IzgubljenaUGalaksiji:)

Ledena sonata

ponedjeljak , 18.01.2021.

Zalijepljeni dozivamo Lunin sjaj.
Otopine tišine rastu u gorki jecaj.
Blijeda koža smrznuto diše.
Predvečerje prolazi, sve tiše i tiše.

Na odru bjeline,
ogledalo tmine.
Tamnice i špilje nepoznate dubine.
Glasne slutnje tiho sakrivene.
Pojedene snove i usisane topline,
gutaju i kradu gorde raspukline.

Kristali u krletci zaključani.
Ispod zaleđenog jezera ključ.
Silovito udahni.
Ugrabi luč.
Digni roletne,
nek' zjenice procijene.
Ne budi slijep,
zakrpaj rascjep.
Ne otvaraj lijes.
Ne kopaj jamu.
Upali krijes.
Pronađi putanju.

Sumračni tunel zatrpaj.
Odsviraj ugođaj.
Zapjevaj oproštaj.
Oblačne more naciljaj.
Praskozorje dozovi urlikom vatre.
Slomljeni orlovi sudbinu prate.
Ranjeni lete, visinama plamte.

"Kristalna zavjesa" od svježeg snijega me potaknula da pokušam napisati pjesmu nakon poprilično dugo vremena. Predstavlja "imago" kukca u meni koji je ogreban i pokušava letjeti u vremenu. Mokrih krila čezne za zrakama blještavila.
Letite li Vi u visine koje želite? Nosite li sa sobom vrelu svjetiljku? Vidite li svjetlost? Imate li oscilirajuću putanju? Što očekujete iznad zvijezda? Kada rastrgate svoje meso, nalazi li se unutra topla utopija? :)

S ljubavlju i brigom za sve Vas,
Vaša M.

Oznake: lirika, svjetlost, mračno doba, čovjek zmaj, život, tuneli, snijeg, led, snježna oluja, visinama, sjaj

"I ja jesam moslavačko dijete"

petak , 15.01.2021.

Miris toplog kravljeg mlijeka i pokošene trave koja je pozivala malene dječje nogice na lutanje za osmijesima. Odrastali smo uz ljupke priče seoskih baka i prikaze s crno - bijelih fotografija iz njihovih mladosti. Sunčane zrake kupale su naše igre, a hladna zima donosila slalome s najviših seoskih uzvisina. Zelena polja su grlila naša jutra i ispraćala naše noći. Ručice su nam milovale krave i konje; koje naši roditelji požrtvovno uzgajaju još i danas. Naše najljepše more su bili ribnjaci, a šumski puteljci mjesta za sanjarenje o budućnosti. Kapelica sv. Antuna u centru sela je ispratila naše odrastanje pod zvijezdama. Svako iskradanje je značilo udahnuti našu oazu podno Moslavačke gore. Kada bi jedan imao posla kod kuće, znalo se da stiže "mali čopor" u pomoć - sudjelovati u istrpavanju kukuruza, ječma, pšenice, tritikala, sijena, berbi vinograda ili pripremi silaže. Obrstili smo svaku voćku koju bi ugledali i nitko nam nije zamjerio jer su poručili da na nama svijet ostaje.

Gdje god sam pošla i gdje god sam došla, nigdje nisam osjetila ljubav koja je bila u našim srcima kada smo pekli kolače od moslavačke zemlje i mljevene cigle. Nigdje kao u doba žutih žganaca, šćipanaca, domaćeg kruha, gibanice i urlika koji su se orili našim dvorištima. Okupljanja u vrijeme dolaska na mljekaru kada bi naši očevi žestoko raspravljali o politici, životu na selu te izazovima vremena. Ponekad smo razgalili srca starijih koji su odlučili zaigrati graničara, lovice i skrivača. Nismo ni slutili da će se zrelost približiti i odaslati nas diljem Hrvatske te svijeta. Ništa nas nije zanimalo osim "biti zajedno" u simbiozi s prirodom našeg malog mjesta izdvojenog od urbane vreve.

