spominje u listini zagrebačkog biskupa Augustina Kažotića od 6. srpnja 1311. godine (i dalje 1334., 1501. i 1574.). Ne zna se točno kada je stara župna crkva gotskog sloga podignuta jer je, na žalost, porušena. Na njenom mjestu je od 1901-1903. sagrađena nova župna crkva, unutar koje je od stare preostao samo mali dio: gotički presvođena sakristija ispod tornja. Na ulazu u sakristiju ostao je kasnogotički dovratnik sa zaravljenim lukom. Od inventara stare crkve danas je sačuvano niz umjetnički vrijednih zlatarskih predmeta iz vremena od XVII do XIX stoljeća: križ, kasnogotički, ranobarokni, barokni, rokoko kaleži, te barokni elikvijari, ciborij i kadionica. U današnjoj crkvi koju je po uzoru na staru gotičku crkvu projektirao arhitekt Josip Vancaš naročito su vrijedne orgulje, djelo vrsnog orguljara F. Heferera (1903. god.).  U Muzej krapinskoga pračovjeka nisam išla ovoga puta, razgledala sam ga već prije, čim je bio otvoren; pa danas nema fotki iz toga muzeja i arheološkoga nalazišta; nisam još ni post o tome napisala, nikako da dođe na red. No za vrijeme naše ugodne šetnje - bio je prvi dan listopada i bilo je lijepo vrijeme, ni prevruće ni prehladno ni kišno ni vjetrovito – snimila sam krapinski Stari grad, točnije krapinsku srednjovjekovnu utvrdu. Na brežuljku iznad Krapine, sačuvana je samo jedna zgrada koju je 1919. godine njen vlasnik Franjo barun Ottenfels sa ostacima gradine darovao Krapinskoj općini. Najstariji vlasnici grada bili su ugarski i hrvatski kraljevi, među kojima su bili kneževi Celjski, hrvatski ban Vitovac i Keglevići.  Nismo stigle otići gore i razgledati tu zanimljivu utvrdu, morale smo ići na kolodvor da ne zakasnimo na vlak. A to znači da ćemo moja draga najbolja prijateljica i ja morati otići na izlet u Krapinu i ove godine, dok još imamo HŽ-ove iskaznice za penziće i bakice. |