Mrs. Galaxy

12.08.2022., petak

Hrvatskoj

diši
još malo
hrvatski zrak
i pozdravi domaju

najradije bi je odnijela sa sobom
poput djeteta koje trči za balonom

dobre ljude
susretljivost
ljubaznost
brižnost
obazrivost
dok rade
na šalterima
u restoranima
muzejima
kafićima
institucijama
knjižarama
trgovinama
...
njihovu nadu u bolje sutra
upornost
i onu
"sve ćemo preživjeti"
hvala im

Oznake: putovanje, odmor, Hrvatska, domovina, ljeto

- 19:12 - Komentari (25) - Isprintaj - #

14.07.2022., četvrtak

948 km

Napokon se vozimo.
Jednom u godini.
948 kilometara.
Umorna sam.
Ili traumatizirana?
Nisam sigurna.
Moguće osjetljiva.
Na nepromišljenost, sebičnost i nezrelost.
Ponajviše tužna.

Orilo se ulicom ovog vikenda.
Nekoliko dana.
Svađa par koraka od našeg ulaza.
Pas i mačka.
Poznaju se točno mjesec dana.
Osobe u četvrtom desetljeću života.
Iz kluba u krevet.
Došla je svakog narednog vikenda.
Ispod srca se dogodio plod.
On spreman. Odriče se svih ovisnosti.
Planira.
Kuća, brak, dijete.
Ona želi drugačiji stil života. Luksuz.
Karijera. Ističe da želi biti sama na svijetu.
Ali ne želi ga pustiti.
Kuca mi na vrata da pita jesam li vidjela da bilo tko dolazi kod njega. Znamo li kada on ide spavati. Zašto joj ne odgovara na poruke dok radi. Postaje agresivna, laže, poznato je da se bavi sumnjivim poslovima, skriva informacije o sebi, očekuje da se on odrekne najbližih i gleda u pod samo za nju. Govori mu da joj je uništio život. Smeta joj način na koji diše. Govori mu da će se ubiti jer je skuhao ručak za prijatelje.
Vozi ga kući s posla.
Počinje vrištati za volanom da se najradije želi zabiti negdje.
Obostrano blokiranje.
Odlučili su da će tabletica sve riješiti.

Oboje su pitali za mišljenje.
"Sramotni ste."

Mi smo ležali u krevetu.
Držali se za ruke.
Zatvorili prozore, iako je bilo strahovito sparno.
Trudili se stvoriti tišinu.
Ostala sam bez riječi.
Bez sklopljenog oka te noći.
Šokirana.
On me tješi jer nisam navikla na ovakve turbulencije u blizini.

Trebamo odmor.
Najdraži će nam pokrpati sve pukotine.

Oznake: putovanje, odmor, mentalno zdravlje, psihologija, odnosi, toksičnost

- 01:27 - Komentari (53) - Isprintaj - #

04.07.2022., ponedjeljak

Proces zarastanja

Pocahontas,
netko misli na tebe
priča mjesecu i zvijezdama o tebi
plače
moli se
boji
nada se da si dobro
anđele
neka te svjetlost čuva
gdje god da si
žao mi je što nisi rekla
"nisam dobro"

čekam te
čekamo te svi
i
vjerujem da će osmijeh opet biti na tvom licu
pomiri se sa svakim slomljenim komadićem
ti koja svima govoriš
"sve će biti u redu"
i mirišeš na ljubav

ponovno ćeš procvjetati

Oznake: mentalno zdravlje, psihologija, psihijatrija, čovjek, ljubav

- 02:35 - Komentari (43) - Isprintaj - #

25.06.2022., subota

BTW

Njemačka se u proteklih nekoliko dana obračunala s govorom mržnje i pozivanjem na nasilje na internetu u svim saveznim državama. Proveli su racije i pokrenuli istrage protiv više od 150 osoba.

U Hrvatskoj, više mojih poznanika je podnijelo nekoliko prijava za navedene probleme, ali rješenje uvijek izostaje.

Očito nema sustavnog preventiranja mrziteljskih te huškačkih izjava, a istodobno je njihovo sankcioniranje mizerno.

"Mi vam tu ne možemo ništa." - najčešća povratna informacija.