Kod bake Drage bi nas dočekao narezani domaći špek, a naša stara Roza bi nas čekala da je odvedemo ruku pod ruku na groblje. U predvečerima, susjed Mirko bi nas okupio kod svog zdenca i prepričavao nam moslavačke legende te predaje. Otputili smo se posjetiti Anu na kraju sela koja je jedva dočekala da stigne ogromno društvo. Oronule i obrasle kuće su nas dozivale istražiti i potražiti u njima postojanost "Babe Roge" ili "Željeznog Djeda" zbog kojih smo treperili od dobrote. Priče djeda Joce o djetinjstvu, životu poslije rata, dječje brojalice bake Marice te izložbe stolarskih predmeta majstora Steve samo za naše oči. Pješačenje prema školi i natrag kako bi upijali naše okruženje te proveli što više vremena skupa. Izleti na Garić grad u potrazi za zmijom u kojoj je zarobljena prekrasna kneginjica. Zatvoreni mlin starog Žohara kao simbol onih prije nas. Dječje duše i priroda Moslavine.

Čuvam u sebi mirise moslavačkih šuma i polja, poglede s proplanaka, zvukove radnih strojeva, neumornost poljoprivrednika u marljivosti, sjećanje na toplinu ljudi i žubor rječice Srijedske. U blizini sudbinske ljubavi Sudetinog Mora i njegove Šu.

Vaša M. iz doba bezbrižnosti.

Maturantica bjelovarske Gimnazije 2015. godine koja se otisnula u novo poglavlje života...

Oznake: Moslavina, djetinjstvo, priroda, sjećanje, radost, sreća, ljuba, rodni kraj, nostalgija

Oni dani u mjesecu:)

ponedjeljak , 11.01.2021.

Izustila bi moja majka uz prevrtanje očima: "M., zar baš moraš o takvim temama?". Negdje između straha, stresa i zabrinutosti s obzirom na dane kojima smo obavijeni i steguti, kada imam vremena za unutarnje monologe primjećujem... Nama ženama dolaze ponekad "neobjašnjivi dani" u mjesecu. Pomislim često u toj mjesečnoj fazi - "Blago muškarcima i činjenici da nikad neće osjetiti Predmenstrualni sindrom (PMS)." Jedino što ga Vi osjetite na svojoj koži, nažalost. Kako se Vi žene nosite s tim stanjem? Kako Vi muškarci gledate na period kada ne možete objasniti sami sebi kakve li su to čudnovate te šarolike promjene ponašanja kod Vaše partnerice, prijateljice, sestre, majke?

Već tri dana tulim za svaku sitnicu - zbog vijesti, zbog ponekih stihova, glazbe, zbog prolaznosti života, zbog "ne znam ni sama zašto". Ovaj moj samo zaključi "evo ga, raspoloženje se bipolarno mijenja iz sata u sat - slijedi nekoliko dana života - moram biti manji od makova zrna i paziti na svaku riječ". Svaki "ženski cvijetić" ima zasebne reakcije - fizičke, psihičke, emocionalne. Ne znam jede li mi se slatko ili slano, jesam li uopće gladna, smije li me se nešto upitati ili ujedam, na licu izbija prištić Himalaja, grudi kao prenapuhani baloni, umor od 0 - 24, aktivna nesanica, u trbuhu osjećaj kao da kamenje nosim u sebi.

Uskoro plešem, pjevam, smijem se i na snazi je "disco" u kući. Nakon toga optužim ovog mog par puta da me ne voli. Njemu ništa nije jasno, zbunjeno me gleda i tješi me, a potom nastupi dan kada olakšanje stigne; on dolazi s posla, a ja otvaram vrata nasmiješena od uha do uha - znak da može mirno živjeti narednih mjesec dana (P.S. Fantastično me trpiš, pusa!).

"Alat" za uspješno brisanje suza.

