Ponekad lajemo što ne treba.
Svi.
Griješimo.
Ponavljamo si da smo ljudi.
Jesmo.
Samokontrola je važna.
Izgovori si da možeš bolje prema drugima i sebi.
Ono što izgovaraš i
ono što pišeš ima veliku moć.
Posij ono što želiš žeti.

Kad sam shvatila da je krajnje vrijeme za poraditi na tjeskobi i da sve, ali sve moram sama provjeriti?
Znam da sad traju intenzivne pripreme za maturu pa malo iskrenosti ne škodi.

U gimnaziji sam uživala u književnosti, hrvatskom jeziku i pisanju.
Obožavala.
Pisala sam eseje, sastavke, lektire sebi i drugima.
Nećemo se lagati.
Netko će reći karma.
Ha, moguće.
Čekala me matura na A razini.
Iako sam znala da se ne moram plašiti za hrvatski jezik i povijest, nepotrebno sam se i pretjerano plašila.

Rasturila sam prvi dio ispita.
Trebalo je napisati esej za dva dana.
Profesorica je dijelila ispite.
Jedan po jedan dio ispita svakome.
Gurnula mi je u ruke list i rekla "to pišete".
Pokazala je prstom, pročitala sam naslov i navalila.
Trebala sam provjeriti.
Cijelo jutro mi je bila muka u glavi i trbuhu.
Bila sam u nekim drugim horor dimenzijama.
Zbog tih horor dimenzija se dogodila još veća apokaliptična etapa.
Nisam se znala nosit s vlastitim emocijama.
Stvarno nisam.
Panika, panika, panika i uvijek panika.
Danas je ne poznajem.

Krenula sam s temom, bila ponosna, završila svoje četiri stranice, izašla iz predavaonice.

Skoro sam dobila infarkt kad su me pitali što kažem na temu i kako je prošlo.
Pisala sam krivu temu.
Da, dobro ste pročitali.

Nisam živjela do rezultata.
Prošla sam jer sam savršeno napisala prvi dio ispita.
Naravno, bila sam presretna zbog prvog dijela.
Da nije bilo savršeno, ne bi postojala šansa za prolaz.

Iako sam upisala željeni studij, dan danas me muči ponekad što nisam ponovila ispit.
Naravno, razmišljala sam o tome.
Pauziranje godine, posao pa ponovno po drugu ocjenu. Možda bih se u toj godini odlučila za neki drugi studij, ali roditelji su mi rekli "Ne, što će drugi reći ako pauziraš?" Tko zna što bi me naučila ta jedna godina...
Ostale ispite sam riješila baš kako treba, na motivacijskom razgovoru za upis sam dobila 100 % i odvilo se kako je bilo prvotno planirano.

Danas bih morala ponoviti jer oba dijela moraju biti prolazna.

Ako ikad izdam bilo kakve korice, bit ću još jedan ludi slučaj.

Stoga, dragi maturanti, smireno, polako, strpljivo i bez straha!

Na fotografiji, čekam ispit na natjecanju iz povijesti 2012. godine i vjerojatno umirem u sebi.

(Objavljeno 16. svibnja.)

Kad smo kupili automobil u Njemačkoj, išli smo prvi put sami za domaju.

Običaj nam je da idemo rano spavati, zatim ustanemo u 1 sat i krećemo. Obavezno u sredini tjedna da izbjegnemo gužve. Treba nam 13 sati do cilja.

Prvi put trebamo kupiti vinjete za Austriju i Sloveniju. Diktira muž registraciju, diktira zaposlenik na benzinskoj još jednom da provjeri.

Prošli lijepo Austriju.
Tik na ulasku iz Slovenije, zaustavljaju nas.
Pregledavaju dokumente i vinjetu.
Nije valjana.
Dvije brojke zamijenjene.
Kazna za vožnju bez vinjete u Sloveniji je 300 €.
Službenik je rekao neka ovaj put kupimo samo ponovno vinjetu na licu mjesta i neka drugi put budemo pažljiviji.

Čim smo to obavili, brzo sam se išla javiti austrijskom ASFINAG-u.
Odgovorili su da nažalost ne mogu pomoći.

Uvijek, ali uvijek dobijem takav rezultat kad se opustim i ne prekontroliram više puta.

Doista, u ovom slučaju, par klikova, internetska kupovina i mir.

Bez obzira na negativan odgovor, ipak su uzeli u obzir što sam se odmah javila uz popratne priloge te dokaze i uvažili pogrešku.

Događa se.
Ali uvijek ima ljudi koji djeluju srcem. :)