Zašto je to tako?

"Mi vam tu ne možemo ništa jer nam se zapravo ništa ne da poduzeti."
"Mi vam tu ne možemo ništa jer nam savršeno odgovara da se ljudi neprestano sukobljavaju."

Sjedimo na obali.
Šutimo i zurimo u daljinu.

Oznake: ljeto, internet, društvene mreže, Govor mržnje, Pomoć, državne institucije

- 00:35 - Komentari (41) - Isprintaj - #

23.06.2022., četvrtak

IDC

stavila sam cvjetove u kosu
zalijepila leptire na haljinu
da me nose daleko
što dalje odavde
najdalje
hajde recite da ne valja
kako imate nešto protiv
naravno
vi biste drugačije
viknut ću s drugog kraja raja
hoćete li ikada prestati sa zlim
neću "zliti" i ujedati s vama
neću!

Oznake: i don't care, mentalno zdravlje, psihologija, živi život i uživaj, laku noć, doviđenja, zlice od opaka

- 02:15 - Komentari (27) - Isprintaj - #

15.06.2022., srijeda

Ljetna modna anketa

Rijetko se upuštam u rasprave.
Osim s ljudima za koje znam da će komunikaciju učiniti zdravom te pristojnom bez obzira na različitosti u stavovima i vrijednostima.
No, upustila sam se u raspravu o odijevanju u poslovnim situacijama te institucijama.

Tvrdim da ne vidim razliku između ženskih suknji i kratkih hlača koje nose muškarci, stoga ne razumijem zašto ih oni ne bi mogli nositi u spomenutim uvjetima.

Zašto je prihvatljivo da žene pokažu potkoljenice, a muškarci ne?

Ukoliko neprestano govorimo o različitim oblicima diskriminacije, utoliko se ovdje može govoriti o diskriminaciji na osnovi spola u pogledu službenih pravila o odijevanju. Za oba spola bi trebalo vrijediti jednako. Ljudi smo? Čemu onda razlike?

- Nama je puuuuuno, punooo lakše u ljetnim mjesecima. Tema je super, ali... Norme oblačenja i ponašanja su veoma bitne, a "old school" nalaže da muškarci ne smiju imati kratke hlače (ispod koljena). Pravila su pravila. Mi možemo suknje, za njih nema kratkih hlača. - sažimam tvrdnje sugovornica.

- Sebično i nepravedno. Old school? U prošlosti su pravila ugnjetavala žene pa više ne vrijede. - izgovaram.

I prepričavam zgodu s jednog ispita. Mi djevojke u haljinama, a kolega je morao ići kupiti duge hlače u trgovinu jer mu nije bilo dozvoljeno izaći na ispit u finijim kratkim hlačama ispod koljena. Vani +40, ali ne može, ne može i gotovo.

U zgradu županije dolazi muškarac i ne puštaju ga u hlačama do koljena, a prolazi žena u jednako kratkoj haljini bez problema. Ona može. On ne može bez obzira na to što je ukazao na slučaj.

Mi se možemo hladiti, a muškarci neka se kuhaju.

Klimatske promjene su odavno pokucale na vrata. Moglo bi biti zdravije, ugodnije i usuđujem se reći u skladu s modernim vremenskim hodom.

Što mislite o tome?

Oznake: ODIJEVANJE, pravila, institucije, rasprava, spolovi, Kultura

- 22:00 - Komentari (35) - Isprintaj - #

Tko je pozvao Mjesec na večeru?

- Mjesec ima dva oka i ogromna usta. Dođi, pogledaj kako je strašan! Što ako se približi? Što ako nas večeras proguta?

- Onda neka nas zajedno pojede, djevojčice moja.

Oznake: mjesec, nebo, nesanica, pun mjesec, noć

- 00:20 - Komentari (14) - Isprintaj - #

13.06.2022., ponedjeljak

sommer

da bar sunce otopi ledena srca
obriše svu šminku
i razmota celofane

Oznake: ljeto, more, Sunce, ljudi, život

- 01:17 - Komentari (18) - Isprintaj - #

10.06.2022., petak

Zubi i papirologija

Dobar dan. Vaše prezime? - visoki muškarac u odijelu je otvorio vrata.