U nekim zemljama se dogodila "revolucija" za žene jer se pokušava provesti borba protiv "menstruacijskog siromaštva", stoga je primjerice Škotska jednoglasno odlučila da tamponi, ulošci i menstruacijske čašice za
žene te djevojke budu besplatni. Istodobno, razvija se sustav kako bi svakoj ženi bile osigurane potrebite higijenske potrepštine za "one dane u mjesecu". Prema statistikama, mnoge pripadnice ženskog roda nemaju
dovoljno financijskih sredstava kako bi pribavile higijenske proizvode, već se služe novinskim papirima, krpama, toaletnim papirom ili drugim improviziranim dosjetkama. Rezultati istraživanja Youth19 su pokazali da čak dvanaest posto mladih djevojaka izostaje iz škole pošto si ne mogu priuštiti nužno. Određene države odlučile su smanjiti porez na navedene higijenske potrepštine, a Novi Zeland ih uvodi u škole kao dostupne svakoj djevojci te besplatne. Ne trebamo napominjati da u određenim zemljama u razvoju, djevojke trpe diskriminaciju zbog menstrualnog ciklusa.

Kao pripadnica ženskog roda, smatram da higijenske potrepštine namijenjene za "one dane u mjesecu" kada nas prati "crvena prijateljica" ne smiju biti LUKSUZ. Isto tako, protivim se tabuizaciji te odbačenosti ove tematike. Ovo su mali, ali veliki koraci za nas žene jer "ona" je biološki dio nas tijekom velikog dijela života. Menstruacija je dio naše posebnosti.

Oznake: žena, menstruacija, predmenstrualni sindrom, život, mjesečno.

Dobrodošli u Deutschland

utorak , 05.01.2021.

Zanimalo me što se nalazi unutar naselja Leider, u kojem živimo, u gradu Aschaffenburgu - proradio je moj povjesničarski duh i senzibilitet. Nalazimo se na obali rijeke Main. Oduševljena sam šetnicom uz nju koja se nalazi dvjestotinjak metara od našeg doma (iako sam pomalo paranoična što se tiče velike količine vode u mojoj blizini).

Veoma volim divne karte iz devetnaestog stoljeća pa Vam postavljam jednu da uvidite geografski smještaj.

Na izlazu prema gradu se nalazi malena kapelica koja je služila kao dio urbane ustanove srednjeg vijeka za prihvat oboljelih od gube. Prema izvorima, kapelica se nalazila dvadeset stepenica od specijalne bolnice, a prvi put se spominje 1574. godine. Ovako je zabilježena na fotografiji iz 1900. godine nakon redizajniranja u osamnaestom stoljeću.

Danas je svjedok vremena o vjeri te jedini "preživjeli" dio spomenute bolnice.

Iza nje se nalazi "mini parkić" kao dio spomen - obilježja.

Nedaleko od kapelice se nalazi rimokatolička "Die Kirsche St. Laurentius" koja se prvi put spominje u 1340. godini.

Godine 1921. je osnovana župa pod nazivom "St. Laurentiuspfarrei", a kamen temeljac za novi izgled je postavljen sljedeće godine trudom župnika Friedricha Brune Kranea.

Danas je uistinu grandiozna.

Ispred crkve se nalazi fontana umjetnika Erwina Ragera iz 1978. s monumentalnom kuglom od vapnenca koja simbolično dočarava povezanost čovjeka i životinja.

Pusa i zagrljaj iz Leidera.

Vaša M. :)

Oznake: Njemačka, urbanost, grad, povijest, Kultura, religija, svakodnevica, život, arhitektura, voda, priroda

Nova obala 2021. i hrabri mušketiri

četvrtak , 31.12.2020.

Ujedinjena srca u tamnim vremenima mogu upaliti najsnažnije svjetlo. Bez obzira na događaje i posljedice, uvijek smo zajedno. Životna rijeka našeg doba je iznjedrila prizore vrištanja, jaukanja, pomicanja i razaranja utrobe majčice Zemlje na našim prostorima. Dinamično, nepouzdano i prevrtljivo teče. Nanijela je epizode koje smo promatrali u osebujno maštovitim filmskim sadržajima i pretočila ih u tmurnu stvarnost.

