Korak iza zrcala

subota , 08.05.2021.


Nisam htjela prosuti sebe,
ležati gola u postelji od suza.
Pobjegli smo od starih Meduza.
Kamen se razlomio zbog tebe.

Spojile su se naše tame
u kutiji nježne tišine.
Ona je zamrznula programe
i navela me u otrovne divljine.

Kucala je i otvarala crna vrata.
Zrcalo je pokazivalo sahranu.
Pilule nisu učinile da snovi zastanu.
Sama se kupala u kupelji od blata.

Odvod me uvukao niz zečju rupu.
Zagrizla sam slatki kolačić
i tebi udijelila komadić.
Moje čizmice više ne stoje na rubu.

Zidovi nam trajno izgaraju
dok sam u tvojim rukama.
Vrijeme pripada našim dušama
dok nam srca glasno odzvanjaju.

U istom ritmu.
U jednom kostimu.



Koračate li Vi iza zrcala? Kakva je Vaša "Zemlja čudesa"?




Pusa, bokić! :)

Oznake: ljuba, rast, UČENJE, identitet, odrastanje, stihovi, pjesma, poezija, kako ste, pusa

Svi vlakovi vode do tebe

srijeda , 05.05.2021.


5. 12. 2015.

Ponedjeljak, dva sata poslijepodne. Sjedila je u predavaonici, taman je počela pauza. Stigla joj je poruka: "Hoćeš li danas doći da se vidimo? Umoran sam od puta iz Njemačke, ali ne mogu se dočekati da te vidim." Skočila je kao da ju je netko piknuo iglom. Svi su je pitali što joj je. Sakupljala je papire -"Odlazim, imam neodgodiv termin." Kolega uporno ponavlja - "Što ti je, za deset minuta imamo mini kolokvij iz Opće povijesti srednjeg vijeka? To su ti dva boda." Pozdravlja se, juri jer vlak ide u pola šest. Otvara poruku i odgovara - "Vidimo se u pola osam."




2018.

„Ne idem na Mars. Jednog dana ćeš doći kod mene. Treba mi mir dok odlazim, a ne da mislim kako se ti osjećaš jer ćeš me nokautirati. Kužiš? Ako si ti dobro, ja sam dobro. Moram ovo učiniti. Nemoj samo dramiti jer sam na to alergičan. Umiri se. Vidiš da ovdje ne ide.“

Dva dana poslije...

Promatrao je kroz prozor vlaka prve pahulje snijega kako se lijepe za staklo. U daljini se nalazila malena točkica koja još uvijek nije prestala plakati. Izdahnuo je nekoliko puta te otvorio kuvertu.

Nikada ti nisam znala reći sve što želim jer uživo previše filozofiram zbog tvojih zelenih očiju i dječačkih gluposti. Sad, dok te ovu posljednju večer gledam kako igraš „Miscreated“, vrtim naše dane, godine, mjesece, slušajući „Because the Night“; imajući na umu da je posljednja večer kako ću spavati s tobom u „našem“ krevetu – osjećati tebe, tvoju kožu i miris prije tvog odlaska. Molim Boga da večer što duže traje! Izgradio si me u ovih godinu dana. Oblikovao riječima, pogledom, dodirom, svojim postojanjem. Znam da ćeš biti dobro. Pametan, marljiv, drag, plah. Svim srcem vjerujem da ćeš uspjeti. Nemoj dozvoliti da te ikada išta pokoleba. Uvijek će ti biti otvorena sva vrata za nove pokušaje, a zauvijek ćeš imati nekog tko u tebi vidi iznimnu vrijednost. Oduvijek! Kako god bude, ja ću te uvijek čekati. U mom srcu i mislima si stalno.
...
P.S. Jedna ribica neka ide s tobom, jedna ostaje sa mnom.


Muškarac uzima svoju prtljagu i silazi na prvoj stanici „Zagreb - Zapadni kolodvor“. U Talovčevoj ulazi u prvu „dvojku“ koja nailazi. Nervozno gleda na sat u mobitelu. Bljesnula je poruka uz njeno ime. Napisala je: „Već deset minuta stojim na istom mjestu i pokušavam uloviti zrak.“

Nervozno je cupkao na mjestu. Glas obavještava - stanica „Botanički vrt“. Ustaje i uzima svoje stvari. Srce mu želi iskočiti iz tijela. Tramvaj kreće. Vidi je u daljini, u sebi glasno psuje kako je uopće mogao poželjeti otići bez nje. Oni nisu taj par. Napokon je sišao. Potrčao i stavio ruke na njene oči. Uplašila se. Osjetio je kako ubrzano diše. Okrenula se i vrisnula. Lice joj je još uvijek bilo crveno od suza.

