Marketing
Izlet u Krapinu
Poslije Uskrsa 2025. god, kad sam objavila zadnji post, nisam ljenčarila ni gledala televiziju nego sam radila u vrtu. Do jesensko zimskog zahladnjenja uspjela sam obaviti gotovo sve što je bilo planirano - riječ je naime o kompleksnoj rekonstrukciji moga vrta: obrubljivanju gredica, uređenju stazica i terasica oko kuće, uređenju djelomično zapuštenih cvjetnjaka i tome slično.
Budući da sam veliki dio dana provodila na dvorištu i gledala u zelenu travu i plavo nebo, a ne u bijele zidove, zdravstveno stanje mi se znatno popravilo. Pa sam krenula u šetnju u grad i na izlete u hrvatske gradove iz kojih se do kraja dana, kad dadilja odlazi kući, stignem vratiti.
Najprije sam otišla na kavicu i u kupovinu u Zagreb – iako nisam u penziji dobila sam, na osnovi životne dobi, iskaznicu za besplatnu vožnju vlakom – pa sam si kupila jednu lijepu crnu torbicu i cipele.
No prije toga sam, čim sam stigla na kolodvor i izašla iz vlaka, snimila kraljaTomislava…
...i ovu lijepu zelenu magnoliju.
Nakon toga sam sa starom prijateljicom otišla na izlet u Krapinu, glavni grad Krapinsko-zagorske županije. Malo smo se prošetale po gradu i uz obalu rijeke Krapine, pa sam snimila nekoliko lijepih zgrada. „Povijesna urbana jezgra Krapine sačuvana je i danas“, čitam na internetu. „Nju čine Gajeva ulica, Trg Ljudevita Gaja, Magistratska ulica i Šetalište hrvatskog narodnog preporoda. Taj prostor u kojem su sačuvani povijesni urbani i arhitektonski elementi daje prisnost ambijentu ovog gradića. Mnoge su klasicističke fasade obnovljene i ukrašene cvijećem, a na ponekoj se može uočiti i secesionistički detalj.“
Snimila sam i župnu crkvu sv. Nikole - malo mi je zasmetala ova antena - koja se prvi put spominje u listini zagrebačkog biskupa Augustina Kažotića od 6. srpnja 1311. godine (i dalje 1334., 1501. i 1574.). Ne zna se točno kada je stara župna crkva gotskog sloga podignuta jer je, na žalost, porušena. Na njenom mjestu je od 1901-1903. sagrađena nova župna crkva, unutar koje je od stare preostao samo mali dio: gotički presvođena sakristija ispod tornja. Na ulazu u sakristiju ostao je kasnogotički dovratnik sa zaravljenim lukom. Od inventara stare crkve danas je sačuvano niz umjetnički vrijednih zlatarskih predmeta iz vremena od XVII do XIX stoljeća: križ, kasnogotički, ranobarokni, barokni, rokoko kaleži, te barokni elikvijari, ciborij i kadionica.
U današnjoj crkvi koju je po uzoru na staru gotičku crkvu projektirao arhitekt Josip Vancaš naročito su vrijedne orgulje, djelo vrsnog orguljara F. Heferera (1903. god.).
U Muzej krapinskoga pračovjeka nisam išla ovoga puta, razgledala sam ga već prije, čim je bio otvoren; pa danas nema fotki iz toga muzeja i arheološkoga nalazišta; nisam još ni post o tome napisala, nikako da dođe na red.
No za vrijeme naše ugodne šetnje - bio je prvi dan listopada i bilo je lijepo vrijeme, ni prevruće ni prehladno ni kišno ni vjetrovito – snimila sam krapinski Stari grad, točnije krapinsku srednjovjekovnu utvrdu.
Na brežuljku iznad Krapine, sačuvana je samo jedna zgrada koju je 1919. godine njen vlasnik Franjo barun Ottenfels sa ostacima gradine darovao Krapinskoj općini. Najstariji vlasnici grada bili su ugarski i hrvatski kraljevi, među kojima su bili kneževi Celjski, hrvatski ban Vitovac i Keglevići.
Nismo stigle otići gore i razgledati tu zanimljivu utvrdu, morale smo ići na kolodvor da ne zakasnimo na vlak. A to znači da ćemo moja draga najbolja prijateljica i ja morati otići na izlet u Krapinu i ove godine, dok još imamo HŽ-ove iskaznice za penziće i bakice.
Post je objavljen 11.01.2026. u 18:26 sati.