Jedva čekamo odgurati ovu godinu i snažno zalupiti vratima za njom. Osjećaji straha i bespomoćnosti obavijaju naša bića nepredvidivošću te bujicom patnje oko nas. Pomozimo potrebitima oko sebe - podrškom, ohrabrenjem, materijalnim od srca koliko možemo i suosjećanjem; kako bi znali da će izrasti te zaviti duboke rane koje su nanesene. Sada je važno biti dostupan – otvoriti srce, ruke i širok zagrljaj za svijet oko nas. Bića do nas. Kada nevidljive sile u obliku virusa ili prirodne katastrofe, koja uzrokuje elementarnu nepogodu, zavladaju – svatko od nas treba biti brat i sestra unutar velike obitelji. Zajednički pomozimo nositi teret i održati čvrstoću za lakši i smireniji korak u novo sutra.

Ubrzani rad srca, oči pune suza, težina udisaja, nesanica, naježenost od straha i brige za sve Vas koje poznajem ili nepoznajem. Snaga usmjerena u misli i molitvu na usnama za mirne te tihe dane. Želja da se stabilnost useli u naše živote. Nada da će nakon mračne i silovite oluje nastupiti svjetlinom okupan obzor. I kucaju hrvatska srca kao hrabri mušketiri – jedno za drugo, a jedno za sve! Srca obnavljaju, grade, liječe, pomažu, paze i poklanjaju najveći dar utkan u moć empatije.

Mirna ili ubrzana rijeka protječe, izvodi svoj performans i sve nas okupa raspoloženjem i ritmom koji ne poznajemo. Nismo uvijek oni umjetnici koji drže kist te prikazuju portrete i pejzaže po svom ukusu. Ipak, zajedno tvorimo branu i sudjelujemo u raznovrsnoj umjetnosti života svojim djelima te mislima preuzetih iz širokih prostranstva toplih srca.

Želim da nam svima vidici bliske obale 2021. donesu mir, stabilnost, sigurnost, zdravlje, ljubav i osmijeh! Neka nova obala milostivo čuva naše živote, zagrli nas krilom bezbrižnosti i zaustavi neočekivane nemire majčice prirode. Ostalo možemo uresiti vlastitim srcima za ponovni procvat i dobro svih oko nas.

Oznake: srce, ljubav, briga, strah, svjetlost, Hrvatska, snaga, Molitva, priroda, nova godina 2021., želje, misli

Blagdanski popis

srijeda , 23.12.2020.

Pred kraj godine, uvijek volim propitkivati mojih 365 koje pospremam u ladice osobnih memorija; duboko u kanjone i doline skrivenih kutaka mene same. Iznjedrila neke pobjede, priskrbila neke poraze, no nastavljam nositi žigice u duši. Ako se ikada ispuni žalosnom tminom da ih upotrijebim kako bi slijedila trag svjetlucave prašine.

Naši vlakovi jure. Ne znamo im perona ni odredišta, a zagonetnog strojovođu nikada ne možemo zamoliti za prilagodbu brzine. Promatrajući obrtaje kazaljki na satu, sjedim čvrsto, ali mirno osluškivajući rad motora. Snažan je moj vlak, nema ni tri desetljeća, ali nije da ga ne bi htjela u nekim trenucima pustiti da radi u toplini bez vožnje. Zaustaviti ga na ugodnom peronu koji grije moju dušu te ruke - zarobiti taj moment u vječnost. Postaviti ga za šifru moje galaksije. Onda se odnekud pojavi 365 s nesvagdašnjim uvjetima gdje ne možemo ni slutiti što nosi novo sutra. 365 koja mnoge vlakove izbaci iz tračnica ili dovede do kraja nepoznatog puta. Vlakovi i njihove brzine neizvjesno osciliraju, no svi naši vlakovi imaju svoju toplinu; svoj unikatni zbir svih nijansi boja - spektra naših duša. Nemojte me optužiti da futuristički poistovjećujem čovjeka sa strojem. Nikako i nikada - naši vlakovi imaju utkanu kogniciju, metakogniciju i afektivnost - ne zaboravljam. Vlak je simbol najljepšeg perioda na mojoj životnoj vremenskoj liniji. U zbilji me doveo do ozbiljno važnih stanica mog života koje će zauvijek biti dio mene.

Ovaj od krvi i mesa juri dalje. Nastavljamo dalje, nismo sami na ovoj ogorčenoj vjetrometini za koju vjerujem da nije jača od nas. Držat ću se čvrsto za korijenje duboko u nasmijanom srcu i vedrim mislima. Držite se i Vi. Držimo se skupa.

