rujan označava neočekivane početke
i
završetke

možda i mora
tad sam ugledala svijet

nikad nisam rodila
nisam nosila živo biće u utrobi

ali postat ću
saveznik
oslonac
utočište
u vlastita četiri zida

dva mjeseca
od početka praznika
vježbamo taj veliki korak

nikad nećemo izgovarati mama
ima je

najbolju na svijetu
kad sagledamo svu njegovu povijest

njegova sam M već 9 godina

prvi put je proslavio rođendan,
pola drugog desetljeća,
s ocem pod istim krovom

on,
mama,
tata
izgovaraju da sam blagoslov njihovim životima

plaše me

ona pita kako će mi ikada u životu zahvaliti

posvetit ću mu godinu dana života da nauči hodati, disati i pričati na dalekom tlu

spakirat ćemo sav njegov život u nekoliko malih kufera
i krećemo
zajedno
nas troje
u neke nepoznate borbe,
radosti,
brige,
pobjede
i poraze

imat ću u rukama papir na stranom jeziku na kojem će pisati da sam uvijek odgovorna za njegov život,
sve sfere
i sva
nova poglavlja

neće biti nimalo lako

"ako si znala pomoći mom tati,
možda ćeš i meni."
"ti si jedina osoba na svijetu koja me najbolje poznaje i svima to govorim. ponekad mislim da imaš čarobnu kuglu ispod kreveta."

u istom su spektru,
potpuno različitog smjera

ispituje me zašto nisam nikad pobjegla od njih glavom bez obzira
zašto ga volim, iako nije moja krv
govori da sam za njega
toplina,
zaštita,
prihvaćanje
i
povjerenje

"srce mi je dugo govorilo da želim biti s vama,
ali bilo me strah"

mala - velika
pubertetlija

a i moje srce je
puno
straha,
brige
i
zahvalnosti

leptiri i bubamare me često love,
dodiruju lice,
kosu,
ruke

mislim,
mora da je neki znak

ali znala sam:
svatko od nas ima supermoći.