- Na meni je da nas čuvam. Neću dopustiti da nas dijeli jedan milimetar. Ti si moja dobra strana mjeseca. Proći će jednom ovo sve i neće biti nas, ali sada smo „mi“.

2021.

Njemačka. Zavezali su malom žicom kamene ribice. Puštaju ih u Majnu.





Kako Vi promatrate svijet posljednjih dana? Ja kroz prozor. Pomalo me to umorilo, ali živim za onu - doći će i bolji dani.


Vaša M.



Oznake: ljubav, vlak, Zagreb, Njemačka, Hrvatska, Osjećaji, život, brak, odnos, muškarac, žena

Samo tvoj frajer

četvrtak , 29.04.2021.


Povremeno sam je želio uvesti u život, ali jedino uz povratnu kartu. Znao sam joj reći "ne mogu zamisliti da cijeli život budem s jednom ženom", potom joj je iz usta izlazio bijes, a u očima tinjala vatra. Nečujno je postala sve žene svijeta. Srce joj je bilo zalijepljeno za moje od prvog trena. Moje srce se igralo i preskakalo tuđe ograde. Tražilo je da ga njeno ulovi. Nije ni slutilo da će od plijena postati lovac zbog plahe dobrote, britkog jezika, bistre pameti, nezamislive strasti i klasične elegancije. Pokušavao sam je zamijeniti, oduprijeti se putovanju u jednom smjeru, ali svaki pokušaj bi označio "game over" u kojem su njene teorije ostale i postale nepobitne. Prestalo je vrijediti pravilo "skidaj gaće, j*ebeš romantiku" jer kada uočiš da je mnogo ribetina oko sitnog mamca: ne daš i gotovo. Primamljivi biser na dnu oceana koji upravo imaš u ruci, a pokušavaš ispustiti da ga netko drugi uzme: ne može.

Prođe nekoliko godina, a svaki put ubireš cvijet kao da je prvi i nikada dosta tog opojnog mirisa za kojeg se bojiš da će nestati. Ona izdiše ljubav. Isisala je iz mene zrak i ubacila sebe u krvotok. Zar je moguće da postoji ona koja neće izbosti nožem moje srce stotinu puta? Ona koja ga neće čupati s pobjedničkim, gromoglasnim smijehom? Kompas koji uvijek pronađe mirnu te sigurnu luku? Ona koja je vidjela posjekotine koje ne zarastaju, ali je znala da ih se može izliječiti.Tišinom je govorila "uzmi me, tražim nekog poput tebe". Od čovjeka koji nijednu ne drži nikada za ruku, do onog koji zauvijek želi držati nježni dlan priljubljen uz svoj. Toliko malen da se želiš uvući u tajnovite misli nje koja sanja pored tebe i ne dopustiti da na pitanje "Zašto mi nikada ne kažeš volim te?" dobije odgovor "Jer sam ja frajer.". Frajer kojeg si pojela u jednom zalogaju. Frajer koji je odlazio s kuferom i vratio se za dva dana jer je znao da si mu ti dom. Najsigurnije sklonište i najtoplije ognjište u svim olujama.








Oznake: ljubav, špar, frajer, žena, veza, odnos, romantika, ružičasti svijet, slatko

Kakao s jednorozima :)

utorak , 27.04.2021.



Dogodio nam se "neplanirani" život - novo normalno. Nadam se da niste usamljeni te iscrpljeni vremenom i događajima oko sebe.
Pitaju li Vas često kako ste? Jeste li sretni? Imate li vremena za sebe? Živite li kao da je svaki dan posljednji? Dobivate li mnogo virtualnih zagrljaja kada nam oni pravi izostaju? Imate li prijatelje koji su Vam uvijek oslonac? Postoji li mjesta u Vašem srcu za nove ljude? Jeste li naučili slušati druge i udijeliti toplu riječ?