Ukrasila sam naš dom za nadolazeći Božić ljubavlju i toplinom. Nema blještavih ukrasa. Sve što želimo za Božić ne može se kupiti. Ne treba nam ništa osim života, zdravlja i ljubavi. Iste želje nosimo u svojim atomima za sve u našim srcima te za svako živo biće.

Blagdanski popis mojih istinskih obaveza:

1. Budi svjetlucava lampica - svjetlost nam svima treba.

2. Daruj mir, osmijeh i ljubav.

3. Budi najljepši poklon svojim bližnjima.

4. Ispuni svoj kutak ljubavlju.

5. Upiši svoje želje u zagrljaj.

Posljednja božićna jelka koju sam okitila s bratom i sestrom prije četiri godine.

Želim Vam ugodne te blagoslovljene blagdane - ispunjene toplinom, mirom i ljubavlju. Sretan Božić Vama i Vašim obiteljima!

Vaša M.

Oznake: godina, vrijeme, prolaznost, mir, ljubav, Božić, Blagoslov, radost, božićna jelka, život, Zdravlje, srce, svjetlost, poklon, zagrljaj

Postanite PRIJATELJ PREKO PISMA

četvrtak , 17.12.2020.

Dragi moji,

u trajanju je akcija "Prijatelj preko pisma". Štićenici doma za starije i nemoćne osobe trebaju pokoju toplu riječ, dobronamjeran razgovor i pažnju u ovom blagdanskom periodu kada su im posjete zbog COVID virusa ograničene, stoga Vas molim da izdvojite malo vremena te dobre volje kako bismo im uljepšali ove blagdane. Vaše pismo ili crtež će nekome ispuniti srce i donijeti osmijeh na lice.

Adresa jest sljedeća:

Obiteljski dom "Marija" - navesti ime štićenika -
Stanka Ilića 46
33 000 Virovitica
Republika Hrvatska.

Vi koji koristite društvenu mrežu Facebook lako ćete doći do podataka na stranici "Obiteljski Dom Marija". U nastavku Vam postavljam prilog koji je stigao do mene...

Moje pismo odlazi na put, već sutra.

Budimo svjetlost.

S ispunjenom dušom i srcem Vas pozivam da učinimo maleno, ali dobro djelo!

Oznake: pismo, prijatelj, ljubav, duša, srce, radost, sreća, blagdani, humanost, zajednica

Hvala dragocjenim prijateljstvima

ponedjeljak , 14.12.2020.

Ovih dana osjećam sjetu i nostalgiju. Često sam zamišljena pa me suprug zbog toga zabrinuto ispituje - "Jesi li ljuta na mene? Jesam li što krivo uradio mom šuškavom bombončiću? Što je tužna mala dagnjica?". Ipak sam popustila pod pritiskom zbivanja oko nas. Mislila sam da ću biti usamljena kada se odselimo, ali mobilne usluge su mi dokazale da su uz mene ostale osobe s kojima se obostrano cijenim i poštujem - rječju te djelima.

Svaki dan u slobodno vrijeme zovem moju bakotu V. (tako je zovem od milja) da joj ispričam sve što mi se dogodilo u danu i pažljivo poslušam kako je prošla njena dnevna šetnja, što je kuhala, radila ostatak dana, što je novo u Hrvatskoj i da joj kažem neka pazi na sebe. Svaki dan otkada ne živim s njom nakon udaje. Ona je moderna, vitalna i zgodna žena u svojoj sedamdeset i prvoj godini života, no svejedno mi slomi srce kada kaže "Milo, ti si jedina koja me se sjeti, jedina kojoj budem falila kad me ne bude!". Odmah mi se oči napune suzama, a glasovi podrhtavaju. Baka kao da je studirala sa mnom svih pet godina - slušala moja glasna učenja; jednim uhom na meni, a drugim i očima na turskoj seriji. Hvala mojoj bakotici na svemu - svakom skuhanom ručku, radovanju mojim uspjesima, popodnevnoj čajanki i svoj brizi ispunjenoj ljubavlju.

