Kad sam shvatila da je krajnje vrijeme za poraditi na tjeskobi i da sve, ali sve moram sama provjeriti?
Znam da sad traju intenzivne pripreme za maturu pa malo iskrenosti ne škodi.

U gimnaziji sam uživala u književnosti, hrvatskom jeziku i pisanju.
Obožavala.
Pisala sam eseje, sastavke, lektire sebi i drugima.
Nećemo se lagati.
Netko će reći karma.
Ha, moguće.
Čekala me matura na A razini.
Iako sam znala da se ne moram plašiti za hrvatski jezik i povijest, nepotrebno sam se i pretjerano plašila.

Rasturila sam prvi dio ispita.
Trebalo je napisati esej za dva dana.
Profesorica je dijelila ispite.
Jedan po jedan dio ispita svakome.
Gurnula mi je u ruke list i rekla "to pišete".
Pokazala je prstom, pročitala sam naslov i navalila.
Trebala sam provjeriti.
Cijelo jutro mi je bila muka u glavi i trbuhu.
Bila sam u nekim drugim horor dimenzijama.
Zbog tih horor dimenzija se dogodila još veća apokaliptična etapa.
Nisam se znala nosit s vlastitim emocijama.
Stvarno nisam.
Panika, panika, panika i uvijek panika.
Danas je ne poznajem.

Krenula sam s temom, bila ponosna, završila svoje četiri stranice, izašla iz predavaonice.

Skoro sam dobila infarkt kad su me pitali što kažem na temu i kako je prošlo.
Pisala sam krivu temu.
Da, dobro ste pročitali.

Nisam živjela do rezultata.
Prošla sam jer sam savršeno napisala prvi dio ispita.
Naravno, bila sam presretna zbog prvog dijela.
Da nije bilo savršeno, ne bi postojala šansa za prolaz.

Iako sam upisala željeni studij, dan danas me muči ponekad što nisam ponovila ispit.
Naravno, razmišljala sam o tome.
Pauziranje godine, posao pa ponovno po drugu ocjenu. Možda bih se u toj godini odlučila za neki drugi studij, ali roditelji su mi rekli "Ne, što će drugi reći ako pauziraš?" Tko zna što bi me naučila ta jedna godina...
Ostale ispite sam riješila baš kako treba, na motivacijskom razgovoru za upis sam dobila 100 % i odvilo se kako je bilo prvotno planirano.

Danas bih morala ponoviti jer oba dijela moraju biti prolazna.

Ako ikad izdam bilo kakve korice, bit ću još jedan ludi slučaj.

Stoga, dragi maturanti, smireno, polako, strpljivo i bez straha!

Na fotografiji, čekam ispit na natjecanju iz povijesti 2012. godine i vjerojatno umirem u sebi.

(Objavljeno 16. svibnja.)