Isus nam govori...(VII):
1. Ja sam stvoritelj svega i preda mnom držim uvijek dva lista: na jednom je napisano milosrđe, a na drugom pravda..
2. U jednostavnosti srca misli uvijek na moju ljubav i moju patnju, a poštuj rječi i dajela svetih. Iz toga ćeš spoznati kako te Zli može prevariti te se nikad se nemoj umišljeno pouzdavati u sebe. Tvoje srce neka bude postojano, neboj se smtri jer se čvrsto držiš istinske vjere. Ne žalosti se zbog volje Božje za tebe, niti previše zbog tjelesnih boli a ni slabosti.
3. Tko se nakon počinjenih grijeha kaje i odluči ove grijehe više ne činiti, njemu govori moje milosrđe da će ga moj Duh zapaliti da čini dobra djela. No, tko uz to rado ostavi i taštinu svijeta toga moj Duh čini još žarčim. Onoga tko je za mene spreman čak i umrijeti, toga će moj Duh tako rasplamsati da će čeznuti, biti i živjeti posve u meni, a da ću biti i živjeti tada posve u njemu.
4. Tko se ne popravi tako dugo dok još za to ima vremena, te napusti boga svjesno i svojom voljom, toga Otac neće braniti, niti će mu Sin biti milostiv, niti će ga Duh sveti zapaliti plamenom ljubavi.
5. Razmatraj stoga, dok je još vrijeme, velikim marom list pravde. Jer, svatko tko treba biti spašen, mora biti skroz očišćen vodom i vatrom, tj. mora biti očišćen djelima pokore koja su srazmjerno laka ovdje na zemlji u sadašnjem vremenu, ili očišćen u čistilištu s njegovim bolima i mukama u budućem svijetu.
6. Čudiš se kad čuješ da prijatelj Božji koji bi trebao biti čašćen, podnosi žalost, dok neprijatelj Božji koji bi morao biti bičevan, kako je otkriveno u drgoj viziji, biva čašćen. Odgovaram ti: moje riječi moraju biti shvaćene na duhovan i tjelesan način, jer što je žalost u svijetu drugo nego priprava za nebo i uzdizanje krune.
7. A što je drugo sreća svijeta za čovjeka koji zlo upotrebljava kao milost nego silazak u propsat? Imati žalost u svijetu je, dakle, istinsko uzdizanje u život, a imati sreću u svijetu je za nepravedna čovjeka silazak u pakao.
8. Nema čovjeka koji nije griječio makar na lak način. Ali, milosrdni Bog dao je čovjeku sredstvo, naime osjećaj bola nad svakim grijehom. Bog ništa toliko ne mrzi kao kada se zna za počinjeni grijeh, ali se o tome ne brine i zbog nekoliko zasluga preuzetno zaključuje kao da bi Bog s toga morao trpjeti naše grijehe. Kao da Bog bez tebe ne bi mogao biti čašćen, ili kao da bi s toga dao tebi na volju činiti zlo jer si učinio nešto dobro. A, kada bi za svako zlo koje si počinio učinio i stotinu puta više dobra, ne bi to dostajalo da se Bogu vrati njegova ljubav i dobrota.
9. Ako se zlih misli ne možeš obraniti, podnosi ih strpljivo i suprostavljaj im se svojom voljom. Zbog njih nećeš biti osuđen kada te napadaju ukoliko u njima ne uživaš, jer nije u tvojoj moći da im se posve suprostaviš. Uvećavaju li se mali grijesi navikavanjem, ono što je kajanjem bilo oprostivo i maleno postaje nemarnošću i omalovažavanjem postepeno teškim grijehom.
10. Bog podnosi doduše čoveka do posljednjeg trena i čeka hoće li grešan čovjek svu svoju još uvijek slobodnu volju odvratiti od počinjena grijeha. No budući se volja ne poboljšava, duša se sve više zapliće, pogotovo što je Zli, koji zna o tome da će svatko biti suđen po svjoj savjesti i volji, na kraju djelatan da prevari dušu i odvrati je od pravog puta. Bog dozvoljava da se to dogodi, budući je ta duša, kada je trebalo bdjeti, to odbila.
11. Mudrima ovoga svijeta čini se glupošću ne ljubiti bogatstvo i ne moći govoriti velike isprazne riječi!
12. Čemu čovjek uči tako mnoge i visoke stvari i lista tolike knjige? Da bi možda meni služio? Ili štoviše samo iz radoznalosti i razbibrige i da bude oslovljen kao „magistar“? Svatko stoji ipak u svojoj savjesti preda mnom i po istoj će svatko biti suđen. Tko u potpunoj vjeri može izreći samo četiri rječi: Isuse smiluj mi se - meni se više sviđa od onoga koji govori na tisuće stihova bez pozornosti.
komentiraj (7) * ispiši * #