Kava moje bake.

Moja rođakinja I. je bila sestrična mog djeda. Razlika u njihovim godinama je 38, a u našim 8 godina; što je rezultat velikog broja djece u obitelji tijekom prošlosti. I. je dolazila na ljetovanja kod moje prabake Lj., njene tete u naše mjestašce. Tada je postala moj anđeo čuvar i sa sedam godina sam je proglasila mojom kumom u svim budućim životnim događajima. Osjetila sam kao dijete da je plemenita duha te da će se jednog dana posvetiti humanitarnim djelima. Obistinilo se. Postala je moja kuma na krizmi, a zatim na vjenčanju. Hvala ti što si bila zaštita, moralni kompas i glas razuma kada je to bilo najnužnije za moje dobro.

Mojoj A. želim zahvaliti što je dopustila da postane moja prijateljica (danas najbolja i jedna od rijetkih iskrenih) bez obzira što je deset godina starija od mene i bivša žena mog supruga. Vjerujem da nas sudbina nije ovako spojila, sigurno bi pronašla put. Hvala što me uvijek strpljivo i s empatijom poslušaš, pronađeš riječi ohrabrenja, a uz to nikada ne dvoumiš podijeliti sve sa mnom. Kada pomislim na snažnu ženu - uvijek si mi ti prva u mislima. Hvala što si dopustila da sudjelujem u oblikovanju života, Vašeg tj. našeg, malog stvorenja.

Mojoj sestri koja je potpuno drugačija od mene, ali uvijek pronalazi nonšalantne i šaljive trenutke koji uljepšaju svaki dan. Da mi je tvoja bezbrižnost i flegmatičnost u životu, vjerojatno bi ga produžila za nekoliko godina. Uz to, ti si moja najdraža umjetnica.

Nacrtala me ugljenom.

O E. i Kleopatri sam Vam ispričala priču. Zahvalna sam životu i na njima. Posljednje javljanje iz Rusije je izgledalo ovako:

Voljela bi da ubrzo skinemo maske, virus nestane, a naši se životi nastave u stilu "Živjeli su dugo, zdravi i sretni!".

Eto i mene.

P.S. Suprugu sam zahvalna što me čuva kao samoga sebe i neizmjerno voli. Voli dagnjica i tebe (znam da me čitaš u pauzi na poslu - tvoj BND sve vidi). :)

Koliko ste Vi zahvalni Vašim prijateljstvima što obogaćuju Vaše živote?

Maya Sar - Hvala :)

Oznake: ljubav, prijateljstvo, sreća, hvala, zahvala, odnos, ljudi, život

Činimo svijet boljim - sve počinje od nas

četvrtak , 10.12.2020.

Postulati temeljnih ljudskih prava kazuju da svim ljudskim bićima od rođenja pripisujemo slobodu i jednakost u dostojanstvu te pravima neovisno od individualne različitosti. Sudjelovanje svih nas - kao jedinki koje čine zajednicu u aktivizmu - elementarno je ishodište zaštite, solidarnosti i supsidijarnosti. Mnogi na svom putu, pod utjecajima raznovrsnih životnih okolnosti zaboravljaju biti čovjekom prema svima identično. Pozivaju se na etnikum, rasu, spol, vjeru, politiku i mnogo toga sličnog, a zaboravljaju se postaviti u poziciju onog kojeg nazivaju "drugim".

Može li izostati suosjećanje za nekog tko je od krvi i mesa kao mi sami? Ne trebamo se sada prisjećati tužnih i mračnih povijesnih događaja koji su se nadvili kao dio svjetske te nacionalne događajnice od pamtivijeka (Oni se nikada neće i ne mogu zaboraviti.). Tamni egzemplari nam jedino mogu poslužiti za preobražaj te bijeg od zlonamjernih poteza.

Zaledila sam se jednom prilikom kada sam upitana kakva su mi obiteljska "krvna zrnca", genetika i vjera jer ukoliko nisam "ispravna" - ne valjam za ulazak u društvo sugovornika, a kamoli u partnerski odnos s članom njegove obitelji.