Nalazimo se na mirisnoj, cvjetnoj livadi uz maleni potok. Piknik na travi uz šarene jednoroge na popodnevnom suncu uz pjev ptica. Probušila sam oblačić.

Crtam drugi oblačić. Zamislite da imate sat kojim vrijeme možete vratiti unazad. Posvetiti se svim ljudima s ljubavlju koju možda niste udijelili, postupiti drugačije ili proživjeti ponovno najbolje trenutke Vašeg života. Nažalost, taj uređaj ne postoji. Ne treba zaboraviti činjenicu da život može završiti dok si rekao "keks". Tko Vam uljepšava dan? Kada pogledate svojih nekoliko posljednjih poruka i poziva, postoje li ljudi koji su u ovo doba učinili za Vas sve kako bi slika izgledala isto? Vi i oni u oblačiću - nasmijani, pijete svoj omiljeni napitak, sunce Vam miluje lice. Vidite li kako Vam velika sreća sjedi na ramenu?

Treći oblačić. Gusjenica se umorila jer svaki dan s nasilnom nestrpljivošću čeka kada će se pretvoriti u leptira. Još se nije pretvorila u leptira, ali se jedno jutro probudila, pogledala u kapljice kiše na listu te zaključila: "Svaki dan ću živjeti kao da mi je prvi". Tada je počela cijeniti sebe i svijet u kojem živi. Preobrazba je ubrzo započela. Još traje, ali kamen po kamen - palača.

Što ti je život; jedan dan SF film, drugi romantika, a treći nastupa komedija, no cijenite li Vi tu čaroliju repertoara s Vaše filmske trake?



Oznake: život, izolacija, sreća, prijatelji, vrijeme, Leptir, film, oblak, Sunce, gusjenica

In my head, in my blood :)

subota , 24.04.2021.


Nedodirljiva


Zacrnilo se njeno srce.
On se pita gdje uloviti obojenog leptira?
Nestalo je jedino toplo zrnce,
što se skrivalo u zagrljaju ispod njegova šešira.

Grebe dok prsti ne vrište,
samo da skine lažne tapete.
Ni zagrljaj ga ne tješi!
Ni to što mu se smiješi:
"Malena, pruži mi ruku i samo zapleši!"

Ne čuje one violine i trube
što njega nose.
Jedino vidi na koži nevidljive zube
koji je odnose.

Najljepša mu je čak i trula,
dok luta mračnim stazama po kojim je krenula.
Jedna jedina i samo njegova.
Ona koja se skriva iza vjetrova.

Čeka sunce da je opet u krošnjama čuje,
da u zraku osjeti trag parfema kojim ga je vječno zaplela.
Dok gleda u daljinu samo o njoj snuje.
Kako joj je u gradu anđela?

Kad pogleda u krevet i dalje kraj njega spava.
Čista i snažna - njegova obrambena tvrđava.
Spakirat će prtljagu da spremno stoji.
Živi za trenutak da se i njemu u crno srce oboji.

U zemljanoj postelji sve njegovo šuti.
Čeka njega da se zauvijek spusti.




S pozitivom u bolje sutra...



Spomenula sam da volim slikarije na arhitekturi. :)

Šparoge posvuda, jednostavno je teško im reći - ne.




Birate li špagete i bolonjez umak ili hladnu salatu od tjestenine, piletine, mozzarele, feta sira, paprike, luka, rajčice, krastavaca i zelene salate?






Brokula i cvjetača sa svinjetinom ili varivo?






Najbolje lisnato pronašla - naravno - u ruskoj trgovini. Punjenje od jabuka, pudinga s vanilijom i bourbonom te grožđicama.



Vaša M.





Oznake: Njemačka, Raspoloženje, prehrana, život, girl on fire, poezija, pjesma, arhitektura

My birthday girl

subota , 17.04.2021.