Ispalila je u sekundi.

- Prije pola sata sam vas zvao da uđete. Zašto se niste pojavili? Sada ćete čekati. - hladno je uzvratio odgovor.

- Naš termin nije bio prije pola sata, već prema dogovoru mailom treba započeti tek za sedam minuta. Snizite tonalitet! To što se vama ne radi, nije naš problem. Nemojte se na nama iživljavati! - morala je odgovoriti. Sreća što joj para ne može izlaziti na oba uha.

Vrata im se zalupe pred nosom.

- Nemoj mu odgovarati da se ne bi dogodilo da nas ne žele uopće primiti. Važno nam je da sve obavimo oko dokumenata. - upozorava je i tapša po ramenu.

- Ne dolazi u obzir. Uvjerena sam po ovakvom pristupu da takav bezobrazluk i nekulturnost prakticiraju svakodnevno. Nemoj mi govoriti kako ću reagirati. Neću dopustiti nikome da me ponižava i pokušava samljeti jer misli da može i ima takvo pravo zbog svog položaja. Tebe su naučili i odgojili da se pokoravaš dok oni pokušavaju diktirati tvoj život. Mene suprotno. Ustali smo u pet ujutro radi njih, uzeli slobodan dan i stigli na vrijeme. Nismo uradili ama baš ništa krivo. - zacrvenila se od ljutnje. Trudila se šaptati. Ukoliko bi pomislila da se ljudskost sakrila, utoliko bi je svaki put pekli kapci.

- E neka ste mu rekli! Ne vole se javljati na telefon ili namjerno izostave informaciju o dokumentu koji vam treba. Ja sam ovdje već drugi put zbog putovnice. Jeste im vidjeli negativne recenzije na internetu? - šaptala im je žena koja je stajala iza njih u redu.

Vrata se otvaraju nakon desetak minuta.

- Uđite. Vidio sam vam prezime; moram upitati jeste li u rodu s pjevačicom L? - poziva ih i smije se.

- Nismo. Možemo li obaviti sve zbog čega smo došli? I još nešto... Pristup vam je izrazito neprimjeren i sramotan. Daleko smo od matične zemlje i najmanje što možete je biti ljubazni prema svojim ljudima. Vjerujem da vam je to jedna od zadaća na ovom radnom mjestu. - poslušao je njenu recitaciju i ostao u čudu, a drugi službenik je umalo zabio glavu u ekran računala.

Pokušali su im pokloniti olovku, samo što joj kišobran i torbicu nisu ponijeli u prostoriju za stranke te svake dvije minute provjeravali trebaju li išta.

- Ako im ne kažeš "ne", zgazit će nas s užitkom. - mrmljala je promatrajući tintu koja se već sijala na ruci. Još nije naučila pisati da ne prelazi cijelom rukom po papiru i da ne drži olovku uz sam vrh pisaćeg štapića. Nije htjela naučiti jer je uvijek pitaju "što ti je to na ruci?", a ona ponosno odgovara o tinti ili grafitu te načinu pisanja.

- Danas sam naučio nešto novo. Imam ideju. Mogli bismo sutra na avion i posjetiti ono što žarko želiš. Daleko od papira, ljudi koji pokušavaju ugristi i kiše. Možemo zakoračiti u planine. One prave i one u nama. Što kažeš mala? - poljubio joj je tjeme dok je ispunjavala formulare.

Oznake: inozemstvo, Birokracija, dokumenti, papiri, grad, ljubav, institucije, obaveze, priroda

- 02:38 - Komentari (18) - Isprintaj - #

08.06.2022., srijeda

zusammen

poljubi me za laku noć
početak nam je bio kraj
ostavi stihove i svetost
pripremi kavu i tople vafle
zažmiri
večeras se ogoli do kosti
raspusti kosu, stavi masku i nahrani moje demone
ugrizi me, besmrtnice
zarij zube ponovno
postao sam ti
ujutro...
postala si ja
ujutro te vraćam čim se prve ptice oglase
kraj će nam opet biti početak
nikome ni riječi!
o svim našim bojama
o svim našim vremenima
o svim našim svjetovima
poljubi me za dobro jutro