Zanemarite i oglušite se na porugu onih koji Vas nazivaju svakakvim imenima jer cijenite ČOVJEKA - sve njegove karakteristike i raznolikosti. Budite svoji - ustrajni, originalni i dosljedni - uživajući u vlastitim pravima uz poštivanje te uvažavanje tuđih. Uvjerena sam da bi mnogi zagovaratelji i zagovarateljice ljudskih prava, koji su sudjelovali u njihovoj izgradnji kroz stoljeća, gromoglasno zapljeskali kada bi znali koliko ih danas snažno možemo promicati te provoditi. Zaštitu od degradacije i erozije ljudskih prava zaključujem kao moralnu obvezu te potrebu svakog od nas.

Sada nam je veoma važno štiti prava svakog čovjeka na zdravlje i život u jeku neizvjesne epidemiološko - zdravstvene bitke.

Činimo svijet boljim njegovanjem, brigom te ulaganjem u zaštitu, promicanje i provođenje prava svakog ljudskog bića. Sve počinje od naših djela te misli!

Slavimo 10. prosinac - dan ljudskih prava.

Oznake: čovjek, ljudska prava, svijet, društvo, povijest, zaštita, sloboda, jednakost, dostojanstvo, tolerancija, moral, poštovanje

S vjerom i nadom u bolje sutra...

nedjelja , 06.12.2020.

Kada otvorim prozor u svijet, vidim horor naš svagdašnji. Svakodnevne prometne nesreće, ubojstva, nasilje...Majka drži sina zatočenog tridesetak godina, frajer priznao da je zadavio dvadeset i šest žena širom Rusije, preminula trudna djevojka koju je youtuber natjerao da stoji polugola na hladnoći kako bi dobio novce, tragično umre mlada osoba, a komentatori domaćih internetskih portala dnevnih novina ostavljaju vesele emotikone kao reakciju. Ponekad me sram što sam čovjek zbog tuđih postupaka. U našim životima je zavladala pandemija koronavirusa - svakodnevno zbrajanje novih slučajeva, oporavljenih i smrtna statistika.

U takvoj situaciji, Hrvatska još uvijek ima mjesta za manipulacije s cijenama testiranja za PCR i antigene testove na virus, što svatko može saznati te vidjeti usporedbom medijski dostupnih podataka. U doba velikog gubitka ljudskih života i socijalno - ekonomske ugroze; još uvijek se ima vremena za krađu od izmorenog naroda. Kasnije će glavni vladajući banditi optužiti virus za sve, a zaboraviti kakav su neuređeni politički sustav stvorili u kojima su prazne općine i županije preslika izgubljenog realiteta. Kozmos stanovnika postao je jednak ropstvu vlastitoj državi, ali bez obzira na ropstvo - posao se mora tražiti poput igle u plastu sijena. Nemoćni, spakiraju torbe i odu iza linija u daljinu.

Jednog dana, vjerujem da će se "hrvatski nedužni robovi" osvijestiti, složiti i zapalili krijes (ne lampaše) za oslobođenje od korumpiranog i kriminalnog političkog sustava, krađe, neškolovane vlasti, ustaško - komunističkih tradicija i ortaštva - možda bi se zaustavilo "kvazi" izrastanje države apsurda. Samo ne sada jer su važni životi, a sve ostalo može uzeti pauzu. Utkane shematizirane probleme ne mogu zanijekati i nije ih donio koronavirus u 2020. godini. Drugi oblik vladajućeg virusa nas truje desetljećima. Ne probudimo li se uskoro, trovat će nas još godinama i godinama.

Trenutno te najvažnije - borba koju nose znanstvenici, liječnici te svi zdravstveni radnici na globalnoj razini je još uvijek neizvjesna. Mogli bismo im pomoći slušajući upute za preživljavanje. Nemojte se probuditi tek kada tragično padate sami ili onaj prvi do Vas. Sada jedino tako možemo pomoći sebi i drugima - čuvati živote i zdravlje - ono najvažnije što imamo.

S vjerom i nadom u bolje sutra, Vaša M...

Oznake: svakodnevica, pandemija, politika, virus, narod, život, Zdravlje, vjera, nada