Džepna venera, rođena 1949. godine u Čalincu pokraj Varaždina, je odlučila reći "ne" pater familiasu nakon naredbe - "udaja ili odlazak u Njemačku". Kao druga rođena u obitelji s petero djece, nije imala
pravo na daljnje školovanje jer je trebalo podignuti ove manje i mlađe. Ustrajno i hrabro, ali plašljivo i tiho je odlučila otići u Zagreb u šesnaestoj godini. Borila se, zaposlila i ubrzo pronašla ljubav svog života dok je obavljao praksu. Godinu dana mlađeg, ali s obzirom da je on išao u srednju školu, strpljivo je čekala. S dvadeset godina je na svijet donijela njihovu jedinu djevojčicu. Bila je to nestvarna ljubav, romantično filmska. Svaki vikend su skupa došli na selo da ta dva dana budu s nama. Odradila je svoj radni vijek u Končaru. Sretno, zadovoljno i s lakoćom. Pred očima joj umre suprug, no od tada - tih dvanaest godina je zadivljujuća i motivirajuća. Taman im je za godinu dana trebalo biti četrdeset godina braka. Iako, na rođendan je uvijek tužna jer je njen suprug preminuo dan poslije njenog rođendana.

Sama, ali jaka. Uvijek nasmiješena. Dobra kao kruh. Manekenka u mini verziji i danas. Najljepših pet godina života sam provela s njom. Svaki dan bih joj poslala SMS poruku kada sam izašla sa sveučilišta za koliko vremena stižem. Odgovora nikad nije bilo jer zna samo pročitati poruku, nazvati i odgovoriti na poziv. Hrana me uvijek čekala u fotelji u njenoj sobi, uz TV da joj budem bliže, a dok sam jela pripremala je nescaffe da se podružimo uz njene serije. Najstrašnija uvreda je bila ne jesti ono što je pripremila s nevjerojatnom ljubavlju. Budila me s ljubavlju i uvijek dočekivala. Ta žena ne bi nijedne kune uzela za ništa, jedvice je pristala da joj se kupi jeftina bugarska boja za kosu koju smo slučajno otkrile u KTC-u. Kada je trebalo odabrati haljinu za maturalni ples, znala sam tko ide sa mnom... Moderna i mladenačkog duha. Znala je ponekad prišapnuti - "Šteta što nisam mlađa, i ja bih to nosila!". :) Nakon udaje na petoj godini fakulteta, svaki dan bih krenula najranijim vlakom iz Bjelovara da stignem kod nje prije 7 sati, a veliku većinu vremena i nakon predavanja. Nije bio problem doći doma u 23 sata i nakon svega par sati sna ponovno u Zagreb.

Bakica svaki dan vježba, kuha si, obavezno u sedam ujutro ide u šetnju, ponekad i popodne, sve obavlja sama i ne da se! Danas sam je nazvala pod pauzom od obaveza, pere žena sve prozore u stanu. Nije mi problem nazvati je ujutro prije početka dana i nakon završetka dana pa makar i da joj pročitam komentare na novinskim portalima jer se ne razumije u tehnologiju. Najslađa je kada pita dok dugo telefoniramo (ima mobitel na tipke) - "Mobitel mi je jako vruć, može li eksplodirati?". Onda kad mi mama kaže - "Ista si tvoja baka.", mislim daj Bože da jednog dana budem identična takva. Topla, brižna, najnježnija na svijetu, s borilačkim duhom za onaj jedan jedini život koji imamo, uz doze vječne mladenačke vedrine. Uvijek kada pomislim da je život pretežak, uzor si.

Sretan ti rođendan, najdraža moja bako! Neka mi budeš uvijek zdrava i sretna!






Oznake: baka, ljubav, rođendan, obitelj, sreća, dobrota

Drunk in love.

nedjelja , 11.04.2021.


We woke up in the kitchen
Saying, "How the hell did this shit happen?"
Oh, baby


Sataraš s tjesteninom, feta sir i kristalka.



Za mog Hulka. njami



Juhicom protiv hladnoće.



Bavarski plavi sir, čili piletina, salata od paprike, paradajza i ljubičastog luka, šećerac i majoneza.



Couple weekend. cerekcerekcerek



Muke po desertima.



Vaša M.




Islands In The Stream :)



Oznake: ljubav, hrana, vikend, HULK, glazba, brak

Sunčani ples

petak , 09.04.2021.



U zraku struji flaute zvuk,
s grane promatra šutljivi ćuk.
Žute sjene dodirom mame,
đurđice snježne bude iz tame.

Zumbuli se nježno smiju,
narcisima što polako zriju.
Otmjeni bor svoje iglice njiše,
ponosno gleda tulipana što novu godinu piše.

Tratinčice sunčaju haljinice svoje,
gospodina maslačka zovu da ručice spoje.
Bumbar im ugodan dan želi,
a šareni leptir poljupce dijeli.

Neumorna krtica glavu diže
i straši se – što će ako ljuta zmija na sunce dogmiže.
Ljubičici bubamara zagrljaje daje
jer želi da njihovo prijateljstvo što duže traje.

Vrapci pjevaju zagonetne pjesme,
pokraj tihe i svježe Česme
uz koju plešu čarobne vile
što su se oduvijek vješto krile.

Mali Ivan sluša i sjedi u travi,
čudi se kako stanuju marljivi mravi.
Pita se gdje rode žive,
što su pčele ljudima krive,
kamo se sakriju gliste
i hoće li dogodine slike biti iste.












Oznake: proljeće, pjesma, biljke, Životinje, život, radost, travanj, Sunce

Zvijeri i nevrijeme.

utorak , 06.04.2021.


Kod mene, nebo danas nije sretno. Izmjenjuju se naleti sunca, vjetra, kiše, snijega i leda. I ja sam u sivilo obojana, ni kiseli osmijeh ne pomaže. Danas mi je najdraže šutjeti.

Suosjećam s "ozlijeđenim" biljkama.



U središtu našeg grada, posvećeno ljudskim pravima.








Malena u svemiru. Ispod sivila. Između zgrada s kojima zajedno šutim. Ispod utvrda i najvećih dvorana. Promatram srcem.













Zagradilo nas vrijeme, povrijeđuju ljudi. Rane su velike i flasteri više nisu dovoljni.



Snage mora biti, dok je god života.



Istina je duboko ispod, lažnog osmijeha i šminke.



Tako blizu, a tako daleko. Koračamo u nepoznato sutra.





Oznake: grad, stvarnost, surovost, priroda, urbanost, fotografija, vrijeme, osoba, daljina, čovjek, zvijeri, težina

Ispod duge + SRETAN USKRS!

subota , 03.04.2021.

Sreća je u svakom kutku našeg prebivanja. Čeka na nas u ogromnom prostoru, iza šarenih vrata koja doista nisu zaključana. Pogledamo li preko ramena unazad, u daljini vidimo obrise malenih sitnica koje su nam risale veliki osmijeh. Tračak radosti koji možemo dijeliti s ljudima oko sebe. Iskre u očima upijene iz zraka sunca, nebeskog plavetnila, procvjetalog zelenila... Sreća nije nigdje zalutala! Drži se za nas, a mi je s vremena na vrijeme jednostavno ne vidimo. Život, zdravlje, ljubav, obitelj, prijatelj, posao, kućni ljubimac, pomaganje, mir, dobrota - naziv: sreća. Sitnice samo dočaravaju portret života duginim bojama. Živjeti i nasmiješiti se onom rasporedu te redu - katkad moraš, katkad želiš. Takav životni kufer je pun bogatstva. Ako zavirimo u njega, ne nedostaje ni svijetlih, ni tamnih boja. Sitnice mogu zauzeti veliki prostor u našem srcu i učiniti da s nas padaju svjetlucave šljokice zadovoljstva. Svi smo mi čarobni. Naša vanjština je unikat, a unutra se skriva topla ili hladna zvijezda. Vi koji ste svjesni sreće, ne štedite na zahvalnosti! Znam da je svaki dan novi izazov i nova borba - jedinstveno naša. Puna snova, osmijeha i suza. Bačeni da volimo, grlimo, ljubimo, učimo, stvaramo i dijelimo. Mi u vremenu, savršeno - nesavršeni, u neprestanom otkrivanju. Život nam je najveći dar i najveća nagrada, stoga svaki novi dan možemo shvatiti kao novo rođenje. Dijeliti radost i dobrotu u ljepoti svakodnevice. Slavite svoj život i svijet oko sebe - tiho, ponizno i s osmijehom na licu! Odlučite se za ljubav jer uz nju sve ima smisla.















Sretan i blagoslovljen Uskrs Vama te Vašim obiteljima!




(Pisanicu fotografirala moja A. u mom rodnom Bjelovaru.)

Od srca, Vaša M.




Oznake: čestitka, Uskrs, sreća, radost, život, priroda, Životinje, ljepota, srce

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.